KREATIVNOSTZNANJE I KREATIVNA EKONOMIJA

INOVATORSKA GENETIKA

0

Premda je inovatorstvo osobina koja se može poticati i usmjeravati, ipak je potreban  određeni stupanj prirodne nadarenosti i sklonosti preispitivanju okruženja u kojem se osoba nalazi. Inovator nije inertan i zatvoren u svoj vlastiti svijet u kojem vlada rigidnost, predvidljivost i neprestano ponavljanje istih postupaka odnosno procedura. On je sklon stalnoj potrazi za novim načinima vlastitog izražavanja koje se može sastojati od, primjerice, eksperimentiranja s načinom oblačenja ili izborom glazbe odnosno općenito životnog stila. Ujedno teži stalnom usavršavanju kroz formalne i neformalne oblike obrazovanja.

Značajke inovatora i inovacijskih procesa

Inovatori su skloni zapošljavanju u tvrtkama koje se bave realizacijom važnih projekata i kontinuiranim plasiranjem novih proizvoda i usluga. Užasavaju se prosječnosti i nedostatka ambicija kako pojedinaca tako i tvrtki. Oni daju svoj radni maksimum kada surađuju sa sebi sličnim osobama okupljenim u projektne timove, čiji se učinak kontinuirano vrednuje. Pri tome, očekuju transparentnost ostvarenih učinaka svih članova tima.  Obično se takvi pojedinci u svijetu rada nazivaju igračima A kategorije, te ih pronalaze i zapošljavaju najinovativnije vodeće svjetske kompanije kao što su, primjerice, Apple, Google, Amazon ili Cisco Systems.

Inovativnu nadarenost pospješuje specifično obrazovanje, koje obuhvaća poznavanje različitih znanstvenih disciplina. Tako, primjerice, razvojni inženjeri mogu stjecati spoznaje iz političkih znanosti. Stručnjak takvoga profila, osim poznavanja računarstva ili matematike, ima i temeljne spoznaje o funkcioniranju moći i nastanku konflikta, te općenito govoreći, poznavanju međuljudskih odnosa. To mu omogućava učinkovito rješavanje konfliktnih situacija u poslovnoj organizaciji. Ujedno obrazovanje takvog profila omogućava razmišljanje izvan uobičajenih okvira, što može biti okidač za inovativna rješenja. Zadnjih 20-ak godina poslovni svijet sve više cijeni znanja i analize filozofa, koji u ekonomske analize uvode nove pristupe i poglede.

Judy Gilbert, direktorica razvoja talenata u Googleu, svjesna je, kao i čitav viši i visoki menadžment tvrtke, kako korporativni uspjeh ovisi, ponajprije, o talentiranim odnosno kreativnim pojedincima. Uspjeh Googlea ne zavisi o materijalnim resursima kao što su oprema, zgrade i kapital, već prije svega o kreativnim potencijalima znanstvenika i razvojnih inženjera. Pri tome, valja naglasiti kako se njihov maksimalni radni doprinos može ostvariti isključivo uz pomoć specifičnog sustava organizacijskih vrijednosti, te primjereno dizajniranih korporativnih ureda odnosno interijera.

Arhitektura i čavrljanje

Poslovna praksa je nedvojbeno dokazala kako radni ambijent koji uključuje vanjski i unutarnji dizajn korporativnih zgrada izravno utječe na motiviranost, produktivnost, pa i samu kreativnost djelatnika. To se odnosi i na tvorničke pogone, pa se često za dizajniranje industrijskih kompleksa i administrativnih korporativnih sjedišta angažiraju vrhunski svjetski arhitekti. Arhitektura se iskazala kao jedan od djelotvornih i nenametljivih okidača kreativnih procesa. Pri tome, valja naglasiti kako arhitektonska rješenja moraju, pored ostalog, poticati susretanje i komunikaciju između talentiranih zaposlenika. Često slučajni susreti i nevezani razgovori kreativaca rezultiraju konstruktivnim odnosno profitabilnim idejama. 

Zbog toga se neformalna i spontana čavrljanja kreativaca toleriraju u svim inovativnim poslovnim organizacijama. Odlazak na kavu i objed dozvoljeni su u bilo koje vrijeme i neograničeni broj puta. Zanimljivo je spomenuti kako je gotovo od samoga osnivanja kompanije Google angažiran vrhunski kuhar, čije su ukusne i inovativne delicije stvarale pozitivno ozračje unutar tvrtke. U pravilu, kreativci odnosno inovatori za vrijeme tih  neobaveznih susreta i razgovora raspravljaju o problemima s kojima se susreću u okviru svojih projektnih zadaća.  

Poduzetnost

Zaposlenici moraju biti talentirani i kompetentni, ali i poduzetni. Od njih se očekuje inicijativa u rješavanju i uklanjanju poteškoća, koje uoče prilikom svoga radnog angažmana. U tom pogledu moraju iskazati inovativnost i djelotvornost kao i brzo djelovanje, a ne čekati pomoć korporativnog osoblja. Pored toga, u inovativnim kompanijama praktično svi stručnjaci moraju biti obučeni i sposobni za preuzimanje uloge vođe. Naime, u inovativnim tvrtkama projektni timovi se kontinuirano osnivaju i raspuštaju nakon realizacije projektne zadaće. U takvim okolnostima gotovo svaki razvojni inženjer ili znanstvenik, po ukazanoj potrebi, mora prihvatiti ulogu vođe projektnog tima.

Dakle, inovatori u velikim inovativnim organizacijama jednim djelom moraju biti osposobljeni za menadžersko djelovanje. Riječ je o specifičnim menadžerskim umijećima, koja se najvećim djelom odnose na upravljanje znanjem i analitiku brojnih prikupljenih podataka potrebnih za kreiranje novih proizvoda i usluga. Pri tome, trebaju uspostaviti atmosferu povjerenja i stvaralačkog nadmetanja. U tom procesu javljaju se konstruktivni konflikti koje valja tolerirati, jer su važni za rješavanje ključnih problema.

U malim startup tvrtkama koje su pokrenuli inovatori, njihove menadžerske obveze su daleko veće, jer su resursi, uključujući ljudske, ograničeni. Zbog toga, svaki zaposlenik novoosnovanih startup poduzeća mora obavljati niz različitih zaduženja, koja primarno nisu vezana za temeljnu djelatnost. Tržišni uspjeh iziskuje sintezu inovativnosti, menadžerskih umijeća, upornosti i učenja.

Nije tajna kako se inovativni angažman velikim djelom zasniva na učenju iz počinjenih grešaka. U tom pogledu, manevarski prostor malih inovativnih tvrtki za amortizaciju negativnih efekata prouzročenih greškama, drastično je sužen u odnosu na velike inovativne korporacije. Velike kompanije raspolažu ogromnim materijalnim, financijskim i ljudskim resursima, pa ih greške, u pravilu, ne mogu ugroziti. Premda su greške izvorište brojnih korisnih informacija i spoznaja, u startupovima ih je nužno reducirati odnosno svesti na optimalan broj, koji neće ugroziti opstojnost tvrtke. U tom pogledu, inovatori se moraju osloniti, pored ostaloga, i na urođenu intuiciju kojom vode svoju malu inovativnu tvrtku.

Velika inovativna poduzeća generiraju inovacije odnosno nove proizvode i usluge uz pomoć brojnih multifunkcionalnih timova. U njima surađuju inovatori i talentirani pojedinci različitih stručnih profila. Njihovo vođenje iziskuje poznavanje različitih stručnih jezika, kako bi se moglo komunicirati s, primjerice, inženjerima strojarstva, računalnim inženjerima, inženjerima elektrotehnike, industrijskim dizajnerima i stručnjacima za pakiranje i logistiku. Vođa tima mora s njima stručno razgovarati kako bi djelotvorno zastupao njihove interese i potrebe. S tim i srodnim vještinama inovatori odnosno razvojni inženjeri i znanstvenici planski se obučavaju na korporativnim učilištima, čiji godišnji proračuni ponekad prelaze milijardu američkih dolara.

Za inovatore su često karakteristične smione vizije čija realizacija iziskuje brojne sukobe. Uspješne kompanije tu inovativnu specifičnost pretaču u poslovni proces. Apple svoju uspješnost zasniva na tome, što je u svoje inženjerske i dizajnerske procese integrirao poticanje sukoba. Proizvodi Applea uvijek su na rubu mogućeg, jer njegovi inovatori i razvojni inženjeri ne pristaju na standardne ponude dobavljača.

Stručnjaci i menadžeri Applea prvo pitaju za najbolju ponudu određenog dobavljača. Nakon toga Appleovi razvojni inženjeri odgovaraju na dostavljenu ponudu otprilike sljedećom rečenicom :“Pokušajmo to učiniti dvadeset i pet puta bolje od toga, a evo kako mislimo da je to moguće.“ Prijedlog je uvijek inovativan i na rubu izvedivosti, te izaziva sukob s dobavljačima. Ipak, u konačnici taj sukob završava inovativnim i revolucionarnim tehnološkim rješenjima. Druge tehnološke tvrtke iz te branše nemaju takav pristup.

Često inovatori, prije svega, radikalni imaju svijest o vlastitoj misiji i važnosti koje znaju prezentirati s nekoliko riječi. Tako Jeff Bezos, osnivač Amazona, želi stvarati povijest, Steve Jobs, suosnivač Applea, htio je ostaviti trag u svemiru, a Niklas Zennström, suosnivač Skypea, želi biti disruptivan, ali s ciljem pretvaranja svijeta u bolje mjesto. Ipak, treba naglasiti kako bez obzira što brojni uspješni inovatori i poduzetnici negiraju važnost novca (bogatstva), profit je i danas osnovni ekonomski pokretač. Ujedno tržište nevidljivom rukom određuje profitabilnost i uspješnost poduzetničkih pothvata, pri čemu je izvan kontrole javnih administracija i poduzetničkih mogula.

Inovatori su spremni na iznimno žrtvovanje na poslu i dnevni angažman u prosjeku većem od 12 sati dnevno, a često rade i vikendima. Pri tome, traže iznimne radne uvjete i talentirane kolege s kojima će surađivati. Međutim, treba naglasiti kako očekuju novčana primanja koja će riješiti, ne samo sve njihove egzistencijalne potrebe, već im i omogućiti lagodan život u svakom pogledu.

Mr.sc. Marinko Kovačić

UMREŽENI ODNOSI I STARTUP0VI

Previous article

BIOGEN: PRVA BIOTEHNOLOŠKA TVRTKA

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up