INOVATIVNA EKONOMIJAKARAKTERISTIKE INOVATIVNE EKONOMIJE

SVEMIRSKO PODUZETNIČKI KOMPLEKS

0

Već dulje vrijeme oko Zemlje kruži veliki broj satelita različite namjene. Zadnjih desetljeća ubrzano rastu privatna poduzetnička ulaganja u razvoj i lansiranje komercijalnih satelita. Na taj način se u svemirskoj tehnologiji postupno oduzima primat vojnim i znanstvenim odnosno državnim ulaganjima. Slični procesi odvijaju se u proizvodnji raketa.

To su neki pokazatelji koji ukazuje na promjenu odnosa snaga u tom visoko tehnološkom sektoru. Transformaciju izazva sve veća integracija satelitske tehnologije u komercijalne poslove, kao i poduzetnička inicijativa u produkciji raketa. Tako, primjerice, odnedavno u SAD-u, prvi puta u povijesti, u razvoju raketne tehnologije i njenoj eksploataciji, uz državni, sudjeluje i privatni kapital. Ta simbioza značajno je povećala financijske kapacitete za razvoj toga visoko tehnološkoga sektora.

Raketna i satelitska tehnologija

Za lansiranje satelita potrebne su, kao što je poznato, rakete  koje su iznimno sofisticiran visoko tehnološki proizvod. Za njihov razvoj treba angažirati tisuće  inženjera, istraživača i znanstvenika. Stoga ne iznenađuje što su u raketnoj tehnologiji dominantnu poziciju u SAD-u imale ogromne korporacije kao što su Boeing, Lockheed Martin i Northrop Grumman. Te korporacije razvijale su raketne sustave uz pomoć državnih financijskih ulaganja. U ostalim zemljama raketna tehnologija razvija se, također, uz državnu potporu, te u okrilju kompanija nad kojima država ima izravni ili neizravni nadzor.

Značajnu barijeru za ulazak na tržište satelitske i raketne tehnologije predstavlja njihov razvoj koji iziskuje velika financijska ulaganja. Istodobno su te investicije vrlo rizične. Stoga sve donedavno ni najveće privatne tehnološke kompanije nisu imale interes za ulaganje u to područje. Takva situacija je karakteristična i za druga visoko rizična područja, pa nedostatak privatnoga interesa i kapitala kompenzira država svojim investicijama. Briga za razvoj fundamentalnih znanosti je jedna od važnih uloga države u tržišnom gospodarstvu. Tradicionalno je privatni sektor zainteresiran za primijenjene znanosti i istraživanja koja imaju profitabilni, odnosno tržišni potencijal u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju.

Situaciju u svemirsko-tehnološkom segmentu dodatno komplicira nacionalna sigurnost, koja se isprepliće s ovim tehnologijama. U tom smislu za ilustraciju navodim razvoj i lansiranje vojnih špijunskih satelita, koji također blokiraju privatnu inicijativu u tom području. Zbog toga je, dobrim djelom, u svemirsko-tehnološkom segmentu raširena industrijska špijunaža i krađa intelektualnoga vlasništva. Tehnološka znanja su u velikom broju slučajeva  važna za nacionalnu sigurnost, što onemogućava njihovu razmjenu. To dodatno otežava poduzetnički proboj u taj poslovni segment.

Navedeni odnosi ukazuju na činjenicu kako se razvoj satelitske i raketne tehnologije nije odvijao u klasičnom tržišnom okruženju. Nedostajala je konkurencija odnosno tržišno natjecanje većeg broja poduzetnika. Situaciju su po prvi puta preinačili internet poduzetnici, koji imaju specifičnu poslovnu filozofiju. Dok su tradicionalni financijski ulagači pokušavali zaraditi predviđajući buduće ponašanje tržišta, ili jednostavno kladeći se u njega, internet poduzetnici prodaju budućnost, jer vjeruju kako je mogu stvoriti. Zbog toga ne iznenađuje tvrdnja, bolje reći činjenica, kako je pokretačka snaga internet ekonomije, prije svega poduzetnička inovativnost, a ne kapital.

Internet poduzetnici

Inovativnost internet poduzetnika bila je odlučujuća za njihov poslovni angažman u razvoj raketne odnosno svemirske tehnologije, koja je kako smo spomenuli sve donedavno bila područje ulaganja i djelovanja državnih agencija uz pomoć probranih korporacija. Početak novoga tisućljeća bio je prijeloman za taj segment visoke tehnologije. Tehnološki poduzetnik Jeff Bezos, osnivač Amazona, odlučio je konkretizirati svoje futurističke ideje. On je 8. rujna 2000. godine osnovao kompaniju Blue Origin sa sjedištem u Kentu, Washigton. U početku je tvrtka djelovala više kao trust mozgova (think tank) nego inženjerska kompanija za dizajniranje svemirske tehnologije. To je bio okidač za artikulaciju svemirsko poduzetničkoga kompleksa.

S vremenom se poslovna strategija tvrtke Blue Origin mijenja, te se kompanija fokusira na razvoj svemirske tehnologije. Bezos je 2005. godine kupio 165.000 hektara zemljišta u malenom gradiću West Texas, s oko 3.000 stanovnika, koji se nalazi jugoistočno od grada El Paso. Bio je to jedan od poslovnih poteza Bezosa koji je ukazivao na njegovu čvrstu nakanu razvoja svemirske tehnologije. Naime, on je na tom zemljištu odlučio izgraditi privatni poligon za testiranje raketa.

Istodobno je Bezos svoju tvrtku ekipirao vrsnim razvojnim inženjerima, te tako osigurao potrebni istraživački, znanstveni i stručni kapacitet  za razvoj raketne tehnologije. Vrlo brzo Bezosov razvojni tim prezentirao je originalni dizajn raketnoga motora. Tehnologija razvijena u kompaniji Blue Origin omogućavala je sigurno vraćanje rakete natrag na Zemlju.

To je pokrenulo snažno poduzetničko nadmetanje u segmentu svemirske tehnologije. Elon Musk je 6. svibnja 2002. godine u Hawthorneu u Kaliforniji osnovao Space Exploration Tecnologies Corporation, poznatiju kao SpaceX. Riječ je o privatnoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom svemirskih letjelica i pruža usluge svemirskoga transporta. Muskova raketa Falcon 9 prvi let obavila je 2010. godine. Međutim, događaj iz 2015. godine ukazao je na svu složenost i rizičnost toga poduzetničkoga pothvata.

Prodor privatne inicijative

Raketa Falcon 9 eksplodirala je 28. lipnja 2015. godine u svome 19 letu, dvije minute i 18 sekundi nakon lansiranja. Taj incident nije bio prijetnja samo kompaniji SpaceX, već i čitavom privatnom poduzetničkom angažmanu u svemirskoj industriji. U to vrijeme Musk i suradnici bili su u pregovorima za sklapanje posla s američkom administracijom, odnosno Vladom, koji nije bio civilnoga karaktera. Radilo se, po prvi puta, o angažiranju privatnoga sektora u području državne sigurnosti. Američka Vlada odlučila je tvrtki SpaceX odobriti lansiranje špijunskih i komunikacijskih satelita u ime Ratnoga zrakoplovstva SAD-a i obavještajne zajednice.

To je bio, na neki način, povijesni događaj, jer su se prvi puta poslovi koji su bili strogo čuvana državna tajna povjerili  privatnoj tvrtki, koja nije bila pod nadzorom državne administracije. Angažirana tehnologija bila je napredna, vrlo skupa i inovativna. Privatno poduzetništvo, odnosno tvrtka SpaceX demonstrirala je svoje prednosti u pogledu produktivnosti i kreativnosti. Do tada je kompanija United Launch Alliance, u zajedničkom vlasništvu Boeinga i Lockheed Martina, imala potpuni monopol u tim poslovima važnim za nacionalnu sigurnost. Ta situacija bila je posljedica nemogućnosti drugačijega izbora, jer konkurencija nije postojala. Musk je razbio taj monopol, ne samo višom produktivnošću i nižom cijenom, već i  superiornom tehnologijom.

Na taj način je kompanija SpaceX postala partner NASA-i, te tako uspostavila konkurenciju u do tada monopoliziranoj svemirskoj industriji. Istodobno se i kompanija Blue Origin pojavila kao novi tržišni akter koji pretendira na dobivanje poslova u tom visoko tehnološkom sektoru. Nastao je svemirsko poduzetnički kompleks  koji će zasigurno obilježiti 21. stoljeće.

Novonastala konkurencija trebala je ubrzati razvoj, povećati produktivnost i u krajnjoj liniji smanjiti troškove, koji su opterećivali taj sektor. Analitičari Ratnoga zrakoplovstva SAD-a utvrdili su u jednoj studiji, izrađenoj 1994. godine, kako američka Vlada godišnje troši preko 300 milijuna USD zbog otklanjanju kvarova na raketama i otkazivanja njihova lansiranja. Eksplozija rakete Delta II 1997. godine dodatno je ukazala na taj problem.

Sljedeće odnosno 1998. godine eksplodirala je, 41 sekundu nakon lansiranja, raketa Titan IV, pri čemu je totalno uništen i satelit koji je transportirala u svemir. Vrijednost gubitka rakete i satelita  iznosila je 1,3 milijarde USD. Valja naglasiti kako samo troškovi lansiranja rakete iznose od 50 do 150 milijuna USD. Budući je potreba za lansiranjem satelita različitih namjena ubrzano rasla bilo je nužno drastično modernizirati tehnologiju kako bi se kvarovi i eksplozije svele na minimum.

Tako je nastala šansa za privatne poduzetnike koju su Musk i Bezos uspješno iskoristili. Njihov proboj na to novo tržište omogućile su, prije svega, računalna i internetska tehnologija koje su ovi tehno poduzetnici vješto umrežili s vrhunskim kreativcima odnosno znanstvenicima i razvojnim inženjerima. Rezultati privatnoga poduzetničkoga angažmana, odnosno novonastaloga svemirsko poduzetničkoga kompleksa, već su vidljivi. Tako su, primjerice, NASA i SpaceX sklopili ugovor o prijevozu astronauta i tereta  do Međunarodne svemirske postaje. Ipak, treba naglasiti kako su i tradicionalni igrači na tom tržištu razvili nove generacije raketa. Boeing je razvio nove generacije raketa Delta, a Lockheed Martin je raketu Titan IV zamijenio novom nazvanom Atlas V.

U natjecanje unutar svemirsko poduzetničkoga kompleksa uključio se i Richard Branson. On je  imao viziju realizacije komercijalnih svemirskih turističkih letova, što mu je nedavno i uspjelo. Treba napomenuti kako Branson nije internet odnosno tehno poduzetnik u punom smislu te riječi. Zbog toga početak Bransonove  poduzetničke karijere nije obilježio neki njegov tehno startup, jer nije bio tehnološki inovator. Riječ je o poduzetniku koji se obogatio originalnim idejama namijenjenim prvenstveno mladoj  generaciji. Tijekom svoje poduzetničke karijere izgradio je niz uspješnih brendova koji su brzo stjecali brojne poklonike.

Branson je 2004. godine uočio poduzetničku priliku organiziranja turističkih  putovanja u svemir. Budući nije imao tehničkih znanja o suborbitalnim letjelicama povezao se Burtom Rutanom američkim zračno svemirskim inženjerom i poduzetnikom slavnim zbog svoje originalnosti u dizajniranju zračnih i svemirskih letjelica. Jedan od njegovih poznatih projekata je SpaceShipOne.

SpaceShipOne je letjelica na raketni pogon koja se za suborbitalni let lansira iz zraka uz pomoć matičnoga broda nazvanim White Knight. Ta je letjelica obavila prvi privatni suborbitalni let s ljudskom posadom 2004. godine. Interesantno je spomenuti kako je u sufinanciranju toga svemirsko poduzetničkoga projekta sudjelovao još jedan milijarder i tehno odnosno internet poduzetnik. Radilo se o Paul Allenu, suosnivaču korporacije Microsoft.

Branson je s Rutanovom tvrtkom Scaled Composites realizirao zajedničko ulaganje usmjereno na razvoj poboljšane verzije letjelice za turističko putovanje u svemir. Zbog toga je  Branson osnovao kompaniju Virgin Galactic. Branson je vješt u promociji i komercijalizaciji novih poduzetničkih pothvata, a za afirmaciju Virgin Galactica koristilo mu je  iskustvo u vođenju njegove zrakoplovne tvrtke Virgin Atlantic. On je za buduće svemirske turiste formirao cijenu karte u iznosu od 250.000 USD. Među zainteresiranima za svemirski let su brojne slavne osobe kao što su, primjerice, Tom Hanks i Angelina Jolie. Ove je godine Branson sa svojim timom, raketnim zrakoplovom  prvi puta letio do ruba svemira.

Tako se formirao najprestižniji klub današnjih moćnika. Taj ekskluzivni klub sačinjavaju milijarderi s vlastitom raketom, koji su ujedno utemeljili svemirsko poduzetnički kompleks. Posjedovanje mlaznoga zrakoplova nije više najprestižniji simbol najbogatijih poduzetnika. Pri tome su rakete i dalje nacionalni ponos. Raketnom tehnologijom ovladale su i zemlje poput, primjerice, Indije i Kine. Europljani su ponosni na svoju raketu Ariane, Rusi na Soyuz i Proton, a Amerikanci na Atlas i  Deltu.

Mr.sc. Marinko Kovačić

PIXAR : MAGIJA DIGITALIZIRANE ANIMACIJE

Previous article

OSBORNE 1 – PRVO PRENOSIVO POSLOVNO RAČUNALO

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up