KREATIVNA INDUSTRIJAZNANJE I KREATIVNA EKONOMIJA

SCHUMPETEROVA VIZIJA

0

Suština i logika funkcioniranja socijalnih procesa stoljećima su predmet interesa društvenih i humanističkih teoretičara. Znanstvenim metodama nastoji se definirati bit aktualnih događanja koja je ujedno platforma za projiciranje budućih procesa. Na taj način pokušava se unaprijediti kvaliteta društvenih odnosa i eliminirati negativne pojavnosti.

Teorijske i društvene doktrine

Teorijski opus Karla Marxa artikulirao je otuđenje čovjeka kao ključan element društvenoga i političkoga angažmana kojim bi se korigirala ta devijacija nastala, prvenstveno, zbog neodgovarajućeg ekonomskog modela. Marxov rad potaknuo je u brojnim zemljama nasilno revolucionarno djelovanje kojim se  nametalo socijalističko političko i ekonomsko uređenje. Istodobno su razvijene ideologije kojim se pokušavalo legitimirati takva praksa. Jedan od glavnih proklamiranih ideoloških ciljeva socijalističkoga poretka bilo je dokidanje otuđenja i eksploatacije radnika, pri čemu nije razvijen novi uspješan odnosno profitabilan ekonomski model kojim bi se to realiziralo u stvarnosti. To je jedan od bitnih razloga neuspjeha toga društvenoga i političkog eksperimenta koji je postao jedno od obilježja 20. stoljeća.   

Max Weber, nasuprot takvim spoznajama, u tržišnom gospodarstvu i građanskom društvu prepoznaje logiku evolucijskog razvoja čija realizacija ne iziskuje nasilne društvene akcije. Društvo se kvalitativno transformira uz pomoć organizacijske dinamike koja teži maksimalnoj racionalizaciji. Weber smatra kako racionalizaciju omogućava djelovanje u skladu s načelima birokracije, koja za vrijeme njegova života nije iskazala svoj puni destruktivni potencijal. Po Weberovom modelu birokracija je djelotvoran mehanizam ostvarivanja individualnih i organizacijskih ciljeva koji funkcionira na temelju stručnosti i odgovornosti. Tijekom 20. stoljeća gospodarska i politička praksa pokazala je destruktivnost birokracije koja nekontrolirano i neobuzdano raste, a suvišnim normativnim procedurama blokira organizacijsko djelovanje.

Weberov koncept birokracije skladno se nadopunjavao s konceptom znanstvenoga upravljanja koji je razradio Frederick Winslow Taylor. Organizacijskoj djelotvornosti, prije svega, u industrijskom segmentu znatno je doprinio i Henry Ford uvođenjem tekuće trake u proces proizvodnje. Spoznaje ovih teoretičara i praktičara zasnivali su se na jednoj zajedničkoj početnoj pretpostavci bitnoj za funkcioniranje njihovih modela. Riječ je o stabilnosti koju su sva trojica smatrali neupitnim i trajnim načelom u ekonomiji. U njihovo vrijeme postupno se razvijala masovna industrija koju karakterizira stabilnost i predvidljivost koja iz toga proizlazi.

U prvoj polovici 20. stoljeća društvena, a prije svega ekonomske procese proučava i Joseph Alois Schumpeter. On dolazi do zaključka kako za buduća društvena zbivanja nisu odlučujuće političke revolucije, birokratski aparati, masovna proizvodnja, znanstveno upravljanje i stabilnost već, prije svega, inovativnost te mogućnost plasiranja novih proizvoda i usluga. Schumpeter je taj temeljni društveno ekonomski proces nazvao kreativna destrukcija. U vrijeme kada je nastala to je bila revolucionarna i vizionarska ideja, jer je vladao obrazac masovne proizvodnje, te imperativ kvantitete. Menadžeri su bili posvećeni proizvodnji što većih količina istovjetnih proizvoda, a razvoj i plasiranje novih bili su marginalnog značaja.

Schumpeter je argumentirano ukazao na važnost dinamičnosti kao tržišne sastavnice, koja je posljedica inovacijskih procesa odnosno plasiranja novih proizvoda i usluga. Bio je uvjeren kako su poduzetnici pokretači inovacija kojima nameću nove modele poslovanja i svakodnevnoga života. Tvrdio je kako se povijest ubrzava. Stari uhodani obrasci sve brže se odbacuju, a promjene su u znatno većoj mjeri diskontinuirane.    Njegov teorijski rad, pogotovo nakon njegove smrti 1950. godine, često se neopravdano zanemarivao.

Međutim, društveno ekonomski razvoj u drugoj polovici 20. i na početku 21. stoljeća nedvojbeno je dokazao istinitost njegovih spoznaja koje su ga promovirale, vrlo izgledno, u najvećega ekonomskog teoretičara 21. stoljeća. Tu laskavu ocjenu smatra opravdanom i Lawrence Summers, glavni gospodarski savjetnik američkog demokratskoga predsjednika Baracka Obame u većem dijelu njegova prvoga mandata, rekavši kako bi se Schumpeter mogao pokazati najvažnijim ekonomistom 21. stoljeća.

Premda je u svom teorijskom radu argumentirano dokazivao značaj inovacije, u privatnom životu Schumpeter je zazirao od tehnoloških novotarija. Nije volio ni iznenadne promjene niti dinamičnost, pa mu je radni dan bio brižljivo isplaniran. Schumpeter nikada nije naučio voziti automobil, a izbjegavao je i letove zrakoplovom. Odbijao je vožnju podzemnom željeznicom koja povezuje Cambridge s Bostonom. Nevoljko se služio uredskim tehnološkim inovacijama poput, primjerice, fotokopirnoga stroja, pa je jedini primjerak svoga remek-djela Kapitalizam, socijalizam i demokracija svom nakladniku poslao poštom.

Ubrzanje

Schumpeterov rad  je pionirski u pogledu anticipacije važnosti inovacije i poduzetništva, kao temeljnih fenomena ekonomskog razvoja druge polovice 20., ali i  21. stoljeća. On je argumentirano ukazao na nužnost afirmacije korporativne prakse  uklanjanja s tržišta vlastitih proizvoda novim ili poboljšanim. Tek nekoliko desetljeća nakon njegove smrti taj se proces dodatno teorijski razradio i postao poznat kao korporativni kanibalizam.

Korporativni kanibalizam unio je dinamičnost u tržišne procese koji su u vrijeme masovne ekonomije bili statični. Dinamičnost je afirmirala vrijeme kao dragocjeni i neobnovljivi resurs. Tako se, primjerice, počelo skraćivati vrijeme za razvoj novih proizvoda i usluga, a racionalizacija utroška vremena postalo je univerzalno poslovno načelo. Istodobno se nastoje artikulirati radikalne inovacije kojima se stvaraju nova tržišta i osigurava značajna prednost pred konkurencijom. Izum interneta i srodnih tehnologija značajno je ubrzao sve poslovne procese i omogućio globalno poslovanje u realnom vremenu. Sve brže se kreiraju novi poslovni modeli.

Mreža kao nova organizacijska arhitektura dramatično je ubrzala i olakšala inovacijske procese. Planetarno poslovno umrežavanje postalo je realnost, a omogućuje razmjenu znanja i suradnju mnoštva mali, srednjih i velikih poslovnih organizacija. Inovacije se kreiraju u gotovo svim dijelovima svijeta, jer za većinu njih nisu potrebni veliki materijalni resursi niti značajnija financijska sredstva. Čak i najveće korporacije nisu više utvrde koje ljubomorno čuvaju svoja znanja i umijeća, već postaju samo jedno od čvorišta u umreženim sustavima. Liderske korporacije stimuliraju i autsajdere na kreiranje ideja za nove proizvode i usluge. Jedna od vodećih inovativnih kompanija Procter&Gamble dobiva više od 50 posto svojih novih inovativnih i isplativih ideja od tržišnih marginalaca iz cijeloga svijeta.

Inovativnim tehnološkim rješenjima nastoji se ubrzano i radikalno smanjivati cijena finalnih proizvoda. U tom pogledu trodimenzionalno printanje (3D printanje) jedna je od tehnologija koja korjenito redizajnira proizvodni proces i omogućuje smanjivanje troškova. Uz pomoć tehnologije 3D ispisa jednako jeftino se proizvodi jedan primjerak i njih 1.000. Na tržištu su se već pojavili rezultati takvih nastojanja. Indijska tvrtka Tata Motors nudi pojedine modele automobila već od 2.200 USD, General Electric je proizveo elektrokardiogram koji košta svega 400 USD, a indijski holding Godrej&Boyce plasirao je mali cool hladnjak za 70 USD. Inovirane su i revolucionarne tehnologije izgradnje kuća čije podizanje iznosi svega 300 USD.

Sve brže se inoviraju nove tehnologije i načini poslovanja koji u kratkom vremenu drastično transformiraju način života i rada, a često se kreiraju u zemljama u razvoju. Indijski su poduzetnici primijenili metode i koncept masovne proizvodnje na zdravstvenu skrb, vodeći računa o kvaliteti i stručnosti izvršitelja. Devi Shetty otvorio je suvremenu bolnicu u indijskom Bangaloreu koja je drastično smanjila troškove operacije srca, bez smanjivanja kvalitete usluge za pacijente, kombinirajući specijalizaciju i ekonomiju razmjera (bolnica izvodi 600 operacija tjedno). Veći broj menadžerskih načela koja se koriste u sektoru industrije mogu se uz odgovarajuće prilagodbe primijeniti u sektoru usluga uključujući i medicinske. Za sve te procese odnosno djelatnosti bitan je inovativan pristup.

U Aravindu, najvećem svjetskom lancu bolnica za očne bolesti koji je osnovao je 1976. godine indijski liječnik Govindappa Venkataswamy, izvodi se 200.000 operacija očiju godišnje. Operacijski liječnički timovi obavljaju operacije koje su precizno i detaljno isplanirane u skladu s načelima proizvodne linije u realnom sektoru. U operacijskoj dvorani je veći broj operacijskih stolova na koje pacijenti dolaze kao na tekućoj traci. Proces je iznimno uspješno osmišljen, pa je djelotvoran, brz i kvalitetan zbog čega je postao predmet brojnih studija slučaja u poslovnoj literaturi. Vizija osnivača Aravinda je iskorjenjivanje nepotrebnoga sljepila u Indiji.

Inovativni način pružanja liječničke usluge pruža meksička kompanija MedicallHome koju su osnovale telemarketing tvrtke. Menadžeri i stručnjaci telemarketing tvrtki reorganizirali su rad liječnika uz pomoć telefona, prvenstveno pametnih telefona. MedicallHome povezuje svoje klijente s mrežom od 6.000 liječnika telefonom za samo pet dolara mjesečno, koji se plaćaju s telefonskim računom. Više od 60 posto slučajeva rješava se telefonski, dok se preostalih 40 posto trenutno upućuje liječnicima iz kompanije.                    

Tvrtke moraju biti fleksibilne i dinamične kako bi se prilagodile novim izazovima, ali brojnim to ne uspijeva. Jedan od rezultata takvih tržišnih odnosa je radikalno skraćivanje očekivanoga životnoga vijeka tvrtki. U razdoblju od 1958. do 1981. godine prosječno 24 kompanije ispadale su s popisa Fortune 500. Između 1982. i 2006. godine taj je broj skočio na 40. Ujedno se zadnjih 30-ak godina ubrzano mijenja proizvodni odnosno poslovni profil liderskih korporacija. Vodeće korporacije po tržišnoj vrijednosti i prihodu postaju visoko tehnološke i internetske tvrtke poput, primjerice, Googlea, Facebooka, Applea i Amazona. Nekadašnji tržišni lideri, kao što su General Motors, Ford i Kodak koji je i bankrotirao, kontinuirano padaju ili nestaju s ljestvice najvećih i najuspješnijih korporacija.

Kreativna destrukcija, na koju je prvi ukazao Schumpeter, stvara brojne izazove i mogućnosti korporativnoga i društvenog razvoja. Inovativnim rješenjima mogu se u kratkom roku poboljšati uvjeti života i rada u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Ovi procesi moraju biti sastavni element poduzetničke vizije fokusirane na djelotvorno i sveobuhvatno rješavanje društvenih problema. Te napore značajno olakšavaju internetske tehnologije, pri čemu su društvene mreže važan izvor mogućih rješenja, ideja i prijedloga. Društvene mreže pokrenuli su, pored ostalih, brojni znanstvenici i stručnjaci, a olakšavaju im iznalaženje rješenja za pojedine probleme. Tako, primjerice, djeluje virtualno udruženje Sermo (za liječnike) i međunarodna mreža H-Net (za društvene znanstvenike).

Općenito govoreći, kreativna destrukcija, u krajnjoj liniji, znatno više stvara nego što razara, što je čini društveno prihvatljivom i poželjnom. Primjerice, izum e-knjige neće dovesti do nestanka tiskanih publikacija, već je prvenstveno riječ o korisnoj nadopuni brojnim čitateljima.

Mr.sc. Marinko Kovačić

TAJNA USPJEHA VISOKO TEHNOLOŠKIH KOMPANIJA

Previous article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up