POVIJESTPOVIJEST VISOKE TEHNOLOGIJE

RANA FAZA RAZVOJA RAČUNALNE INDUSTRIJE

0

Tijekom 60-ih godina 20. stoljeća svjetskom računalnom industrijom vladale su američke tvrtke, predvođene IBM-om. Godine 1971. IBM je držao 62 posto svjetskoga računalnog tržišta, a ostale američke kompanije pokrivale su 30 posto. Europske tvrtke zauzimale su 4,1 posto, a japanske 3,4 posto svjetskoga tržišta računala. U to vrijeme najznačajnija europska računalna kompanija bila je britanska ICL, a japanske Fujitsu i NEC.

Tržišna situacija

Treba naglasiti kako 60-ih godina 20. stoljeća globalno poslovanje nije bilo osobito razvijeno. Naime, u to vrijeme 92 posto američkih kompanija nije izvozilo, a slična situacija bila je i u ostalim razvijenim zemljama. U međunarodnoj trgovini značajno mjesto zauzimala je prodaja odnosno kupovina sirovina. Tadašnje kompanije visoke tehnologije nisu ostvarivale optimalne poslovne rezultate na svjetskom tržištu. Naime, brojna tehnološka rješenja imala su status industrijske (vojne) tajne, koje su razvijene države ljubomorno čuvale, što je otežavalo razvoj, umanjivalo profitnu stopu i ometalo međunarodno poslovanje odnosno suradnju. Valja podsjetiti kako je to bilo doba blokovske podjele i hladnoga rata.

U tom pogledu IBM je bio jedna od iznimki, čiji su menadžeri u tadašnje vrijeme uspješno vodili globalnu poslovnu politiku. Ujedno su artikulirali tržišne standarde u branši i kreirali tržišne trendove. Tako je IBM još 1960. godine poslovao u 89 zemalja diljem svijeta, a izvan SAD-a je imao 19 tvornica, pri čemu je u inozemstvu zapošljavao 30.000 ljudi. IBM World Trade je 1972. godine bio prisutan u 126 zemalja u kojima je imao 22 tvornice, te je zapošljavao 115.000 djelatnika. U razdoblju od 1967. do 1972. godine prihodi IBM World Tradea rasli su po godišnjoj stopi od 22 posto i predstavljali su 44 posto ukupnih prihoda IBM-a. Riječ je uistinu o globalnom poslovanju koje je rezultiralo, pored ostaloga, i uspostavom IBM-a kao svjetskog brenda.

Menadžeri IBM-a vodili su uravnoteženu trgovinu i korporativni razvoj u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi i Japanu. Izvozna strategija IBM-a ostvarivala se uz pomoć lokalnih i regionalnih partnera, a ne izravnim izvozom iz SAD-a. IBM je pokrivao tri četvrtine tržišta Zapadne Njemačke, Italije i Francuske, polovicu tržišta Ujedinjenoga Kraljevstva i oko dvije petine japanskoga.

Menadžeri IBM-a stvorili su poslovno carstvo uz pomoć velikih centralnih računala čija proizvodnja i prodaja imaju određene specifičnosti. Riječ je o skupim i složenim uređajima koji su se praktično proizvodila za poznatoga kupca. Njihovo održavanje iziskivalo je uspostavu razgranate servisne mreže i stručno osoblje. Tadašnje vodeće   računalne tvrtke prosječno su zapošljavale  jednu trećinu radnika u proizvodnji, jednu četvrtinu u prodaji, jednu desetinu u istraživanju i razvoju, te jednu petinu u službi održavanja i servisiranja.

Konkurentska prednost

Pored proizvodnih i marketinških troškova, ulaganja u istraživanje i razvoj bili su kritični element za realizaciju održive konkurentnosti. Liderske kompanije ulagale su oko 10 posto godišnjega prihoda u istraživanje i razvoj, te dodatnih 10 posto na kapitalna ulaganja, kao što su nove tvornice i oprema. Zanimljivo je spomenuti kako je razvoj novih velikih centralnih računala iziskivalo investiranje od oko 500 milijuna USD, te pet godina istraživačkog i razvojnog rada. Za razvoj PC-a potrebno je znatno manje vremena i novca, a konkurencija ih je mogla prekopirati i početi s proizvodnjom za nekoliko mjeseci.      

Općenito govoreći, riječ je o industriji koja se sastoji od nekoliko ključnih segmenata. Tako računalna industrija obuhvaća proizvodnju, prodaju i održavanje opreme za procesuiranje podataka uključujući povezane vanjske jedinice kao što su printeri i jedinice za pogon diska. SAD su najveće tržite opreme za procesuiranje podataka premda potražnja u Aziji i Europi drastično raste. Sto najvećih tvrtki na svijetu u tom sektoru, 80-ih godina 20. stoljeća zapošljavalo je dva milijuna ljudi od kojih je 1,2 milijuna radilo u SAD-u dok ih je 270.000 bilo zaposleno u Aziji, a ostatak u Europi. Danas je situacija bitno drugačija, pri čemu se Azija prometnula u predvodnika.

Unutar svih navedenih segmenata nužno je provoditi kontinuirana poboljšavanja, te uz pomoć inovacijskih procesa stalno i učestalo plasirati nove proizvode. Riječ je o specifičnoj industriji čiji se proizvodi integriraju u sve segmente ekonomije i društva. Zbog toga je računalna industrija posjeduje visoki multiplikatorski potencijal, jer izravno i neizravno utječe na razvoj čitavoga gospodarstva i društva.

Japanci su, među prvima, uočili golemi razvojni potencijal koji ima računalna industrija, pri čemu su računalnu tehnologiju kreativno umrežili s robotikom. Taj spoj omogućio je snažan rast produktivnosti japanskoga gospodarstva. Zasnivajući svoj ekonomski prosperitet na znanju, inovativnosti, kvaliteti i ljudskim potencijalima, Japan se u svega nekoliko desetljeća prometnuo u prvorazrednu svjetsku gospodarsku velesilu.

Do  1990-ih godina, pored Japana, sve značajniji proizvođači računala i računalne opreme postaju Tajvan, Južna Koreja i Singapur. Općenito govoreći, riječ je o svojevrsnom fenomenu brzoga industrijskoga razvoja niza azijskih zemalja tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, kao što su, primjerice, Tajland i Vijetnam. Spomenut ću kako je Tajvan 1990. godine izveo računala i pripadajuće opreme u vrijednosti od 5,2 milijarde USD, čime je, poslije Japana, postao najveći azijski izvoznik u toj branši.

Nakon 90-ih godina u tim procesima postaje sve značajnija Kina. S vremenom tržišna pozicija SAD-a i Europe slabi ne samo u računalnoj, već i u nizu drugih industrijskih grana. Kina je postala svjetska tvornica kako su je nazvali industrijski analitičari. Premda su američke korporacije, predvođene IBM-om, uspostavile niz tehnoloških, pa i poslovnih standarda u računalnoj industriji, teško su odolijevali agresivnim konkurentskim napadima azijskih kompanija.

Desetljećima je IBM kreirao trendove koje su drugi slijedili, pri čemu su računala snažno utjecala na gospodarsku arhitekturu razvijenih zemalja. Inovativnim tehničkim rješenjima IBM ja postao jedan od prvih globalnih visoko tehnoloških brendova. Riječ je o korporaciji koja je osnovana 1911. godine i u svom razvoju imala je niz izazova i poteškoća, koji su iziskivali pravodobno i djelotvorno menadžersko reagiranje.           

Tehnološki razvoj i minijaturizacija

IBM je bio tehnološki lider sa statusom konzervativne tehnološke kompanije, koja je vrlo oprezno plasirale nove proizvode. Računalnu liniju System/360 koja je bila važan tehnološki iskorak predstavili su javnosti 7. travnja 1964. godine, a vodeću poziciju potvrdili su plasiranjem računala System/370 koje je službeno prezentirano 30. lipnja 1970. godine. Radilo se o tehnološki superiornom proizvodu, koji se menadžerima tvrtki General Electric i RCA činio nedostižan, pa se povlače s tržišta velikih centralnih računalnih uređaja  (mainframe computers).

Interesantno je spomenuti kako je, uvjetno rečeno, konzervativna menadžerska politika IBM-a ciklički generirala previše birokratiziranih procesa, koji su sputavali inovativnost i korporativno poduzetništvo. Ta su se stanja detektirala i eliminirala odgovarajućim strukturalnim i rukovodnim preinakama u cilju oslobađanja kreativne energije zaposlenika, a prije svega razvojnih inženjera.  

Tijekom 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća velika centralna računala, zbog svoje veličine i visoke cijene, bila su prvenstveno namijenjena bankama odnosno poslovnom sektoru i znanstvenim institucijama. Snažan razvoj računalne industrije potiču tehnološka rješenja koja omogućuju smanjivanje, ne samo njihove veličine, već i cijene. Tome je u znatnoj mjeri doprinijela, krajem 70-ih godina 20. stoljeća, pojava nove generacije standardiziranih poluvodiča.

Novi poluvodiči bili su znatno manji, pouzdaniji, brži i jeftiniji u odnosu na prijašnje proizvode. Minijaturizacija (downsizing) računalnih uređaja snažno je uzdrmala tržište velikih centralni računala koja, po prvi puta, dobivaju dostojnu konkurenciju. Znatno manja i jeftinija računala mogu kupiti odnosno koristiti i pojedinci u svojim domovima.

Daljnjoj ekspanziji računalne industrije pripomogao je i izum otvorenog koda (open source) koji omogućava kompatibilnost računala različitih proizvođača. Do tada su, primjerice, razvojni inženjeri IBM-a pisali softver samo za određenu hardversku arhitekturu, poput primjerice, računala iz njihove linije System/360. Koncept otvorenoga koda omogućio je proizvođačima operativnih sustava kao što su Microsoft (MS-DOS) ili AT&T(UNIX) da svojim proizvodima učine kompatibilnim računala različitih proizvođača. Zanimljivo je spomenuti kako je tvrtka Apple ustrajala na konceptu zatvorenoga koda.

Mogu ustvrditi kako je do 1980-ih godina stožerni tržišni igrač na svjetskoj računalnoj (gospodarskoj) sceni bila korporacija IBM. Zbog nadmetanja s IBM-om brojne tvrtke sklapale su partnerstva i strateška savezništva kako bi ujedinjenim kreativnim snagama i zajedničkim razvojnim kapacitetima parirali tom svjetskom lideru. Tako su se, primjerice, u SAD-u udružile kompanije Burroughs, UNIVAC, NCR, Control Data i Honeywell. Ova grupa, u koju su još spadale tvrtke GE i RCA (koje su se kako smo spomenuli povukle s računalnoga tržišta), bila je poznata kao Seven Dwarfs (Sedam patuljaka) i predstavljala je glavnog poslovnog suparnika IBM-u tijekom 60-ih godina prošloga stoljeća. Značajnije promjene bilježimo 1980-ih godina kada dolazi do poslovnoga preslagivanja, pa se tako Burroughs i Univac spajaju u Unisys, francuska tvrtka Bull preuzela je Honeywell Information Systems, a AT&T je pripojio NCR.

Zbog važnosti računalne industrije ne iznenađuju državne intervencije u tom industrijskom segmentu. Japanski gospodarski razvoj sustavno je poticalo glasovito Ministarstvo međunarodne trgovine i industrije (Ministry of International Trade and Industry – MITI) koje je bilo jedno od najmoćnijih vladinih institucija do 90-ih godina 20. stoljeća. MITI je 1970-ih godina financirao projekte korporacija Fujitsu i Hitachi kako bi se što uspješnije nadmetali s IBM-om. Istodobno se značajan doprinos razvoju računarstva u SAD-u, kreirao u zoni suradnje vojnog sektora i civilnih istraživačkih institucija odnosno razvojnih projekata.

Računalnu industriju od samih početaka karakterizira kontinuirano generiranje radikalnih inovacija koje drastično mijenjaju tržišne odnose i modele poslovanja. Stoga ne iznenađuje što je svojedobno IBM odustao od razvoja i proizvodnje osobnih računala odnosno PC-a. Na taj način je IBM svoj kreativni i istraživački potencijal fokusirao, prije svega, na razvoj kvantnih računala, strojnog učenja i umjetne inteligencije.

Mr.sc. Marinko Kovačić                      

NOVI PRINCIPI POSLOVANJA

Previous article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up