Biotehnologija, genetski inženjering, robotika, umjetna inteligencija, napredni materijali, internet stvari, nanotehnologija, 3D tehnologija, autonomna vozila, svemirska tehnologija, kvantna računala i nuklearna fuzija neke su od prijelomnih tehnologija koje već jesu ili će u skoroj budućnosti, drastično transformirati pojedinca i društvo u cjelini. Te su preinake korjenite i realizirane u relativno kratkom vremenskom razdoblju te ih zajednički nazivamo četvrta industrijska revolucija.
Trenutno smo na početku četvrte industrijske revolucije koja je svoj razvoj započela digitalnim procvatom na početku 21. stoljeća. Razvile su se i raširile, primjerice, društvene mreže te platforme koje su postale temelj novih poslovnih modela. Okidač razvoja četvrte industrijske revolucije su internetska tehnologija, sve moćniji i jeftiniji senzori, umjetna inteligencija i strojno učenje.
Specifičnost prijelomnih tehnologija četvrte industrijske revolucije je njihovo međusobno prožimanje koje rezultira eksponencijalnim tehnološkim razvojem. Integriraju se fizička, biološka i digitalna realnost kreirajući potpuno novo okružje koje funkcionira uz pomoć novih načela. Takve korjenite preinake svakodnevnog života i poslovanje nisu se događale u prethodnim industrijskim revolucijama.
Gospodarske posljedice
Proizvodi postaju sve pametniji odnosno multifunkcionalni, a senzorska tehnologija omogućava njihovo internetsko povezivanje. Tako, primjerice, kućanski hladnjaci mogu autonomno naručivati namirnice, koje će se ubrzo potrošiti. Automobili su postali računala na kotačima. Više od 40 posto cijene premium automobila odnosi se na ugrađenu elektroniku.
Proizvodni procesi se automatiziraju, robotiziraju te postaju iznimno fleksibilni. To im omogućava profitabilnu proizvodnju i malih serija, odnosno personaliziranih proizvoda. Klasična radna snaga u tvorničkim pogonima ubrzano se smanjuje. Vodeće korporacije u Detroitu (automobilska proizvodnja) i Silicijskoj dolini (digitalne tehnologije) to zorno prikazuju.
Tri najveće korporacije u Detroitu (General Motors, Ford, Chrysler) imale su 1990. godine kombiniranu tržišnu kapitalizaciju u vrijednosti od 36 milijardi USD i objedinjeni prihod od 250 milijardi USD koji je ostvarilo preko 1,2 milijuna radnika. U 2014. godini tri najveće tvrtke u Silicijskoj dolini (Apple, Google, Intel) imale su kombiniranu tržišnu vrijednost od oko 1.000 milijardi USD i sličan objedinjeni prihod od 247 milijardi USD, ali ga je ostvarilo znatno manji broj radnika, odnosno njih oko 230.000.
Zamjetno je manji broj radnika potreban u internetskoj ekonomiji odnosno za razvoj internetskih tehnologija. Ujedno je moguće pokrenutu unosne internetske poslove, bez većih ulaganja u materijalne resurse i tehnološke kapacitete, o čemu svjedoče tvrtke kao što su, primjerice, Instagram i WhatsApp.
Nove internetske kompanije su digitalizirane u cijelosti, što im omogućava poslovanje umrežavanjem pružatelja usluga i njihovih korisnika. Najpoznatiji primjeri su Uber i Airbnb. Tako tvrtka Uber pruža taksi usluge, a nema vlastiti vozni park. Sličan slučaj je s kompanijom Airbnb, koja iznajmljuje hotelske sobe i sobe u obiteljskom vlasništvu, te kuće za odmor, a pri tome ne raspolaže vlastitim smještajnim kapacitetima.
Uber je globalna korporacija koja je 2019. godine ostvarila prihod od 14,5 milijardi USD. Premda posluje u uslužnoj, radno intenzivnoj djelatnosti, zapošljava, s obzirom na ostvareni prihod, relativno skromnih oko 25.000 radnika. Bez obzira na tu činjenicu, menadžeri Ubera ulažu znatna sredstva u razvoj umjetne inteligencije, odnosno razvoj tehnologije autonomne vožnje. Ta nova tehnologija dodatno bi drastično smanjila broj Uberovih zaposlenika.
U internetskoj ekonomiji platforme su jedan od stožernih elemenata uspješnog poslovanja. Platforme omogućavaju umrežavanje prodavača i kupaca odnosno pružatelja i korisnika usluga. Za funkcioniranje internetskih tvrtki, pored razvijene internetske infrastrukture, iznimno su važne različite aplikacije i pametni telefoni. Tako nastaje efekt platforme koji se sastoji u sveobuhvatnoj internetskoj umreženost. Popratna pojava tih procesa je smanjivanje broja radnika.
Uz pomoć računarstva u oblaku (cloud computing) umrežavaju se roboti koji tako mogu međusobno komunicirati, što širi područja njihove primjene. Roboti više nisu autonomne jedinice programirane za obavljanje određenih operacija, kao što je to bio slučaj s, primjerice, robotima u tradicionalnoj industriji. Robotiziraju se poslovi za koje se donedavno smatralo kako ih mogu obavljati isključivo ljudi, kao što su uredski, različiti uslužni i savjetodavni poslovi. Neprijeporno je kako i robotizacija utječe na smanjivanje potrebe za ljudskom radnom snagom.
Asimetričnost
Tehno kompanije u internetskoj ekonomiji ne samo što zapošljavaju znatno manje radne snage u odnosu na masovnu industriju, već iskazuju i potrebu zapošljavanja ponajviše razvojnih inženjera. Menadžerima internetskih tvrtki zanimljivi su prvenstveno talentirani i kreativni pojedinci inženjerskih struka koji su ujedno timski igrači. Međutim, tržište radne snage većim djelom sastoji se od prosječnih pojedinaca koje ne zanima kreativnost, već prije svega standardizirano obavljanje radnih zadaća.
Talentirani pojedinci odnosno A igrači, već danas su asimetrično geografski stacionirani. Oni se grupiraju u urbanim sredinama s razvijenom informatičkom infrastrukturom koje pružaju i ostale pogodnosti, kao što su bogat kulturni i sportski život, razvijena klupska scena s programima za različite supkulturne skupine, te atraktivna gastro ponuda. Pored ostaloga, za A igrače važna je razvijena mreža znanstveno istraživačkih institucija i prometna povezanost. Tako su nastale prosperitetne urbane sredine poput Bostona, San Francisca i Londona i regije poput Silicijske doline.
Asimetričnost tržišta rada u kojoj sjajnu perspektivu ima manji dio kreativnih razvojnih inženjera nije jedini izazov internetske ekonomije. Bogatstvo se znatnim djelom koncentrira unutar male skupine tehnoloških poduzetnika, među kojima matematičari i računalni programeri imaju elitni status. Pokretanje poduzetničkog projekta u internetskoj ekonomiji (startupa) ne iziskuje veća ulaganja i to je svima dostupni instrument socijalne promocije u digitalnom društvu.
Danas gotovo 50 posto svjetskog stanovništva živi u gradovima, a trend njihova daljnjega razvoja za sada je nezaustavljiv. Megalopolisi postaju glavni generatori ekonomske vrijednosti i epicentri financijskog, znanstvenog, kulturnog, sportskog, zabavnog, zdravstvenog i gospodarskog života. Asimetrija metropolskih područja i ruralnih sredina drastično će se povećati.
Ljudska bit dovedena u pitanje
Integracija fizičkog realiteta i virtualne stvarnosti kapilarno se disperzira u sve veći broj segmenata ljudskog života i rada. Četvrta industrijska revolucija uz pomoć brojnih prijelomnih tehnologija artikulira brojne nove entitete. Tako nastaju pametne tvornice (smart factories) koje integriraju virtualnu strukturu globalnih razmjera s fizičkim resursima lociranim na pozicijama koje pružaju određene konkurentske prednosti.
Globalnim pametnim tvornicama znatnim djelom upravlja umjetna inteligencija. Unutar njih umreženi su strojevi i ljudi, pri čemu je tehnologija odlučujuća ne samo u proizvodnom procesu, već i odlučivanju. Tradicionalni proizvodni radnici (plavi ovratnici) eliminiraju se iz proizvodnih hala i uslužnih procesa. Ujedno se pametne tvornice međusobno umrežavaju omogućavajući algoritmima ovladavanje gotovo svim poslovnim funkcijama. Internet svih stvari postaje ključna tehnologija, a senzorsko prikupljanje podataka centralni proces.
Međutim, ne dolazi samo do odumiranja odnosno redefiniranja pojma radnika, već i suštine samoga čovjeka. Za ljude su fizički prostor, etnička pripadnost, jezik, vjera i tradicija tisućama godina bili odlučujući elementi njihova samoodređenja. Zadnjih nekoliko stotina godina nacionalnost i nacionalne države postaju važne odrednice ljudskoga – građanskoga identiteta.
Četvrta industrijska revolucija razvojem internetskih i srodnih tehnologija redizajnira političke procese. Glavni politički čimbenici prestaju biti nacionalna država i nacionalni interesi, već tu ulogu preuzimaju cyber prostor i proces razmjene podataka i informacija. Nastaju novi politički modeli poznati kao e-građanin i e-upravljanje odnosno digitalna država.
Ujedno četvrta industrijska revolucija dovodi u pitanje i samu bit čovjeka. Radikalne tehnologije koje se rađaju u njenom okrilju iznjedrile su humanoidne robote, strojno učenje i umjetnu inteligenciju, koji su već sada superiorni u odnosu na ljude u brojnim područjima života i rada. Brojni analitičari smatraju kako četvrta industrijska revolucija nameće nužnost daljnjega evolucijskog razvoja čovjeka, ukoliko se želi odgovoriti na tehnološke izazove.
Međutim, novi evolucijski iskorak čovjeka neće biti rezultat prirodnoga razvoja, već tehnoloških poboljšanja ljudskoga organizma. Valja napomenuti kako u novoj evoluciji genetski inženjering neće imati centralnu poziciju, kako bi mnogi pomislili, već će ona pripasti tehnologijama, poput, primjerice, 4D tehnologije, računarstva i internetske tehnologije. Tako će se, pored ostaloga, povećati memorija i mentalne sposobnosti čovjeka spajanjem ljudskoga mozga s internetom.
To više nije znanstvena fantastika, već skora budućnost. Serijski tehnološki poduzetnik Elon Musk u svojoj tvrtki Neuralink u poodmakloj je fazi razvoja realizacije projekta spajanja ljudskoga mozga s računalom. Tehnološka evolucija čovjeka uključuje i usađivanje bioničkih organa, koji će mu osigurati besmrtnost, smatraju pojedini autori.
Suvremene informacijske i telekomunikacijske tehnologije kao i razvoj transporta ubrzano smanjuju značaj vezanosti za određeni (fizički) teritorij. Hipermobilnost ljudi potiče miješanje ljudi iz različitih dijelova svijeta, što u konačnici rezultira i marginalizacijom nacionalnih i lokalnih kultura, te jačanjem apstraktnog kozmopolitizma. Navedeni i srodni procesi pripremaju temelj za ljudske evoluciju i artikulaciju novoga tehnološkog čovjeka – homo cyborga.
Rađa se nova ideologija relativizma i tehnološkog determinizma. Za nova ideološka shvaćanja jedino tehnologija nudi prosperitet i neograničene mogućnosti koja uključuje, primjerice, kolonizaciju drugih planeta, apsolutnu spoznaju, pa i besmrtnost. Prirodna determiniranost se zanemaruje u vjeri kako znanost i tehnika mogu pronaći rješenja za sve probleme.
Riječ je o fatalnom izazovu koji se postupno artikulira unutar matrice četvrte industrijske revolucije. Neprijeporno je kako se javlja veliko iskušenje za cijelo čovječanstvo, koje je na neki način manje vidljivo u pojmu industrija 4.0 skovanom 2011. godine u Hanoveru. Industrija 4.0 je zamjenski pojam za četvrtu industrijsku revoluciju kojim se izbjegava isticanje revolucije, već u samom nazivu. Bez obzira na to, suočavanje s fatalnim (evolucijskim) izazovom čeka nas u bliskoj budućnosti.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments