By Stoljećima se društveni razvoj temeljio na tehnologiji koja se smatrala superiornim i na neki način neovisnom spram prirodnih procesa. Tek su u 20. stoljeću znanstvenici otkrili kako je informacija ključna sastavnica svojstvena društvu, tehnologiji i organizmima, odnosno prirodi. Ujedno se utvrdilo kako je evolucija odnosno dinamična ravnoteža karakteristična, ne samo za prirodne organizme, već i društvene organizacije, pa i društva u cjelini.
Počeci razvoja nove ekonomije
Industrijska revolucija zasnivala se na mehaničkim i kvantitativnim principima. Industrijalizacija je u znatnoj mjeri dizajnirala društvenu strukturu u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Nastalo je masovno društvo u kojem je dominirao srednji građanski sloj. Pojedinac je bio anoniman i utopljen u masi. Do radikalnog obrata dolazi 1950-ih godina. Započinje transformacija tehnologije koja će, pored ostaloga, afirmirati individualca. Istodobno će se tehnologija integrirati u sve segmente društva, pri čemu će njen razvoj generirati, u prvom redu, primijenjena znanost.
U to je doba Claude Shannon formulirao bitna načela teorije informacije, a William Shockley kreirao je silicijski poluvodič. Time su omogućili početak kreiranja novih ekonomskih i društvenih odnosa. Vrijedno je spomenuti kako su oba znanstvenika radila u američkoj kompaniji Bell Labs. Tehnologije koje su se počele razvijati na njihovim spoznajama omogućile su brzo procesuiranje velikih količina podataka. Taj razvoj isprva je bio neprimjetan, a inovacije koje su ga omogućile bile su disperzirane unutar većeg broja organizacija.
Zbog toga ne iznenađuje činjenica što su za prosječne američke građane, početkom 1970-ih godina, istraživački i razvojni centri Stanford Industrial Park i Xerox Palo Alto Research Center (PARC) bili posvemašnja nepoznanica. Upravo u njima nastali su neke od tehnoloških ikona rane faze računalnog razvoja, kao što su mikroprocesor, miš, grafičko korisničko sučelje i mrežni protokoli. Međutim, s vremenom počinje djelovati veliki broj serijskih visoko tehnoloških poduzetnika, koji su grupirali svoje startupove na užem geografskom području, smještenom u Kaliforniji, odnosno na američkoj zapadnoj obali, prozvanim Silicijska dolina.
Stvorena je kritična masa visoko tehnoloških poduzetnika, koja je izazvala eksponencijalni razvoj računalnih i srodnih tehnologija. Silicijska dolina postala je ključno čvorište umreženih inovacijskih procesa i generator afirmacije nove generacije poduzetnika. Stvara se specifični sustav radnih odnosno poslovnih vrijednosti. Dijeljenje znanja, informacija i iskustava jedna je od karakteristika tehnoloških poduzetnika, koji često imaju smione vizije. Oni žele poboljšati život čovječanstva u cjelini i kako je govorio Steve Jobs, suosnivač Applea, ostaviti trag u svemiru. Pri tome se ne plaše pogrešaka koje tretiraju kao bitan element učenja i osobnog usavršavanja. Svjesni su važnosti profita, ali i društvene odgovornosti, te etičkih načela kojih se pridržavaju u svome radu.
Nova zanimanja
Ekspanziji visoke tehnologije doprinosi i kontinuirano snižavanja cijene koštanja tehničkih naprava i usluga. Tako se, primjerice, cijena trominutnog telefonskog razgovora između New Yorka i Londona snizila s 300 američkih dolara u 1930. godinu na 60 američkih dolara u 1960. godini, a danas iznosi manje od jednog američkog dolara (vrijednost dolara je preračunata i realno usporediva za svaku godinu). Broj mobilnih telefona još je 2002. godine premašio jednu milijardu.
Tehnološki razvoj se znatno ubrzao od 1970-ih godina inicirajući brojne preinake. Tako je američka Vlada u razdoblju od 1972. do 1987. godine izbrisala iz standardne industrijske klasifikacije 50 industrijskih grana. Taj se trend ne samo nastavio, već i ubrzao. U vremenu od 1987. do 1997. godine Vlada je uklonila 500 industrijskih djelatnosti. Pri tome je američka administracija u periodu od 1972. do 1987. godine dodala ili redefinirala 200 industrijskih grana i gotovo 1.000 od 1987. do 1997. godine.
Slične procese možemo uočiti s brojnim zanimanjima koja ubrzano nestaju s tržišta rada, ali se istovremeno pojavljuju neka nova. Primjerice, prije samo 20-ak godina podatkovni inženjeri bili su zanimanje budućnosti, a već neko vrijeme za njima vlada velika potražnja. Kompanije u gotovo svim gospodarskim sektorima, funkcioniranje zasnivaju na prikupljanju, obradi i skladištenju podataka. Svakodnevno odlučivanje i planiranje poslovanja nije moguće bez administratora baze podataka. Oni surađuju sa sustavnim analitičarima i mrežnim inženjerima, te ostalim stručnjacima čija su znanja nužna za djelovanje u digitalnoj ekonomiji.
Transformacija ekonomije, konkretnije govoreći digitalizacija poslovnih procesa iziskuje angažman niza stručnjaka koji su ovladali znanjima iz područja kao što su, na primjer, matematika, računarstvo, informatika, biologija i napredni materijali. To im omogućuje, pored ostaloga, i brzu te djelotvornu prilagodbu na pojavu novih tehnologija, kao što su umjetna inteligencija, računalstvo u oblaku i blockchain tehnologija. Ubrzano se korigiraju profesionalni profili i javljaju potpuno novi, pa obrazovni sustav ponekad nije u stanju odgovoriti na potrebe tržišta rada. Stoga se provode značajne reforme obrazovanja u razvijenim zemljama, kako bi se učinkovito udovoljile potrebe poslodavaca odnosno svijeta rada.
Sve vodeće kompanije, već dulje vrijeme imaju vlastita učilišta unutar kojih se poboljšavaju znanja i umijeća zaposlenika. Naročito je važno stalno usavršavanje komunikacijskih umijeća, te poboljšavanje sposobnosti manipuliranja podacima u kontekstu brzog rješavanja problema. Organizacijsko okruženje stalno se mijenja pa su nužna kreativna rješenja i munjevita prilagodba novonastalim situacijama. Propisane procedure odnosno standardizirano postupanje gube na važnosti, što iziskuje individualnu snalažljivost.
Napredne visoke tehnologije drastično su olakšale prikupljanje podataka. To se prvenstveno odnosi na senzorne tehnologije integrirane u proizvodne procese i same proizvode, video nadzor te komunikaciju unutar društvenih mreža. Međutim, ogromnu količinu podataka treba djelotvorno pohraniti kako bi bili korisni u određenom trenutku. O tome se brine arhitekt baze podataka, koji dizajnira njenu određenu odnosno specifičnu strukturu usklađenu s potrebama tvrtke. Na taj način se omogućuje brzo i učinkovito procesuiranje podataka koje je u funkciji odlučivanja, predviđanja i ostalih relevantnih poslovnih procesa.
Mrežni inženjeri uspostavljaju i održavaju povezanost računala unutar i izvan poslovne organizacije. Općenito govoreći, mreža se artikulira u dominantnu strukturalnu arhitekturu digitalne ekonomije. Umreženi odnosi olakšavaju dijeljenje znanja i informacija, te su prikladna forma za usklađeni djelovanje većeg broja projektnih timova. Pri tome su mrežni inženjeri zaduženi za održavanje softvera i tehničkih aspekata funkcioniranja mreže.
Oni dizajniraju organizacijsku računalnu mrežu usklađenu s poslovnim ciljevima i potrebama. Ujedno pružaju stručnu podršku zaposlenicima, pri korištenju informatičke opreme. Premda su tijekom obrazovanja stekli brojne spoznaje iz područja računalnih znanosti moraju se kontinuirano usavršavati, kako bi bili upoznati s najnovijim tehnološkim postignućima iz tog područja.
Sustavni analitičari su jedno od novijih zanimanja čija je važnost, bolje reći, afirmacija tekla usporedo s razvojem digitalne ekonomije. Digitalizacija je nametala nove načine funkcioniranja poslovnih organizacija. Jedan od imperativa većih kompanija je adekvatno informatičko umrežavanje dobavljačkog, proizvodnog i distribucijskog lanca. Sustavni analitičari intenzivno i kontinuirano komuniciraju sa svim akterima u tom poslovnom lancu, kako bi pravovremeno uočili postojeće i potencijalne poteškoće. Koriste se najnovijim tehnologijama, te su ključni, na primjer, za implementaciju tehnologije računalstva u oblaku.
Nastaju i brojna druga (nova) zanimanja koja omogućuju sustavno i plansko komunikacijsko povezivanja aktera na tržišnoj sceni. Umrežavanje je temeljni proces koji omogućavaju napredne tehnologije. Stvorena je globalna iznimno kompleksna mrežna struktura unutar koje je moguća interakcija svih njenih sastavnica. Globalna interakcija može prouzročiti procese koje je praktično nemoguće predvidjeti, bez obzira što su uspostavljene goleme baze podataka, a na raspolaganju su moćne tehnologije procesuiranja podataka.
Ipak, kognitivna tehnologija odnosno umjetna inteligencija omogućava spoznaje o našem okruženju koje su do sada bile nezamislive. Taj proces se odvija uz pomoć brojnih novih zanimanja i novih tehnologija. Nastaju eksponencijalni razvojni skokovi i dramatične transformacije, koje artikuliraju novu zbilju čije smo mnoge segmente donedavno mogli vidjeti isključivo u znanstveno fantastičnim filmovima ili pročitati u tekstovima futurista.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments