Biomimetika

Andrew Parker, znanstvenik Prirodoslovnog muzeja u Londonu i Sveučilišta u Sydneyu vodeći je zagovornik biomimetike – primjene dizajna iz prirode na kreativno rješavanje problema u inženjerstvu, znanosti o materijalima, medicini i drugim područjima.

Parker je istraživao iridescenciju  u leptira i kornjaša te antireflektivne pokrove u očima noćnih leptira – čime je omogućio otkriće sjajnijih zaslona za mobilne telefone i tehniku protiv krivotvorenja. To su toliko strogo čuvane tajne da ne smije otkriti ni koja tvrtka stoji iza njih, piše Tom Meller u National Geographicu.

Ujedno Parker s tvrtkama Procter&Gamble i Yves Saint Laurent  razvija kozmetiku koja oponaša prirodni sjaj kremenjašica, a s britanskim ministarstvom obrane istražuje primjenu nepromočivih svojstava algi.

On nadahnuće dobiva čak i iz davne prošlosti. Tako je na oku dvokrilca zarobljenog u jantaru prije 45 milijuna godina, kojeg je zamijetio u Muzeju planete Zemlje u Varšavi, uočio mikroskopske nabore koji su  smanjivali odbijanje svjetlosti. Sada ih ugrađuju u solarne ploče.

Danas smo svjedoci sve raširenijeg te intenzivnijeg globalnog biomimetičkog pokreta. Inženjeri u Bathu u Engleskoj i West Chesteru  u Pennsylvaniji proučavaju kvržice na  prednjem rubu prsnih peraja grbavih kitova ne bi li saznali kako proizvesti zrakoplovna krila za što okretniji let.

U Berlinu inženjeri nadahnuti prstolikim perima na krilima ptica grabljivica razvijaju zrakoplovna krila koja će u letu mijenjati oblik kako bi se smanjio otpor kretanja zrakoplova i povećala učinkovitost goriva.

Arhitekti u Zimbabveu žele graditi što ugodnije zgrade pa proučavaju kako termiti prilagođavaju temperaturu, vlažnost i protok zraka u termitnjacima. Nadalje, japanski medicinski istraživači rabe potkožne igle nazubljene sićušnim zupcima poput onih u rilcu komarca kako bi podražaj živaca sveli na najmanju moguću mjeru i tako umanjili bol koji nanosi injekcija.

Brojni predmeti koji su danas u upotrebi nastali su na temelju inovacija koje su izravno  nadahnute rješenjima iz prirode. Jedna od takvih inovacija je „čičak.“ Pregledavajući bodlje čička skinute s psećeg krzna nakon šetnje 1948. godine švicarski inženjer George de Mestral otkrio je da na vršcima imaju sićušne kuke – i to ga je ponukalo na izum „čička“.

Mestral je bio razočaran što modni kreatori nisu odmah i objeručke prihvatili njegov proizvod – „vjerojatno zbog zvuka paranja“, rekao je njegov rođak Etienne Delessert. Međutim danas je „čičak“ kao i patent zatvarač sveprisutan. „Čičak“ ima građu odnosno strukturu od kuka i omči koje se trenutačno hvataju, a otpuštaju tek nakon potezanja.

Među prvim korisnicima bila je NASA koja je „čičak“ poslala na Mjesec ugrađenim na  svemirskim čizmama i odjelima – uključujući rukavicu Johna Younga astronauta  misije Apollo iz 1972. godine – na vezicama za pritezanje u uvjetima nulte gravitacije i u kacigama kao češkalicu za nos.

Priroda je profinjena, pa su  mnogi njezini domišljati izumi izrađeni od jednostavnih materijala poput keratina, kalcijeva karbonata i silicijeva dioksida, ali u konačnici grade  strukture koje odlikuje fantastična složenost, snaga i izdržljivost.

Puž abalon, primjerice, stvara svoju ljušturu od kalcijeva karbonata, iste tvari od koje je građena i meka kreda. Pa ipak, raspoređivanjem tog materijala u zidove od nanoskopskih cigala suptilnim djelovanjem bjelančevina, puž sebi izgrađuje štit čvrst poput kevlara koji je 3.000 puta tvrđi od krede.

Jaz koji nas odvaja od prirode postupno se smanjuje. Istraživači se služe elektronskim mikroskopima i AF mikroskopima, mikrotomografijom i sve bržim računalima kako bi zavirivali sve dublje u tajne prirode na mikroskopskim i nanoskopskim razinama. Raste broj naprednih materijala koji oponašaju prirodne strukture sve bolje i  bolje, zaključuje Tom Mueller   

Čak i prije nego što je biomimetika  uspjela sazreti i pretvoriti se u unosnu industriju, razvila je moćno novo oruđe za razumijevanje života.