By Postoji opći konsenzus o tome kako tehnologija utječe na društvo, ali i velike razlike u pogledu shvaćanja tog fenomena. Tehnološki relativizam zasniva se na marginalizaciji tehnološkog upliva na socijalne procese, pri čemu se naglašava presudna uloga čovjeka. S druge strane, tehnološki determinizam zastupa tezu kako tehnologija ima ključnu ulogu u dizajniranju društvenih odnosa. Pored društvenih i humanističkih znanstvenika, propitivanjem međuodnosa tehnologije i društva bavili su se i brojni umjetnici. Istakao bih doprinos pisaca znanstvene fantastike koji su kreirali niz smionih vizija o utjecaju visokih tehnologija na čovjeka odnosno društvene sustave.
Tehnološko – društveni obrasci
Politolozi, sociolozi i filozofi razmatrali su posljedice ispreplitanja strojeva i društvenih procesa. U prvoj polovici 20. stoljeća radilo se o mehaničkim strojevima i njihovom povezivanju u industrijski sustav. Industrijalizacija se zasnivala na znanstvenom upravljanju, koje je uključivalo racionalno korištenje vremena, nadzor, planiranje proizvodnih procesa, kvantitetu, standardizaciju, hijerarhiju, mrvljenje radnih zadaća odnosno redukcionizam i mehanički organizacijski dizajn. Na takvo tvorničko ustrojstvo u značajnoj mjeri su utjecali strojevi i tekuća traka. Navedeni industrijski postulati postupno su se počeli prakticirati u funkcioniranje društvenih, to jest, neprofitnih organizacija.
Odnos ljudi, bolje reći, radnika i strojeva početkom 20. stoljeća načelno su razrađeni unutar modela taylorizma i fordizma. Djelovanje profitnih i neprofitnih organizacija dodatno je obrazložio koncept birokratizma, koji je fokusiran na ljudski faktor. Ključna načela navedenih obrazaca integrirana su u sve segmente društvene zajednice. Primjerice, priprema jela u lancu brze prehrane McDonald’s 1950-ih i narednih desetljeća odvijala se u skladu bitnim značajkama organiziranja industrijske proizvodnje. Zanimljivo je navesti kako u toj kompaniji, već nešto više od desetak godina uvode nove metode rada bazirane na novim kognitivnim (naprednim) tehnologijama. To je omogućilo, pored ostaloga, personalizaciju ponude i prikupljanje podataka koje procesuira umjetna inteligencija u svrhu poboljšavanja poslovanja.
Upravo je korporacija McDonald’s premda je riječ o uslužnoj kompaniji bila jedan od simbola industrijskog društva, jer se standardizacijom poslovanja u desecima tisuća restorana diljem svijeta savršeno uklapala u masovno društvo. Djelotvornom primjenom naprednih tehnologija prvenstveno računalne i internetske tehnologije ta se korporacija drastično transformirala. Sličnu više nego uspješnu preobrazbu u toj branši doživjela je i korporacija Starbucks. Sustavnim prikupljanjem gomile količina podataka te korporacije imaju razrađene profile potrošačkog ponašanja svojih vjernih kupaca. Ostvaren je posve novi odnos s kupcima koji omogućuje duboka analitika odnosno umjetna inteligencija.
Revolucioniranje odnosa
Neprijeporno je i u tradicionalnoj odnosno analognoj ekonomiji razvoj tehnologije postupno poboljšavao radne odnose i odnose s kupcima odnosno krajnjim potrošačima. Međutim, u tradicionalnoj ekonomiji nije se moglo, primjerice, trenutno reagirati na potrebe kupaca i nuditi personalizirane proizvode i usluge, te ih djelotvorno uključiti u proces kreiranja posve novih proizvoda. To se sve stubokom promijenilo razvojem i primjenom automatiziranih odnosno robotiziranih proizvodnih procesa, internetske tehnologije, duboke analitike, to jest, umjetne inteligencije. Pojavili su se misleći strojevi s kojima je moguće verbalno komunicirati, što je radikalno redizajniralo odnos čovjeka i stroja kao i poslovne modele. Humanoidni roboti i inteligentni osobni asistenti drastično su redizajnirali odnos ljudi i strojeva te način poslovanja.
Tehnologija poznata kao internet stvari (Internet of Thinga – IoT) sustavno je afirmirala novu vrstu komunikacije. Riječ je o komunikaciji između mislećih strojeva koja je bitno obilježje revolucionarno nove tehnologije. Sposobnost razmjene podataka i informacija između strojeva drastično redizajnira ekonomske i društvene odnose. Pri tome valja naglasiti kako je umjetna inteligencija stekla mogućnost samostalnog učenja. Ta tehnološka funkcionalnost tek će u narednom razdoblju značajno preoblikovati socijalne odnosno gospodarske odnose.
Značajne transformacije već su zahvatile pojedine poduzetničke pothvate. Pametni gradovi i pametni domovi samo su neki od pojmova koji opisuju profitabilne mogućnosti za posve nove poduzetničke prakse. Radi se o konceptima u kojima su dominantne internetske tehnologije, umjetna inteligencija, robotika, senzorske i srodne visoke tehnologije. Navedene i druge tehnologije uspostavljaju kontinuiranu komunikaciju između ljudi i strojeva, ali i između samih strojeva, pri čemu se istodobno generiraju i pohranjuju golema količina podataka.
U tom kontekstu duboka analitika bitan je proces funkcioniranja kognitivnih poduzeća. Tome valja pridodati digitalne platforme koje u simbiozi s navedenim visokim tehnologijama stvaraju poslovni kontekst unutar kojeg se može djelovati samo uz pomoć novih menadžerskih načela. Konkretnije govoreći, svjedoci smo nastajanja nove ekonomske paradigme unutar koje se nova dodana vrijednost kreira na radikalno drugačiji način u odnosu na analognu ekonomiju.
Važna novost je što je proces menadžerskog odlučivanja u velikoj mjeri potpomognut umjetnom inteligencijom, koja je u nekim područjima osposobljena i za samostalno djelovanje. Nedvojbeno je riječ o artikulaciji novih društvenih odnosno organizacijskih odnosa u kojima su misleći strojevi, to jest, umjetna inteligencija ravnopravni faktor.
Spomenuli smo kako umjetna inteligencija kreira nove organizacijske arhitekture i nove poslovne eko sustave. Tehno startupovi jedna su od najpoznatijih strukturalnih formi digitalne ekonomije. Vlasnici moći i u krajnjoj liniji bogatstva postaju poduzetnici koji posjeduju ekspertna tehnička znanja uz pomoću kojih stvaraju platforme s pripadajućim aplikacijama.
Brojni današnji tehno kapitalisti su matematičari, biolozi, fizičari, genetičari, informatičari, te inženjeri elektrotehnike i strojarstva. Takav profil stručnjaka vrlo rijetko je pokretao vlastite poduzetničke pothvate u analognoj ekonomiji. Startupove osnivaju s malim kapitalom i skromnim materijalnim resursima, ali sa specijalističkim znanjima i poznavanjem potreba mlade generacije. Njihovu ekspanziju podupiru specijalizirani fondovi kapitala koji su nastali zadnjih nekoliko desetljeća.
U novim tehno startupovima kako što su, primjerice, Uber i Lyft čije su ključne sastavnice digitalna platforma i algoritamski menadžment znatno su oslabljeni sigurnost, pa i radnička prava izvršitelja usluga. Takvi organizacijski odnosi izvorište su prijepora radnika i poslovodstva u brojnim državama u kojima te tvrtke djeluju, a o tome svjedočimo i u našoj domovini. Za menadžere Ubera i Lyfta temeljno izvorište profita su digitalne platforme, to jest, umjetna inteligencija. Mogu ustvrditi kako se u distribuciju moći u kognitivnim poduzećima, pored menadžera i zaposlenika uključila i umjetna inteligencija. Nedvojbeno je kako se sindikalne organizacije u borbi za radnička prava suočavaju u okolnostima koje nisu postojale prije samo desetak godina.
Video nadzori i senzorske tehnologije umreženi u tehnološke sustave, kojima upravlja umjetna inteligencija izazivaju brojne društvene polemike zbog mogućnosti zloupotrebe podataka građana odnosno potrošača. Ponovno je oživio strah od sustavnog nadzora odnosno totalitarizma, koji su izazvale napredne tehnologije, prvenstveno umjetna inteligencija. Napominjem kako je tehnika sama po sebi vrijednosno neutralna, ali unutar određene društvene formacije algoritamsko upravljanje, to jest, umjetna inteligencija može iskazivati pristranost interesima odnosno vrijednostima određenih užih društvenih grupacija.
Javlja se i društveni otpor spram dronova i i drugih sličnih vojnih naprava koje samostalno određuju ciljeve napade. Protivnici upotrebe takvog naoružanja smatraju kako je umjetna inteligencija dobila preveliku autonomiju samostalnog odlučivanja u pogledu ubijanja ljudi. Pri tome su posebno zabrinuti za mogućnost da brojne paramilitarne odnosno terorističke skupine koriste pametno naoružanje.
Chatbotovi se već upotrebljavaju kao alat cyber ratovanja, čiji je jedan od ciljeva sofisticirano nametanje određenih društvenih vrijednosti i ciljeva u nekoj državi. Pored toga, cyber kriminal je poprimio zabrinjavajuće razmjere, često ugrožavajući sigurnost ljudi kao što je to slučaj, primjerice, prilikom krađe podataka o pacijentima neke bolnice.
Ujedno gomilanje ogromnih količina podataka i njihovo procesuiranje uz pomoć duboke analitike predstavlja platformu za precizno predviđanje individualnih i grupnih reakcija na određene događaje. Tako umjetna inteligencija svojim vlasnicima osigurava značajnu, ne samo ekonomsku, nego i političku moć. Stoga ne iznenađuje kako nadmoć u visokim tehnologijama, prije svega, u područjima umjetne inteligencije, kvantnog računarstva, robotike i novih materijala predstavlja najvažnije sredstvo utjecaja na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments