By Jedna od ključnih značajki društvenih, prije svega političkih odnosa, od mikro do međunarodne razine jest fokusiranost na stjecanje što veće količine moći. Ta se nakana tijekom povijesti ostvarivala raznovrsnim instrumentima. Akumulaciju i disperziju moći, u pravilu, prate konflikti različitog intenziteta. U krajnjoj liniji, nadmoć osigurava privilegiranu društvenu poziciju, ne samo pojedincima, već i čitavim državama. Stoga je razumljivo, što se i fenomen tehnologije treba i može analizirati u kontekstu moći.
Barut i kompas samo su neki od tehničkih izuma koji su omogućili nadmoć pojedinih nacija. To je ujedno rezultiralo, pored ostaloga, njihovim stjecanjem velike količine materijalnog bogatstva. Tehnološka dominacija podrazumijeva inovativnost i odgovarajuću proizvodnu infrastrukturu. U tom kontekstu treba ukazati na značaj socijalnih inovacija, poglavito u segmentu organizacijske arhitekture i upravljanja.
Tehnološka ekspanzija
Povijesno gledajući, tehnologija se razvijala evolucijski uz povremene drastične iskorake, koje su generirale prijelomne inovacije poput, primjerice, tiskarskog i parnog stroja, računala te umjetne inteligencije. Često se tehnološki utjecaj tehničkog izuma nije uspio predvidjeti, što je usporavalo njegovo prihvaćanje i komercijalizaciju.
Tranzistor je izumljen neposredno prije Božića 1947. godine. Istraživači Bell Labsa javno su prezentirali izum, a urednici New York Timesa o tom su događaju izvijestili javnost skromnom bilješkom u rubrici „Vijesti o radiju“ tiskanoj tek 1. srpnja 1948. godine. Bilo je to jedno od najvećih podcjenjivanja, bolje reći, nerazumijevanja nekog tehničkog dostignuća u povijesti tehnologije.
Za taj izum trojica znanstvenika, William Shockley, Walter Brattain i John Bardeen, podijelili su 1956. godine Nobelovu nagradu za fiziku. Proteklo je više od deset godina, prije nego li je tranzistor ostvario značajan učinak na računarstvo. Nakon toga, uslijedile su brojne inovacije koje su tranzistor pozicionirale kao jedno od najvažnijih tehnoloških postignuća 20. stoljeća.
Od ranih 1970-ih godina broj tranzistora po čipu povećao se deset milijuna puta. Njihova se snaga povećala za deset redova veličine, što predstavlja napredak od sedam milijardi puta. Posljedice tog tehnološkog progresa očitovale su se u gotovo svim sferama života i rada. U tom smislu dovoljno je samo ukazati na društveni i ekonomski otisak koji su generirali osobna računala i pametni telefoni.
Zelenograd
Komunističko vodstvo Sovjetskog Saveza intenzivno je razvijalo tešku industriju i komplementarne tehnologije, kao alate za nadmetanje na međunarodnoj sceni, prije svega sa Sjedinjenim Američkim Državama. U tom pogledu od posebnog značaja bila je svemirska tehnologija. U sklopu programa Sputnjik, lansiran je 1957. godine prvi zemljin umjetni satelit, a Jurij Gagarin postao je 12. travnja 1961. godine prvi čovjek koji je odletio u svemir. To su bili značajni tehnološki uspjesi koji su dodatno pojačali američke napore za preuzimanjem vodeće pozicije u svemirskoj tehnologiji.
Zanimljivo je spomenuti kako je komunistički lider Sovjetskog Saveza Nikita Hruščov vrlo rano uočio važnost računalne tehnologije. Naime, on je još 1962. godine izrijekom izjavio kako su računala „naša budućnost“. Pri tome je prvenstveno mislio na njihovu ulogu u ostvarivanju sovjetske globalne dominacije.
Naložio je osnivanje znanstveno istraživačkog središta koje je u praksi proveo Aleksandar Šokin, predsjednik Državnog odbora za elektroničke tehnologije i prvi ruski ministar elektroničke tehnologije. Šokin je tu ulogu namijenio Zelenogradu, koji je planski osnovan 1958. godine u blizini Moskve s prvobitnim ciljem prerastanja u središte tekstilne industrije.
Valja podsjetiti kako je Zelenograd do 1989. godine bio praktično zatvoren grad. Primjerice, kretanje i fotografiranje bilo je ograničeno u brojnim gradskim četvrtima, a strancima je bio zabranjen ulazak. Vrlo brzo je prerastao u jedno od najvažnijih sovjetskih središta za razvoj elektronike, mikroelektronike i računalne industrije. Sličnu ulogu ima i u današnjoj Rusiji.
Radilo se o ambicioznom i studioznom znanstveno-političkom projektu. Nastojalo se stvoriti savršeno naselje za život i rad znanstvenika. Pored istraživačkih laboratorija izgrađeni su proizvodni pogoni, bolnice, kino dvorane, restorani, kazališta, knjižnice, škole, dječji vrtići i ostali sadržaji potrebni za kvalitetni život razvojnih inženjera, znanstvenika i ostalih stručnjaka. U blizini se nalazi Moskovski institut elektroničke tehnologije, čiji su znanstvenici aktivno sudjelovali u provedbi brojnih projekata u Zelenogradu.
Zelenograd je bio sovjetski odgovor na američku Silicijsku dolinu i poznat je kao sovjetska/ruska Silicijska dolina. Nastao je planski za razliku od Silicijske doline. Funkcioniranje Zelenograda i Silicijske doline drastično se razlikuju. Istraživačkim procesima u Zelenogradu upravljalo se iz ministarskog kabineta u Moskvi. Pri tome se koristilo znanje i iskustvo pojedinih znanstvenika koji su radili u Sjedinjenim Američkim Državama, prije nego su angažirani u Zelenogradu.
Rusi su se koristili uslugama gospodarskih špijuna kako bi proveli koncept kopiraj to. Riječ je o poznatom ekonomskom obrascu u kojem tržišni sljedbenici kopiraju izume odnosno nove proizvode poslovnog lidera. U slučaju Zelenograda, Rusi su koristili državne obavještajne resurse. Sličnu praksu uspješno su koristili Japanci i Kinezi, ali su pri tome razvili vlastite istraživačke i inovacijske kapacitete, te su ostvarili svjetsku konkurentnost.
Silicijska dolina i nova paradigma
Poduzetnici u Silicijskoj dolini djelovali su potpuno slobodno. Poslovni eko sustav u Silicijskoj dolini nastajao je spontano u sprezi istraživačkih odnosno znanstvenih, ekonomskih i financijskih silnica stvarajući poticajnu poslovnu kulturu. Doprinos kreiranju, to jest afirmaciji Silicijske doline dali su brojni pripadnici različitih subkultura, kao i poduzetnici i znanstvenici koji su pristigli iz inozemstva.
U atmosferi kreativnog kaosa i spremnosti na preuzimanje poduzetničkih rizika nastajao je sve veći broj tehno startupova, koji su iznjedrili fundamentalne tehnološke inovacije. Riječ je o izumima koji su drastično preinačili poslovnu i životnu svakodnevnicu. Tehnologija se transformirala u nedvojbeno ključnu odrednicu ljudskog okruženja odnosno svakodnevnog života.
Poduzetnički genetski kod Silicijske doline je originalan i poticajan za mnoge inovatore uključujući državnu administraciju, budući je generirao artikulaciju nove paradigme. Nova paradigma zasniva se na informaciji i digitalizaciji, te kreiranju mislećih strojeva. Napredne tehnologije omogućile su personaliziranu industrijsku ponudu, globalne proizvodne lance koji funkcioniraju u realnom vremenu, te neprekidnu komunikacijsku povezanost unutar društvenih mreža.
Tiskarski stroj je prva mehanička tvorevina koja je izazvala revoluciju u segmentu prijenosa informacija i znanja. Ta tehnička inovacija inicirala je preraspodjelu moći unutar društvenih sustava artikulirajući nove temelje socijalne mobilnosti. Dogodila se svojevrsna demokratizacija znanja koja je omogućila znatno brži društveni razvoj.
Vrhunac tehnološkog razvoja nedvojbeno predstavljaju izumi računala, interneta i umjetne inteligencije, koji su unijeli drastično nove standarde u manipulaciji podacima, informacijama i znanjem. O tome upravo svjedočimo, pri čemu možemo samo naslućivati obrise budućih društvenih odnosa i struktura. To je posve logično, jer nitko nije mogao predvidjeti dosege budućeg razvoja započetog s parni strojem, a koji je rezultirao pojavom računalno navođenih strojeva i njihovim povezivanjem u goleme industrijske pogone.
Razvojni kapaciteti suvremenih naprednih tehnologija, pogotovo umjetne inteligencije, od samoga početka su eksponencijalnog karaktera i stoga je njihov budući napredak posve nepredvidljiv. Tome treba pridodati kako pojava kiborga odnosno tehnološka poboljšanja pojedinih funkcija ljudskog organizma dovode do moguće reinterpretacije suštine samoga čovjeka. Riječ je o izazovima o kojima se mora raspravljati. O budućem razvoju čovjeka i tehnologije inspirativna predviđanja pružaju autori znanstvene fantastike.
Tehnološka iskušenja
Rakete, sateliti, roboti, pametni telefoni, računala, automobili, pametni domovi, zrakoplovi kao i svi ostali uređaji napredne tehnologije funkcioniraju uz pomoć čipova. Proizvodnja čipova prometnula se u jednu od ključnih, bolje reći, kritičnih tehnologija digitalnog društva, to jest, ekonomije. Industrija čipova je multiplikator koja poriče rast. Naime, čipovi su integrirani u sve digitalne proizvode i već neko vrijeme bez njih nije moguće funkcioniranje suvremenog društva.
Stoga je razumljivo što je proizvodnja čipova kritična tehnologija za stjecanje političke i ekonomske dominacije u današnjem globaliziranom svijetu. Šira javnost nije svjesna važnosti čipova, jer nije riječ o finalnom proizvodu. Stoga nije predmet sustavnog brendiranja, kao ostali finalni proizvodi, koje marketinški stručnjaci nastoje integrirati u potrošačku svijest, kao prvi izbor prilikom kupnje. Čipovi se uglavnom povezuju sa svojim proizvođačima kao što su, primjerice, Intel i AMD.
Kina već neko vrijeme godišnje troši više novca na uvoz čipova, nego na uvoz nafte. Pri tome, kineski komunistički lideri inzistiraju na okupljanju najboljih znanstvenika i stručnjaka, te na ulaganju desetaka milijardi dolara za razvoj vlastite tehnologije proizvodnje čipova. Nastoji se što više smanjiti ovisnost o američkim proizvođačima poluvodiča, pogotovo onih najnaprednijih, bez kojih nije moguće, na primjer, funkcioniranje precizno navođenih raketnih sustava i dronova, kao i uspostava satelitskih komunikacijskih mreža.
Čipove za spomenute visokotehnološke i ostale napredne proizvode može isporučiti svega nekoliko kompanija u svijetu. Apple dizajnira svoje čipove, ali ih ne proizvodi. Specijalizirane čipove za svoje pametne telefone kupuje od nekoliko kompanija, kao što su, primjerice, japanska Kioxia, kalifornijska Skyworks i teksaška Cirrus Logic.
Četvrtinu prihoda proizvođači čipova ostvare od njihove ugradnje u mobilne, prije svega pametne telefone. Većina cijene novih modela pametnih telefona odnosi se na cijenu ugrađenih čipova. Zadnjih nešto više od desetak godina svaku novu generaciju iPhonea pokreću najnapredniji procesorski čipovi.
Riječ je o čipovima koje nije u stanju proizvesti niti jedna tvrtka u Sjedinjenim Američkim Državama, Europi, Japanu ili Kini. Njihova proizvodnja i stalna minijaturizacija predstavlja jedan od najvećih razvojnih inženjerskih izazova našega vremena. U tom inženjerskom umijeću odnosno preciznosti izrade u mikroskopskim (nanotehnološkim) uvjetima nitko ne može konkurirati tvrtki Taiwan Semiconductor Manufacturing Company, poznatoj kao TSMC.
Dvije korejske kompanije zadovoljavaju 52 posto svjetske potražnje za DRAM memorijskim čipovima. Nužno je ukazati na činjenicu, kako se vrhunski čipovi nužni za pokretanje, na primjer, najnovijih podatkovnih centara i generativne umjetne inteligencije, ne mogu proizvesti bez kompleksnih, preciznih i skupih strojeva, koje u svijetu proizvodi isključivo nizozemska kompanija ASML
Strojevi za ekstremnu ultraljubičastu litografiju svakako predstavljaju jednu od kritičnih tehnoloških pozicija u procesu zauzimanja liderske uloge u ekonomiji, ali i politici. Tome treba pridodati i sofisticirane optičke naprave koje proizvodi svega par tvrtki u svijetu, a među njima je njemački Zeiss. Stoga u današnjoj konstelaciji svjetske tehnološke i političke moći Europska unija ima potencijala za nadmetanje sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments