By Internetske tehnologije okosnica su tehnološki posredovane komunikacije, pri čemu se artikulira niz specifičnosti suvremenog društva. Pisano, verbalno i video komuniciranje na planetarnoj razini, bez vremenskog ograničenja, okidači su za drastično redizajniranje društvenih i gospodarskih odnosa. Virtualni svijet odnosno cyber prostor postupno se pretvara u paralelnu stvarnost unutar koje sve veći broj pojedinaca ostvaruje svoje interese.
Internet i web
Mnogi ljudi ne razlikuju jasno internet od weba. To nerazumijevanje proizlazi iz njihove isprepletenosti, što se već događalo i s drugim tehnologijama. Tako su, primjerice, nekada prvi potrošači električne energije, odnosno struje smatrali kako plaćaju isključivo električno svjetlo. Zanemarivali su troškove, primjerice, hidrocentrala, transformatora, i dalekovodnih mreža jer nisu odmah uočljivi u lancu proizvodnje odnosno potrošnje električne energije..
Divergencija tehnologija nije novi fenomen, ali se znatno razvio i raširio u okviru digitalne paradigme. Računalstvo je jedna od bitnih suvremenih tehnologija, a predstavlja konvergenciju mnoštva tehnika odnosno tehnologija, uređaja i strojeva, koji imaju zasebni razvoj. Neprijeporno je kako su računala odigrala značajnu ulogu u afirmaciji digitalne paradigme, koju je ujedno pratila marginalizacija analognih tehnologija.
Jedan od novijih primjera tehnološke konvergencije dogodio se s pametnim telefonima koji predstavljaju sintezu različitih tehničkih inovacija, a radi se o telefonu, radiju, televiziju, fonografu, fotoaparatu, teleprinteru, računalu i nekolicine drugih. Kod računala prepoznajemo konvergenciju nekih drugih tehnologija kao što su računanje, pohranjivanje informacija i utjelovljenje određenog stupnja automatskog upravljanja. Za današnje vrijeme je karakteristična umjetna inteligencija koja je kao tehnologija integrirana u pametne telefone i računala.
World Wide Web je samo jedna od, premda najviše korištenih, internetskih usluga za pregled hipertekstualnih dokumenata. Podsjećam i na važnost organizacije World Wide Web Consortiuma, koja se bavi standardizacijom tehnologija korištenih na webu. Internetske tehnologije su se zadnjih nekoliko desetljeća integrirale u sve segmente društva, pretvarajući se u njegovo vezivno tkivo.
Razvoj tehnologije je stalan, a u značajnoj mjeri ga ubrzava primijenjena znanost. Tehnološke inovacije postaju profitabilne u sve kraćem vremenu zbog njihove cjenovne pristupačnost, kao posljedice visoke produktivnosti. Ujedno se kod ljudi, pogotovo u razvijenim zemljama, razvila sklonost kupovanja najnovijih naprednih tehnoloških uređaja, poput primjerice, pametnih telefona i pametnih satova koji često služe kao svojevrsni modni detalj. Takve tendencije dodatno potiču razvoj i rast tržišnog segmenta visokotehnoloških proizvoda.
Tehnološki progres internetskih tehnologija i World Wide Weba predstavlja jedan od fenomena kojem svjedoče milijarde ljudi diljem svijeta. Brojne tehničke inovacije postaju tehnološka rješenja koja unapređuju i redizajniraju digitalnu komunikaciju. Analogni komunikacijski uređaji postali su prošlost i predmetom sjećanja današnjih starijih generacija.
Razvojna faza poznata kao Web 1.0 je za nama, a trajala je od 1991. do 2004. godine. Glavno obilježje Weba 1.0 je statičnost web stranica koje su pružale informacije, ali nisu omogućavale interakciju. Pasivni položaj konzumenta sličan je poziciji koju su korisnici imali u doba masovnih medija. Najkraća definicija Weba 1.0 glasi read-only-web odnosno web samo za čitanje.
Razvojna faza znana kao Web 2.0 započela je 2004. godine i traje do danas. Za ovu fazu je karakteristično jačanje komercijalizacije, nastanak blogova i web trgovina, a stvorene su tehnološke pretpostavke da ljudi dijele svoja mišljenja i stavove. Web 2.0 uspješno i na posve novi način stimulira povezivanje ljudi odnosno jača društvenu dinamiku. Segment revolucije Web 2.0 je i razvoj mobilnog interneta i mobilnih uređaja kao novih platformi na kojima raste popularnost interneta putem brojnih aplikacija.
Postupno jača Web 3.0 okruženje u kojem ljudi mogu slobodno razmjenjivati novac, informacije i usluge bez posrednika ili tehnoloških tvrtki. To ukazuje na činjenicu kako bi Web 3.0 aplikacije trebale raditi na temelju blockchain tehnologije i tako zvanih peer-to-peer čvorišta (servera), koji su zasnovani na konceptu umrežavanja, bez potrebe autoriziranja na centralnom serveru. Korisnici na Webu 3.0 imaju kontrolu nad svojim podacima i kreču se po raznim platformama, od društvenih mreža do elektroničke pošte ili web trgovina, koristeći jedan personalizirani korisnički račun.
Tehnološki utjecaj
Komunikacija je jedna od bitnih značajki ljudi koja omogućuje razmjenu informacija među njima i njihovu prilagodbu na novonastale situacije. Internetske tehnologije radikalno su povećale količinu podataka i informacija koje pojedinac može zaprimiti u određenom vremenu. Istodobno, tehnološki resursi eksponencijalno povećavaju sposobnost skladištenja i procesuiranja podataka i informacija. Spomenute tehnološke performanse daju novu razvojnu dimenziju ljudskoj komunikaciji i spoznaji.
Vidljiv je utjecaj tehnologije na društvo, a taj međuodnos dogo vremena zaokuplja pozornost znanstvenika. Mnogi analitičari izjavljuju kako su politički faktori odnosno sam čovjek odlučujući za razvoj društva, dok je uloga tehnike u tome od marginalnog značaja. Nasuprot tim stajalištima, tehnološki deterministi tvrde suprotno, smatrajući kako tehnički izumi dizajniraju društvenu arhitekturu i odnose.
Brojne suvremene napredne tehnologije kao što su, na primjer, senzorske i satelitske tehnologije nisu vidljive odnosno lako uočljive, a utkane su u naš svakodnevni život. Nekada su tehnološke naprave i izumi bili znatno vidljiviji, što je olakšalo filozofu Francisu Baconu da zaključi kako su tiskarski stroj, barutni prah i kompas promijenili cijelo naličje odnosno društveno stanje u čitavom svijetu. U tom kontekstu valja ustvrditi kako je internet gotovo sveprisutan, pa je njegova važnost samorazumljiva odnosno nedvojbena.
Ipak, rasprostranjenost interneta temelji se na određenim, manje vidljivim tehnološkim rješenjima. Većina ljudi nije svjesna kako je svojevremeni pronalazak interaktivnog korištenja računala bio ključni korak u smjeru izravnoga partnerskog odnosa ili simbioze čovjeka i računala. To se dogodilo u doba dominacije velikih računalnih uređaja koje je trajalo do 1980-ih godina.
Izum interaktivne uporabe računala zasnivao se na podjeli vremena (na veliko središnje računalo moglo se priključiti mnogo terminala tako da su brojni korisnici mogli istodobno utipkavati upute i naredbe, a odgovor dobiti gotovo odmah), što je predstavljalo radikalno novi, to jest, izravni odnos čovjeka i računala. Tako nešto do tada nije postojalo. Važan doprinos za popularnost interneta i osobnih računala ostvario je izum grafičkog sučelja.
Navedene i srodne tehnološke inovacije omogućile su kapilarnu integraciju interneta u sve segmente života i rada. Na taj način stvorena je okosnica za njegov sustavni utjecaj na psihologiju pojedinca, grupe, pa i društva u cjelini. To nije novi društveni fenomen, jer slične procese prepoznajemo prigodom artikulacije tehnološke infrastrukture potrebne za funkcioniranje industrijskih društava u nastajanju, tijekom 19. stoljeća.
Ogromna je razlika između nekoga niza alata i razgranate tehnološke infrastrukture na određenom teritoriju. Industrijska revolucija dobila je puni zamah, tek nakon što su njezine operativne pretpostavke postale ugrađene u sveobuhvatne sustave i mreže kao što su, primjerice, željezničke, cestovne i električne mreže. Te nove prijevozne i energetske mrežne strukture uz telegraf i telefon, te sustave za emitiranje koji su nastali s njima, društvu su podarili nova obilježja.
Nova tehnološka mrežna infrastruktura izmijenila je način razmišljanja o radu, zabavi, putovanju, obrazovanju i, u krajnjoj liniji, što je najvažnije, transformirala obitelj i zajednicu. Riječ je o novoj tehnološkoj paradigmi koja je preinačila inženjersku kulturu, te ujedno poslovnu i opću kulturu u skladu sa svojim načelima. Istodobno se mijenja psihologija odnosno način razmišljanja pojedinca, koji je fundamentalna sastavnica navedenih procesa.
Povijesno gledajući, ljudi, društvene organizacije i ustanove razvili su nova obilježja života i rada koja su bila komplementarna industrijskim društvima. Međusobno prožimanje iznjedrilo je novi i specifičan sociotehnološki sustav koji je imao tendenciju ekspanzije u planetarnim okvirima. Drugačije govoreći, društva odnosno države uklopili su se u dominantnu tehnologiju.
Trenutno se društvene zajednice prilagođavaju univerzalnoj računalnoj, to jest, internetskoj infrastrukturi, a taj proces je znatno brži od socijalne prilagodbe novim tehnologijama u doba industrijske revolucije. Pri tome je neprijeporno, kako su izazovi za čovječanstvo u 21. stoljeću, koje predstavljaju internetske odnosno informacijske tehnologije te biotehnologija, sigurno znatno veći od izazova koje su nekoć predstavljali parni strojevi, željeznica i električna energija.
Novi društveni obrasci
U samim počecima, popularizaciji digitalne kulture znatno je doprinijela upotreba osobnih računala u domovima i na radnim mjestima. Taj fenomen inicirale su tehnološke inovacije, čiji se značaj često ne ističe u dovoljnoj mjeri. Više od jednoga desetljeća, još od početka 1970-ih godina, razvoj mreža i kućnih računala događao se posve odvojeno. Te dvije struje tehnološkoga razvoja počele su se približavati potkraj 1980-ih godina s pojavom modema, internetskih servisa i world wide weba.
Masovna upotreba računala, prije svega osobnih računala, a nešto kasnije i mobilnih telefona drastično su redizajnirali društvenu komunikaciju, te socijalnu dinamiku općenito. Za tradicionalne društvene veze potrebni su povjerenje, uvažavanje, dosljednost, energičnost, a ponekad i požrtvovnost, što su za tehnološku racionalnost nepoželjni, to jest, nepotrebni generatori neefikasnosti. Međutim, eliminacija poteškoća, smetnji i različitih blokada iz društvenih veza neće ih ojačati, nego oslabiti jer su sastavni dio ljudske prirode.
Facebookov osnivač Mark Zuckerberg hvali novu društvenu dinamiku unutar društvenih mreža kao glatkoću dijeljenja koja predstavlja uklanjanje svjesnog truda pri socijalizaciji. Širenje osobnih kontakata odnosno socijalnih mreža pojedinca radikalno se pojednostavnilo unutar društvenih mreža. Veze se više sklapaju i održavaju tehnološkim posredovanjem. Mlađe generacije odrastaju unutar takvoga tehnološkoga okruženja i za njih je posve prirodna tehnološki posredovana komunikacija.
Za većinu mladih, internetska tehnologija postaje neuočljiva, bolje reći o njoj se ne razmišlja, jer je integrirana i lako dostupna u svim segmentima života i rada. Takav sličan odnos imali su pripadnici starijih generacija prema električnoj struji o kojoj ni oni uopće nisu razmišljali, to jest, nisu je bili svjesni sve dok ponekad ne bi nestala. Tehnologija ne postaje nevidljiva nekom naredbom ili svjesnim činom. Ona to postaje tek nakon postupne kulturne i osobne aklimatizacije. Međutim, valja upozoriti kako navikavanjem na tehnologiju ona ujedno nad nama zadobiva sve veću moć.
Već neko vrijeme mlada populacija, ali i brojni pripadnici starijih generacija znatan dio svog društvenog života, bolje reći vremena, provodi družeći se odnosno komunicirajući sa svojim online prijateljima na nekim od brojnih društvenih mreža kao što su Facebook, X (bivši Twitter), YouTube, Tik Tok, Instargram, WhatsApp, Snapchat i druge. Treba spomenuti kako su najutjecajnije društvene mreže u vlasništvu tehno korporacija kao što su Alphabet i Meta koje su stekle zavidnu društvenu moć i ogroman kapital.
Ideološki i kulturni aspekti
Smatram kako internetske tehnologije stimuliraju homofiliju, koja predstavlja svjesnu ili nesvjesnu sklonost komuniciranja odnosno druženja sa sličnim osobama. Ta pojava se sve više očituje, primjerice, u zbližavanju ideoloških, to jest, svjetonazorski istovjetnih i sličnih osoba. Na internetskim grupama, portalima, forumima i drugim komunikacijskim mrežama ideologiju generiraju različiti aktivisti bez odgovarajućih znanja i sposobnosti kritičkog promišljanja. Nastaju brojne ideologizirane i netolerantne skupine, koje agresivno promiču određeni svjetonazor.
Ideološke poruke često su zakamuflirane unutar humanih, empatičnih i univerzalnih pozitivnih vrijednosti, koje većina ljudi i algoritmi nisu u stanju iščitati. Naime, misli i poruke mijenjaju smisao i važnost ovisno o kontekstu u kojem su prezentirane. Ujedno, često se pojedine društvene pojave i fenomeni (svjesno) pogrešno imenuju, što dodatno produbljuje nerazumijevanje, pa i konflikte. Jedna od posljedica nemogućnosti prepoznavanja istine unutar odaslanih poruka je bujanje različitih teorija zavjere i porast nepovjerenja i mržnje na društvenim mrežama.
Ideološki rat odvija se na društvenim mrežama, politici, kulturi i praktično u svim ostalim socijalnim segmentima. Prije nekoliko godina globalna društvena mreža Twitter, koju je vodio osebujni suosnivač Jack Dorsey protjerala je Donalda Trumpa s te mreže. Tako su postupili Facebook, Instagram i YouTube. Ove godine Donald Trump je ponovo izabran za predsjednika, a Twitter je dobio novoga vlasnika. Pri tome je Donald Trump, ne samo vraćen na društvene mreže iz kojih je izgnan, već i uživa javnu podršku njihovih vlasnika. Bez svake sumnje, te i druge ideološke i političke nesuglasice na internetu utječu na psihološke profile konzumenata tih sadržaja.
U tehnološki genetski kod može se integrirati određeni sustav vrijednosti, koji će izravno ili neizravno dizajnirati psihu korisnika. Međutim, u slučaju nastanka i ranoga razvoja interneta uočljiva je bila suradnja različitih vrijednosnih koncepata. Naime, internet je nastao u partnerskom odnosu triju skupina : vojske, sveučilišta i privatnih kompanija. Njihovi sustavi vrijednosti u velikoj mjeri se razlikuju, ali ih je udružio zajednički cilj.
Interesantno je ukazati na još jedan fenomen. Rat kao destruktivna sila, u pravilu, mobilizira znanost i kreativnost. Tijekom stoljeća, sve otkako su drevni Grci izradili katapult, a Leonardo da Vinci bio vojni inženjer u službi Cesarea Borgie, vojne potrebe pokretale su napredak tehnologije, a pogotovo se to događalo sredinom 20.stoljeća. Mnoge zadivljujuće tehnološke inovacije toga vremena – računala, atomska energija, rada i internet – rezultat su djelovanja i potreba vojske.
Svojedobno su ljevičari, prije svega, pripadnici hipi pokreta smatrali računala i informatičku tehnologiju alatima totalitarne države. S vremenom su se ta stajališta transformirala, te je uslijedilo stapanje kontrakulture i informatičke industrije o čemu je pisao John Markoff u studiji Što je rekao puh. Vrlo brzo su internetske tehnologije postale alat globalnoga aktivizma odnosno lijevo orijentirane borbe za ljudska prava, ekologiju, ženska i radnička prava, kao i za promociju različitih mirovnih pokreta.
Stapanje računalne odnosno internetske tehnologije i ljevičarskih svjetonazora rezultirao je cyberdeličnom fuzijom koja se ogleda u izjavi Timothy Leavyja kako su osobna računala postala novi LSD. Tu je poznatu mantru kasnije preinačio u izjavu – aktiviraj se, učitaj se, priključi se. Očito je kako internet posjeduje potencijal na dizajniranje, ne samo individualne psihe, već i poticanje političkog aktivizma.
Internetsko djelovanje pojedinaca i organizacija odvija se u uz pomoć, prije svega, mrežnih struktura. Treba napomenuti kako jedna osoba sudjeluje u aktivnostima većeg broja društvenih mreža i u tome ima određeni stupanj autonomije. Upravo ta autonomnost, pogotovo kod mlade generacije, potencira osjećaj slobode. Naime, pojedinac odlučuje kojoj će mreži pristupiti i s kim će unutar nje komunicirati. Eventualni izlazak iz mreže je jednostavan i zagarantiran.
Unutar gusto tkanih društvenih mreža djeluju utjecajne osobe koja predstavljaju glavna čvorišta. Njihova pozicija i utjecaj nije toliko uočljiv, kao što je to slučaj u klasičnim hijerarhijskim organizacijama. Stoga internet, preciznije rečeno internetske mreže potiču individualni osjećaj autonomije i slobode. Međutim, treba napomenuti kako postoji tri vrste mreža : centralizirane, decentralizirane i distribuirane. Samo u distribuiranim mrežama egzistira egalitarizam u pogledu disperzije informacija, što ne uključuje automatski i ravnopravnu raspodjelu moći. Često članovi mreže nisu toga svjesni.
Umreženi odnosi i mrežne organizacije postupno se artikuliraju kao fundamentalne sastavnice grupnog djelovanja. Tome svakako ponajviše doprinosi internet koji je integriran sve segmente života i rada omogućavajući odnosno generirajući socijalnu dinamiku. Stoga su osobna stajališta, vrijednosti, očekivanja i emocije u velikoj mjeri oblikovana internetom.
Društvene mreže
Ideja društvenog umrežavanja s računalom kao posrednikom je relativno stara i seže sve do kalifornijske kontrakulture ranih 1970-ih godina. Pripadnici hipi pokreta nastojali su uz pomoć računala odnosno tehnoloških naprava afirmirati kulturu egalitarizma i grupnu psihologiju miroljubivosti i marginalizacije materijalizma. Povijest ovih nastojanja prepuna je poduzetničkih pothvata društvenog umrežavanja, koji su većinom nakon procvata padali u zaborav ili opstali u skromnim nišama komunikacijskog ekosustava.
Internetske društvene mreže ostavljaju jedan od najjačih tehnoloških otisaka na mlade generacije, ali i ostale sudionike u njihovom funkcioniranje. Prema američkim znanstvenicama Danah Boydu i Nicole Elisonu stranice za društveno umrežavanje su usluge bazirane na webu, a koje omogućavaju pojedincima da : 1. izgrade javni ili djelomično javni profil unutar određene društvene mreže, 2. artikuliraju popis ostalih korisnika s kojima su u vezi i 3. pregledaju njihov popis i one koji su izradili drugi korisnici unutar društvene mreže.
Prva društvena mreža koja je pokrenuta, a odgovara definiciji Boyda i Ellisona, bila je SixDegrees. Ta mreža postala je dostupna 1997. godine, te je privukla milijune korisnika. Bez obzira na zavidnu popularnost, SixDegrees nije uspjela ostvariti poslovnu održivost, te je zatvorena 2000. godine kao dot-com mjehur. Analiza tog neuspjeha ukazuje na činjenicu kako je ta društvena mreža bila ispred svoga vremena, odnosno nisu se ispunili svi potrebni uvjeti za njeno profitabilno djelovanje. U tadašnje vrijeme većina pojedinaca nije imala proširene mreže prijatelja koji su bili online. Drugačije govoreći, internet psihologija koja se ponajprije zasniva na umreženosti i dijeljenju doživljaja i informacija nije bila dovoljno razvijena.
Od 2003. godine društvene mreže i aktivnosti na njima postaju mainstream, te se njihov broj povećava, a neke od njih su, primjerice, LinkedIn, MyChurch, Xing, Orkut i MySpace. Propadanje društvenih mreža nastavilo se, što je uobičajena karakteristika bilo kojeg poduzetničkog pothvata. Propala je i društvena mreža MySpace koja je bila najutjecajnije u tadašnje vrijeme. Međutim, fenomen društvenog umrežavanja, kao važne sastavnice internet psihologije nastavio se širiti, te je iznjedrio moćne i gigantske društvene mreže kako što su, primjerice, Facebook i Instagram. Razumljiv je utjecaj na radne odnose jer način razmišljanja i ponašanja pojedinaca u poslovnim organizacijama ovisi o utjecaju internetskih tehnologija i društvenih mreža kao njihova sastavnog dijela.
Psihološko profiliranje unutar poslovne organizacije
Internet je radikalno redizajnirao, pored ostaloga, komuniciranje, ne samo u svakodnevnom životu, već i poslovnom svijetu. Taj proces je Bill Gates, glavni izvršni direktor i suosnivač Microsofta, prepoznao još 1994. godine. Stoga je te godine odlučio u njegov razvoj uložiti više od 100 milijuna američkih dolara. U svojoj knjizi The Road Ahead, Gates izrijekom konstatira, kako će internet najveću promjenu izazvati u načinu komuniciranja između ljudi. Još tada je ukazao na činjenicu kako internet revolucija znatno nadmašuje važnost PC revolucije.
Elektronska pošta drastično je olakšala mogućnost međusobnog komuniciranja zaposlenika na svim organizacijskim razinama. Otvoreni komunikacijski kanali i poslovna strategija otvorenih vrata postali su vrlo lako ostvarivi, uz minimalni utrošak vremena i energije. Ujedno se internetska psihologija, odnosno sustav vrijednosti koje potiče, bazira na otvorenosti i grupnom komuniciraju tijekom cijeloga dana, bez obzira na mjestu na kojem se sudionici razgovora nalaze.
Takvi osobni stavovi potiču zaposlenike na komuniciranje i s rukovoditeljima na najvišim upravljačkim razinama. U tome se ne ustručavaju, za razliku od starijih generacija u hijerarhijskim organizacijama koji su zazirali od toga, a nisu bili ni u prilici, razgovarati s najvišim menadžerima. Otvoreni i umreženi komunikacijski kanali, te odgovarajuće internetske tehnologije predstavljaju učinkovite alate izgradnje pozitivne kolektivne svijesti.
Bitni element internet psihologije je povjerenje. Uspješno funkcioniranje društvenih mreža i internetskih kompanija podrazumijeva međusobno povjerenje između svih njenih članova odnosno zaposlenika. Povjerenje se ponajprije gradi na dosljednosti i moralnom autoritetu. Poslovni lideri uz pomoć internetskih tehnologija artikuliraju specifične i originalne organizacijske kulture. Ipak, i u segmentima visokih tehnologija pojedine poslovne vođe često odlučuju autoritarno i provode rigorozne kontrole.
Jedan od takvih poslovnih lidera i vizionara je Elon Musk. O njegovom stilu rukovođenja piše Walter Isaacson u knjizi Elon Musk, te navodi :“Musk je shvatio da je dizajn dobre tvornice kao dizajn mikročipa. Važno je da se u svakom djelu stvori odgovarajuća gustoća, tok i procesi. Zato je naviše pazio na ekran koji je pokazivao svaku stanicu u montaži sa zelenim ili crvenim svjetlom koje je signaliziralo teče li posao dobro. Bilo je i zelenih i crvenih svjetala na samim stanicama, pa je Musk mogao u šetnji kroz tvornicu skretati prema problematičnim točkama. Njegovi su ljudi govorili da ide na crveno.“ Musk nastoji što više vremena provoditi u proizvodnim pogonima i odlučivati u hodu.
Riječ je o menadžeru koji se ne oslanja samo na internetske i robotske tehnologije, već potiče izravne ljudske kontakte odnosno neposrednu međusobnu komunikaciju. Ujedno je sklon individualnom odlučivanju oslanjajući se na svoju kompetentnost i intuiciju. Svojedobno je izračunao kako u uspješnom radnom danu donese stotinu zapovjednih odluka hodajući po montaži, to jest, proizvodnim pogonima. Pri tome je svjestan kako će ih barem 20 posti biti krivo i poslije ih se mora mijenjati. Ipak, Musk izrijekom tvrdi :“Ali ako ne odlučujem, gotovi smo.“ Takav poslovni pristup odudara od standardnog rukovođenja u internetskim kompanijama u kojima vlada suradnja, dogovaranje i kolektivno odlučivanje.
Muskov primjer, ali i praksa nekih drugih vođa u visoko tehnološkim kompanijama pokazuje kako ne postoji univerzalna receptura upravljanja u digitalnoj ekonomiji. Bez obzira na internetske tehnologije, automatizaciju odnosno robotizaciju i umjetnu inteligenciju poslovni lideri i dalje moraju biti vizionari i karizmatične vođe, koji uspješno inspiriraju ljude u neposrednom kontaktu. Rukovođenje moraju zasnivati na dosljednosti i uvjerljivosti. Musk svoju poslovnu kulturu opisuje pojmovima žestoko i ultražestoko, a oni zorno ukazuju kakav radni angažman očekuje od svojih zaposlenika. Međutim, i sam Musk ima žestok radni ritam i često radi i do 18 sati na dan. Puno puta cijelu noć provode na radnom mjestu, spavajući na improviziranom ležaju.
Komuniciranje na radnom mjestu
Muskova poslovodna praksa ukazuje na činjenicu kako je izravni razgovor ljudi važan i danas, odnosno u digitalno doba. Međutim, ta neposredna komunikacija mora se skladno nadopunjavati s digitalnim informacijskim kanalima koji utječu na psihološko profiliranje zaposlenika. S tom su praksom vodeće tehnološke kompanije razvijenih zemalja započele 1990-ih godina. Protok informacija znatno se ubrzao sveobuhvatnim umrežavanjem, što je dodatno poticala otvorena organizacijska struktura. Jedan od rezultata tih procesa je uspostava fleksibilnosti, koja je iznimno bitna u vrijeme brojnih izazova proizašlih iz novih tehnologija i digitalne transformacije.
Grupno komuniciranje nužan je preduvjet razmjene znanja i informacija, te djelotvorni alat dizajniranja organizacijske kulture odnosno kolektivne svijesti. Internet psihologija, kao sastavnica individualne svijesti odnosno specifičnog načina razmišljanja, važan je element prilagodbe za djelovanje u digitalnoj ekonomiji, ali i u digitalnom društvu općenito. Generacije rođene nakon 1990. godine internetski se psihološki profiliraju od najranije dobi prihvaćajući brojna visokotehnološka rješenja i specifičnu logiku, kao sastavni dio života i rada. U tom pogledu su jedinstveni naraštaj u ljudskoj povijesti, jer su u tehnološkom smislu superiorni spram vlastitih roditelja, a pogotovo onih još starijih.
Internetske tehnologije poticajne su za afirmaciju grupnoga i timskoga rada. Toga su svjesni tehnološki poduzetnici, te plasiraju brojne inovacije na tom području. Pionirski doprinos u tom pogledu je tehnološko rješenje, poznato kao IBM Lotus Notes, koje se pojavilo 1989. godine. S vremenom se ubrzava razvoj programske podrške, to jest, softverskih alata za potporu različitih aspekata grupnog rada što uključuje komunikaciju, koordinaciju i suradnju.
Na taj način se pospješuje dijeljenje informacija i znanja, poboljšava i olakšava upravljanje radnim zadaćama, te unaprjeđuje kolektivno rješavanje problema. Radi se o tehnološkoj platformi koja je stvorila pretpostavke za upravljanje znanjem, kao nove menadžerske discipline. Ujedno je nastala i nova strukturalna forma poznata kao učeća organizacija. Za nju je karakteristično umrežavanje koje je primjereno za digitalno doba, a sve se više afirmira od 1990-ih godina.
Upravljanje znanjem, učeća organizacija, plošne strukture i umrežavanje predstavljaju djelotvorne procese i forme koji su prikladni za sofisticirano komuniciranje i djelovanje zaposlenika s internetski profiliranom psihom. Specifična internet psihologija mlađih generacija i potreba za novim načinom komuniciranja prisutna je i izvan radnih prostora i poslovnih organizacija. Društvene mreže su jedan od dominantnih oblika unutar kojih, prije svega mlađe generacije iskazuju svoje sklonosti, stavove, komentare, te se i kreativno izražavaju u skladu s logikom funkcioniranja novih društvenih medija.
Općenito govoreći, tehnološki razvoj je iznimno brz pri čemu generira brojne disruptivne tehnološke izume poput, primjerice, električnih automobila. To iziskuje određeno vrijeme prilagodbe i izradu popratne infrastrukture. U tom smislu, Joi Ito, direktor MIT Media Laba upozorio je kako se tehnološke promjene, bolje reći inovacije kreću puno brže od njihova okruženja, a posljedica toga procesa je društvena, kulturna i gospodarska trzajna povreda kralježnice. Valja upozoriti kako tehnologije dubokog učenja, to jest, umjetne inteligencije predstavljaju značajan izazov za koji društvo trenutno nema jednoznačni odgovor.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments