INOVACIJETEHNOLOGIJE I ZNANOSTI BUDUĆNOSTI

CYBER MATRICA I NOVA STVARNOST

0

Koncept simbiogeneze odnosno mogućnost kreiranja novih oblika života spajanjem različitih vrsta postaje sve aktualniji uslijed eksponencijalnoga tehnološkoga razvoja prisutnog zadnjih 20-ak godina. Primjerice, umrežavanje računalne tehnologije i gena rezultira potrebom za redefiniranjem našega poimanja stvarnosti.

Nove spoznaje

Znanstvenici su 1991. godine uz pomoć računala kreirali prvu sintetičku molekulu s važnim kemijskim karakteristikama. Začeta je na zaslonu računala, a njena živa kopije kasnije se počela masovno producirati u svjetskim biotehnološkim istraživačkim centrima. Umrežavanje informatičke znanosti i znanosti o životu, odnosno računala i gena, u jedinstven tehnološki, bolje reći, strukturalni sklop potiče redefiniranje dosadašnjih metafizičkih spoznaja. 

Biološki procesi počeli su se analizirati pojmovima i metodama kibernetike i informatičke znanosti. Živi organizmi se tretiraju kao sustavi za procesuiranje informacija. Život se shvaća kao umreženi samoprogramirani proces čije su ključne sastavnice informacija i povratna sprega. Stanici kao i računalu, memorija omogućuje odvijanje kompleksnih programa, pa se, primjerice, stanice embrija mogu usporediti s velikim brojem povezanih računala koja međusobno razmjenjuju podatke.

Cyber i nova stvarnost

Prefiks cyber sve češće se koristi ne samo u području informatike i robotike, već i, primjerice,  političkih znanosti, ekonomije i sociologije. Cyber ukazuje na novu virtualnu realnost koju producira suvremena tehnologija. Virtualni svijet nije materijalan, te funkcionira na novim principima koji se tek istražuju. Ipak konstruktivni  elementi virtualnosti su materijalnog karaktera kao što su, primjerice, računala s pripadajućom infrastrukturom, senzori i satelitska tehnologija.  

Cyber možemo tretirati kao pojam vezan za protok i kontrolu informacija, a u postmodernim teorijama društva predstavlja poveznicu ili zajedničku sastavnicu tvorevina organske i anorganske prirode. Samoregulirajuće strujanje informacija s ugrađenim mehanizmima spontanosti jedna je od fundamentalnih pretpostavki nove znanosti o čovjeku i prirode u postmodernizmu.

Krajem 20. stoljeća artikuliraju se novi koncepti shvaćanja ljudskog života što uključuje i radikalno redizajniranje ontologije. Podsjećamo kako su neke od ključnih ontoloških postavki razrađene još u antičkoj filozofiji, a nastale su kao rezultat apstraktnoga mišljenja Njihovu postomodernu reinterpretaciju dobrim djelom generiraju tehnološka dostignuća. Nastaju koncepti koji govore o kraju čovjeka, cyborgu i čovjeku čiji se bitak tretira kao mehanizam za procesuiranje informacija. 

Postmoderna shvaćanja su pod snažnim utjecajem aktualnih i mogućih budućih posljedica sustavne integracije svih aspekata ljudskoga života i tehnologije. Razvoj i praktična primjena umjetne inteligencije, strojnog učenja i virtualnih organizacija drastično preoblikuju ljudsku svakodnevnicu. Tome treba pridodati robote, nanotehnologiju, senzore, napredne materijale, internetske tehnologije, pametne telefone i sve moćnija računala koja uspješno procesuiraju i manipuliraju ogromnom količinom podataka (big data).

To su samo neke od tehnologija i uređaja koji brzo i dramatično mijenjaju, ne samo svakodnevni način života i rada, već dovode i  do redefiniranja ljudske esencije. Važan segment ljudske suštine je komunikacija koja je dulje vrijeme tehnološki posredovana. Međutim, do sada je to bilo u manjoj mjeri, a danas svjedočimo  o gotovo dominantnoj komunikaciji uz pomoć računala i pametnih telefona što utječe na specifično oblikovanje ljudske psihe. Televizija i radio kao masovni mediji nemaju više dominantnu poziciju u kreiranju javnoga mnijenja. 

Stvoren je računalni jezik koji se ne zasniva na apstraktnim pojmovima, metaforama i simbolima, već na binarnom kodu i matematičkoj logici. Programski jezici po prvi puta u ljudskoj povijesti omogućavaju komunikaciju sa strojem. Riječ je o mislećim strojevima koji iskazuju nezamislivu brzinu obrade informacija, a stiče se varljivi dojam kako se njihovim programiranjem mogu riješiti svi problemi.

Računalna i internetska tehnologija stvaraju proširenu nematerijalnu (virtualnu) stvarnost koja se koristi u različite svrhe. Jedna od njih su video igre u kojima avatari omogućavaju vizualizaciju maštarija korisnika. U cyber prostoru uspješno se prkosi prirodnim zakonitostima, pa su moguće negativne posljedice na percepciju istinske stvarnosti korisnika.

Postmoderne koncepcije novoga čovjeka – cyborga i cyber prostora kao proširenja ljudske realnosti svoje izvorište imaju u radu dvojice znanstvenika. Prvi od njih je Marshall McLuhan  koji je računalo i prateće komunikacijske  tehnologije tretirao kao   produžetak ljudskoga  nervnoga sustava prema svom okruženju odnosno prirodi. U središtu tih procesa je informacija.

Drugi znanstvenik koji je informaciju smatrao fundamentalnom sastavnicom čovjeka i prirode je Norbert Wiener. On je razradio koncept kibernetike koji objašnjava informacijske procese kao odlučujuće za funkcioniranje sustava. Kibernetički principi vrijede za ljude, ali i strojeve te prirodu u cjelini. Kibernetička načela snažno su utjecala na brojna znanstvena područja.

Jedno od njih je ekonomija. Ekonomisti su se 60-ih godina 20. stoljeća ponadali kako će kibernetičkim modelom moći u potpunosti razumjeti funkcioniranje organizacije. Međutim, kibernetičke spoznaje toga vremena nisu bile dostatne za razumijevanje ljudskoga djelovanja. Taj je spoznajni hendikep tek kasnije amortizirala računalna tehnologija odnosno njena sposobnost prikupljanja i obrade ogromnih količina podataka.

Zbog nedostatnih tehnoloških i spoznajnih kapaciteta cyber prostor nije postojao 60-ih godina 20. stoljeća. Afirmaciju cyber koncepta izravno i neizravno omogućio je razvoj, primjerice, sve bržih procesora, računalne logike, informatičke znanosti, umjetne inteligencije, internetske tehnologije, virtualne stvarnosti, telekomunikacijske infrastrukture, naprednih materijala, robotike i strojnoga učenja. Ta tehnološka i spoznajna cyber matrica omogućila je kreiranje cyber prostora i alternativnoga strojnoga načina života.

U cyber/virtualnom prostoru cyberbrain, preciznije rečeno, umjetna inteligencija (Artificial Intelligence – AI) upravlja umjetnim životom (Artificial Life – AL) odnosno naprednim protetskim (prosthetic) tijelima. U tom kontekstu jedan od velikih izazova je proučavanje sličnosti i razlika cyberbraina koji funkcionira uz pomoć sintetskih neuralnih mreža u odnosu na funkcioniranje  prirodnoga mozga zasnovanog na organskim neuralnim mrežama.

Spoznajna cyber matrica već se potvrdila kao superiorna u procesuiranju podataka u odnosu na ljudske – prirodne spoznajne mogućnost, ali je čovjek još uvijek nadmoćan u kontekstualnom mišljenju i kreativnosti. Ljudski mozak ima potencijale za kvantne skokove u misaonom procesu odnosno nadilaženje uzročno posljedičnih spoznajnih mehanizama, dok takvih inovativnih mogućnosti nema unutar cyber matrice.

Mr.sc. Marinko Kovačić

FATALNI IZAZOV ČETVRTE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE

Previous article

JAMES BRIDLE „NOVO MRAČNO DOBA“, JESENSKI I TURK, ZAGREB – DRUGO MORE, RIJEKA, 2019.

Next article

Comments

Comments are closed.

Popular Posts

Login/Sign up