Struktura radne snage u SAD-u

Industrijalizacija i proizvodnja masovnih serija dominirali su do 70-ih godina 20. stoljeća. U razdoblju od 1920 do 1950. godine radnička klasa tvorila je preko 40 posto radne snage, a slična je situacija i u ostalim visoko razvijenim zemljama. Nakon 1950. godine konstantno se smanjuje broj pripadnika radničke klase a isti trend vrijedi i za poljoprivrednike.

U razdoblju od 1900. do 1950. godine broj pripadnika uslužne klase zaposlenih, primjerice, u javnoj administraciji, konzaltingu ili ugostiteljstvu gotovo se udvostručio te se popeo sa 16 na 30 posto. Godine 1980. ta brojka već je iznosila  45 posto. Početkom 21. stoljeća više od 55 milijuna ljudi radilo je u uslužnom sektoru pa se može ustvrditi kako je uslužna klasa najbrojnije u američkom gospodarstvu.

Godinu 1950. mnogi autori smatraju prijelomnom jer je po njihovom mišljenju upravo od te godine započelo  odumiranje industrijskog društva, ali i počela artikulacija post industrijskog društva.

Danas više od 40 milijuna Amerikanaca odnosno preko 30 posto zaposlenih pripada novoj kreativnoj klasi. Pojam kreativna klasa po određenju Richarda Floride obuhvaća kreativce u znanosti, inženjerstvu, arhitekturi, dizajnu, umjetnosti, obrazovanju, glazbi i zabavi. U navedenim područjima djeluju stožerni odnosno najvažniji pripadnici kreativne klase oko kojih se grupiraju kreativni profesionalci u poslovnom svijetu, zdravstvu i srodnim djelatnostima.

Kreativna klasa nije marginalna društvena skupina, već je prerasla u glavnu tendenciju (mainstream) odnosno temeljni rezultat transformacije strukture radne snage, ne samo u SAD-u, već i ostalim razvijenim zemljama. Stoga inovacija nije više periferni proces odnosno periodično i individualno nadahnuće, već planski i sustavan proces integriran u gotovo sve segmente ekonomije i društva.