By Trenutna pandemija uzrokovana virusom Covid-19, u Hrvatskoj je aktualizirala rad na daljinu, ali i učenje na daljinu. Pandemija je potaknula i primjenu digitalne tehnologije u brojnim drugim aktivnostima koje su do sada bile rezervirane za izravan ljudski kontakt. Korištenje digitalne tehnologije u te svrhe u svijetu se prakticira 30-ak godina. Digitalizacija iziskuje i artikuliranje novih organizacijskih oblika kako bi se osiguralo njeno optimalno funkcioniranje. Tako su nastali, primjerice, koncepti virtualne organizacije, virtualnih timova i horizontalne organizacije.
Općenito govoreći digitalna tehnologija afirmira nematerijalne sastavnice u poslovanju i svakodnevnom životu općenito. Digitalno društvo stvara nove sustave vrijednosti karakteristične za postmodernizam. Trenutno živimo u vrijeme ispreplitanja vrijednosti moderne i postmoderne što izaziva brojna nerazumijevanja i sukobe. U tom kontekstu preispituje se model radnog angažmana za koji je sve manje važan teritorijalni princip. Ta preobrazba iziskuje, pored ostaloga, normativno reguliranje takvog radnog odnosa kao i promjenu ustaljenog odnosno tradicionalnog poimanja radnog mjesta. Hrvatska praksa u tom pogledu je na samim počecima.
Uspješna digitalna transformacija ne ovisi samo o tehnološkoj infrastrukturi. Nužno je obučavanje menadžera, zaposlenika, nastavnika i ostalih sudionika toga procesa o temeljnim načelima rada na daljinu, ali i njihovo upoznavanje s digitalnom ekonomijom i digitalnim društvom. Riječ je o novim fenomenima koji se ubrzano razvijaju i disperziraju u sve segmente društva i gospodarstva. Pandemija je te procese ubrzala i ukazala ne samo na njihovu važnost, već i na njihove izazove i potencijalne opasnosti.
Fenomen digitalizacije treba analizirati s različitih motrišta koja uključuju, primjerice, političke znanosti, ekonomiju, filozofiju, sociologiju, psihologiju, računarstvo, komunikologiju i antropologiju. Sveobuhvatna analiza je potrebna jer proces digitalizacije ne transformira samo sferu rada, učenja i zabave, već i suštinsko određenje samoga čovjeka.
Povijesni osvrt
Za tradicionalno industrijsko društvo koje se temeljilo na masovnoj proizvodnji jedan od bitnih elemenata organiziranja bila je centralizacija. Tvornički pogoni nastali su uz pomoć centralizacije radnih procesa, pa se prvi put u povijesti veliki broj radnika okupio na jednom mjestu. Ispod tvorničkog krova tisuće radnika koji su živjeli u blizini tvornice obavljalo je jednostavne radne operacije koje nisu iziskivale umijeće i iskustvo. Većim djelom 20. stoljeća putovanje na posao bilo je standard koji se nije dovodio u pitanje. Tvornice su se ujedno gradile na područjima bogatim materijalnim resursima potrebnih za proizvodnju i na prometnim čvorištima.
Industrijalizacija je artikulirala niz novih društvenih i ekonomskih fenomena koji su omogućavali njezino funkcioniranje i ekspanziju. Pojavile se velike organizacije, prvenstveno goleme korporacije koje su iziskivale profesionalno i kompetentno vodstvo. Nastao je menadžment kao praktična i teorijska disciplina, a birokracija je u prvoj polovici 20. stoljeća doživjela procvat. Kupovna moć stanovništva je narasla, te se formirao srednji sloj kao okosnica građanskog odnosno kapitalističkog društva. Znanost se povezala s gospodarstvom što je rezultiralo brojnim inovacijama i tehnološkim unapređenjima. Razvoj transporta i komunikacijskih tehnologija inicirao je početak globalizacije.
Početak transformacije
Brojna znanstvena otkrića i tehnološke inovacije izazvale su redizajniranje klasičnog industrijskog obrasca. Značajne transformacijske tendencije uočene su 50-ih godina 20. stoljeća. U to vrijeme broj industrijskih radnika počinje po prvi puta padati. Taj se pad nastavio sve do današnjih dana i u početku je bio neočekivani fenomen za treću industrijsku revoluciju. Godine 1990. svega je jedan od četiri američka radnika bio zaposlen u industriji ili servisnim djelatnostima.
Politolozi su te početne vidljive promjene pripisali fenomenu koji su nazvali postindustrijsko društvo. Iznimno precizno, tadašnji su politolozi i sociolozi predvođeni Danielom Bellom definirali početak odumiranja klasičnog industrijskog ustroja i pojavu novih umnih radnika odnosno radnika znanja (knowledge worker). Istodobno su uočili i stalni rast uslužnog sektora i njegovog sve većeg udjela u BDP-u. Pri tome je bio evidentan snažan razvoj obrazovnog sustava i primijenjene znanosti koji poprimaju nove strukturalne oblike.
Tako u sve većem broju nastaju korporativna učilišta koja su postala gotovo organizacijski standard za sve vodeće svjetske korporacije. Njihovi godišnji proračuni u velikom broju slučajeva nadmašuju milijardu USD. Javlja se niz specijalističkih studija na prestižnim sveučilištima na kojima se izučava korporativno rukovođenje. To su procesi koji se redizajnirali klasične industrijske obrasce u kojima su znanje i informacije bili centralizirani na vrhu organizacijske piramide, kao i sve ostale poslovne funkcije. Započinje opadanje važnosti izravnog nadzora operativnih djelatnika, te se javljaju novi modeli radnog angažmana koji su posredovani suvremenim tehnologijama.
Naime, porast važnosti znanja i učenja u drugoj polovici prošlog stoljeća odvija se paralelno s razvojem komunikacijskih tehnologija. Satelitske komunikacijske tehnologije, računalne, informatičke i internetske tehnologije omogućavaju umrežavanje zaposlenika na novi način koji nije centraliziran, niti striktno vezan za teritorij odnosno tvornicu ili poslovnu zgradu. Po prvi puta u industrijskom društvu radnici ne moraju putovati na posao, već posao, slikovito rečeno, putuje njima. Novi radni odnosi i novi strukturalni oblici nazivaju se različitim pojmovima, a jedan od najpoznatijih je virtualna organizacija.
Značajke rada na daljinu
Rad na daljinu ili rad od doma može značajno povećati produktivnost. To je izravna posljedica većeg zadovoljstva i motivacije zaposlenika koji nastaju takvim poslovnim potezom. Ovi pozitivni poslovni efekti nastaju samo uz plansko, dobrovoljno i sporazumno izmještanje radnika. Na taj način se olakšava rukovođenje, pa menadžeri znatno lakše i brže ostvaruju brojne organizacijske ciljeve.
Ujedno se ostvaruju uštede na troškovima koji nastaju iznajmljivanjem i korištenjem uredskih prostora. Praksa je pokazala kako ovaj način rada povećava fleksibilnost i brzinu reagiranja na tržišne izazove. Budući da se ne koriste automobili i javni prijevoz dolazi do smanjivanja zagađenja okoliša.
Za rad na daljinu treba angažirati osobe koje imaju razvijenu samodisciplinu, te posjeduju znanja i umijeća za samostalni rad. To je posebno važno kada djelatnik za obavljanje posla koristi naprednu računalnu tehnologiju. Ujedno valja voditi računa o tome da li zaposlenik ima odgovarajuće uvjete za rad u stanu ili kući u kojoj živi.
Uredi nisu samo mjesto za obavljanje posla, već su i prostor za druženje, formalnu i neformalnu komunikaciju. Rad od doma eliminira ovu društvenu interakciju koja je nekim pojedincima iznimno važna. Takve osobe ne bi trebalo angažirati za ovaj način rada, premda suvremene tehnologije nude različite oblike komunikacije na daljinu kao što su, primjerice, video konferencija i elektronička pošta.
Razumljivo je kako osobe koje počnu raditi od doma, u njemu nemaju prostore opremljene uredskim namještajem. Taj problem trebao bi riješiti poslodavac. U svakom slučaju posao se mora obavljati u prostoriji koja je slična uredu. U njih sigurno ne spadaju, kuhinja, kupaonica, spavaća soba i pomoćne prostorije. Premda rad na daljinu zaposleniku pruža prilično slobode, ipak je nužno uvesti neka pravila. Jedno od najvažnijih je utvrđivanje vremena kada je zaposlenik uvijek dostupan svojim nadređenima, kolegama i partnerima izvan njegove poslovne organizacije.
Ujedno rad od doma uzrokuje znatne promjene u obiteljskom odnosno privatnom životu. Kućne obveze treba uskladiti realizacijom poslovnih zadaća, pri čemu je nužno o tome postići dogovor s ukućanima, kako ne bi dolazilo do međusobnog ometanja. Potencijalna opasnost je marginalizacija radnika na daljinu u smislu poslovne promocije. Naime, oni nisu fizički prisutni u radnoj sredini, pa ih se nesvjesno može neopravdano zanemariti. Taj mogući nedostatak kompenzira jedna od pozitivnih strana rada na daljinu, a radi se o znatno manjoj izloženosti svakodnevnom stresu, koji je u pravilu prisutan u svim radnim sredinama.
Rad na daljinu iziskuje i određena dodatna ulaganja poslodavca kao što su, primjerice, nabava računalne opreme i softwarea, obučavanje odnosno trening za rad u specifičnim uvjetima, nabava namještaja i troškovi osiguranja. Međutim, trenutna pandemija nedvojbeno je ukazala na brojne prednosti ovakvog načina rada koje amortiziraju i nedostatke koji se pojavljuju, te je gotovo sigurno da će se u budućnosti prakticirati u sve većoj mjeri. To tim više što je rad od doma iznimno atraktivan za bojne stručnjake kojima kućna atmosfera pospješuje produktivnost i kreativnost.
S učenjem na daljinu po prvi puta su se suočili učenici i studenti u Hrvatskoj. Iskustva i zadovoljstvo ovakvim načinom obrazovanja su različita. Smatramo kako izravnu komunikaciju u obrazovanju i poslovanju nisu u stanju u potpunosti nadomjestiti, ni najnaprednije tehnologije. Ljudi su u krajnjoj liniji prirodna i društvena bića i to se ne može iskorijeniti. Neupitno je kako neformalna druženja imaju veliki potencijal razmjene znanja i generiranja novih ideja i rješenja.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments