By U prvoj polovici 20. stoljeća, a poglavito nakon Drugog svjetskog rata političari, menadžeri i građani Sjedinjenih Američkih Država smatrali su svoju zemlju neupitnim svjetskim tehnološkim liderom. Dramatičan izazov tom uvjerenju dogodio se u jesen 1957. godine kada su Sovjeti lansirali Sputnjik. Bio je to prvi umjetni svemirski satelit lansiran u orbitu, što je označilo početak prodora ljudi u svemirska prostranstva. Gotovo u trenu, Sovjeti su preuzeli tron u svemirskoj tehnologiji, stječući ujedno atribut napredne visoko tehnološke nacije.
Sputnjik i AlphaGo efekt
Sputnjik je izazvao šok i nevjericu u američkoj javnosti, ali i diljem svijeta te nagnao Amerikance na brzi odgovor. Može se reći kako je Sputnjik bio okidač za ubrzani razvoj Sjedinjenih Američkih Država u segmentu raketne i svemirske tehnologije, računarstva i ostalih visokih tehnologija. Znatno su se povećala financijska ulaganja i dodatno ojačala prateća infrastruktura vezana za istraživanje i razvoj. Pri tome su artikulirani i iznimno visoki ciljevi, od kojih je jedan bio i slijetanje čovjeka na Mjesec.
Sličnu tehnološku nevjericu doživjeli su Kinezi kada je AlphaGo, program umjetne inteligencije londonske tvrtke DeepMind, u ožujku 2016. godine pobijedio u društvenoj igri go ponajboljeg svjetskog igrača Leeja Se-dola. Riječ je o najkompleksnijoj i iznimno popularnoj društvenoj igri na Dalekom istoku, koja je znatno složenija od šaha. Vodeći stručnjaci za umjetnu inteligenciju smatrali su, u to doba, kako na toj razini nadmetanja umjetna inteligencija nema nikakve šanse.
Na Dalekom istoku taj se dvoboj pratio s iznimno velikom medijskom pozornošću odnosno zanimanjem javnosti. U tamošnjim medijima duel AlphaGoa i Leeja Se-dola predstavljao se kao epska bitka Zapada protiv Istoka. U Europi su dvoboj pratili samo stručnjaci za umjetnu inteligenciju i manja skupina entuzijasta, koja se bavila tom drevnom strateškom igrom. Nasuprot tome, u Aziji je taj događaj bio važniji od Super Bowla za Amerikance, to jest, finalne utakmice nogometne lige prvaka za Europljane. Oko 300 milijuna ljudi gledalo je taj događaj uživo.
Međutim, to nije bio kraj prezentacije nadmoći umjetne inteligencije. U siječnju 2017. godine u dvoboju koji se održao na seminaru Future of Go Summit u Wuzhenu u Kini, AlphaGo je pobijedio Ke Jiea, igrača broj jedan na svjetskoj ljestvici. Rezultati koje je AlphaGo ostvario u ta dva dvoboja iznenadio je i njegove kreatore odnosno eksperte DeepMinda. Oni su nadmetanja s vrhunskim svjetskim natjecateljima promatrali kao tehnološki izazov u okviru šire istraživačke misije na području umjetne inteligencije.
Iznenađeni su bili i Kinezi uključujući rukovodstvo komunističke partije. Valja naglasiti kako se Kina i prije ovoga događaja odlučila na velika ulaganja u znanost i tehnologiju. AlphaGo je potakao Kineze na dodatnu fokusiranost i investiranje u području umjetne inteligencije, koju su prepoznali kao ključnu tehnologiju nadolazeće budućnosti. Xi Jinping, generalni sekretar Komunističke partije Kine izjavio je 2022. godine kako se zemlja mora vezati uz znanost i tehnologiju kao vodeće proizvodne snage, uz nadarenost kao glavni resurs i izume kao glavnu pogonsku silu. Kina je postavila jasan i precizan cilj, kako želi do 2030. godine postati vodeća svjetska sila u umjetnoj inteligenciji.
Kineska industrijska politika
Kineski gospodarski razvoj traje desetljećima i sustavno se poticao brojnim i raznovrsnim državnim mjerama. Pri tome su gospodarski prosperitet omogućili tržišni principi odnosno kapitalistička logika, premda zemljom vlada komunistička partija. Vlasti su prisiljavale i stimulirale kompanije iz razvijenih zemalja na prenošenje njihove tehnologije u Kinu. Prakticirala se i krađa intelektualnog vlasništva.
Svojedobno je Međunarodna trgovinska komisija procijenila kako je samo u 2009. godini kineska krađa američkog intelektualnog vlasništva koštala Sjedinjene Američke Države milijun radnih mjesta i prouzročilo gubitke u iznosu od 48 milijardi američkih dolara. Nekako u to vrijeme, bivši generalni direktor Microsofta Steve Ballmer procijenio je kako je čak 95 posto kopija softvera Microsoft Office, te 80 posto operativnih sustava Windows u Kini piratskog podrijetla. Takvom nepoštenom praksom nastojalo se što brže i u što kraćem razdoblju razviti respektabilne kineske inovacijske potencijale.
Jedan od instrumenata realizacije tog i sličnih ciljeva usmjerenih na industrijski razvoj predstavljaju sporazumi o zajedničkim pothvatima (joint venture), te istraživanju i razvoju. Kineske vlasti primoravale su inozemne tehnološke multinacionalne korporacije – uključujući informacijske tehnologije, telekomunikacije, zračni prijevoz, energetiku, brzu željeznicu, agronomiju i električne automobile – da podijele svoje tehnologije s kineskim tvrtkama. Radilo se o prisilnom jednosmjernom transferu znanja u korist kineskih poduzeća. Ujedno je takva praksa bila uvjet za poslovanje u Kini.
Primjerice, Ford Motor Company je početkom 21. stoljeća otvorio nekoliko automobilskih tvornica u Kini. No, uvjet pristupa kineskom tržištu bio je zajednički pothvat s kineskim automobilskim proizvođačem Chang’an Motors, kako bi djelatnici Chang’ana mogli učiti od stručnjaka Forda. Istodobno, kineske vlasti zahtijevale su od Forda osnivanje dvaju laboratorija za istraživanje i razvoj u kojima je trebao zaposliti minimalno 300 kineskih inženjera.
U tom kontekstu valja promatrati potez za preuzimanje tehnologije naprednih električnih vozila od zapadnih automobilskih proizvođača, koji je obznanjen u rujnu 2011. godine. Tada su kineske vlasti najavile kako neće dopustiti General Motorsu i Fordu da se prijave za porezne poticaje, koje kineski državljani mogu dobiti za kupnju električnih vozila, ako General Motors i Ford ne prenesu iznimno vrijedne korporativne tehnologije odnosno ekspertna znanja u Kinu. Danas svjedočimo snažnoj ekspanziji kineskih proizvođača električnih automobila na europska i ostala tržišta razvijenih zemalja.
Kao što su Thomas Hout i Pankaj Ghemawat ustvrdili u Harvard Business Reviewu, cilj Kine i njezine domaće inovacijske politike nije ništa manji od stvaranja prijelomne točke u kojoj će multinacionalne kompanije morati locirati najsofisticiranije razvojno istraživačke projekte i pogone u Kinu, što će njoj, u konačnici, omogućiti dostizanje Sjedinjenih Američkih Država kao najnaprednije ekonomije svijeta. Te su kineske nakane javno obznanjene prije desetak godina, a gospodarsko nadmetanje sa Sjedinjenim Američkim Državama poprima različite oblike. Kina nikako nije jedina država koja se oslanja na inovacijski merkantilizam odnosno krađu intelektualnog vlasništva u utrci za globalnu tehnološku i inovacijsku prednost. Tim metodama služe se i, na primjer, Indija, Brazil i Rusija.
Međutim, kineska praksa odnosno strategija specifična je po to što ne vodi politiku zadobivanja komparativne, pa čak ni konkurentske prednosti. Kina provodi politiku apsolutne prednosti. Konkretno govoreći, kineska strategija globalizacije temelji se na dominaciji u praktično svim industrijskim granama. U tom smislu definirana su dva glavna cilja industrijske politike : 1. razviti i podupirati sve djelatnosti koje mogu povećati izvoz i 2. metodično i sustavno analizirati uvoz i smišljati mjere za njegovo smanjivanje, te u krajnjoj liniji, potpunu eliminaciju.
Takav pristup i politike čine posve transparentnom činjenicu kako Kina ne vjeruje i ne podržava koncept globalne specijalizacije i komparativne prednosti. Taj model popularan je na Zapadu i rezultirao je, pored ostaloga, formiranjem dugačkih globalnih dobavnih pravaca. Kineske vlasti žele apsolutnu prednost u svakoj kategoriji proizvoda. Riječ je o ambicioznim planovima i ciljevima koji objašnjavaju kineske poteze u međunarodnoj trgovini, te industrijalizaciji zemlje.
Kineska fokusiranost na napredne tehnologije
Nužno je napomenuti kako se Kina prije više desetljeća odlučila na velika ulaganja u znanost i tehnologiju, ali je AlphaGo, koji smo spomenuli, utjecao na to da se daleko više koncentrira na tehnologiju umjetne inteligencije i srodna područja. Usvojeni su dokumenti, razrađen instrumentarij i definirani rokovi ubrzanog razvoja umjetne inteligencije.
Naime, precizno govoreći, plan razvoje nove generacije umjetne inteligencije, obznanjen je samo nekoliko mjeseca nakon što je AlphaGo porazio Ke Jiea. U srpnju 2017. godine kineska Vlada usvojila je Next Generation Artificial Intelligence Development Plan, koji predviđa da u toj tehnologiji zemlja postane globalni lider do 2030. godine, pri čemu se procijenilo kako će domaće tržište na tom području dosegnuti vrijednost od 150 milijardi američkih dolara. Zacrtano je ubrzano osnivanje istraživačkih laboratorija i tehnoloških startupova. U tom kontekstu važan programski govor održao je predsjednik Xi Jinping u travnju 2018. godine, kada je obznanio svoju viziju Kine, kao globalne cyber supersile.
Opći okvir za realizaciju tih nastojanja precizno je i nedvosmisleno formulirao, što smo već spomenuli, predsjednik i generalni tajnik Xi Jinping 2022. godine na dvadesetom kongresu Komunističke partije Kine. Tada je, između ostaloga, naglasio presudnu važnost tehnološkog progresa za politički razvoj zemlje i njenu međunarodnu reputaciju odnosno utjecaj. Valja primijetiti kako kineski predsjednik i kineska Vlada ističu važnost ljudskog faktora, prvenstveno talentiranih stručnjaka u razvoju naprednih tehnologija.
Kineske vlasti započele su s osnivanjem novih naprednih tehničkih studija na kojima se školuju nove generacije kineskih talenata na području umjetne inteligencije. Xi Jinping je u više navrata podrobno objašnjavao partijskim dužnosnicima planove za razvoj umjetne inteligencije i tehnologije velikih podataka (big data), koji će biti presudni za prerastanje Kine u najnapredniju ekonomiju na svijetu. U tim procesima partijski dužnosnici na različitim državnim razinama imaju definirane obveze koje uključuju i regrutiranje razvojnih inženjera iz STEM područja s kineskih visokoškolskih institucija, a naročito onih koji se nalaze izvan zemlje.
Stoga ne iznenađuje što su sveučilišta poput, primjerice, Tsinghue i Sveučilišta u Pekingu postala konkurenta zapadnim sveučilištima kao što su, na primjer, Stanford, MIT i Oxford. Čak što više, znanstvenici odnosno istraživači Sveučilišta Tsinghua objavljuju više istraživačkih rezultata iz područja umjetne inteligencije od bilo koje druge znanstvene institucije u svijetu.
O tome svjedoče egzaktni podaci. Kada je riječ o obujmu istraživanja na području umjetne inteligencije, kineske su znanstvene institucije od 2010. godine objavile zapanjujućih četiri i pol puta više istraživanja iz tog područja od kolega iz Sjedinjenih Američkih Država, te znatno više od Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Indije i Njemačke zajedno. Općenito govoreći, Kina ima golem i rastući udio u najcitiranijim radovima na temu umjetne inteligencije.
Međutim, Kinezi brzo napreduju ne samo na polju umjetne inteligencije, već i u brojnim drugim područjima naprednih tehnologija. Od čistih tehnologija do bioznanosti kineski znanstvenici i istraživači ostvaruju značajne rezultate. Golema financijska ulaganja i fokusirani napori rezultirali su transformacijom Kine od imitatora i izvorišta jeftine radne snage u generatora znanja odnosno intelektualnog vlasništva.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments