Tržišni sustav sastoji se od mnoštva isprepletenih silnica koje nisu u cijelosti poznate niti jednom gospodarskom akteru. To je izrazito kompleksna i dinamična cjelina u kojoj su cijene i novac jedan oblik informacijskog alata. Konkretno i pojednostavljeno govoreći, viša cijena neke robe u odnosu na iste ili slične sugerira kako se radi o kvalitetnijem, pouzdanijem, praktičnijem ili ljepšem proizvodu. Nadalje, viša cijena može upućivati na razgranatiju servisnu mrežu ili označavati viši statusni položaj kupca.
Bogatstvo, egalitarizam i samoregulacija
Novac kao roba krije unutar sebe akumuliranu društvenu moć. Bogate osobe poput dolarskih milijardera simboliziraju društveni uspjeh koji u tržišnoj utakmici nastoje ostvariti gotovo svi pojedinci. Uz pomoć novca stvaraju se socijalne razlike, ali treba naglasiti kako je novac ujedno jedna od ključnih motivatora za pokretanje gotovo svih poduzetničkih pothvata. Politički pokušaji negiranja takvog mehanizma dovodili su do prividnog egalitarizma i potpunog ekonomskog sloma svih socijalističkih projekata.
Suvremeni tehno milijarderi u pravilu bogatstvo stječu kreiranjem, manipuliranjem i pohranom podataka i informacija. Financijske i tehnološke imperije izgrađuju u iznimno kratkim rokovima. Za razliku od toga, milijarderi masovne industrije bogatstvo su stvarali preradom materijalnih resursa pa su nastajali, primjerice, kraljevi čelika, kraljevi nafte ili kraljevi šećera. Međutim, bez obzira na njihove drastične različitosti imali su nešto zajedničko. Stara generacija milijardera, kao i ova nova, bogatstvo zarađuje i akumulira u dolarima ili nekoj drugoj moneti.
Brojni današnji tehnološki milijarderi zagovaraju egalitarizam, te su barem verbalno iznimno kritični prema vlastitom financijskom i materijalnom bogatstvu. Lijevi aktivisti u najnovijim računalnim i internetskim tehnologijama vide instrument ostvarenja društvene jednakosti i dokidanja novca odnosno bogatstva kao poželjne socijalne vrijednosti. Međutim, tržišni zakoni ne mogu se artikulirati političkom i zakonodavnom silom, jer je povijest već nedvojbeno dokazala kako takvi pokušaji završavaju egzistencijalnom bijedom većine ljudi, te na koncu potpunim političkim slomom.
Izgradnja povjerenja u digitalnom društvu redizajnirala se u odnosu na tradicionalni socijalni poredak. Računala i internetske tehnologije omogućuju laku dostupnost informacija i transparentnost, ali istodobno se razvijaju i tehnološke mogućnosti za različite manipulacije javnog mnijenja. Zbog toga je sustav tehnološke sigurnosti, u koji na neki način spada i bitcoin, iznimno važan za funkcioniranje društva i gospodarstva.
Samoregulirajući mehanizmi slobodnoga tržišta u skladu s tehnološkim i ekonomskim stupnjem razvijenosti artikuliraju zdravi i čvrsti novac. Povijesno gledano, svaka faza tehnološkog razvoja iznjedrila je neki novi oblik novca koji je pružao niz prednosti, ali i izazova. U tom pogledu nije iznimka ni ovaj povijesni trenutak u kojem živimo, a monetarnu revoluciju pokrenuo je misteriozni inovator koji se krije pod pseudonimom Satoshi Nakamoto. On je ponudio bitcoin kao novac primjeren internetskoj ekonomiji i digitalnom društvu općenito.
Bitcoin i povijest novca
U listopadu 2009. godine internetskom razmjenom prodano je 5050 bitcoina za 5,02 USD, po cijeni od jednog USD za 1006 bitcoina, što je bila prva registrirana kupnja bitcoina novcem. Cijena se izračunala tako da se izmjerila vrijednost električne energije potrebne kako bi se proizveo bitcoin. Dana 22. svibnja 2010. godine netko je s 10.000 bitcoina kupio dvije pizze u vrijednosti 25 dolara i to je bilo prvo korištenje bitcoina kao sredstva razmjene.
Ne iznenađuje što je bitcoin nastao u vrijeme financijske krize koja je započela 2008. godine kao pokušaj amortizacije monetarnih poteza središnjih banaka. Riječ je o monetarnom odgovoru na sve izazovnije tehnološke i ekonomske fenomene na početku 21. stoljeća za koje još nemamo definirane i prihvatljive odgovore. Ekonomski i društveni razvoj u budućnosti nije moguće osigurati bez jakog novca odnosno stabilnoga monetarnoga sustava.
Bitcoin treba shvatiti kao distribuirani softver koji omogućuje prijenos vrijednosti koristeći se valutom zaštićenom od neočekivane inflacije, bez ovisnosti o trećim stranama kojima se daje povjerenje. Konkretnije govoreći, bitcoin automatizira funkcije suvremene centralne banke i čini ih predvidljivima i praktički nepromjenjivima, jer su one programirane u kodu koji je decentraliziran na tisuće članova mreže, od kojih nijedan ne može promijeniti kod bez pristanka ostalih.
To je inovacija digitalnog doba kojom se nastoji osigurati zdravi novac i tržišni sustav u uvjetima marginalizacije materijalnih resursa. Bitcoin je novi motivacijski alat koji omogućava tržišno nadmetanje u uvjetima slobodne poduzetničke ekonomije i apsolutne dominacije visokih tehnologija. Jedna od najvažnijih karakteristika te nove zbilje je munjevito procesuiranje, akumuliranje i vrednovanje golemih količina podataka. Na taj način se marginalizira klasična radna teorija vrijednosti koja je bila i jedna od važnih sastavnica novčane teorije.
Digitalni čvrsti novac razbija iluzije tehno tajkuna o uspostavi socijalne komune zasnovane na egalitarizmu. Istodobno bitcoin omogućava zdravi gospodarski razvoj utemeljen na tržišnom nadmetanju i bogaćenju uspješnih poduzetnika, ali i razvojnih inženjera, eksperata te ostalih kompetentnih radnika. Dakle, društvene razlike odnosno socijalna stratifikacija se ne dokida, već se transformira njihovo izvorište koje se u digitalnom dobu nalazi u apstraktnom odnosno kreativnom radu.
Internetske tehnologije u digitalnom dobu omogućavaju artikuliranje novih poslovnih modela. Ekonomija dijeljenja i druge gospodarske inačice neće eliminirati novac, a samim time ni privatno vlasništvo i osobno bogatstvo. Transformiraju se obrasci poslovanja i rada, a kao što smo naveli i sam novac, koji i pored toga ostaje ključni instrument provedbe ekonomskih aktivnosti. Bitcoin je poprimio novo novčano obličje, pri čemu je i dalje zadržao funkcije novca prvenstveno kao informativnog medija, ali i kao sredstva stjecanja društvenog ugleda i moći.
Društveni prosperitet zasniva se prvenstveno na zdravom odnosno čvrstom novcu. To je novac čiju je ponudu teško povećati, dok je slab novac onaj čija se ponuda može lako i brzo povećati. Analitičar Saifedean Ammous upozorava na zamku slaboga novca koja se sastoji u sljedećem : svako dobro koje se koristi za pohranu vrijednosti će doživjeti porast ponude, a svako dobro čija se ponuda može lako povećati uništit će bogatstvo onih koji su ga koristili za pohranu vrijednosti. Zaključak ove zamke je da bilo što, što se uspješno koristi kao novac treba imati neki prirodni ili umjetni mehanizam koji ograničava novi priljev tog dobra na tržište i tako održava svoju vrijednost tijekom vremena.
Interesantno je spomenuti kako nema pravila koje određuje odnosno propisuje što se može, a što ne može koristiti kao novac. Tijekom povijesti mnoge su stvari imale funkciju novca – ponajprije su to bili zlato i srebro, ali i neke već zaboravljene kao što su, primjerice, bakar, školjke, veliko kamenje, sol, stoka, državni papiri, drago kamenje, pa čak i alkohol i cigarete u određenim okolnostima.
Zlato, srebro i bakar tri su metala koja su se najčešće koristila kao sredstvo razmjene odnosno kao novac. Njihova upotreba u obliku kovanica kao novca započela je prije skoro 2.500 godina odnosno još od vremena grčkog kralja Kreza. Upravo je Krez zabilježen kao prvi kovač zlatnog novca. Zlato je uvjerljivo najpopularnija sirovina iz kojeg su se izrađivale kovanice, te koristilo za pohranu i gomilanje privatnog i državnog bogatstva. Tu popularnost kroz povijest, zlato je steklo zbog svoje dvije bitne značajke a to su : prvo, zlato je toliko kemijski stabilno da ga je praktično nemoguće uništiti i drugo, zlato je nemoguće stvoriti od drugih materijala, te se može isključivo proizvesti iz zlatne rude koja je na Zemlji iznimno rijetka.
Već dosta dugo zlato je simbol uspješnosti i bogatstva u brojnim i različitim državama diljem svijeta. Obrtničkim i umjetničkim radom zlato se, u velikom broju slučajeva, pretvaralo u predmete neprocjenjive estetske i novčane vrijednosti. Ujedno zlato se kao pojam koristi za opisivanje ljudske uspješnosti u različitim područjima pa, primjerice, govorimo o zlatnom dobu Hollywooda ili zlatnom dobu renesanse. Zlato je i sastavnica kolektivne društvene svijesti i nacionalne mitologije u koje spada i narodna mudrost nije zlato sve što sja.
Razvoj današnjega monetarnog sustava započinje 1252. godine u Firenci kada gradske vlasti započinju kovati florin, prvi veliki stabilni europski kovani novac od vremena cara Julija Cezara. Venecija je bila prva koja je slijedila praksu Firence i 1270. godine počinje kovati dukat. Povijest je nedvosmisleno pokazala kako se društveni prosperitet ne može ostvariti bez pouzdanog monetarnog sustava. Smatramo kako sve moguće buduće analize i interpretacije bitcoina tu činjenicu moraju uvažavati uz istodobno kritičko razmatranje današnje i buduće tehnološke zbilje.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments