By Izračun buduće potencijalne dobiti kao i predviđanje tržišne pozicije nove inovacije oduvijek je bila izazovna i teška zadaća za poduzetnike i investitore. Pri tome je znatno lakše izračunati i prognozirati financijske, te ostale učinke inovacija koje poboljšavaju već postojeće proizvode i usluge. Međutim, točno predviđanje mogućeg tržišnog uspjeha prijelomne ili značajne inovacije, iznimno je zahtjevna zadaća, s neizvjesnim krajnjim ishodom jer često stvaraju nova tržišta.
Povijesni osvrt
Precizno kvantitativno mjerenje poslovnih rezultata jedan je od temelja uspješnoga vođenja poslovnih organizacija. Za realizaciju tog procesa neophodno je razraditi odgovarajuće financijske i računovodstvene instrumente. S egzaktnim izračunima poslovnih operacija prvi su započeli menadžeri kompanije DuPont. Rukovoditelji tvrtke DuPont bili su začetnici osmišljavanja i razrade tehnika kapitalnoga proračunavanja. Oni su 1903. godine počeli s izračunima povrata na ulaganja.
Nešto kasnije menadžeri DuPonta utvrdili su standardne procedure uspoređivanja poslovne uspješnosti svojih mnogobrojnih proizvodnih odjela. Profitabilno upravljanje portfeljem proizvoda pretpostavlja njihovo sustavno praćenje i vrednovanje. Iznimno je važno učinkovito alocirati kapital u situaciji kada tvrtka raspolaže s većim brojem perspektivnih i unosnih projekata. Početkom 20. stoljeća to je bila pionirska menadžerska praksa, koja je označila početak sustavnoga vrednovanja inovacija odnosno novih proizvoda.
Istodobno se pokreće plansko integriranje primijenjene znanosti u procese istraživanja i razvoja. S tom novom poslovnom praksom, pored DuPonta, započinje američka korporacija General Electric. Menadžeri General Electrica usavršili su originalni i epohalni Edisonov koncept industrijskoga istraživačkog laboratorija. Treba napomenuti kako je korporacija General Electric nastala 1892. godine, spajanjem tvrtki Edison General Electric Company i Thomson-Houston Electric Company.
Uvođenje određenih menadžerskih načela u kaotične kreativne odnosno inovacijske procese potvrdili su točnost svojevremene Edisonove izjave o tim procesima. On je tvrdio kako je u industrijskom laboratoriju kojim se racionalno upravlja moguće svakih desetak dana plasirati manju inovaciju, a značajnu svakih šest mjeseci. Praksa je potvrdila njegovu tvrdnju, pa je General Electric postao najinovativnija kompanija u prvim desetljećima 20. stoljeća.
Aritmetika inovacija i fondovi rizičnog kapitala
U pravilu svim značajnim inovacijama poput, primjerice, automobila na plin Gottlieba Daimlera iz 1886. godine ili današnjeg interneta, prethode brojni tehnološki izumi koji stvaraju tehničke preduvjete za njihovu pojavu. Radikalne inovacije, bolje reći, novi proizvodi u početku se disperziraju usporeno, a s vremenom se taj proces ubrzava. Međutim, nije moguće izbjeći zakon smanjenja kapitalnog povrata koji se nastoji amortizirati ili eliminirati tehnološkim poboljšavanjima, osvajanjem novih tržišta, te otkrivanjem novih načina upotrebe proizvoda.
Navedeni procesi dodatno jačaju inovativne napore fokusirane na kreiranje novih radikalnih inovacija, te plasiranje poboljšanih inačica postojećih proizvoda i usluga odnosno artikuliranje sitnijih izuma. Gotovo sve invencije nastoje se komercijalizirati, a taj postupak iziskuje financijska ulaganja. Financiranje inovativnih procesa vrlo je rizično.
Odabir inovacije za financijsku potporu treba uvažavati svojevrsni zakon prirodnoga odabira. On ukazuje na proces tržišne selekcije i eliminaciju ideja sa slabim tržišnim potencijalom. Opstaju samo tržišno najmoćnije inovacije, pogodne za daljnji razvoj i ulaganja. Taj se selekcijski proces može kvantificirati, što predstavlja aritmetiku inovaciju koja je važna za odlučivanje o financiranju određene inovacije.
Konkretno govoreći, od nekoliko tisuća neobičnih ideja samo će njih 100-ak biti pogodno za eksperimentiranje. Od tih 100-ak ideja maksimalno će njih 10 posjedovati potencijal za isplativo financiranje i dalji razvoj. Na kraju će svega dvije do tri inovacije ostvariti profit. Ovu numeričku logiku odnosno aritmetiku dobro poznaju ulagači u rizično poduzetništvo odnosno u visoko tehnološke startupove.
Aritmetiku odnosno matematičku analizu pri odabiru inovativnih startupova za financiranje drastično otežava eksponencijalnost. Eksponencijalni potencijal razvoja nije lako prepoznati, a integriran je u genetski kod malih tehnoloških startupova. Zbog toga se najveći misterij za menadžere investicijskog fonda rizičnog kapitala sastoji u pronalaženju i financiranju startupa koji će svojom vrijednošću nadmašiti sve ostale u ostatku portfelja.
Investicijsko pravilo nalaže ulaganje u startupove koji imaju potencijal vraćanja vrijednost uloženoga kapitala čitavoga fonda. Realizacija tog investicijskog pravila iznimno je zahtjevna, pa stoga ne iznenađuje što fondovi rizičnoga kapitala u početku uglavnom gube novac. Ulagači se nadaju kako će pronaći startupove koji će se početi eksponencijalno razvijati, te tako dramatično povećati vrijednost fonda.
Ipak, u realnosti većina startupova propada, kao i znatan broj fondova rizičnog kapitala. Osnivači fondova rizičnog kapitala moraju biti tehnološki vizionari, jer samo na taj način mogu otkriti inovacije s potencijalom eksponencijalnoga rasta. Udžbenička znanja u tom procesu nisu od prevelike koristi, budući omogućuju predviđanja utemeljena isključivo na uspješnoj poslovnoj praksi iz prošlosti.
Comments