Upravljanje znanjem kao menadžerska disciplina započela se sustavno afirmirati od 1990-ih godina. Znanje se počelo tretirati kao vrijedan resurs s kojim treba planski postupati. S vremenom se to rukovodno umijeće počelo skladno nadopunjavati sa srodnim disciplinama kao što su, primjerice, intelektualni kapital, učeća organizacija, poslovni reinženjering i upravljanje inovacijama. Neprijeporno je kako tehnološki razvoj izravno utječe na metode rada i oblikovanje alata potrebnih za djelotvorno generiranje i upravljanje znanjem. Tako je digitalizacija radikalno redizajnirala forme prezentiranja znanja, kao i alate odnosno metode njegovog procesuiranja i generiranja.
Podaci
Podaci su elementarna sastavnica znanja, čija se vrijednost, do prije 20-ak godina, nije cijenila u dovoljnoj mjeri. Riječ je o nematerijalnom resursu, koji može značajno pospješiti proces stvaranja vrijednosti. To je ostvarivo tek nakon određenih procesa poput, na primjer, klasificiranja i skladištenja uz pomoću kojih se podaci transformiraju u informacije.
Nekada je prikupljanje svih potrebnih podataka za učinkovito poslovno odlučivanje bilo u velikoj mjeri ograničeno tehnološkim mogućnostima. Menadžeri nisu bili u stanju prikupiti sve relevantne podatke, pa su morali djelovati na temelju reduciranih uvida, to jest, spoznaja. To je povećavalo poslovne rizike, koje je proces globalizacije dodatno povećao.
U tom kontekstu Željko Panian i Goran Klepac u knjizi Poslovna inteligencija ukazuju na važnost podataka navodeći :“Tvrtke su ovisne o podacima i to na više načina – od prepoznavanja poslovnih mogućnosti do osiguranja nesmetanog odvijanja proizvodnog procesa. Ta ovisnost proizlazi iz činjenice da je nemoguće donositi dobre poslovne odluke ako podaci na kojima se one trebaju zasnivati nisu kvalitetni.“ Zbog toga su menadžeri, ali svi drugi donositelji odluka bili prisiljeni posebnu pozornost posvećivati kvaliteti podataka.
Tehnološki razvoj te je poteškoće eliminirao. Senzorske tehnologije, satelitsko snimanje, video nadzor, te internetske tehnologije samo su neki od alata koji omogućuju prikupljanje praktično svih mogućih informacija vezanih za određeni proces ili pojavu. Radi se o golemim količinama podataka (big data) koje je donedavno bilo nezamislivo prikupiti, obraditi i pohraniti. To se ostvaruje uz pomoć moćnih računala i duboke analitike, koja je jedan od alata kreiranja znanja u digitalnoj ekonomiji.
Podaci su postali vrijedna sirovina, koje napredne računalne tehnologije pretvaraju u precizna znanja. Stoga se proces procesuiranja podataka svrstava u kognitivne tehnologije koja omogućuje precizan uvid u određenu problematiku, te je ujedno platforma za djelotvorno odlučivanje. Aplikacije koje koriste algoritme za detekciju obrazaca unutar golemih količina strukturiranih podataka i tumače njihovo značenje, pojedini analitičari nazivaju analitikom na steroidima.
Najčešće se u podlozi kognitivnih procesa nalazi strojno učenje kao popularni alat kreiranja znanja, koji se koristi već nekoliko desetljeća. Noviji alat za generiranje znanja je duboko učenje koje je djelotvorno za učenje iz velikih količina obilježenih podataka. Taj se proces skladno nadopunjuje s alatom za kreiranje znanja poznatim kao nadgledano učenje. Navedene tehnologije, odnosno alati, u velikoj mjeri su omogućile ubrzani razvoj umjetne inteligencije. Radi se o moćnim spoznajnim alatima koje ponajviše koriste visokotehnološke kompanije. One su postale kognitivne korporacije.
Među kognitivne korporacije spada i General Electric, koji je svojedobno bio najbolje vođena korporacija na svijetu. Svi podaci dobiveni preko senzora General Electric-ovih proizvoda odnosno mlaznih motora, plinskih turbina, vjetroelektrana, MRI-ja (magnetska rezonanca) i CAT (kompjutorizirana tomografija) skenera i tako dalje, registrirani su i spremljeni unutar modela digitalnog blizanca. Riječ je o specifičnom spoznajnom alatu razvijenom i karakterističnom za digitalno doba. Obrađuju se apsolutno svi podaci, što jamči točnost, pa nestaje potreba za osiguravanjem njihove kvalitete statističkim metodama.
Za praktičnu primjenu modela digitalnog blizanca General Electric, kao kognitivna kompanija, odnosno njena tvrtka General Electric Digital, razvila je industrijsku softversku platformu Predix. Ta platforma funkcionira uz pomoć digitalnog spoznajnog alata poznatog kao internet stvari. Ta tehnologija omogućuje povezanost podataka od ruba do oblaka, obradu, analitiku i usluge za podršku industrijskim aplikacijama. Precizne procjene stanja pojedinih strojeva, odnosno uređaja radno angažiranih na globalnoj razini daju se u realnom vremenu. Općenito govoreći, eksperti procjenjuju da je već 2020-ih godina tehnologijom interneta stvari bilo povezano preko 50 milijardi naprava.
Model digitalnog blizanca je alat koji može dijagnosticirati pogreške i predvidjeti potrebu za servisiranjem, što u konačnici smanjuje ili posve uklanja neplanirane zastoje u radu određenog stroja. Čak što više, koncept digitalnog blizanca kao spoznajnog alata može se proširiti na skupine tih strojeva – pogon ili flota vozila također se može upariti s tim konceptom. Radi se o praktičnim znanjima koja poboljšavaju produktivnost i povećavaju profitabilnost poslovanja. Interesantno je spomenuti kako će se model digitalnog blizanca koristiti za rješavanje najsloženijih klimatoloških problema.
Digitalni osobni asistenti su specifičan i najnapredniji digitalni alat prikupljanja podataka i generiranja znanja. Riječ je o umjetnoj inteligenciji s kojom korisnici uspostavljaju verbalnu komunikaciju. Napredni modeli digitalnih osobnih asistenata sposobni su samostalno učiti i eliminirati vlastite nedostatke. Komunikacija tih mislećih uređaja s ljudima omogućava prikupljanje mnoštvo dragocjenih podataka i spoznaja o konkretnim pojedincima. Još je 2017. godine Cortana, nekadašnji digitalni osobni asistent Microsofta, imao preko 145 milijuna korisnika u 116 zemalja diljem svijeta. U međuvremenu ta se tehnologija dodatno razvila i proširila u poslovnom, te svakodnevnom životu.
Živimo u svijetu umreženih digitalnih procesa koji su postali vezivno društveno tkivo. Pri tome su se podaci, kao elementarna sastavnica znanja, prometnuli u ključni resurs digitalne ekonomije i društva u cjelini. Riječ je o novoj društvenoj stvarnosti koju je David Gelernrter, profesor računalnih znanosti na Sveučilištu Yale, poznat po doprinosu paralelnom računalstvu, nazvao zrcalni svjetovi (mirror worlds). Fizički svijet se zrcali u online svijetu, pri čemu su podaci, kako smo već napomenuli, temeljno gradbeno tkivo. Valja napomenuti kako će daljnji revolucionarni iskorak u spoznajnom pogledu omogućiti kvantno računalstvo. To je spoznajni alat koji će posve sigurno obilježiti 21. stoljeće.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments