BILL GATES :“KAKO SPRIJEČITI KLIMATSKU KATASTROFU“, PROFIL, ZAGREB, 2022.

Bill Gates je formulirao projektnu zadaću sebi i timu njegovih konzultanata koja kratko rečeno glasi – spasiti čovječanstvo od klimatske katastrofe do 2050. godine uz pomoć nulte stope emisije stakleničkih plinova. Zadaćom takvoga tipa u pravilu se bave trustovi mozgova koji izrađuju nekoliko scenarija mogućih budućih događaja. Rezultati tih napora nalaze se u knjizi pred nama, čiji naziv glasi „Kako spriječiti klimatsku katastrofu.“ 

Već nekoliko desetljeća, brojni autori prezentiraju javnosti radove s iznimno zahtjevnim, rekao bih, utopijskim temama. Izdane su knjige u kojima se obrazlažu pretpostavke za ostvarenje besmrtnosti čovjeka, osvajanje dalekih svemirskih prostora, te za objašnjenja nastanka svemira sažetog u kratkoj formuli. Uz pomoć znanosti, ljudske težnje za Božanskim atributima, prividno su postale realne.

Takvim epohalnim nastojanjima pridružio se i Bill Gates tragajući za ekološkom recepturom koja će spasiti svijet. Iz knjige je razvidno kako se priroda koja nas okružuje shvaća kao slagalica kojoj su se zbog industrijskog razvoja poremetile neke sastavnice. Autor nastale probleme nastoji riješiti umetanjem novih sastavnih elemenata, te balansiranjem već postojećih. Pri tome se Gates služi uzročno posljedičnom logikom kojom reducira kompleksnost prirode i eliminira eventualne dvojbe i nepoznanice.

Dakle, pisac zanemaruje temeljnu činjenicu kako je sveukupna priroda umrežena i kreirana kao uravnoteženi dinamični sustav. Stoga u knjizi nema govora, primjerice, o načelima samoorganiziranja, kritičnoj masi, umrežavanju, eksponencijalnom razvoju i prelasku kvantitete u kvalitetu. Priroda je iznimno kompleksna cjelina s nepreglednim mnoštvom međusobno isprepletenih varijabli koje u konačnici kulminiraju nastankom života o čemu pisac ne vodi računa. Na jednom mjestu u knjizi Gates to na neki priznaje ustvrdivši :“No donedavno nisam previše razmišljao o drugim elementima slagalice prilagodbe promjenama, kao na primjer, što bi trebali napraviti gradovi ili kako će to utjecati na ekosisteme.“

Unutar kompleksnog prirodnog okruženja, već se nekoliko tisućljeća razvija ljudsko društvo. S vremenom je čovjek ovladavao pojedinim prirodnim zakonima, te ih koristio za dominaciju nad drugim živim bićima i postizanje socijalnog, prije svega, materijalnog blagostanja. Gates s pravom tvrdi :“Što se ljudi više penju na ljestvici dohotka, rade više stvari koje izazivaju emisiju. (napomena – Gates misli na emisiju štetnih plinova) Zato su nam potrebne inovacije – da siromašni mogu poboljšati kvalitetu života, a da pritom ne pogoršavaju klimatske promjene. Okrutna je nepravda u tome što će svjetski siromasi, iako gotovo ničim ne izazivaju klimatske promjene, najviše zbog njih trpjeti.“ Autor projicira buduće akcije usmjerene na eliminaciju štetnih plinova s polaznom pretpostavkom kako će svijet postati jedinstvena politička i kulturološka cjelina fokusirana na realizaciju zajedničkih  ciljeva. Realno govoreći, to je praktično neizvedivo. Naime, društvene različitosti nisu samo materijalno tehnološkog karaktera, već se zasnivaju i na društvenim vrijednostima koje izmiču analizi i mjerama koje Gates predlaže.

Dakle, društveni se razvoj ne svodi isključivo na tehnološki progres, jer ljudi teže  moći i dominaciji, ne samo nad prirodom, već i drugim ljudima odnosno nacijama. Težnja za moći stoljećima se manifestira, pored ostaloga, zauzimanjem tuđih teritorija. Ta se moć i dominacija manifestira i na niz drugih načina što rezultira, pored ostaloga, gomilanjem  materijalnih resursa. Stalna težnja za akumulacijom materijalnih dobara, u ekonomskom smislu, rezultira predimenzioniranom proizvodnjom u masovnoj industriji. Taj proces traje do današnjih dana.

Predimenzionirana proizvodnja, bolje reći, veličina i razvijenost nacionalnoga gospodarstva najvažniji su element stjecanja dominantnog položaja u međunarodnoj zajednici. Poziciju globalne supersile, SAD su zauzele zahvaljujući najvećem i superiornom gospodarstvu. Ekonomsko bogatstvo Amerikancima omogućava i razvoj visoko tehnološke i nadmoćne vojne sile.

Status globalnoga lidera planira zauzeti Kina, brzim gospodarskim razvojem i zauzimanjem liderske pozicije na svjetskoj ekonomskoj ljestvici. Taj ekonomski rast omogućava i kontinuirano jačanje kineskih vojnih potencijala.  Vojna moć dodatno osigurava dominantnu poziciju i politički utjecaj Kine. U tom pogledu valja naglasiti kako se Sovjetski Savez urušio prvenstveno zbog nemogućnosti uspostave konkurentnog gospodarstva i nedostatne ekonomske moći za održavanje statusa globalne supersile.

Unutar tog društvenog i političkog konteksta valja analizirati uzroke kontinuiranog predimenzioniranja industrijskih i ostalih ekonomskih kapaciteta koji su s vremenom postali pogubni i za okoliš. Po mom mišljenju, u tom kolopletu ekonomskih i političkih interesa treba tražiti rješenja za očuvanje prirode, koja podrazumijevaju i radikalnu preinaku sustava društvenih vrijednosti. To uključuje i radikalno redizajniranje ideoloških paradigmi koje su, u većoj ili manjoj mjeri, u latentnom konfliktu što je vrlo teško amortizirati.

Gates zanemarujući kompleksnost društvenih odnosa, rješenja problema svodi na tri elementa : tehnologiju, vladine politike i tržište. Uz pomoć te tri sastavnice autor predlaže gomilanje novih tehnoloških rješenja odnosno proizvodnih pogona u različitim oblicima kao što su, primjerice, vjektroelektrane, nuklearne fisijske i fuzijske elektrane, solarne elektrane i reverzibilne hidroelektrane. Dakle, nastali problem zagrijavanja atmosfere Gates rješava istom logikom koja je ga je i prouzročila – predimenzioniranjem, ali sada novim tehnologijama.

Treba upozoriti kako se štetnost fosilnih goriva, radijacije ili naprosto cigareta nisu odmah uočili. Njihova štetnost je otkrivena, tek s povećanjem njihove primjene. Nameće se logična dvojba koja glasi : Da li će možda i današnje čiste tehnologije njihovim naglim širenjem i predimenzioniranjem s vremenom generirati i štetne posljedice za okoliš? Predimenzioniranost tehnoloških postrojenja ugrožava, ne samo dostatnost materijalnih resursa, već i dinamičnu ravnotežu ekoloških sustava.

Pisac i njegovi konzultanti u knjizi se za rješavanje klimatskih problema koriste metodama prikladnim za poslovne organizacije. Takav stav imaju i brojni političari kada tvrde kako će državom upravljati kao kompanijom. Riječ je o pogrešnoj pretpostavci iz niza razloga, a jedan od njih je integriranost ideologije u društveni sustav. Ideologija se može uspješno blokirati ili nametati unutar kompanija, ali je to neizvedivo u društvenoj zajednici, čak i na lokalnoj razini.

U tom duhu naivnog optimizma Gates poručuje :“ Sad tim ciljevima trebamo pridružiti i konkretne planove kako ih ostvariti – baš kao što smo, u ranim danima Microsofta, Paul Allen i ja imali cilj („računalo na svakom radnom stolu i u svakoj kući“, kako smo to tad formulirali) pa sljedećih deset godina osmišljavali i provodili plan. Ljudi su nas zbog takve ambicioznosti smatrali luđacima, ali taj je izazov zanemariv u usporedbi s onim što nas čeka ako se želimo uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama, što je golem pothvat u koji će se uključiti ljudi i institucije iz cijeloga svijeta.“ Rekao bih kako je taj  pothvat rješavanja klimatskih promjena iznijet u knjizi zasnovan na pogrešnim početnim tezama.

Rješavanje klimatskih problema i pojedine njihove zagovornike treba analizirati u sklopu ideoloških paradigmi. Isključivost i polaganje prava na istinu, u konačnici, rezultira nesnošljivošću, što automatski koči zajedničke (svjetske) napore usmjerene na sprečavanje daljnjeg zagađivanja okoliša. Najotpornija ljudska tvorevina na ideološke utjecaje je tržište. Barem je to bilo do danas. To automatski ne isključuje državne intervencije, poglavito u kriznim vremenima.

Međutim, Gates, po mom mišljenju, previše inzistira na državnom intervencionizmu, te na više mjesta u knjizi hvali intervencije državne administracije u pogledu poduzetničkog i industrijskog razvoja. On konstatira :“Sektor osobnih računala – uključujući i Microsoft – nikad se ne bi pokazao tako uspješnim da američka vlada nije financirala istraživanje u manje i brže mikroprocesore.“ Zagovara prosvjećenu državnu administraciju koja prepoznaje suštinu tržišnih odnosa. Sugerira se mišljenje kako gospodarski razvoj u suštini ovisi o političarima, a ne poduzetnicima. Taj autorov stav, na neki način, sugerira superiornost današnjeg kineskog ustroja gospodarstva i društva spram poduzetničkog te parlamentarnog zapadnog modela.

Klimatske promjene su ozbiljan planetarni problem, ali ne i jedini kojim čovjek ne vlada. Gates projicira mjere i energetske politike za naredna desetljeća, pa u pogovoru kaže :“Pisanje ove knjige dovršio sam na kraju najburnije godine u novijoj povijesti. Ovaj pogovor pišem u studenome 2020. u vrijeme kad je COVID-19 već usmrtio više od 1,4 milijun ljudi…“  Gotovo odmah nakon toga suočili smo se ozbiljnom prijetnjom izbijanja svjetskog nuklearnog rata kojeg nema u projekcijama Billa Gatesa. Rat u Ukrajini koji je izbio u 2022. godini nedvojbeno ukazuje na činjenicu kako geopolitika i teritorij nisu nestali afirmacijom digitalne stvarnosti odnosno internet ekonomije.

To je još jedan u nizu elemenata koji ukazuju na krhkost ovakvih i sličnih prijedloga odnosno scenarija. Čovjek se ne može jednostavno programirati, a složeno je i preuređivanje društveno ekonomskih odnosa, jer smo jednim djelom iracionalna bića, integrirana u ideološke blokove. Ljudi su uronjeni u prirodne zakone koje nije  moguće eliminirati kao u video igricama. O tome Gates nije vodio računa, što znatno umanjuje provedivost njegovih prijedloga.

Mr.sc. Marinko Kovačić