By Mobilni odnosno pametni telefon danas je nedvojbeno jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih tehnoloških uređaja. Taj aparat postao je nezamjenjiv za društvenu interakciju u pogledu razmjene informacija, zabave, prezentacije stavova i grupnu identifikaciju. Razmjena kratkih tekstualnih poruka i fotografija putem pametnih telefona postao je uobičajeni odnosno standardni način komuniciranja, ponajprije mlađih generacija. Čak što više, mobilni telefoni bili su sredstvo pokretanja revolucionarnih političkih zbivanja i brojnih prosvjeda diljem svijeta. Digitalno umrežavanje, uz pomoć pametnih telefona, dosegnulo je razmjere nezamislive prije nešto više od 20-ak godina.
Potencijali
Ogroman društveni utjecaj pametnih telefona dobrim djelom je rezultat činjenice što taj uređaj u sebi integrira nekoliko naprednih tehnologija kao što su, primjerice, računalna tehnologija, umjetna inteligencija i GPS, koje se nadopunjuju s tradicionalnim tehnologijama fotografiranja i tipkanja teksta, ali na digitalizirani način. Tome valja pridodati mogućnost preuzimanja brojnih korisnih aplikacija, koje su već postale nezaobilaznim sastavnicama života i rada.
Nove napredne tehnologije dodatno jačaju, olakšavaju i poboljšavaju potrebu za ljudskim komuniciranjem i grupnim pripadanjem. Valja podsjetiti kako su ljudi po svojoj prirodi društvena bića. Još su stari grčki filozofi tu socijalnu determiniranost definirali pojmom zoon politikon. Pored društvene predodređenosti ljudi teže grupiranju i zbog ostvarivanja složenijih zadaća.
Stoga su već stoljećima organizacije važno obilježje društvene zajednice. U 20. stoljeću organizacije prerastaju u prvorazredni društveni fenomen. Gotovo svaki pojedinac član je neke organizacije, koje su međusobno umrežene. Mreže kao društveni fenomen tek zadnjih nekoliko desetljeća zaokupljaju odgovarajuću pozornost društvenih teoretičara. Tome su svakako doprinijele suvremene informacijske tehnologije odnosno artikulacija internetske mreže, kao i afirmacija umrežavanja kao stožernog procesa postmoderne.
Općenito govoreći, ljudi se umrežavaju unutar dvije temeljne društvene organizacijske strukture. Prvi oblik karakterizira spontanost, neformalnost, horizontalnost, dinamičnost i promjena. Drugi oblik organizacijske arhitekture prepoznatljiv je po formalnosti, vertikalnosti, hijerarhiji, statičnosti i rigidnosti. Mreže koje se ubrzano afirmiraju zadnjih desetljeća pripadaju u prvu grupu organizacijske strukture. Znatno je poznatiji drugi oblik organizacijskog dizajna, koji je dominirao većim djelom 20. stoljeća, a prepoznatljiv je i po birokratiziranim odnosima.
Snažan razvoj internetskih tehnologija, koji započinje 1990-ih godina, u sve većoj mjeri utječe na društvene i radne odnose. Taj proces skladno se nadopunjuje s razvojem mobilnih odnosno pametnih telefona, uz pomoću kojih se društvene mreže, poput Facebooka, pretvaraju u globalni fenomen. Klasičan koncept moći počinje se rastakati, pri čemu se afirmiraju suradnja, timski rad i razmjena znanja, kao neki od novih oblika moći. Moć odnosno utjecaj širi se unutar društvenih mreža zasnovanih na temelju dragovoljnog sudjelovanja u njihovim aktivnostima. Istodobno u poduzećima internetske i srodne tehnologije potenciraju važnost nematerijalnih sastavnica poslovanja.
Internetska revolucija – Web 2.0
Nastao je posve novi društveni i ekonomski fenomen nazvan Web 2.0. Većina analitičara slaže se kako je pojam Web 2.0 skovan 2004. godine, na konferenciji o novim medijima održanoj u San Franciscu. U radu konferencije sudjelovali su neki od najpoznatijih internetskih odnosno visokotehnoloških poduzetnika kao što su, na primjer, Jeff Bezos (Amazon), Jerry Yang (Yahoo), te Marc Andreessen (Netscape). Na konferenciji je vladao duh tehnološkog optimizma u pogledu razvojnih potencijala i utjecaja Weba, kao društvenog komunikatora odnosno integratora.
U to vrijeme u Kaliforniji se afirmirala subkultura tehnoloških zanesenjaka, koji su svoja iskustva i znanja razmjenjivali u brojnim klubovima i manifestacijama. Najpoznatiji je festival Burning Man na kojem se u pustinji Nevade jednom godišnje u trajanju od nekoliko dana formira specifična komuna. Život u komuni organizira se u skladu s 10 temeljnih principa koje osoba treba razvijati odnosno po kojima funkcionira komuna, a to su : radikalna inkluzija odnosno princip po kojem bilo tko može sudjelovati u životu komune, afirmacija umijeća davanja kao bitne ljudske osobine, izostanak bilo kakvog oglašavanja i komercijalnog sponzoriranja, oskudica u životu komune, razvoj samopouzdanja, mogućnost samoizražavanja, neposrednost u komunikaciji, očuvanje okoliša, participacija u događanjima, te građanska lojalnost, koja nalaže poštivanje zakonskih propisa odnosno ustavno pravnog poretka. Sva zbivanja u komuni su spontana i bez formalnog planiranja.
Treba napomenuti kako su brojni tehnološki poduzetnici u sferi visokih tehnologija, poput primjerice, Billa Gatesa i Stevea Jobsa bili pripadnici hipi pokreta, te su tradicionalno zagovornici lijeve političke opcije. Njima su bliske vrijednosti koje se promoviraju u sklopu festivala Burning Man. Oni tehnološke odnosno internetske inovacije smatraju alatima afirmacije ljevičarskog svjetonazora. Taj politički utjecaj nije odmah uočljiv, jer je integriran u različita praktična tehnološka rješenja odnosno aplikacije.
Smatram kako su tehnički obrasci pogodni za instaliranje različitih političkih preferencija. Interesantno je spomenuti kako su pripadnici hipi pokreti 1970-ih godina računalnu tehnologiju smatrali instrumentom totalitarne države, pa su je svjesno izbjegavali i bojkotirali. Ubrzo su shvatili kako to nije apsolutna istina. Naime, uočili su kako su vrijednosna usmjerenja tehnoloških rješenja ovisna o stavovima njihovih kreatora odnosno poduzetnika. To su ubrzo pretočili u praksu društvenoga aktivizma.
Jedan od rezultata takvih shvaćanja je korištenje internetske, to jest, digitalne tehnologije za organiziranje društvenih pobuna i prosvjeda, pa čak i političkih revolucija. Naglašavam kako ciljevi i svjetonazori digitalnog umrežavanja nisu jednoznačni, jer su, u krajnjoj liniji, rezultat društvenih odnosa koji su, u pravilu, raznorodni.
Zamagljivanje
Napominjem kako digitalna tehnologija generira, pored ostaloga, virtualnu stvarnost, te zamagljuje razgraničenja prirodnog od neprirodnog. Primjerice, hijerarhija se smatra nepotrebnim i štetnim odnosom premda je funkcionalno integrirana u prirodni poredak. Svojevremeno je kineski komunistički vođa Mao Ce-tung ukinuo činove u vojsci, kao pokušaj afirmacije jednakosti. Ubrzo se vojna organizacija počela raspadati, pa su činovi opet vraćeni. Za razliku od ovog političkog pokušaja negiranja određenih organizacijskih odnosno društvenih determinanti, digitalizacija na tehnički način uvodi hibridnu realnost unutar koje se brišu različita (prirodna) ograničenja i afirmira prividna jednakost.
Hibridna stvarnost uključuje i razvoj svojevrsne hibridne ideologije. Ljudska se priroda nadopunjava tehnološkim tvorevinama. kojima se želi transformirati ljudska egzistencija, ali i sama esencija. Neki od postulata nove hibridne ideologije su realizacija besmrtnosti i naseljavanje drugih planeta. Vidljivo je kako su vrijednosti hibridne ideologije tehnički posredovane, pri čemu se priroda nastoji sustavno marginalizirati.
Neprijeporno je kako u tim procesima veliku ulogu ima ne samo Web 2.0, već i njegov tehnološki nasljednik Web 3.0, te njegove sljedeće inačice Web 4. i dr.. Tako su, primjerice, Philip Kotler i suradnici već objavili knjigu Marketing 5.0. Nove inačice Web-a 2.0 težište stavljaju na umjetnu inteligenciju, strojno učenje i obradu golemih količina podataka. internet stvari te srodne napredne tehnologije, pri čemu ujedno dodatno zamagljuju realnost brišući jasne razlike prirodnog od umjetnog i virtualnog.
Premda je tehnološki napredak brz, još uvijek nisu riješene neke stare i dobro poznate organizacijske i društvene slabosti. Tako je, primjerice, prevelika birokracija i danas prisutan fenomen bez obzira na pojavu brojnih novih naprednih tehnologija. Napomenut ću kako birokracija kao upravljački koncept ima i određene dobre strane. Birokracija zagovara artikulaciju procedura i hijerarhiju. Ističem kako je u određenim kriznim situacijama nužno formalno propisivanje procedura djelovanja, uz jasno razgraničavanje ovlasti odnosno određivanje hijerarhije.
IBM i birokratizacija
Lijevo orijentirani visoko tehnološki poduzetnici od 1970-ih godina prikazuju korporaciju IBM, kao prijetnju ljudskim i građanskim slobodama. Čak što više, i poduzetništvo na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država proglašavali su konzervativnim i nazadnim. Riječ je o svojevrsnoj startup ideologiji, koja zazire od kulture velikih poslovnih organizacija. Međutim, dogodio se svojevrsni paradoks, pa su brojni startupovi u Silicijskoj dolini, to jest, Kaliforniji prerasli u velika poduzeća kao što su, primjerice, Uber i Airbnb.
Naglašavam kako organizacijski rast i razvoj, u pravilu, sadrži opasnost od birokratiziranja organizacijskih odnosa. Današnji startup poduzetnici nastoje doskočiti toj opasnosti na brojne načine. Stoga inzistiraju na neformalnosti, radu od kuće, fleksibilnom radnom vremenu, otvorenim radnim prostorima, timskom radu, razmjeni mišljenja, zabavnoj i poticajnoj radnoj atmosferi i drugim načinima jačanja motiviranosti, te samopotvrđivanja djelatnika. Ipak, u jednom trenutku broj zaposlenika može prijeći kritičnu točku, nakon koje je nužno uvesti određena formalizirana pravila djelovanja. U tom momentu nastaje potencijalna opasnost za pojavu pretjerano birokratiziranih odnosa.
Računalne i internetske tehnologije, kao i pametni telefoni, nisu sami po sebi garancija za sprječavanje uspostave birokratske kulture. Startup poduzetnici i menadžeri u brzo rastućim tvrtkama moraju sustavno i planski nadzirati poslovne procese u pogledu njihova (spontanog) funkcioniranja. U trenutku kada se javi potreba za formaliziranim usmjeravanjem i nadziranjem procesa nastaje mogućnost nekontroliranog generiranja birokratskih odnosa. Tog momenta menadžeri moraju započeti s kontinuiranim blokiranjem suvišnog povećanja osoblja i procedura.
Već smo spomenuli kako su pojedini visokotehnološki poduzetnici smatrali korporaciju IBM tehnološkim predvodnikom birokratizacije i totalitarnog sustava. Tvrtka IBM je usprkos tome što je poslovala u sektoru visokih tehnologija, proizvodeći najprije velike računalne uređaje, a kasnije PC-e prerasla s vremenom u ogromnu birokraciju. Prevelika birokracija guši poduzetništvo i šire gledano, moguća je prijetnja građanskim slobodama. Međutim, stvaranje birokratskog aparata nije bio poslovni cilj odnosno plan rukovodstva IBM-a.
Birokracija buja spontano u skladu sa svojom logikom i u početnim fazama je neprimjetna, pa je tako i u IBM-u ostala nezamijećena. Kada su je menadžeri uočili kao ozbiljnu prijetnju poslovanju IBM-a, poduzeli su niz mjera kako bi je eliminirali. Osnovali su neovisne poslovne jedinice kako bi zaobišli vlastitu birokraciju i što brže razvili novi proizvod, to jest, osobno računalo. Kada je John Akers postao predsjednikom IBM-a artikulirao je novu organizacijsku kulturu, kako bi uklonio tadašnji korporativni birokratski duh. Taj se radikalno novi rukovodni pristup može ukratko opisati parolom Samo reci ne svome nadređenome. Drugim riječima, zaposlenicima je dozvoljeno suprotstaviti se nepotrebnim odnosno suvišnim zahtjevima nadređenih menadžera.
Neosporno je kako Web 2.0 odnosno Web 3.0, pametni telefoni i ostale napredne tehnologije i uređaji stvaraju preduvjete za nove oblike političkog, društvenog i ekonomskog djelovanja. Ujedno se afirmira specifičan sustav vrijednosti, čija je jedna od važnih sastavnica bezrezervna i nekritička podrška tehničkom progresu. Smatram kako najnovija tehnološka dostignuća nisu u dovoljnoj mjeri predmet kritičkog promišljanja i tu manjkavost trebalo bi ukloniti u što skorijoj budućnosti.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments