By August Thyssen je njemačka inačica američkog tajkuna industrije čelika Andrewa Carnegiea. On je jedna od ključnih figura razvoja njemačkog kapitalizma, prvenstveno industrijske proizvodnje čelika, u drugoj polovici 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća. Ugled uspješnog industrijalca i poslovnog čovjeka stekao je učinkovitim i brzim širenjem svoga poslovnog carstva. U Njemačkoj su mu jedini ozbiljni konkurenti, u pogledu ukupne imovine i tržišne vrijednosti, bile korporacije Krupp i Siemens. August Thyssen preferirao je obiteljsku kontrolu nad korporacijom, pri čemu je ujedno ustrojio profesionalni menadžment, a korporaciju uvrstio na burzu. Nakon njegove smrti 1926. godine ugledne američke novine New York Times prozvale su ga Rockefellerom Rura.
Počeci
August Thyssen rođen je 1842. godine u gradiću Rhinelandu pokraj Aachena, smještenom blizu granice s Belgijom i Nizozemskom. Nasuprot pojedinim kasnijim tvrdnjama o njegovom životu, potekao je iz skladne i srednje bogate katoličke obitelji. Pohađao je, za tadašnje vrijeme, elitne obrazovne institucije u sklopu vodećeg tehničkog sveučilišta u Karlsruheu, te Institut Superieur du Commerce de l’Etat u Antwerpenu. Nakon diplomiranja vraća se u Aachen.
Prva poslovna iskustva stjecao je u banci njegova oca. To mu je omogućilo upoznavanje odnosno komuniciranje s brojnim poduzetnicima. Zahvaljujući tim poslovnim kontaktima sklopio je partnerstvo s bogatom obitelji Bicheroux s kojom je 1867. godine pokrenuo malu tvornicu željeznih obruča u Duisburgu. Tu se Thyssen upoznavao sa svim tajnama proizvodnje čelika.
Premda je tvornica poslovala profitabilno August je napušta nakon nekoliko godina. Smetalo mu je što nije imao dovoljno poduzetničke slobode. Vratio se ocu s kojim osniva tvornicu željeznih obruča, Thyssen & Co. Nakon smrti oca 1877. godine, drugi njegov sin Josef zatvorio je obiteljsku banku, te se pridružio bratu Augustu u vođenju tvornice. Tvrtka Thyssen & Co. postala je partnerska, pri čemu je dominantnu ulogu imao August Thyssen.
U dobi od 30 godina odnosno 1872. godine August je oženio osamnaestogodišnju djevojku Hedwig Pelzer. U narednih šest godina dobili su četvero djece koja se tijekom vremena priključuju vođenju kompanije. Zahvaljujući supruzi Hedwig, obitelj je živjela u skladu s aristokratskim manirima.
Poslovanje
U vrijeme osnivanja tvrtke Thyssen &Co. u Europi je vladala povoljna ekonomska atmosfera, odnosno gospodarski prosperitet. Međutim, slom Bečke burze izazvao je ekonomsku recesiju, koja je zahvatila europsko tržište 1873. godine. To je generiralo dramatičan pad cijene željeza i proizvoda od čelika. Usprkos nepovoljnim trendovima Thyssen & Co. ostvarivala je rast proizvodnje, zaposlenosti i prodaje. Broj zaposlenika narastao je 1882. godine na preko 1.000. August je uspješno širio tržište, pa je tvrtka 30 posto svojih proizvoda izvozila. U to doba radilo se o respektabilnom postotku izvoza proizvodnog programa. Koncem 19. stoljeća započinje rast međunarodne trgovine, ali globalna ekonomija odnosno tržište nije postojalo u današnjem smislu.
Kao ključni period u razvoju Thyssen & Co. mogu se označiti prve godine 1880-ih, kada August započinje s diverzifikacijom proizvodnog programa, te integracijom sličnih proizvodnih linija. Posebnu pozornost posvetio je distribuciji i prodaji, a kako bi ojačao te poslovne procese otvara ured u Berlinu. Do 1886. godine formirana je strukturalna okosnica kompanije.
Poslovna politika korporacije sastojala se od proizvodnje odnosno plasiranja širokog spektra proizvoda. Ekspanzija na brojna inozemna tržišta podrazumijevala je uvažavanje različitih nacionalnih standarda. Promotivni materijali tiskali su se na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. August Thyssen nastojao je zadovoljiti brojne specifične potrebe kupaca, pa su se proizvodi često modificirali sukladno potrošačkim potrebama. Taj pristup drastično se razlikovao od poslovne strategije američkih korporacija. One su u pravilu nudile jedan ili najviše dva modela standardiziranoga proizvoda, marginalizirajući na taj način potrebe kupaca.
Vidljivo je kako tvrtka Thyssen & Co. tržištu nije pristupala na uniformni način, što je jedna od bitnih okosnica masovne proizvodnje i procesa industrijalizacija. koji se odvijao krajem 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća. Nasuprot tome, stručnjaci tvrtke Thysse & Co. tržište su segmentirali na temelju brojnih parametara. Istodobno sa segmentiranjem tržišta, kompanija je nudila specijalizirane proizvode prilagođene pojedinim pristiglim narudžbama, što je pospješivalo konkurentnost i proces međunarodne ekspanzije.
Inženjerski stručnjaci su se unutar tvrtke Thyssen & Co. ne samo iznimno cijenili, već su se stvarali poticajni uvjeti za njihovo kontinuirano usavršavanje i međusobnu suradnju. August Thyssen je prednosti te dobre proizvodne prakse dodatno unaprijedio formiranjem istraživanja i razvoja, kao zasebne poslovne jedinice odnosno funkcije koja je svoje usluge nudila čitavom poslovnom sustavu. S vremenom nastaje centar za istraživanje i razvoj, koji omogućava kontinuirano poboljšavanja tehničkih performansi proizvoda. Ujedno se planski unapređuju proizvodni procesi da bi se poboljšala kvaliteta i produktivnost.
Važno je napomenuti kako August Thyssen nije bio samo jedan od poduzetnika koji se uklapao u tadašnju poslovnu praksu. On je svojim djelovanjem iskazao brojne osobine suvremenih korporativnih menadžera. Pored ostaloga, ustrojio je i vodio profesionalnu menadžersku strukturu, što je bila inovativna rukovodna praksa u to vrijeme.
Organizacijska struktura
Thyssen je unutar kompanije organizirao niz odjela koji su bili odgovorni za proizvodnju i ujedno prodaju. Rukovoditelji odjela bili su zaduženi za zapošljavanje i otpuštanje radnika, kao i utvrđivanje plaća. U dogovoru sa centralnim računovodstvenim uredom, svaki odjel upravljao je svojim inventarom i kapitalnom imovinom. Na taj način je decentralizirao upravljanje i omogućio lakši, te djelotvorniji nadzor.
Već 1880-ih godina August Thyssen standardizirao je menadžerske procedure i definirao ciljeve koje menadžeri trebaju realizirati. Njihova provedba se kontinuirano pratila. Taj koncept postao je ključna okosnica korporativne kulture Thyssen & Co., te je bila orijentir djelovanja u sljedećim desetljećima. Organizacijska kultura definirala je, pored ostaloga, temeljna umijeća i karakteristike zaposlenika, koje je nužno permanentno razvijati. Uvažavanje i usavršavanje humanih resursa nije bila uobičajena menadžerska praksa tadašnjega vremena.
Menadžeri Thyssen & Co. trebali su podržavati ambicije zaposlenika, te djelotvorno usmjeravati i generirati njihovu radnu energiju. Valjalo je poticati kreativno razmišljanje i suočavanje s kompleksnim problemima. Autoritet je valjalo graditi uz pomoć znanja i kompetencija na svim strukturalnim razinama. Napredovanje se omogućavalo na temelju vrednovanja radnih rezultata, a taj proces morao je biti transparentan. Na taj način se suzbijalo promoviranje uz pomoć subjektivnih menadžerskih procjena proizašlih iz osobnih simpatija ili socijalnog statusa. Rukovoditelji su bili dužni afirmirati kolegijalne odnose i kulturu uzajamnog uvažavanja. Takav pristup rezultirao je artikulacijom povjerenja između menadžera i zaposlenika, ali i unutar samih radnika.
August Thyssen je poticao inženjere kompanije na intenzivno komuniciranje s kupcima, kako bi što detaljnije upoznali njihove potrebe. To im je omogućavalo skladno nadopunjavanje, već stečenog akademskog obrazovanja. Riječ je o iznimno rijetkom menadžerskom pristupu koncem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Komunikacija i suradnja s kupcima, kao i sam marketing, počinju se sustavno afirmirati tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Uz pomoć takve rukovodne prakse Thyssen je nastojao izbjeći poteškoće koje je generirala birokratska kultura, bolje reći, formalizirani način upravljanja.
Navedena praksa navodi me na zaključak, kako je August Thyssen bio jedan od prvih menadžera zagovornika otvorene organizacije. Inzistiranjem na komunikaciji s kupcima nadilazio je zatvorenu i rigidnu strukturu oličenu u birokratskoj organizaciji. Nužno je podsjetiti kako je birokratska kultura bila dominantna većim dijelom 20. stoljeća. Prisutna je i danas, premda u manjoj mjeri, usprkos digitalizaciji poslovanja. Birokratizacija je dobrim djelom rezultat težnje ljudi za stabilnim i predvidljivim procesima. Međutim, u današnje vrijeme, stabilnost i predvidljivost poslovnih procesa gotovo su u potpunosti nestali. Zbog toga su otvorene, dinamične i fleksibilne organizacije postale nužnost.
Razvidno je kako je za Augusta Thyssena, marketing odnosno komunikacija s okruženjem bila jednako važna kao i proizvodnja. Bio je to revolucionarni iskorak za inženjersku kompaniju. Inženjeri su tradicionalno prioritet davali proizvodnji, dok su im prodaja, komercijala i marketing od drugorazrednog značaja. Takva praksa prisutna je i danas. Thyssen se fokusirao na rezultate prodaje kao glavne pokazatelje poslovne uspješnosti i budućeg djelovanja. .
Pomno je pratio mjesečna financijska izvješća organizacijskih jedinica izrađena u skladu sa standardiziranim računovodstvenim procedurama. Na temelju računovodstvenih odnosno financijskih pokazatelja kreirao je poslovne odluke. Takav pristup omogućavao mu je pravodobno reagiranje. Pri tome je ovlasti i odlučivanje delegirao držeći se principa delegiraj koliko god možeš, ali nadziri.
Poslovna strategija
Zadnja desetljeća 19. stoljeća karakterizira snažan industrijski razvoj, pri čemu je proizvodnja čelika bila jedna od predvodnica. Na njemačkom tržištu nastaju brojni koncerni i August Thyssen morao je odgovoriti na te izazove. Stoga provodi vertikalnu integraciju kompanije, koja se proteže od rudnika, čeličana do proizvodnje finalnih produkata. Ujedno je preuzimao tržišne takmace koje je restrukturirao, kako bi izbjegao preklapanje poslova s matičnom tvrtkom. Na taj način Thyssen je nastojao osigurati korporativnu neovisnost i poboljšati konkurentnost.
Konkretnije govoreći, koncern Thyssen & Co. sastojao se od matične kompanije koja je nadzirala financijske tijekove i strateško usmjerenje, u velikoj mjeri, autonomnih podružnica, odnosno tvrtki kćeri. Taj strukturalni model i način upravljanja nalikovao je japanskom konceptu poznatom kao zaibatsu. Za razliku od zaibatsu modela koji se sastojao od raznovrsnih industrijskih grana i usluga, koncern Thyssen & Co. okupljao je kompanije srodnog proizvodnog programa.
August Thyssen je stvorio svojedobno najveći i kapitalno najintenzivniji industrijski kompleks u Njemačkoj. Proizvodnja i prerada čelika bili su okosnica ekonomskog prosperiteta Njemačke, te ključna industrijska grana masovne proizvodnje, koja se tada počela razvijati. To industrijsko carstvo stvorio je većim djelom vlastitim kapitalom. Stoga je u znatnoj mjeri bio neovisan spram bankarskih institucija.
August Thyssen – poslovna ikona
S vremenom je August Thyssen postao ikona njemačkog poduzetništva i jedan od najbogatijih ljudi u Njemačkoj. Vodio je računa o svom izgledu, jer je bio svjestan svoga utjecaja kao javne osobe. Oblačio se neupadljivo, pa odijela nisu upućivala na činjenicu kako je riječ o jednoj od najmoćnijih i najbogatijih osoba Njemačke. Kada je objedovao sam, preferirao je jednostavna jela poput, primjerice, kobasica i crvenoga kupusa. Nije pušio i nije pio pivo, a povremeno je znao popiti čašu bijeloga vina.
Međutim, Thyssen je često bio u prilici objedovati s vodećim političarima i poslovnim ljudima Njemačke i Europe. Tada je u potpunosti poštivao norme, koje je propisivao protokol vezan za visoke uzvanike. U tim prigodama uživao je u raskošnim jelima i skupocjenim vinima. U svakodnevnom životu Thyssen se nije razmetao bogatstvom i svojim statusom. Ukratko rečeno bio je, u velikoj mjeri, samozatajan.
Više od 30 godina Thyssen je živio u kući srednje veličine smještenu odmah uz njegovu prvu tvornicu. Stanovanje u blizini vlastite tvornice bio je životni stil brojnih njemačkih poduzetnika sredinom 19. stoljeća. Blizina tvornice olakšavala mu je svakodnevnu radnu naviku da prvi dolazi, a zadnji odlazi s posla.
S vremenom je kupio plemićku kuću u blizini rijeke Rajne, ali je dopustio da u njoj živi jedan od njegovih menadžera s obitelji. Tek 1903. godine, u dobi od 61 godine, August Thyssen se preselio u obližnju palaču. Njegova dotadašnja kuća nije više bila u stanju prihvatiti brojne posjetitelje, koji su dolazili zbog poslovnih i društveno političkih razloga. Ta selidba bila je i rezultat nagovaranja njegovih sinova koji su smatrali kako dotadašnji uvjeti stanovanja nisu odgovarali potrebama jedne od najvažnijih osoba u Njemačkoj. Mnogi su tada smatrali kako se Thyssen upustio u nadmetanje s Friedrichom Kruppom, po pitanju luksuza i rastrošnosti, što nije odgovaralo istini.
Thyssen je zazirao od poslovnih ljudi koji nisu iz njegovog koncerna, te se prema njima odnosio s nepovjerenjem i obrambenim stavom. Zbog toga su ga mnogi u njemačkim poslovnim krugovima doživljavali kao autokratu. Nasuprot tome, August Thyssen je unutar korporacije, pogotovo u odnosu na vrhovni menadžment, djelovao po načelu prvi među jednakima. Premda je u odlučivanju imao i pravo veta, gotovo ga nikada nije koristio i dozvoljavao je da bude nadglasan. Rijetko je pozivao djelatnike u svoj ured, jer je imao običaj dolaziti u njihove radne prostorije, ali uz prethodnu najavu. Thyssen je volio obilaziti proizvodne pogone i neformalno razgovarati s menadžerima i radnicima.
U formalnom smislu, u krajnjoj liniji, odlučivao je Thyssen, ali on se u rukovođenju koncernom u velikoj mjeri oslanjao na prijedloge i mišljenja vrhovnog menadžmenta. Može se reći kako su profesionalni menadžeri praktično vodili koncern. Ipak, stratešku viziju formulirao je August Thyssen, a ona se sastojala u konstantnom ulaganju u tehnologiju sa ciljem poboljšavanja produktivnosti. Pri tome je uvažavao mišljenja mladih menadžera i inženjera.
Razvojne projekte Thyssen je detaljno proučavao s financijskog i tehničkog aspekta. Posebnu pozornost posvećivao je dinamici povrata ulaganja i visini profitne stope. Za provedbu razvojnih projekata, ali i svakodnevnog poslovanja Thyssen je pažljivo regrutirao nove zaposlenike. Posjedovao je nepogrešivi instinkt za odabira najboljih mladih i motiviranih inženjera. Podupirao je mlade stručnjake i menadžere, pa je tako, primjerice, Julius Kalle postao rukovoditelj u dobi od svega 27 godina.
August Thyssen spada u red onih njemačkih industrijalaca i poduzetnika, koji su proslavili njemačko inženjerstvo odnosno tehniku diljem svijeta. On je rukovodio kreativno, te je anticipirao brojne menadžerske tehnike. Na taj način je pridonosio artikulaciji njemačke verzije kapitalizma, odnosno industrijskog razvoja. Ustrojio je kompetentan menadžment koji je nastavio uspješno voditi koncern, nakon njegove smrti, kroz turbulentna razdoblja Njemačke i svijeta. Njegov poslovni imperij danas djeluje u sastavu multinacionalnog konglomerata ThyssenKrupp koji je 2022. godine uprihodio 41,1 milijardu eura, a zapošljavao 103.000 djelatnika.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments