By Bez obzira na afirmaciju važnosti inovacija, novih proizvoda i usluga, ljudskih resursa, te poduzetništva još uvijek su prisutne vrijednosti, to jest, navike karakteristične za tradicionalnu masovnu proizvodnju. Masovnu industriju obilježavali su kvantiteta, rutina, vanjski nadzor, kažnjavanje, formalizam i relativno laka predvidljivost budućeg poslovanja. Gušio se individualizam, a istraživanja i razvoj bili su rezervirani za specijalizirane organizacijske jedinice. Stoga ne iznenađuje što je nedavno empirijsko istraživanje pokazalo kako u jednoj tehnološkoj tvrtki od 40.000 zaposlenih, čak njih pola smatra kako nije sigurno iznositi drugačija mišljenja. To blokira kreativnost i onemogućava artikulaciju poduzetničkog pristupa poslu unutar poslovne organizacije.
Generiranje ideja
Jedan od temeljnih preduvjeta djelovanja kreativaca je uspostava tolerantnog organizacijskog okruženja. U ozračju slobode treba poticati na generiranje ideja, ne samo kreativce odnosno talentirane pojedince, već sve zaposlenika. Ističem kako valja njegovati kulturu iznošenja prijedloga, bez obzira što oni najčešće neće biti od neke koristi za poslovanje i organizaciju u cjelini. Pri tome se ne smiju ismijavati ili kritizirati apsurdne odnosno šašave ideje.
U takvom ozračju nastaje mnoštvo različitih ideja, a dužnost je menadžera uočiti profitabilne i korisne. Umijeće odabira potencijalno profitabilnih ideja unutar velike količine generiranih prijedloga nije lagan niti rutinski zadatak. Općenito govoreći, proporcionalno s porastom broja ideja, raste i šansa pojave poslovno interesantnih. Stoga je riječ o aktivnosti koja, u krajnjoj liniji, omogućava stvaranje nove dodane vrijednost, te poboljšava produktivnost i organizacijske odnose.
Posebno je izazovno prepoznati profitabilnu i radikalno novu ideju. Primjerice, u doba vladavine konjskih zaprega automobil je bio ideja koja nije mogla nastati među tadašnjim korisnicima prijevoza kočijama, a niti u bilo kojoj tadašnjoj poslovnoj organizaciji. Građanstvo, radništvo, veleposjednici i ostali, mogli su razmišljati samo o kvalitetnijem i bržem zaprežnom prijevozu. Ideja o novom obliku prijevoza, uz pomoć automobila, bila je rezervirana za nekolicinu tehničkih izumitelja.
Njemački inženjer Carl Benz, patentirao je 1886. godine motorno vozilo, koje se danas smatra prvim pravim automobilom opremljenim četverotaktnim motorom s unutarnjim izgaranjem. Prihvaćanje radikalno novoga proizvoda bilo je jako sporo. Do 1893. godine Benz je prodao jedva 69 vozila, do 1900. godine svega 1.709. Dvadeset godina nakon Benzova patenta na njemačkim je cestama prometovalo samo 35.000 vozila.
Slična je situacija i s drugim radikalnim inovacijama poput, primjerice, telefona, radija i osobnog računala. Međutim, zadnjih 30-ak godina značajno se povećalo plasiranje drastično novih proizvoda i usluga, a istodobno dramatično smanjilo vrijeme njihova prihvaćanja. U njihovom inoviranju i dizajniranju sudjeluju brojni kreativci. Bez obzira na te procese plasiranje novih proizvoda i usluga i danas je rizičan posao.
Jedno empirijsko istraživanje na uzorku od 3.000 startupova pokazalo je kako otprilike tri od četiri ne uspijeva i propada zbog preranog razvoja, odnosno ulaganja i razvoj proizvoda i usluga koje tržište još nije spremno podržati. Ujedno kreativci i menadžeri u inovativnim organizacijama moraju biti svjesni jedne činjenice – nije nužno biti prvi kako biste bili kreativni. To, prije svega, znači biti drugačiji i bolji.
Kvantiteta
Generiranje brojnih ideja i stvaranje mnoštva autorskih djela karakteristično je i za najveće kreativce u ljudskoj povijesti. Tako je, na primjer, Shakespeare stekao neprolaznu svjetsku slavu zahvaljujući manjem broju svojih uradaka. Manje je poznato kako se njegov stvaralački opus sastoji 37 drama i 154 soneta, od kojih veći dio nije poznat široj javnosti.
Picasso je bio radoholičar, te je stvorio iznimno veliki opus djela koji se sastoji od 1.800 slika, 1.200 skulptura, 2.800 keramičkih predmeta, 12.00 crteža, a tome treba pridodati brojne grafike, sagove i tapiserije. Samo je manji dio njih stekao svjetsku reputaciju i Picassa lansirao u sam vrh svjetskog umjetničkog stvaralaštva.
U dobi od 30 do 35 godina Thomas Alva Edison izumio je, pored ostaloga, žarulju, fonograf i karbonski telefon. No, istodobno je prijavio više od stotinu patenata za različite izume. Za čitavoga života Edisonu je odobreno 1.093 patenta, ali je od toga tek desetak vrhunskih kreativnih postignuća.
Shakespeare i Picasso bili su individualci, dok Edison nie bio samo individualac. On je u svojim poduzetničkim naporima usmjerenim na komercijalizaciju vlastitih izuma radio s timom inženjera. Tako je 1876. godine u Menlo Parku, nedaleko od New Yorka, osnovao glasoviti laboratorij što se smatra jednim od prvih industrijskih laboratorija usmjerenih na istraživanje i razvoj Sustavno povezivanje znanosti i gospodarstva s ciljem plasiranja novih proizvoda i usluga dogodilo se nekoliko desetljeća kasnije.
Edison se na vlastitom primjeru uvjerio kako kreativnost odnosno inovativnost ne garantira automatski i uspješnu poduzetničku karijeru. On je utemeljio nekoliko kompaniju koje su usprkos njihovom monopolu gotovo bankrotirale. Iz financijske krize spasili su ih profesionalni menadžer dovedeni iz drugih tvrtki. Menadžerska kreativnost se razlikuje od tehničke kreativnosti. Primjerice, menadžer za razliku od tehničkog inovatora nikada nije individualac.
Menadžerska kreativnost realizira se uz pomoć timova i organizacije u cjelini. Suvremeni menadžeri moraju biti kreativni pri artikulaciji unikatnih sustava vrijednosti i strukturalne arhitekture inovativnih organizacija. Ozračje i arhitektura organizacije u značajnoj mjeri stimulira kreativne procese, te potiče sve zaposlenike da se u njih uključe. Samo na taj način inovativne organizacije mogu realizirati kompleksne zadaće koje karakteriziraju današnje gospodarstvo.
Teoretičari i eksperimentatori
Većina kreativaca je najproduktivnija u mlađoj životnoj dobi, ali nije riječ o univerzalnom pravilu jer je praksa prepuna različitih primjera. Poznato je stajalište slavnog teorijskog fizičara Alberta Einsteina. On je oko svoje 25 godine objavio prvi revolucionarni rad o općoj teoriji relativnosti, pa ne čudi njegova izjava :“Osoba koja nije dala veliki doprinos znanosti prije 30 godina života nikada ga neće ni dati.“
Jednom prilikom Einstein je opisao svoj kreativni proces. „Počinjem sa stvarnošću oko sebe, a to je empirijski svijet koji ćutim običnim osjetilima“, napisao je Einstein i nastavio :“U nastupu mašte mislioci se mogu uzdići iznad toga temelja, do uzvišenih općih načela. Onda da bismo bili sigurni da su ta načela istinita, trebamo razraditi detaljne pretpostavke koje slijede iz tih načela i testirati ih u odnosu na empirijski svijet.“ Napominjem kako je Einstein, kao teorijski fizičar, obrazložio funkcioniranje apstraktnih misaonih eksperimenata, koji mogu rezultirati iznimnom kreativnošću.
Dakle, ta Einsteinova izjava vrijedi prvenstveno za konceptualne kreativce čija se inventivnost zasniva na teorijskim promišljanjima fundamentalnih znanstvenih načela. Poznato je kako je u 48. godini života Einstein smatrao kako se bliži kritičnoj točki nakon koje teorijski fizičari od stvaranja novih ideja prelaze u fazu podcjenjivanja svega što je novo.
S druge strane postoje kreativci koji svoje nove spoznaje generiraju uz pomoć eksperimenata, koji mogu iziskivati dugi niz godina kontinuirane provedbe. Jedan od takvih primjera je eksperimentalni fizičar i kemičar Raymond Davis koji je 2002. godine podijelio Nobelovu nagradu za fiziku. Davis je dobio Nobelovu nagradu za istraživanje koje je započeo s 50 a završio u dobi od 80 godina života. Ostat će upamćen po tome što je prvi zabilježio česticu neutrino. To je vrlo težak pothvat, jer ta čestica ne međudjeluje gotovo ni sa čim.
Za kreativce, prvenstveno tehničke, poželjan je rad unutar inovativnih organizacija. U takvim radnim sredinama kreativci dobivaju povratne informacije o svojim idejama od kompetentnih pojedinaca. Povratne informacije su od neprocjenjive važnosti za analiziranje novih ideja odnosno njihovo testiranje još u vrijeme njihove artikulacije. Individualni kreativci, poput umjetnika, povratne informacije često dobivaju od stručne kritike.
Kreativan proces je mukotrpan i često izaziva nevjericu. Neupitno je kako ga je lakše provesti u inovativnom i poticajnom okruženju. Velike ideje kreativaca dobro je opisao Einstein, koji je jednom prilikom izjavio :“Ako ideja na prvi pogled nije apsurdna, onda za nju nema nade.“ Stoga su inovativne organizacije svojevrsni inkubator novih ideja unutar kojeg se testiraju i propituju, već u njihovom začetku. Ujedno su inovativne organizacije pogodno, to jest, stimulativno okružje za preispitivanje povratnih informacija nastalih nakon konkretizacije ideje i njenog plasiranja, primjerice, na tržište.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments