INOVACIJSKI I POSLOVNI LIDERIINOVATIVNE ORGANIZACIJE - IZUMITELJI

RANI RADOVI BILLA GATESA

0

Bill Gates sam za sebe kaže kako se smatra učenikom koji cijeli život uči i razvija svoje kompetencije i opću kulturu. Prvenstveno ga zanimaju ekonomija, tehnologija, teorije učenja i biotehnologija. Razumljivo je kako se, pri tome, koristi računalom odnosno internetom koji drastično olakšavaju pronalaženje potrebnih informacija te ujedno ubrzavaju osobno usavršavanje.

Pored učenja Bill Gates je sklon pisanju o čemu svjedoče knjige The Road Ahead  (Put pred nama) objavljena 1995. odnosno 1996. godine kada je izašlo nadopunjeno i revidirano izdanje, te Business@The Speed  of Thought (Poslovanje brzinom misli)  koja se pojavila 1999. godine. Stoga ne iznenađuje činjenica kako je povodom proslave 25 godina poslovanja Microsofta na inicijativu zaposlenika Kelli Jeromea I Marlee Andersona 2000. godine tiskana knjiga insideout – Microsoft-In our own words. U njenom nastajanju sudjelovali su brojni zaposlenici Microsofta.

Ukratko ćemo izložiti neka zapažanja, procjene i predviđanja koje je Bill Gates iznio u svojim spomenutim knjigama. Njegova razmišljanja jednim djelom rasvjetljavaju način na koji je postao jedan od najvećih tehno poduzetnika i najbogatijih ljudi krajem 20. i na početku 21. stoljeća.

Tehnološka revolucija

Već u prvoj knjizi Put pred nama Bill Gates je svjestan kako je internetska revolucija značajnija od revolucionarnog razvoja osobnih računala. Internet drastično redizajnira komunikaciju među ljudima što u prvoj polovici 90-ih godina 20. stoljeća većina ljudi i stručnjaka još nije shvaćala. Internetske tehnologije poput, primjerice, elektronske pošte i multimedije stvaraju temelje novih društvenih odnosa i komunikacije te omogućuju nove načine poslovanja.

Informatički uređaji su alati koji su produžetak naših misaonih procesa te ih djelotvorno podupiru, što je značajna novost u odnosu na sve prethodne tehnološke naprave. Donedavno je tehnološki napredak bio mehaničke naravi, a novi informatički aparati su digitalnog karaktera. U tom smislu Gates ustvrđuje kako nam računala pomažu u manipuliranju informacijama, što je važna pretpostavka generiranja novih spoznaja.

Gates je 1995. godine predvidio ne samo daljnji ubrzani razvoj interneta, već i korjenitu promjenu svakodnevnog načina života. Bio je svjestan kako će to izazvati i zabrinutost ljudi zbog neizvjesne sudbine  brojnih radnih mjesta. Nadalje, Gates je u tim procesima prepoznao priliku koja postaje važan segment Microsoftove vizije prema kojoj će računalo postati sastavni dio svakog ureda i doma. Međutim, kako je zapisao u knjizi Put pred nama,  on i njegov najbliži suradnik i prijatelj Paul Allen poslovnu priliku vidjeli su u kreiranju inovativnih softvera.

Gates je procijenio kako će se u skoroj budućnosti, odnosno na početku 21. stoljeća, svi informativni sadržaji počevši od knjiga, enciklopedija, novina i časopisa do filmova i fotografija početi sustavno digitalizirati. U skladu s tim Gates i Allen entuzijastički su krenuli još 1975. godine u prvi projekt kreiranja verzije programskog jezika BASIC za malo računalo, tada popularni Altairi. Zanimljivo je spomenutu kako je Gates prvi softverski program napisao u dobi od 13 godina.

Microsftova strateška fokusiranost na izradu softvera brzo je ostvarila veliki uspjeh, jer je BASIC postao industrijski softverski standard. Stjecanje statusa industrijskoga standarda garantira kontinuirani priljev prihoda, te stvara stratešku prednost u odnosu na konkurente koja je teško dostižna. Gates je ponosan što je Microsoftov standard nastao kao rezultat tržišnih procesa, a ne kao posljedica zakonske regulative.

U knjizi Put pred nama Gates jasno ističe kako je za početni razvoj Microsofta od presudne važnosti bila suradnja s tehnološkim divom IBM-om. Menadžeri IBM-a odlučili su kupovati mikroprocesore za svoja osobna računala od Intela, a operativni sustav od Microsofta. U okviru te strateške suradnje nastaje Microsoftov operativni sustav MS-DOS. IBM PC plasiran je na tržište u kolovozu 1981. godine i postigao je trenutni uspjeh.

Međutim, u pozadini trijumfa IBM PC-a vodila se rovovska borba softverskih proizvođača. Gates navodi kako se malo ljudi sjeća da se pri kupnji originalnoga IBM PC-a 1981. godine moglo odabrati jedan od tri ponuđena operativna sustava : Microsoft PC-DOS, Digital Research CP/M-86 i UCSD Pascal P-system. Gates je bio svjestan kako će jedan od ova tri sustava koji pobjedi postati standard (Gates ; 1996., str.54). Bila je to jedna od prvih demonstracija zakona internetske ekonomije koja glasi kako pobjednik nosi sve. U ovom slučaju bio je to Microsoft odnosno MS-DOS.

Gatesova strategija

Termin informacijska autocesta (information highway) skovan je u proljeće 1993. godine i vrlo brzo je stekao široku popularnost 90-ih godina 20. stoljeća. Gates smatra kako ova metafora za mrežu nije posve točna, jer sugerira točno određen pravac koji omogućava najbrži i jedini način dolaska na željeno mjesto. „Mreža je mnogo sličnija sustavu regionalnih cesta“, konstatira Gates (Gates ; 1996., ; str.6). Pojam informacijska autocesta gubi na popularnosti početkom 21. stoljeća, te se počinje koristi izraz širokopojasni internet.

„Internet se nije uvijek nalazio na vrhu prioriteta Microsoftove strategije. Njegov je razvoj promijenio naše poslovanje i postao najveći neplanirani događaj na koji smo morali odgovoriti. Zapravo, 1995. su mnogi stručnjaci predviđali kako će internet ugasiti Microsoft“, piše Gates u knjizi Poslovanje brzinom misli (Gates ; 1999., ; str.122). Ipak, Gates i suradnici reagirali su munjevito te uz pomoć vrhunskih razvojnih inženjera i fleksibilne strukture Microsofta uspijevaju već 24. kolovoza 1995. godine predstaviti javnosti softverski proizvod Windows 95.

Analizirajući tromost velikih i uspješnih poslovnih organizacija poput, primjerice, IBM-a Gates zaključuje kako u njima brojni eksperti postaju viši i visoki menadžeri te se počinju sve više baviti administracijom i koordinacijom, a sve manje strukom. Tako se uništava kreativna supstanca korporacije. „Čak još važnije, IBM je postao zarobljenik vlastite uspješne prošlosti“, konstatira Gates (Gates ; 1996. ; str.64). Tome treba dodati kako je u menadžerskoj teoriji poznato kako je uhodano dobro poslovanje tihi ubojica inovacijskih procesa. Izvrsni poslovni rezultati blokiraju inovativne inicijative što je prvenstveno praksa u tradicionalnim industrijama, a u manjoj mjeri u novim visoko tehnološkim djelatnostima.

U prvoj polovici 90-ih godina 20. stoljeća veći broj kompanija nije uočavala važnost i potencijalnu profitabilnost kreiranja softvera za osobna računala. Velike nade brojni menadžeri polagali su u interaktivnu televiziju kao tehnologiju budućnosti. Međutim, kako smo već napomenuli, sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća Gates je shvatio kako su društvene i tehničke promjene dosegnule kritičnu točku koja omogućuje brze radikalne promjene odnosno internetsku revoluciju. Bio je više nego siguran kako će internetske tehnologije biti tehnologije budućnosti, te će presudno utjecati na sve segmente života i rada.

Internetska ekonomija

Razmjena informacija oduvijek je bila važna komponentna grupnoga djelovanja. U velikim poslovnim sustavima nastalim početkom 20. stoljeća menadžeri su se fokusirali na materijalne resurse, kapital i nadziranje radne snage, pa su informacije bile u drugom planu.

Eksplozivan razvoj General Motorsa dobrim djelom se temelji na ručno izrađenim informacijskim sustavima koji su omogućili izradu vanjske mreže, bolje reći, poslovne mreže GM-a koja se sastojala od dobavljača i trgovaca. Treba napomenuti kako ujedno Alfred Sloan, glavni direktor GM-a, po prvi puta u masovnoj industriji segmentirao tržište na temelju platežne moći i životnog stila. Svakoj skupini kupaca nudio je određenu marku automobila pa je tako, primjerice, Cadillac bio namijenjen bogatijim kupcima.

Jedno od Sloanovih poslovnih načela u prvoj polovici 20. stoljeća bilo je upravljanje snagom činjenica, što je posebno dojmilo Billa Gatesa. Upravljanje uz pomoć činjenica iziskuje informacijsku tehnologiju koja s vremenom postaje važan segment ostvarivanja produktivnosti i kvalitete. Zbog toga je razumljivo što je za Gatesa najbolja knjiga u sferi poslovne literature djelo Alfreda Sloana My years with General Motors (Moje godine s General Motorsom).

Gates podsjeća kako se i prije pojave interneta u SAD-u u pojedinim poslovnim segmentima razvijala tehnologija razmjena podataka i informacija elektronskim putem poznata kao Electronic Document Interchange – EDI (elektronska razmjena dokumenata) koja je olakšavala odvijanje poslovnih procesa (Gates ; 1996., ; str.156). U Microsoftu se o tim procesima vodi sustavna briga od početka osnivanja tvrtke pa je, primjerice, sustav elektronske pošte u kompaniji instaliran početkom 80-ih godina 20. stoljeća.

„Korištenje softverskih algoritama za pronalaženje korisnih uzoraka u velikim količinama podataka zovemo podatkovnim rudarenjem. Podaci izvorno skupljeni za potrebe knjigovodstva i fakturiranja, sadrže potencijalno vrlo bogati rudnik informacija za modeliranje, predviđanje i potporu odlučivanja“, konstatira Gates (Gates ; 1999. ; str.170). Vidljivo je kako je Gates, prije više od 20 godina,  prepoznao važnost prikupljanja, obrade i vrednovanja velikih količina podataka. Taj postupak je zadnjih desetak godina prerastao u spoznajni i menadžerski obrazac poznat kao big data.

U knjizi se ističe važnost poslovnog reinženjeringa kao menadžerske metode poboljšavanja produktivnosti i fleksibilnosti. To je razumljivo jer je u prvoj polovici 90-ih godina 20. stoljeća reinženjering bio iznimno popularna tema u znanstvenim i poslovnim krugovima. Po našem mišljenju, reinženjering je menadžerski alat nastao kao odgovor na sve veću potrebu osnivanja što efikasnijih multifunkcionalnih timova. Istodobno reinženjeringom poslovnih procesa drastično se poboljšavaju komunikacijski procesi, što je od iznimnog značaja za realizaciju kompleksnih projekata.

U tom kontekstu Gates točno primjećuje kako reinženjering omogućuje djelotvorno restrukturiranja poslovnih organizacija uključujući smanjivanje rukovodnih razina. On konstatira kako je njegov cilj da u Microsoftu ne postoji više od šest menadžerskih razina. Međutim, to je Gates zapisao 1996. godine, a od tada je Microsoft izrastao u svjetskog tehnološkog gorostasa. Bez obzira na trenutni broj menadžerskih razina u Microsoftu pretpostavljam kako je to optimalan broj, jer Bill Gates vodi brigu o tome sprečavajući tako bujanje nepotrebne administracije.

Kao primjer novih uspješnih organizacijskih struktura i novoga načina rada Gates navodi Hollywood. Korištenje interneta velikom broju kompanija omogućava  organizacijsko smanjivanje (downsizing), jer lakše pronalaze i rade s vanjskim partnerima, ističe Gates (Gates ; 1996., ; str.177). Tako su, primjerice, holivudski studiji danas iznenađujuće mali u pogledu broja stalno zaposlenih, jer su projektno usmjereni pri čemu radne zadaće obavljaju ad hoc timovi.

Nakon realiziranog projekta timovi se raspuštaju, a internetske tehnologije omogućavaju stalnu povezanost s vanjskim suradnicima i partnerskim tvrtkama, bez obzira u kojem su dijelu svijeta smještene. Dodao bih kako je do restrukturiranja poslovnog modela u Hollywoodu došlo i zbog internetskih tehnologija koje omogućavaju lako piratsko presnimavanje filmova. Autorska prava ne samo filmova već i glazbe u doba interneta postalo je jako teško čuvati što je rezultiralo  strmoglavim padom prihoda u filmskoj i glazbenoj industriji.

Fleksibilna i računalno vođena proizvodnja, te internetska umreženost kompanije omogućuje profitabilnu proizvodnju personaliziranih proizvoda i malih serija. Ta metoda rada postaje važan način generiranja dodane vrijednosti, smatra Gates (Gates ; 1996. ; str.188). Nadalje, Gates primjećuje kako je na taj način moguće promptno isporučivanje pristiglih narudžbi što je bitna značajka internetske ekonomije..

Gates je u stvari opisao koncept upravo vremene  proizvodnje (just-in-time production) koju  izrijekom ne spominje kao poslovni model. Taj koncept proizvodnje, već je funkcionirao u Japanu u kojem je i nastao, a iziskuje komunikacijsku umreženost dobavljača, proizvođača i distributera. Kasnije se počinje prakticirati  i u ostalim razvijenim zemljama.

Pametne tvrtke     

Internetske tehnologije ne omogućavaju samo artikulaciju novih strukturalnih oblika i realizaciju novih načina manipuliranja podacima, već i potpuno drugačije te znatno učinkovitije upravljanje znanjem. Znanje i inovacije postaju ključni resurs brojnih tvrtki, a prije svega u području visokih tehnologija. Gates uočava važnost tog fenomena već 90-ih godina prošloga stoljeća, pa čitavo poglavlje svoje knjige Poslovanje brzinom misli naslovljava Povećajte IQ svoje tvrtke.

Tvrtkin IQ Gates definira na sljedeći način :“Tvrtkin IQ je mjerilo lakoće s kojom tvrtka dijeli svoje informacije s vanjskim svijetom kao i mjerilo stupnja kojim osoblje tvrtke nadograđuje vlastita iskustva i spoznaje. Tvrtkin IQ uključuje dijeljenje i ranijih i sadašnjih znanja.“ (Gates ; 1999. ; str. 181) Napominjemo kako u drugoj polovici 80-ih godina 20. stoljeća nastaje pojam intelektualni kapital kojeg Gates izrijekom ne spominje niti razrađuje u svojim knjigama, pa pretpostavljamo kako nije bio upoznat s njim.

Intelektualni kapital teorijski započinje razrađivati švedski autor Karl Erik Sveiby. U poslovnoj praksi prvi puta se pojavljuje u financijskom izvješću švedske osiguravajuće kompanije Skandia AFS. U toj tvrtki Leif Edvinsson postaje prvi direktor za intelektualni kapital na svijetu. To je bio početak sustavne uspostave kriterija za financijsko vrednovanje znanja i općenito nematerijalnih resursa poput, primjerice brenda i organizacijskih vrijednosti odnosno korporativne kulture.

Radnici koji generiraju i manipuliraju znanjem (radnici znanja ili umni radnici) od velike su važnosti u novoj ekonomiji i Gates je toga svjestan. Zbog toga ustvrđuje :“Kada postignete kritičnu masu pametnih ljudi koji usklađeno rade, energetska razina nerazmjerno se povećava. Takvi unakrsni poticaji potiču stvaranje novih zamisli – a manje iskusni zaposlenici također prelaze na višu razinu. Tvrtka kao cjelina djeluje pametnije.“ (Gates ; 1999. ; str. 193) Drugačije govoreći, znanje a u krajnjoj liniji inovacije postaju odlučujući za stvaranje nove dodane vrijednosti.

Znanjem treba racionalno upravljati slično kao i s ostalim organizacijskim resursima. U tom smislu učenje je jedan od temeljnih procesa koji se skladno nadopunjava s inoviranjem. Znanje, učenje te inoviranje predstavljaju bitne elemente poduzetništva u visokim tehnologijama. Pri tome suvremene tehnologije imaju brojne potencijalne mogućnosti koje treba prepoznati i iskoristiti kako bi poduzeće postalo pametnije, smatra Gates.

Zanimljivo je primijetiti kako Gates, pri razmatranju znanja kao organizacijskog resursa te učenja kao važnog procesa, ne koristi spoznaje teorijskog modela poznatog kao organizacija koja uči. Taj obrazac među prvima je počeo razvijati Peter Senge objavom svoje knjige The Fifth Discipine – The Art and Practice of the Learning Organization (Peta disciplina – umijeće i praksa organizacije koja uči) 1990. godine. Organizacija koja uči, intelektualni kapital, poslovni reinženjering i upravljanje procesima bile su dominantne teme znanstvenih i stručnih rasprava 90-ih godina 20. stoljeća. Vidljivo je kako Gates nema cjeloviti uvid u ove teorijske analize jer je, prije svega, menadžer fokusiran na konkretne poslovne probleme.

Novu poslovnu realnost Gates naziva novim kapitalizmom. Nadalje u uvodu knjige Poslovanje brzinom misli  primjećuje :“Kako bismo djelovali u digitalnom dobu, razvili smo novu digitalnu infrastrukturu. Ona je slična ljudskom živčanom sustavu.“ (str.xiv) Pri tome je skovao novi pojam digitalni nervni sustav koji je okosnica internetske ekonomije u cjelini.

Upravo digitalni nervni sustav  povećava brzinu poslovanja do te mjere da se mijenja i sama narav poslovanja, smatra Gates. Istodobno tržišni odnosi postaju drastično transparentniji što generira njihovu novu kvalitetu.

Mr.sc. Marinko Kovačić

MILENIJALCI I TEHNOLOŠKA MATRICA

Previous article

KREATIVNOST I ARHITEKTONSKO CRTANJE

Next article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up