By Videotekst je informacijski sustav koji korištenjem tastature, televizijskog aparata i telefona omogućuje stvaranje terminala za pristup informacijskim centrima. Takav sustav, nazvan Minitel, nastao je u Francuskoj 1981. godine, a omogućavao je pristup elektroničkom telefonskom imeniku, ispisima stanja na burzi i sportskim rezultatima. Minitel je stvoren kao rezultat državne ekonomske strategije s kraja 70-ih godina 20. stoljeća, koja je trebala pozicionirati Francusku u sam svjetski vrh razvoja javnih komunikacijskih umreženih sustava.
Francuska strategija
Minitel je već 1987. godine bio najveći svjetski sustav elektronske pošte i predstavljao je uspješan hibrid državnoga intervencionizma odnosno administrativnoga planiranja i tržišnih načela. Ta telematička mreža imala je 1994. godine više od 6,5 milijuna terminala i više od 1,6 milijuna poziva godišnje (45 posto je otpadalo na elektronički telefonski imenik), 113 milijuna sati provedenih na mreži (od koji je 80 posto otpadalo na komercijalne elektronske oglasne ploče) i proračun od oko 6,7 milijuna franaka.
S tehnološkoga stajališta, Francuska je u tadašnje vrijeme bila iznimno uspješna. Francuska je bila prva država koja je razvila javni telematički sustav, te je imala u funkciji mrežu koja je omogućavala veliku brzinu protoka informacija. Minitel je vrlo brzo postao jedan od tehnoloških simbola francuskoga nacionalnoga ponosa. Tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća u Francuskoj se realiziralo nekoliko mega projekata koji su trebali znatno poboljšati međunarodni prestiž zemlje. U njih spadaju, primjerice, renoviranje i širenje Louvrea, izgradnja I’ Arche de la Defense (građevine u obliku pravokutnog luka) kojom završava os koju čini Champs Elysees i ovaj nacionalni tehnološki projekt nazvan Grand Reseau Telematiquea.
Kao tehnologija cyber prostora, Minitel je nastao spajanjem telekomunikacija i računarstva, ili preciznije, stvoren je spajanjem telefona, televizije i računala u Centre National d’Etudes de Telecommunication (CNET) i Centre Common d’Etudes de Telediffusion et de Telecommunication (CCETT). Još 1968. godine, samo je 16 posto francuskih domova imalo telefon i u segmentu komunikacijskih tehnologija zemlja je značajno zaostajala za državama predvodnicama tog tehničkog napretka.
U cilju eliminacije te slabosti, tadašnji francuski predsjednik Valery Giscard d’Estaing najavio je 1974. godine pokretanje programa pod nazivom Telefoni za sve Francuze. U skladu s tom inicijativom Gerard Thery, predsjednik Division Generale de Telecommunication (DGT), koji je sada francuski Telecom, pokrenuo je projekt kako bi stvorio javni online telefonski imenik.
Taj projekt bio je sličan sustavu Prestel koji je pokrenut u Velikoj Britaniji krajem 70-ih godina 20. stoljeća. Sustav je koristio dekoder i televiziju kako bi prikazao informaciju poslanu preko telefona. Prestel je stoga prije interaktivni videotekst nego prijemnik videoteksta. U Europi, Sjevernoj Americi i Japanu postojalo je više videotekst sustava, uključujući BTX (Njemačka), Nistel (Belgija), VTX (Švicarska), Telidon (Kanada) i Captain (Japan).
Tehnološki razvoj
Na sajmu Salon Sicob održanom 1974, godine predstavljen je videotekst terminal-prijemnik TIC-TAC koji je koristio televiziju i tipkovnicu. Pomoću njega mogle su se saznati vijesti, stanje na burzama i informacije iz telefonskog imenika, a sadržavao je i videoigre. Giscardova vlada prihvatila je to kao temelj za budući telematički razvoj. Struka je podržala razvoj i operacionalizaciju sustava Teletela, kao strateškoga elementa za osvajanje vodeće francuske pozicije u široko distribuiranim umreženim informacijskim sustavima.
Uspješna demonstracija Teletela u Palais de l’Elysee (predsjednička palača) 1980. godine, osigurala je nastavak projekta. To je označilo početak prvog javnog eksperimenta pristupanja elektroničkom telefonskom imeniku 15. srpnja 1980. godine, u Saint Malou. Sljedeće godine vlast je preuzela ljevica, ali je projekt nastavljen. Roger Tallon, dizajner brzih putničkih vlakova (TGV) i novoga terminala predložio je naziv Minitel. Ministar pošte i telekomunikacija službeno je otvorio projekt u Velyzyu, predgrađu Pariza.
Paralelno s tim, razvijena su tri lokalna telematička projekta u Strasbourgu (GRETEL), Grenobleu (CLAIRE) i Nantesu (TELEM). Krajem 1981. godine softver za slanje poruka (neka vrsta oglasnih ploča odnosno BBS) unutar sustava GRETEL, piratski su kopirali neki od korisnika kako bi mogli međusobno komunicirati u stvarnom vremenu. Pomoću ove, doslovno otmice, (franc. detournement) nastala je messagerie koja je uključivala igre, dijaloge u stvarnom vremenu i slanje poruka. Piratstvom, koje je učinilo dostupnim softver elektronskih oglasnih ploča, omogućena je uporaba sustava koja nije bila planirana. Izravna komunikacija – ekvivalent chata – postala je glavna aktivnost na mrežama Minitela.
U proljeće 1982. godine, u Velizyu postala je dostupna messagerie, koja je bila neka vrsta foruma, za dijalog putem sustava elektronske pošte. Nakon završetka eksperimenta u Velizyu, u prosincu 1982. godine, započela je besplatna distribucija terminala. Do siječnja 1984. godine, već je bilo dostupno 145 različitih usluga. Uspjeh uvođenja elektroničkih telefonskih imenika i besplatnih terminala bio je ključan za širenje mreže Minitela diljem čitave Francuske.
U veljači 1982. godine pokrenut je sustav Kiosque – koji je sadržavao slike paviljona na otvorenom, te je stoga predstavljao neku vrstu elektronskog i društvenoga mjesta. Kiosque je omogućavao naplatu usluga, a 1987. godine sljedeća je generacija sustava, pod nazivom Kiosque multipalier, omogućila francuskom Telecomu da korisnicima naplaćuje, ne samo vrstu usluga, već i vrijeme korištenja, neovisno o udaljenosti.
S vremenom se svrha korištenja Minitela gotovo neprimjetno značajno transformirala. Konkretno govoreći, taj se sustav odnosno medij fokusiran na usluge (informacije iz telefonskog imenika, stanje na burzama i dr.) preobrazio u medij društvenih kontakata omogućavajući stvaranje novih mreža socijalne interakcije. Ujedno je došlo i do eksplozivnog porasta broja usluga. Pružatelj usluge više ne nudi samo jednostavne informacije, primjerice, izvješće s burze, već i čitav spektar, više ili manje, fleksibilnih mogućnosti. Potrošač više nije samo pasivni primatelj, nego stvaratelj i proizvođač informacije.
Premda je sustav Minitel iznjedrio veći broj naprednih tehnoloških rješenja za ondašnje prilike, ipak se radilo o nedovoljno učinkovitom i rigidnom ustroju, previše oslonjenom na državnu administraciju. Odlučivanje su usporavale brojne formalizirane procedure. Organizacijska kultura i odnosi unutar Minitela nisu poticali inovativnost i poduzetnost mladih talentiranih ljudi. S vremenom je Minitel sve više gubio na konkurentnosti, te je prestao s radom 30. lipnja 2012. godine. Bez obzira na to, u tehnološkoj povijesti osta će zapamćen kao najuspješniji pružatelj internetskih usluga, prije pojave World Wide Weba.
Comments