INOVACIJESOCIJALNE INOVACIJE

URBANO PODUZETNIŠTVO

0

Razvoj gradova kroz stoljeća u značajnoj mjeri određuje ne samo zapadnu, već i druge civilizacije, koje su egzistirale tijekom povijesti. Europsko kulturno, tehnološko i gospodarsko nasljeđe nastajalo je u mediteranskom bazenu. Mediteran je područje ispreplitanja zapadne i istočne kulture, te prostor nastanka svjetskih religija : kršćanstva, islama i židovstva. Morska obala i područja uz rijeke bila su pogodan prostor za koncentraciju velikog broja ljudi, koji su se bavili različitim poslovima, u prvom redu, trgovinom, pomorstvom i obrtom.

Povijesni osvrt

U ranim fazama gospodarskoga razvoja glavna sila okupljanja ljudi svakako je bio teritorij. Neprijeporno je kako su materijalni resursi bili odlučujući u doba vladavine obrtništva i trgovine. Nerazvijenost transportnih sredstava, koja nisu omogućavala brzo i udobno svladavanje većih teritorijalnih razdaljina primoravali su ljude na pažljiv odabir, pri lociranju gospodarske djelatnosti i mjesta stanovanja. Koncentracija velikog broja ljudi olakšavale je ne samo preživljavanje, već i razvoj.

Svrha je gradova okupljanje ljudi, koji urbani suživot oblikuju u skladu s postojećim tehnološkim i financijskim mogućnostima. Vrlo rano, gradovi postaju simboli pojedinih nacija odnosno država. Tijekom povijesti, lokalne vlasti bogatih gradova angažiraju  najprestižnije arhitekte, građevinare i umjetnike prigodom izgradnje katedrala, bazilika, gradskih vijećnica, muzeja i ostalih objekata javne namjene. Veletrgovci i bankari grade raskošne palače, kao obiteljske statusne simbole. Primjerice, o tome svjedoče građevine u gradovima-državama kao što su Venecija, Firenca, Pisa  i Genova. U tom pogledu, u Hrvatskoj se ističe grad-država Dubrovnik.

S industrijskim razvojem javlja se niz specifičnosti koje snažno utječu na izgled gradova, to jest, urbanizaciju. Jedna od ekonomskih značajki je snažni razvoj industrije i odumiranje obrtništva, koje postaje marginalno za gospodarstva industrijskih država. To se odražava na gradsku strukturu i način života. Razdvaja se mjesto stanovanja i rada, što nije karakteristično za obrtništvo. Tako nastaju radničke stambene četvrti, koje su razdvojene od industrijskih zona. U pravilu, industrijski radnici na posao moraju putovati, pa se razvija javni gradski promet i prigradska željeznica. S porastom životnog standarda sve veći broj radnika na posao dolazi vlastitim automobilom.

Industrijski gradovi prvobitno su bili, prije svega, veliki rezervoari radne snage. Industrijalizacija je iznjedrila goleme tvorničke komplekse unutar kojih su radili deseci tisuća radnika. Radna snaga je bila nekvalificirana i obučena za obavljanje jednostavnih radnih zadaća na tekućoj traci. Potražnja za radnom snagom u Sjedinjenim Američkim Državama bila je golema, pa su radnici u potrazi za poslom dolazili iz čitavog svijeta. Tako su, na primjer, 1907. godine u tvornici Carnegie Steel Works u Pitsburghu dvije trećine zaposlenih bili imigranti, a u Fordovom tvorničkom pogonu Highland Park 1915. godine govorilo se preko 50 različitih jezika.

Većina radne snage sastojale se od siromašnih i neobrazovanih muškaraca. Plaće su bile niske, pa su radnici sa svojim obiteljima živjeli u neuglednim gradskim četvrtima. Industrijalci, bankari, veletrgovci i ostali bogatiji građani bili su nastanjeni u otmjenim gradskim kvartovima, što je jasno ukazivalo na socijalnu polarizaciju stanovnika u gradovima. Ta se nejednakost razvojem industrije počela smanjivati, sve snažnijim povećanjem srednjeg građanskog sloja.

Socijalno poduzetništvo i inoviranje u prvom dijelu 20. stoljeća nije bilo odveć razvijeno. Prevladavala je kvantitativna logika fokusirana samo na urbanu i industrijsku ekspanziju, pri čemu su se negativne posljedice njihov razvoja zanemarivale. Neprijeporno su kvalitetni razvoj gradova, prvenstveno u Europi, dodatno otežala dva svjetska rata, koja su kao prioritete nametnuli puko preživljavanje i pobjedu u ratu. Čitavo gospodarstvo preusmjerilo se u proizvodnju za vojne potrebe. Zanimljivo je spomenutu kako su ratna zbivanja potakla zapošljavanje žena, jer je veliki broj muškaraca mobiliziran i upućen na ratišta. To je stvorilo potrebu za popunjavanje njihovih radnih mjesta.     

Urbano poduzetništvo

Nepovoljne socijalne, ekološke i ekonomske posljedice nisu se mogle u potpunosti ukloniti. To se prvenstveno odnosi na  brzo rastuća industrijska i financijska gradska središta. U velikim gradovima nastaju prva značajna zagađenja zraka, ali i drugi problemi prouzročeni strelovitom urbanizacijom i industrijalizacijom. Gradski promet počinje zagorčavati život stanovnicima mnogih gradova u svijetu, a zbrinjavanje otpada iziskuje kreiranje novih tehnologija njegove obrade.

Kupovina u urbanim centrima poticala je brojne inovacije i nova rješenja. Razvijaju se atraktivni oblici trgovina poput, primjerice, butika, supermarketa i shopping centara. Za nesmetano funkcioniranje trgovačke djelatnosti u gradovima, bilo je nužno razviti logističko distributivne centre opremljene odgovarajućom tehnologijom. To uključe i izgradnju primjerene prometne infrastrukture, kako bi se osigurao nesmetani protok brojnih  šlepera, dostavnih vozila i teretnih vlakova.

To su samo neki od izazova i problema koje generiraju prvenstveno velike gradske sredine. Njihovo rješavanje iznjedrilo je nastanak urbanog poduzetništva, kao upravljačke discipline zasnovane na inovacijama odnosno kreativnom rješavanju gradskih problema. Urbano poduzetništvo uključuje stručan, inovativan i planski pristup, te suradnju stručnjaka različitih profesionalnih profila. Ta je praksa još jednom potvrdila poznatu tezu, kako inovacije često nastaju zbog nužde, to jest, potrebe za rješavanjem važnih egzistencijalnih odnosno praktičnih problema.

Urbano poduzetništvo problematiku obrazovanja, kulture, zdravstva, stanovanja, zapošljavanja i zabave u gradskim sredinama rješava privlačenjem vanjskih investitore, nudeći im razne pogodnosti. Primjerice, gradske vlasti formiraju gospodarske zone i poduzetničke inkubatore, nude porezne olakšice, te slične stimulanse, kako bi potakli poduzetništvo i zapošljavanje. Inicira se osnivanje tehnoloških startupova i popularizira inovativnost. Potiče se umrežavanje kreativaca i sustavno afirmira poduzetnička kultura.

Suvremena industrija ovisi o kompetentnim pojedincima, a ne više kao nekada o neobrazovanoj radnoj snazi. Gradske vlasti potiču formiranje urbanih zona unutar kojih se grupiraju restorani, kazališta, klubovi, muzeji, galerije, fitnes studiji, knjižare, koncertne dvorane i različiti slični sadržaji zanimljivi mladim obrazovanim ljudima. Ujedno se stimulira osnivanje strukovnih škola, visokih učilišta i fakulteta za deficitarna   zanimanja.

U tim naporima urbani poduzetnici osmisli su specifičan razvojni model poznat kao javno – privatno partnerstvo. Taj inovativni koncept javlja se 1970-ih godina u brojnim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, primjerice, Pittsburghu, Detroitu i Bostonu. Zanimljivo je spomenuti kako su Pittsburgh i Detroit gradovi koje je snažno pogodio proces  deindustrijalizacije, te je postalo nužno kreirati nove odnosno inovativne modele urbanog razvoja, primjerene postmoderni odnosno digitalnoj ekonomiji. Glavni cilj javno – privatnog partnerstva u navedenim gradovima bio je unaprjeđenje gradskog života odnosno gospodarstva kreativnim djelatnostima, uz pomoć mladih eksperata i talenata..

Javno – privatno partnerstvo na praktičan način potvrđuje kako privatni odnosno profitabilni interesi nisu nužno u sukobu s javnim politikama. Takvi projekti u stanju su realizirati društveno korisne sadržaje na isplativ način, koje javna administracija nije u stanju samostalno ostvariti. Uspostavlja se i disciplina poznata kao menadžment destinacije, koja na kreativan načine brendira pojedine gradove. Upravljanje destinacijom naročito se koristi u turizmu, ali je riječ o djelatnosti koja može realizirati i druge društvene ciljeve. Primjerice, gradovi se mogu profilirati kao poželjna odredišta za znanstveno istraživačke djelatnosti, što više nego uspješno prakticira gradska vlast u Bostonu.

Imidž gradova nastoji se sažeti kratkim sloganima koji sintetiziraju specifičnost  pojedine urbane sredine. Tako se Baltimore promovira pod sloganom Više usluga, više izbora, Chicago s porukom U središtu svega, dok se New York opisuje s krilaticom Poslovni grad koji nikada ne spava. Artikulacija imidža gradova i njihovo plansko dizajniranje u specifične i atraktivne urbane sredine, jedan je od bitnih segmenata urbanog poduzetništva. Premda je urbano poduzetništvo kompleksna djelatnost, ipak je ekonomska komponenta najbitnija njegova sastavnica. Naime, kapital je nužna osnova za realizaciju razvojnih programa gradskih sredina.

U tom su pogledu interesantni i atraktivni projekti revitalizacije napuštenih industrijskih građevina kojima se udahnjuje novi život. Ponekad se oživljavaju čitavi napušteni lučki kompleksi, koji se pretvaraju u zone okupljanja kreativaca. U skladu s konceptom postmoderne obično se radi o kreativnim, kulturnim i zabavnim sadržajima integriranim u tvorničke hale na profitabilan način. Često je riječ o objektima koji su primjerci iznimno vrijedne industrijske arhitekture, koji se tako  čuvaju od daljnjega propadanja na komercijalan način.

Neki od najpoznatijih projekata urbanog poduzetništva su Harborplace u Baltimoru, Fanueil Hall Marketplace u Bostonu, South Street Seaport u New Yorku i Rocks Area u Sydneyu. U Zagrebu se trenutno revitalizira proizvodni kompleks Paromlina, vrijednog spomenika industrijske arhitekture, koji se pretvara u knjižnicu i društveno kulturni centar. Tako se stvaraju komunikacijska čvorišta koja iznimno pozitivno utječu na razmjenu ideja i formiranje kreativnih potencijala prvenstveno mladih ljudi. Nasumični kontakti i neformalna druženja potvrdili su se i u korporativnoj praksi kao efikasan pokretač inovacijskih procesa. Bez svake sumnje urbano poduzetništvo u tim slučajevima iskazuje svu svoju djelotvornost u podizanju  kvalitete života i zadovoljstva građana.

Turizam i kultura već su se potvrdili kao glavni alati za realizaciju projekata urbanoga poduzetništva. To su komplementarne aktivnosti, koje pozitivno utječu na proces brendiranja gradova, regija, pa i država u cjelini. Jedan od takvih uspješnih projekata urbanog poduzetništva je Bilbao u Španjolsko, a tu praksu djelotvorno primjenjuju gradovi u Ujedinjenom Kraljevstvu, Glasgow, Liverpool i Newcastle. Zahvaljujući prvenstveno promišljenom djelovanju urbanih poduzetnika Glasgow je postao četvrta najposjećenija turistička destinacija u Ujedinjenom Kraljevstvu i najvažnije trgovačko središte nakon Londona. Pri tome Glasgow je izgradio status modnog središta transformacijom brojnih gradskih četvrti u zone  prepune kreativnih sadržaja, kao što su radionice, ateljei saloni i slično.

Urbano poduzetništvo je skup brojnih kreativnih postupaka uz pomoću kojih se trebaju na originalni način osmisliti specifični identiteti pojedinih gradova. Taj postupak treba prepustiti inovativnim poduzetnicima, koji moraju biti u stalnom kontaktu s lokalnom-gradskom zajednicom. Ujedno aktivnosti koje će se prakticirati u gradskim sredinama valja povjeriti motiviranim, te inovativnim poslovnim ljudima. Samo u toj simbiozi i kontinuiranim poboljšanjima temeljenim na povratnim informacijama, može se artikulirati atraktivan brend određenog grada. U konačnici, krajnji sud o uspjehu tih napora dat će ostvareni financijski rezultati. Praksa urbanog poduzetništva prisutna je i u nekim našim gradovima, uz pomoću koje se nastoje ostvariti prepoznatljivost u međunarodnim razmjerima.

Mr.sc. Marinko Kovačić

MARKETING U VISOKOTEHNOLOŠKOM OKRUŽENJU

Previous article

DEEP BLUE U ŠAHOVSKOM MEČU STOLJEĆA

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up