By U razdoblju od sredine 1980-ih godina u Italiji započinje proces industrijskog restrukturiranja u skladu s novim trendovima gospodarskog razvoja. Afirmiraju se nematerijalni faktori poput, primjerice, znanja, inovacija i poduzetničke kulture. Nastaju brojni startupovi u industrijskim zonama u kojima su do tada dominirale tvrtke karakteristične za tradicionalne industrijske djelatnosti, kao što su tekstilna i odjevna industrija, te proizvodnja namještaja.
Industrijski razvoj Europe u 19. i 20. stoljeću, dobrim djelom, odigravao se na području Italije, što joj je omogućilo da postane jedna od najrazvijenijih industrijskih država svijeta. Ukratko ćemo opisati neke značajke restrukturiranja provedenih u prošlom stoljeću u pet industrijskih distrikta smještenih u Toskani, a radi se o distriktima Empoli, Santa Croce, Prato, Poggibonsi i Monsummano. To pravodobno strukturalno redizajniranje uveliko je omogućilo profitabilno poslovanje u današnje vrijeme.
Tradicionalni industrijski razvoj
U Europi se nalaze neke od najvažnijih svjetskih industrijskih regija, koje su linearno raspoređene od sjevera prema jugu, počevši od Škotske, šireći se preko južne Engleske i dalje preko ušća rijeke Rajne u Nizozemskoj, sve do Njemačke i Francuske, te na kraju sjeverne Italije. Industrijski razvoj imao je nekoliko faza, a ključni generator njegova razvoja je tehnologija. Tehnološki razvoj obuhvaća transport, industrijsku proizvodnju, poljoprivredu, građevinski sektor, te može se reći gotovo sve segmente ljudske aktivnosti.
Tehnologija se kapilarno integrirala u sve segmente društva, a taj proces dodatno je osnažila primijenjena znanost, koja je ubrzala kreiranje tehnoloških inovacija odnosno razvoj novih proizvoda i usluga. Industrijski progres oduvijek se bazirao na inovacijama, ali u drugoj polovici 20. stoljeća zahvaljujući korporativnim odjelima za istraživanje i razvoj, istraživačkim institutima, sveučilištima i javnim politikama došlo je do snažnog razvoja (inovativnog) poduzetništva. Pokreću se brojni poduzetnički pothvati i osnivaju nove tvrtke.
Taj proces odnosno svojevrsni društveni fenomen iznjedrio je tijekom vremena, to jest, tijekom 1990-ih godina, brojne nove, male tvrtke poznate kao startupovi. Specifičnost startupova sastoji se u tome što su u stanju generirati spoznaje koje su zanimljive i velikim korporacijama. Ujedno mogu isporučivati proizvode visoke dodane vrijednosti korisne velikim kompanijama. Konkurentnost startupova temelji se na naprednim računalnim tehnologijama koje kreativcima i s oskudnim financijskim i materijalnim resursima omogućavaju provedbu kompleksnih procesa.
Startupovima je prethodio razvoj i koncentracija niza malih srednjih tvrtki unutar užih geografskih područja. To grupiranje istovjetnih i sličnih poduzeća na uskom području poznato je pod nazivom klaster. Napominjem kako su klasteri karakteristični i za toskansku regiju. Radi se o novijem poduzetničkom fenomenu odnosno novijoj strukturalnoj arhitekturi. Poslovanje unutar klastera ima niz prednosti, a jedna od njih je olakšani prijenos znanja i umijeća.
Naime, u klasterima se zapošljava, bolje reći, grupira veliki broj istovrsnih i srodnih stručnjaka, stvarajući tako kritičnu masu koja započinje snažno privlačiti sličnu radnu snagu iz udaljenih regija, pa i drugih zemalja. Nadalje, klasteri omogućavaju objedinjene nabave pojedinih sirovina i intermedijarnih proizvoda po nižim cijenama. U takvim sredinama znatno je lakše organizirati stručno obrazovanje unutar odgovarajućih srednjih i viših škola. Klaster je uspješna kombinacija materijalnih resursa, kao što su teritorij i tehnološki resursi, te nematerijalnih resursa poput znanja i umijeća. Nastali su otprilike u vrijeme prijelaza iz tradicionalne industrije u proizvodni model zasnovan prvenstveno na nematerijalnim faktorima.
Promjene u industrijskim pokrajinama Toskane
Regija Toskana jedna je od najljepših i najatraktivnijih u Italiji, a simboliziraju je, pored ostalog, gradovi Firenca, Pisa i Siena. Pored bogatog kulturnoga nasljeđa lociranog u znamenitim urbanim sredinama, regiju karakteriziraju industrijski distrikti – Empoli (odjeća), Prato (tekstil), Santa Croce (kožarstvo), Poggibonsi (namještaj), dok je grad Arezzo u širim razmjerima poznat kao grad zlata i visoke mode, a Carrara je prepoznatljiva po najkvalitetnijem mramoru. Premda Toskanu karakteriziraju male i srednje specijalizirane tvrtke, postoje i industrijske zone u kojima posluju velike tvornice. U Piombinu su u velikim industrijskim pogonima prerađuje čelik, a kemijske tvornice smještene su u Livornu.
Industrijski razvoj Toskane, nakon Drugog svjetskog rata, u jednom duljem vremenskom razdoblju bilježio je značajne stope rasta. Tome je u velikoj mjeri doprinijelo teritorijalno – sektorsko umrežavanje tvrtki unutar industrijskih pokrajina regije Toskana. To je je omogućilo učinkoviti protok informacija, znanja i ljudi što je, u krajnjoj liniji, rezultiralo uspostavom brojnih partnerstva i drugih oblika suradnje.
Tijekom 1980-ih godina uslijed globalizacije došlo je do značajnih promjena u industrijama kao što su, primjerice, tekstilna, obućarska i prerada kože, koje su u velikoj mjeri karakterizirale industrijske pokrajine Toskane. Jedna od negativnih posljedica globalizacije, koja se osjetila u Toskani, jest pad konkurentnosti do kojeg je došlo ne samo u toj regiji, već i u čitavoj Italiji, pa i Europi. Taj pad konkurentnosti bio je, prije svega, rezultat znatno nižih plaća radnika u zemljama u razvoju, smještenih ponajviše u Aziji. Jeftina radna snaga bila je temelj za formiranje niskih cijena s kojima se tvrtke iz razvijenih zemalja nisu mogle natjecati.
Snižavanje konkurentnosti, najviše u radno intenzivnim granama, razvijenih industrijskih zemalja bio je globalni trend koji je generiralo izmještanje proizvodnih kapaciteta u Aziju. Treba naglasiti kako se izmještanje (outsourcing) industrijske proizvodnje najviše usmjeravalo u Kinu. Taj proces s vremenom je zahvatio sve industrijske grane, uključujući visoke tehnologije. Naime, i inženjerske plaće bile su daleko niže u azijskim zemljama u razvoju, nego u visoko razvijenim zapadnim gospodarstvima. S vremenom je nastao pojam Kina-svjetska tvornica, koji je ukazivao na veliku pogrešku u formuliranju industrijske strategije razvijenih zemalja.
Manjkavost takve industrijske strategije ogleda se ponajprije u predugim dobavljačkim lancima, čija se nefunkcionalnost najviše osjeti u vremenu krize. Nadalje, nekritično izmještanje proizvodnih procesa znatno je olakšalo krađu intelektualnog vlasništva, bez obzira što su razvojno istraživački centri ostali u matičnim zemljama, odnosno visoko razvijenim zapadnim državama. Izmještanje proizvodnih pogona u udaljene zemlje rezultat je pogrešne pretpostavke kako teritorij u postmodernom dobu nema gotovo nikakvu važnost.
Nasuprot tome, trenutna ratna zbivanja kao i potencijalna ratna žarišta nedvojbeno ukazuju na važnost teritorija i u doba uspona digitalne ekonomije, te dramatičnog rasta važnosti nematerijalnih faktora. Svjedočimo o narušavanju, pa i kidanju globalnih dobavljačkih lanaca, koji remete industrijsku proizvodnju razvijenih zapadnih zemalja. Tako je, na primjer, došlo do ozbiljnih proizvodnih poremećaja u automobilskoj industriji uslijed nestašice elektronskih komponenti, koje isporučuju kineske kompanije.
Strategija prilagodbe
Veliki broj tvrtki u Toskani uspješno je odolijevao navedenim gospodarskim iskušenjima zahvaljujući svom specifičnom načinu generiranja vrijednosti. Naime, industrija odjeće, obuće i srodnih proizvoda u velikoj mjeri zavisi o dizajnerskom stvaralaštvu odnosno modnim trendovima, koje su azijske tvrtke mogle samo kopirati, pri čemu su nudile kopije niske kvalitete. S vremenom je proizvodnja falsifikata poprimila svjetske razmjere, pa je zaštita brenda i goodwilla postala značajan alat u borbi s krivotvorinama.
Dizajnersko stvaralaštvo u Toskani predstavlja segment talijanskog modnog stila, odnosno talijanskog dizajna koji uživa svjetsku reputaciju. Radi se o kreativnoj industriji utemeljenoj na kontinuiranom inoviranju. Talijanska modna odnosno kreativna industrija diktira trendove i nameće tržišna pravila djelovanja u svjetskim razmjerima. Nametanje trendova i stvaranje novih tržišta predstavljaju važna načela digitalne ekonomije, te su dio šireg spektra vrijednosti postmoderne.
Brojne modne tvrtke u Toskani imaju dugu tradiciju, koju su omogućile stalne prilagodbe na tržišne promjene. Poduzetnici nisu robovali ustaljenim navikama, to jest, načinu proizvodnje. Spremno su prihvaćali inovacije kako bi se što uspješnije suočili s izazovima. Tako su se obrtnička i kreativna umijeća nadopunjavala s tehnološkim unaprjeđenjima stvarajući dobitnu kombinaciju za tržišno djelovanje. Tradicija se oplemenjivala suvremenim dostignućima, pri čemu se vođenje tvrtke kontinuirano unaprjeđivalo. Tome valja pridodati i sustav obrazovanja koji je tržište rada opskrbljivao kompetentnom i kreativnom radnom snagom.
Diktiranje modnih trendova koje generiraju kreativci – modni dizajneri, sastoji se od dva ključna segmenta :1. trenda kao komponente koju moraju uvažavati svi proizvođači ; 2. razlikovne komponente koju stvara kreator. Ta dva segmenta objašnjavaju kretanje trendova. Zajedničke komponente trenda potiču prodaju aktualnih trendovskih proizvoda, koja zadovoljavaju trenutna očekivanja potrošača. Za razliku od toga, razlikovne komponente potiču stvaranje nove potražnje za proizvodima koji će sutra, odnosno u bliskoj budućnosti, biti u trendu.
Razvidno je kako se moda, to jest, modni trendovi zasnivaju na inovacijama i proizvodnoj diverzifikaciji. Nužno je napomenuti kako se spomenuti procesi odvijaju uz kontinuiranu brigu o stalnom poboljšavanju kvalitete. Atraktivan dizajn i iznimna kvaliteta opravdavaju visoke cijene ekskluzivnih modnih proizvoda koji su sastavni dio osobnog prestiža, bolje reći, statusne društvene pozicije. U tim procesima ključna uloga pripada talentiranim pojedincima. Kreativci i danas imaju značajnu ulogu u ostvarivanju održive konkurentske prednosti brojnih tvrtki u Toskani.
U cilju postizanja konkurentnosti menadžeri pojedinih tvrtki počeli su nabavljati određene poluproizvode, po povoljnijim cijenama, na svjetskom tržištu. Ta poslovna politika negativno je utjecala na domaće odnosno toskanske dobavljače kojima se zbog toga smanjio opseg narudžbi. Nastale su financijske poteškoće koje su se nastojale kompenzirati ekspanzijom na strana tržišta. Vidljivo je kako su industrijske pokrajine regije Toskane integrirane ne samo u šire talijansko, već i međunarodno tržište. Riječ je o otvorenom gospodarskom sustavu na koji utječu silnice globalne ekonomije.
Promjene i restrukturiranje
Jedna od silnica vanjskog gospodarskog okruženja, koja je utjecala na toskanske tvrtke jest tendencija smanjivanje broja industrijskih radnika. Radi se o fenomenu prouzrokovanog automatizacijom industrijskih procesa, a zahvatio je kako Italiju, tako i sve razvijene zapadne zemlje tijekom 1970-ih godina. Posljedice automatizacije ponajviše su osjetile srednje i velike kompanije u svim industrijskim granama, a osobito u kemijskoj, automobilskoj i čeličnoj industriji.
Konkretno govoreći, pad broja industrijskih radnika tijekom 1980-ih godina u čitavoj Italiji iznosio je više od 10 posto. Taj postotak je za kompanije s više od 100 djelatnika dosegnuo 30 posto. Navedene tendencije u kretanju zaposlenosti u industriji odnose se naravno i na Toskanu. U periodu od 1981. do 1991. godine broj industrijskih radnika unutar industrijskih distrikta Toskane opadao je sljedećom dinamikom : u distriktu Empoli s 22.322 na 19.847 ; u distriktu Santa Croce s 25.116 na 23.063 ; u distriktu Prato s 95.164 na 81.180 ; u distriktu Poggibonsi s 11.017 na 10116 ; u distriktu Monsummano s 13,372 na 9.752. Nužno je naglasiti kako je usporedo s padom broja industrijskih radnika rastao broj zaposlenih u uslužnim djelatnostima, a riječ je o procesu koji se odvijao u razvijenim zemljama diljem svijeta.
Povećani broj radnika u uslužnom sektoru karakterizira Toskanu, ali i Italiju u cjelini. To se odnosi i na razdoblje od 1981. do 1991. godine kada se broj uslužnih radnika konstantno povećavao u svim industrijskim distriktima Toskane. Konkretno govoreći, u distriktu Empoli s 13.032 na 16.872 ; u distriktu Santa Croce 12.037 na 15.122 ; u distriktu Prato s 45.583 na 59.481 ; u distriktu Poggibonsi s 6.876 na 9.179 ; u distriktu Monsummano s 13.063 na 15.708. Radi se o procesima koji su obilježili odumiranje masovne industrijske proizvodnje i masovnog društva.
Tehnološki razvoj inicirao je strukturalne preinake. Nove telekomunikacijske i informatičke tehnologije omogućile su uspostavu novih oblika suradnje unutar i izvan poslovnih organizacija. Napredak tehnologije znatno je olakšao timski rad, te prijenos znanja unutar, ali i između kompanija. Stoga menadžeri u Toskani redizajniraju odnose poslovne suradnje, nastojeći dodatno ojačati bitne procese za generiranje vrijednosti.
Tako nastaju grupe poduzeća unutar kojih se formiraju stabilni obrasci suradnje usmjereni, prije svega, na razvoj novih proizvoda i povećanje produktivnosti. Pri tome rukovoditelji toskanskih tvrtki posebnu pozornost posvećuju izgradnji atmosfere povjerenja. Bez obzira na industrijske standarde koji jamče određeni stupanj kvalitete proizvoda, za stjecanje potpunog povjerenja iznimno je bitno međusobno osobno poznanstvo menadžera iz različitih specijaliziranih kompanija. Na taj način podrobno se stječu spoznaje o poslovnim partnerima i njihovim mogućnostima, poglavito u pogledu poštivanja rokova isporuke. Ujedno se stječe uvid u tehnološke i kreativne kapacitete pojedinih tvrtki što, pored ostaloga, olakšava planiranje i organizaciju proizvodnih procesa, posebno u slučajevima kada se plasiraju novi proizvodi.
Unutar industrijskih distrikta Toskane vlada spontana koordinacija koju, pored ostaloga, stimulira geografska bliskost tvrtki, odnosno mogućnost čestih neplaniranih susreta menadžera i stručnjaka. U formalnim i neformalnim susretima razmjenjuje se znanje i informacije što doprinosi povećanju fleksibilnosti poslovanja. Takva praksa omogućava realizaciju održive konkurentnosti uz pomoć stalnih i čestih inovacija, te poboljšavanja kvalitete. Ujedno je poslovanje fokusirano na tržišne niše i u velikom broju slučajeva na poznate kupce.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments