By Hakerski „Žargon“ kolektivno formuliran na mreži definira hakere kao ljude koji „programiraju sa žarom“ koji misle kako je „razmjena informacija snažno pozitivno dobro“. Nadalje, etička je dužnost hakera razmjenjivati stručno znanje s drugima i pisati slobodni softver kako bi, kad god je to moguće, olakšali pristup informacijama i računalima.
To su elementi hakerske etike još od 60-ih godina 20. stoljeća kada su pripadnici jedne grupe pasioniranih programera s MIT-a počeli sebe nazivati hakerima. Poslije, negdje sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća u medijima se taj izraz počeo upotrebljavati za računalne kriminalce.
Kako ih se ne bi brkalo s piscima virusa i uljezima koji upadaju u informacijske sustave, hakeri su te destruktivne korisnike računala prozvali krekerima /eng. cracker – razbijač, provalnik – pojašnjava Pekka Himanen u knjizi „Hakerska etika“. Ipak, izraz cracker nije se odveć afirmirao pa nije poznat široj javnosti.
Linus Torvalds autor programskog jezika Linux svoj rad opisuje riječima :“Hakeri na Linuxu rade zato jer im je to vrlo zanimljivo.“ Vinton Cref, otac interneta komentira fascinaciju programera riječima :“Programiranje nevjerojatno uzbuđuje.“ Steve Wozniak, suosnivač Applea, opisao je svoja iskustva vezana uz programiranje riječima :“Bio je to doista silno fascinantan svijet.“
Hakere njihov posao oduševljava te ih ujedno puni pozitivnom energijom. Još od 60-ih godina 20. stoljeća hakeri se u, pravilu, bude u rano poslijepodne jer svakodnevno programiraju do duboko u noć.
Hakerski posao donosi i radost zaigranog istraživanja. Torvalds je Linux razvio iz malih eksperimenata s računalom. Svoju motivaciju za razvoj Linuxa objasnio je jednostavnom rečenicom :“Rad me zabavljao.“ Tim Berners Lee znanstvenik koji je izumio World Wide Web izjavio je kako ga je napravio zbog povezivanja softvera za igrice.
Navedena hakerska iskustva upućuju na mogućnost formuliranja jedne općenitije radne etike koju je Pekka Himanen nazvao „hakerskom radnom etikom.“
U našem umreženom svijetu u kojem je uloga informatičkih stručnjaka vrlo važna hakerska etika je nužno potrebna. Brojne struke izradile su svoj etički kodeks pa u tom pogledu ni hakeri nisu iznimka.
Etičke vrijednosti važne su ne samo za kvalitetne odnose i razvoj struke već i za napredak cijelog društva. Prvi je važnost radne etike istakao njemački sociolog Max Weber u knjizi „Protestantska etika i duh kapitalizma“. Weber zaključuje kako razumijevanje rada kao dužnosti leži u biti kapitalističkog duha koji je nastao u 16. stoljeću.
Shvaćanje rada kao dužnosti svoje porijeklo vuče iz 6. stoljeća kada su benediktinski redovnici formulirali pravilo prema kojem posao koji im je dodijeljen moraju doživljavati kao dužnost. Rad kao dužnost često ne uključuje realizaciju ljudske suštine. Ostvarenje ljudske biti može se ostvariti, pored ostalog, radom koji omogućuje kreativnost, zadovoljstvo i samopotvrđivanje.
Tijekom stoljeća obrtnički rad omogućavao je ispunjavanje ljudske suštine a to prekida industrijska revolucija uvođenjem masovne proizvodnje, podjele rada i tekuće trake. Za prvu fazu industrijalizacije karakteristično je masovno otuđenje.
No, s vremenom se proizvodnja sofisticira pa i industrija postaje segment u kojem se može ostvariti samoaktualizacija. To se, prije svega, odnosi na kreativne poslove kojih je sve više.
Comments