Singapur je u brojnim novinskim, publicističkim i znanstvenim tekstovima kao i televizijskim emisijama analiziran odnosno prezentiran, kao jedan od oglednih primjera uspješne afirmacije ekonomije znanja, poduzetništva, digitalnog društva i sustava vrijednosti karakterističnih za prva desetljeća 21. stoljeća. Još krajem 1980-ih godina skovan je pojam azijski tigrovi kako bi se slikovito opisao snažan gospodarski razvoj zemalja u koje, pored Singapura, spadaju Taiwan, Hong Kong i Južna Koreja.
Povijesni razvoj
Sang Nila Utama osnovao je Kraljevinu Singapur 1299. godine, koja od samog svog nastanka ima geostratešku važnost. S vremenom se razvila trgovačka luka smještena na ruti plovidbe trgovačke mornarice Tajlanda i Indije. Tijekom stoljeća smjenjivale su se dominacije stranih kolonijalnih sila. Portugalsku dominaciju smijenila je nizozemsku vladavinu, a od 19. pa do sredine 20. stoljeća zagospodarili su Britanci.
Ekonomske interese Ujedinjenog Kraljevstva, u velikoj mjeri, ostvarivala je Britanska istočno indijska kompanija. Gospodarski razvoj Singapura pratio je i porast stanovništva. Godine 1819. na tom je teritoriju živjelo oko 5.000 stanovnika, a na početku 20 stoljeća, to jest, 1901. godine, taj broj iznosio je 226. 842. Rast se ubrzavao, pa je 1990. godine broj stanovnika dosegnuo 3.047.132, a već 2021. godine iznosio je 5.453.566.
Struktura stanovništva se mijenjala, a kontinuirano prevladavaju Kinezi. Njih je 1824. godine bilo 31 posto, a 2017. godine taj je postotak narastao na 74,3 posto. Udio Malezijaca u stanovništvu Singapura se stalno smanjivao, pa se od 60,2 posto u 1824. godini sveo na 13,4 posto u 2017. godini. Za to vrijeme postotak Indijaca bio je, manje više, stabilan te se kretao oko 10 posto. Konkretno govoreći, taj postotak u 2017. godini iznosio je devet posto. Stanovništvo se bavilo raznovrsnim poslovima, pa su Kinezi bili skloni, primjerice, trgovini i bankarstvu, Malezijci ribarstvu, a Indijci vojnoj službi.
Pravni okvir i gospodarska ekspanzija
Vlada na čelu s Lee Kuan Yewom proglasila je neovisnost Singapura 1965. godine. Yew je političar koji je diplomirao pravo na Cambridgeu, a tada je bio na čelu Stranke narodne akcije. On i njegovi suradnici inicirali su ustrojavanje singapurskog gospodarstva na temeljima kapitalizma zapadnoga tipa. Privatno vlasništvo i poduzetničke slobode bile su bitne sastavnice toga modela.
Politički ustroj Yew i njegovi suradnici korigirali su u odnosu na zapadnu građansku parlamentarnu demokraciju. Uočili su potencijalnu opasnost da ekstremna ljevica (neokomunisti) preuzme vlast legitimnim putem. Stoga su uspostavili specifičan model navođene demokracije, koja ima ugrađene mehanizme zaštite od revolucionarne promjene političke vlasti. Pri tome su obećali izgraditi državu koja će nuditi društveno, a prije svega gospodarsko blagostanje, te građansku toleranciju. Vrijeme je pokazalo kako su ta obećanja ispunili.
Početak razvoja singapurskog ekonomskog modela zasnivao se na poduzetnosti kineskog stanovništva i britanskom zakonodavnom nasljeđu. Pri tome se razvojni model Singapura gotovo od samoga početka oslanjao na usvajanje najboljih svjetskih poslovnih praksi. Pomno su se proučavala gospodarstva u Hong Kongu, Švicarskoj, Izraelu, i drugim inovativnim zemljama, kako bi se definirale strateške smjernice razvoja.
Političko vodstvo Singapura bilo je svjesno kako mora osigurati poticajni zakonodavni okvir za poduzetnike, kako domaće tako i inozemne. To je bio važan preduvjet da se u što kraćem roku dosegne svjetska konkurentnost. Izvozna orijentacija bila je neupitna, te se stimulirala brojnim mjerama.
Uvažili su lokalne specifičnosti nastojeći artikulirati originalnu platformu gospodarskog razvoja. Svoj prosperitet nisu bazirali na jeftinoj radnoj snazi, kao gotovo većina zemalja u razvoju. Ta orijentacija u velikoj mjeri bila je posljedice skučenog teritorija, koji obuhvaća svega 580 četvornih kilometara, što samim time rezultira oskudnim materijalnim i ljudskim resursima. To je upućivalo na razvoj djelatnosti s visokom dodanom vrijednošću.
Riječ je o multikulturnom društvu, te se nastojala osigurati što djelotvornija komunikacija. Učinkovita komunikacija preduvjet je uspješnog odnosno brzog gospodarskog i društvenog razvoja. Poznavanje i korištenje engleskog jezika postalo je obvezno u obrazovanju i državnoj administraciji. Međutim, uz učenje engleskog jezika omogućuje se i svladavanje materinskih jezika (mandarinski, malajski i tamilski), pri čemu su službeni jezici : engleski, mandarinski, malajski i tamilski. Vodi se sustavna briga o toleranciji i očuvanju etničkih i kulturoloških različitosti.
O tim procesima brine Ustavna komisija za manjinska prava, što pospješuje afirmaciju kulture, bolje reći socijalnih odnosa uzajamnog uvažavanja. Proučavaju se strana iskustva u pogledu suživota pripadnika različitih vjera i kultura, kako bi se kontinuirano poboljšavao model socijalne tolerancije. Na taj način se stvara pozitivno društveno ozračje koje, u krajnjoj liniji, pozitivno utječe na privlačenje inozemnih investicija.
Industrijalizacija
Industrijski odnosi se sustavno reguliraju, te se nastoji osigurati transparentnost poslovanja. Razrađen je tripartitni mehanizam dogovaranja između zaposlenika, poslodavaca i državne administracije. Porezna i carinska politika usmjerena je na maksimalno olakšavanje protoka kapitala, roba i usluga. Državni proračun stalno je rastao, a provodila se i politika stabilnog singapurskog dolara. Te i ostale relevantne financijske odnosno razvojne politike omogućile su snažan industrijski razvoj.
Industrijsku strategiju konkretno je provodila Jurong Town Corporation, koja je južnu obalu Singapura pretvorila u golemu industrijsku zonu. Manje industrijske zone formirane su na područjima Tanjong Rhu, Redhull, Kallang Park, Tiong Bahru i Tanglin Halt. Koncem 1970-ih godina na tim je područjima radila 271 tvornica, koje su zapošljavale preko 32.000 djelatnika. Proizvodnja je većinom bila namijenjena za izvoz.
Godine 1974. singapurska Vlada osnovala je Temasek Holdings, fond za upravljanje financijskim rezervama zemlje. Nešto kasnije, 1981. godine utemeljen je GIC Private Limited, fond za upravljanje inozemnim financijama. Fondovi su odigrali važnu ulogu u jačanju ekonomskih kapaciteta, koji su bili jedan od jamaca državne autonomije. Kapital se raspoređivao na temelju profitabilnih kriterija, te su dugoročno omogućavali stabilan društveni i gospodarski razvoj.
U Singapuru se sustavno razvijaju brojne industrijske grane među kojima se posebno ističe naftna industrija. Stvoren je golemi naftni industrijski kompleks koji uključuje eksploataciju, preradu i skladištenje nafte. Nastala su i velika brodogradilišta za izgradnju i popravak brodova. Godine 1975. Singapur je postao treća teretna luka, po veličini, na svijetu, odmah iza Rotterdama i New Yorka.
Polovicom 1970-ih godina Singapur se fokusirao na razvoj industrija koje generiraju visoku dodanu vrijednost odnosno na visoke tehnologije. To je iziskivalo, pored ostaloga, artikulaciju kvalitetnih obrazovnih i znanstvenih institucija, te privlačenje kompetentne inozemne radne snage, prije svega, razvojnih inženjera. Regrutiranje talentiranih mladih stručnjaka iz cijeloga svijeta podrazumijevalo je osiguravanje visokih standarda života u područjima kao što su, primjerice, stanovanje, kultura, zabava, gastronomija i komunalna infrastruktura odnosno urbano uređenje. Stoga su u Singapur stigli brojni eksperti i talentirani pojedinci iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske, Australije, Japana i Južne Koreje. Od 1990-ih godina, u većem opsegu, počela je pritjecati i visoko kvalitetna radna snaga iz Kine i Indije.
Strana ulaganja i javna administracija
Započela je sustavna realizacija niza inozemnih investicija u području visokih tehnologija, a jedno od prvih takvi značajnih ulaganja ostvarila je britanska farmaceutska kompanija Beecham Pharmaceuticals. Ta tvrtka izgradila je tehnološki naprednu tvornicu za proizvodnju polusintetskog penicilina. Paralelno s tim procesima poduzimali su se napori za privlačenje inozemnih multinacionalni kompanija. Nudili su se atraktivni uvjeti za osnivanje njihovih regionalnih sjedišta za Južnu Aziju, a za te potrebe izgrađeni su brojni poslovni neboderi koji tvore prepoznatljivu vizuru Singapura, kao moderne metropole.
Singapur je vješto iskoristio svoju povoljnu geografsku poziciju. Taj grad-država nalazi se na sredini puta između vodećih svjetskih financijskih središta New Yorka i Londona. Ujedno je Singapur značajno profitirao zbog političkih poteškoća koje su snašle Hong Kong. Kineske komunističke vlasti značajno su revidirale model jedna zemlja dva sustava koji su proklamirale kada su preuzimali Hong Kong. To je dovelo do gušenja građanskih sloboda. Zbog toga su brojne velike međunarodne bankarske institucije premjestile svoja sjedišta iz dotadašnjeg regionalnog financijskog sjedišta Hong Konga u Singapur.
Gospodarska struktura Singapura brzo se i kontinuirano mijenjala. Na samom početku odnosno 1960-ih godina, osnivale su se i tvornice za proizvodnju roba niže tehnološke strukture. Međutim, ubrzo počinje prevladavati visoka tehnologija i snažno ječanje financijskog i bankarskog sektora, kao posljedica značajnih inozemnih financijskih ulaganja.
Te razvojne procese formulirala je iznimno kompetentna državna odnos gradska administracija. Ponajbolji učenici i studenti šalju se na elitna učilišta diljem svijeta, kako bi stjecala najnovija znanja i praksu iz različitih područja. Nakon toga se vraćaju u Singapur i zapošljavaju u javne službe odnosno institucije. Znanja i iskustva stečena u svijetu prilagođavaju singapurskim uvjetima, kako bi se postigli maksimalni učinci. Valja naglasiti kako su plaće u javnoj administraciji ujednačene s privatnim sektorom i na taj se način sprječava odljev talentiranih službenika. U brojnim zemljama plaće u državnoj i lokalnoj upravi znatno su niže nego u privatnim tvrtkama, što otežava regrutiranje kompetentne radne snage. Važno je napomenuti kako takva novčana primanja i ostali mehanizmi nagrađivanja drastično smanjuju mogućnost korupcije državnih namještenika.
Nepotkupljiva, kompetentna i proaktivna administracija ustrojila je dinamičan, fleksibilni gospodarski sustav koji prati svjetske ekonomske tendencije. Stoga ne iznenađuje što je digitalizacija poslovnih procesa započela 1980-ih godina, a prati je sustavna prilagodba poslovnih modela i dizajniranje primjerene organizacijske arhitekture.
Davnih 1960-ih godina bruto domaći proizvod po glavi stanovnika Singapura i susjednih zemalja Malezije, Tajlanda te Indonezije bio je izjednačen i iznosio je nešto više od 50 američkih dolara. Predviđa se kako će ove godine BDP po glavi stanovnika u Singapuru iznositi oko 96.000 američkih dolara. Spomenute zemlje drastično su zaostale, pa će tako BDP po glavi stanovnika 2024. godine u Maleziji iznositi 13.581 američkih dolara, u Tajlandu 8.156 američkih dolara, a u Indoneziji 5.395 američkih dolara.
Društvenom blagostanju i gospodarskom razvoju doprinosi i razvoj te primjena umjetne inteligencije u praksi. U tom pogledu Singapur je jedna od najaktivnijih zemalja. Umjetna inteligencija je na prvom mjestu po važnosti u industrijskoj strategiji te države. Ubrzano se obrazuju stručnjaci koji će biti osposobljeni za implementaciju i razvoj te visoke tehnologije. Singapurska agencija za tehnologiju u javnoj upravi bila je pokrovitelj programa Pametna nacija koji primjenjuje umjetnu inteligenciju, podatkovnu analizu i internet stvari za rješavanje ključnih problema u zemlji.
Određeni stupanj političke nestabilnosti prouzrokovala je smrt političkog vođe Lee Kuan Yewa, koji je preminuo u ožujku 2015. godine. Tako su, primjerice, opći izbori odgođeni do 2025. godine kako bi se dugotrajno vladajućoj Stranci narodne akcije dalo vremena za oporavak od skandala u 2023. godini.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments