INDUSTRIJSKA POLITIKA

Oprečne doktrine

Razvoj inovacijskih kapaciteta najrazvijenije industrijske zemlje, već dulje vrijeme, ne prepuštaju isključivo autonomnim i spontanim tržišnim procesima. Znatnim djelom to je posljedica činjenice, što su inovacije iznimno djelotvoran alat generiranja nove dodane vrijednosti. Zbog toga je njihovo ubrzano, plansko i kontinuirano plasiranje iznimno korisno za realizaciju održive konkurentnosti na globalnoj tržišnoj sceni, te povećanje nacionalnoga BDP-a. To ne podrazumijeva automatsku primjenu isključivo državnoga intervencionizma koji, u pravilu, pati od pretjeranoga subjektivizma užih interesnih skupina.

Inzistiranje isključivo na primjeni jedne ekonomske doktrine, poput koncepta laisses-fairea odnosno doktrine apsolutne tržišne slobode ili doktrine državnog intervencionizma, podjednako je štetno za dugotrajni održivi gospodarski razvoj. Uspješan razvoj nacionalnoga gospodarstva može osigurati kombinacija pojedinih elemenata laisses-fairea i državnoga intervencionizma. Istodobno treba osigurati strukturalnu potporu uvjetima za inovaciju kao što su, primjerice, povezanost primijenjene znanosti i gospodarstva, te financijska podrška.

Srednji pristup

Angažman koji kombinira elemente navedenih doktrina zahtijeva promišljenu politiku usmjerenu na poticanje inovacija. To podrazumijeva strateška ulaganja za razvoj novih naprednih tehnologija, kako bi se u budućnosti stvorile mogućnosti osnivanja industrija, kompanija i kreiranja radnih mjesta. Sofisticiranom politikom to se može uspješno realizirati. Vlada SAD-a ima dugotrajnu i uspješnu povijest podupiranja inovacija odnosno novih tehnologija u koje spadaju, primjerice, : proizvodnja na tekućoj traci, mikrovalovi, kalkulator, tranzistor i poluvodič, relacijska baza podataka, laser, internet, grafičko korisničko sučelje i sustav globalnoga pozicioniranja (GPS).

Nadalje, istraživanje koje je podupro američki Nacionalni institut za zdravstvo praktično je stvorilo biotehnološku industriju. Vodeća svjetska tražilica Google nije nastala zahvaljujući isključivo procesima slobodnoga tržišta. Algoritmi koje Google koristi za pretraživanje razvijeni su u sklopu Inicijative digitalne knjižnice, koju je financirala Nacionalna zaklada za znanost. Brzi razvoj Googlea jednim djelom se temelji na darovnici NSF-a i Sveučilišta Stanford vrijednoj 4,5 milijuna USD.

U ekonomskoj praksi možemo uočiti različite pristupe poticanja gospodarskoga razvoja. Industrijske politika često nastoje izabrati konkretne tehnologije s kojima nastoje ostvariti svjetsko liderstvo. Primjerice, francusko ulaganje 11,4 milijarde USD u razdoblju od 1976. do 1996. godine u Minitel, monokromni telefonski sustav s teletekstom postiglo je svojevremeno zapažene rezultate. To je bila najuspješnija internetska usluga na svijetu prije World Wide Weba, a djelovala je u periodu od 1992. do 2012. godine. Sličnu potporu uživao je i francuski računalni i informatički div Groupe Bull.

Inovacijska politika

Neprijeporni je značaj komercijalizacije izuma u generiranju vrijednosti unutar pojedinoga nacionalnoga gospodarstva. Pri tome, stožerna uloga pripada tehnološkim inovacijama, prije svega, izumima u računalnoj, informatičkoj i telekomunikacijskoj industriji, te internetskoj i zelenoj tehnologiji. Komunikacijska, bolje reći, informatička tehnologija kapilarno se infiltrirala u sve ekonomske i društvene segmente, te je postala odlučujući faktor njihova budućega razvoja. Ujedno je njen razvoj kompatibilan s brojnim drugim novim tehnologijama kao što su, primjerice, nanotehnologija, umjetna inteligencija i napredni materijali.

Zbog toga je za suvremeni gospodarski razvoj iznimno bitna inovacijska politika koja se brine o jačanju nacionalnoga inovacijskoga ekosustava. Inovacijska politika uvažava činjenicu kako poslovni subjekti učinkovito inoviraju samo uz pomoć brojnih drugih institucija, pri čemu javna politika može ili potaknuti ili usporiti inovacijske procese kompanija. Pored toga, ona se zasniva na pretpostavci kako tehnološki napredak ovisi o određenim financijskim ulaganjima u opipljivu i neopipljivu infrastrukturu. Važno je napomenuti kako inovacijske politike podupiru specifične i kompleksne inovacijske procese koji su previše riskantni, skupi, dugotrajni ili ovisni o drugim prijelomnim izumima da bi ih privatne tvrtke same mogle financirati.

Jedan od najpoznatijih današnjih primjera državnih potpora je inoviranje i razvoj tehnologija naprednih baterija. Razvoj tehnologije naprednih baterija ključni je segment artikulacije buduće čiste ekonomije, te je zbog toga u žarištu interesa brojnih razvijenih zemalja. Političari su procijenili kako se razvoj naprednih baterija ne može prepustiti isključivo privatnom sektoru, jer bi u tom slučaju razvoj bio previše spor, a to nije u skladu s općim društvenim interesom, odnosno optimalnom zaštitom prirode.

Državna administracija SAD-a spada u one nacionalne vlade koje novčano stimuliraju istraživanja u segmentu naprednih baterija. To nije klasična industrijska politika jer Vlada SAD-a nije odabrala određenoga nacionalnog prvaka u razvoju baterija, primjerice, tvrtku Duracell niti specifičnu tehnologiju kao najbolju poput, primjerice, litij-ionske.

Radi se o inovacijskoj politici, jer država djelujući kroz svoju Agenciju za napredne istraživačke projekte u energiji (ARPA) Ministarstva energetike podupire čitav spektar tvrtki (uključujući i start-up kompanije) i tehnologija (npr. litij-ionske, litij-zračne, posve elektronske, od metala i livene soli, te magnezij-ionske). Naime, iako mora podupirati privatni sektor u svojim nastojanjima poticanja inovacija u baterijama, ni ona, a ni privatni sektor ne mogu uspješno odnosno točno predvidjeti koja će tvrtka i koje tehnologije u konačnici pobijediti.

U Strategiji za američku inovaciju  demokratskoga predsjednika Obame iz rujna 2009. godine točno i precizno je naglašeno :“Istinski izbor kod inovacija nije između države i neuplitanja države, već se radi o ispravnom obliku uključivanja države radi podupiranja inovacije.“ Ukratko, u inovacijskoj politici smatra se da, iako privatni sektor treba predvoditi inovaciju, u eri globalizirane inovacije i intenzivno konkurentnih tržišta država može i mora imati važnu potpornu ulogu u omogućavanju inovacijskih napora privatnoga sektora kako na razini pojedine tvrtke, tako i na razini industrije.

Znanje, istraživanje i razvoj    

Znanje nužno za stvaranje novih proizvoda i usluga, procesa i organizacijskih struktura ne može se u cijelosti generirati unutar pojedine tvrtke, bez obzira na njenu veličinu, čak ni onda kada ta tvrtka patentira svoje izume. To se znanje nužno disperzira na druge tvrtke i pojedince koji ga mogu koristiti, a da sami ne moraju financirati njegovo kreiranje. Tako se stvaraju poslovni eko sustavi unutar kojih se postupno afirmira kultura povjerenja i suradnje, koji predstavljaju nove oblike poslovnih i poduzetničkih odnosa karakterističnih za postmodernu.

Čak i inovativne visoko tehnološke tvrtke nerado će investirati u razvoj tehnologija sljedeće (nove) generacije jer to, u pravilu, iziskuje značajna financijska sredstva, suočavanje s visokim rizikom, te dugi vremenski rok istraživanja i razvoja. To je ključni razlog zbog kojega je Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte (DARPA – Defense Advanced Research Projects Agency),a ne privatne komunikacijske ili računalne kompanije, poduprla početni razvoj interneta koji se tada zvao ARPANET.

U početnoj fazi razvoja interneta privatni investitori bili su vrlo suzdržani u pogledu ulaganja u tu novu tehnologiju. Razvoj internetske tehnologije iziskivao je pozamašna financijska sredstva, a njena moguća primjena i komercijalizacija bili su velika nepoznanica. Investitori, u to vrijeme, nisu mogli predvidjeti na koji način bi im internet, ne samo vratio uloženi kapital, već i osigurao zaradu. U takvim okolnostima država se odlučila investirati u istraživanje i razvoj nove tehnologije. Ujedno je koordinirala te procese koji su se odvijali na sveučilištima, industriji i vojnim institucijama.

Ovaj oblik suzdržanosti privatnih kompanija odnosno prakticiranje konzervativne politike financijskih ulaganja prisutna je i danas. Brojnim suvremenim tehnologijama u nastajanju kao što su, primjerice, biotehnologija, nanotehnologija i robotika nužna je državna financijska potpora. Zbog toga, i u današnje vrijeme, država mora sve snažnije preuzimati ulogu partnera industriji u pogledu provedbe brojnih i različitih projekata tehnoloških istraživanja.

Primjerice, DARPA je svojevremeno imala važnu ulogu u prepoznavanju budućih tendencija u istraživačkoj zajednici, koordinirala je vodeće znanstvenike i osigurala početno financiranje  (seed-funding) inicijalnih istraživanja tehnologije materijala za poluvodiče na bazi silicij-geranija (Si-Ge). To je bio jedan od ključnih procesa krajem 80-ih godina 20. stoljeća, koji je omogućio daljnji razvoj poluvodiča.