By Eksternalizacija (outsourcing) poslovnih procesa rezultirala je, pored ostalog, i mogućnošću da brojni pojedinci rade u svojim domovima. Tako je nastao pojam mali ured/kućni ured – SOHO (small office/home office). To podsjeća na predindustrijska vremena i fleksibilno radno vrijeme. Fleksibilno radno vrijeme stimulira motivaciju te omogućuje autonomnost. Riječ je o važnim sastavnicama današnje inovativne ekonomije u kojoj su kreativnost i znanje odlučujući za realizaciju održive konkurentnosti.
Pored koncepta SOHO, istodobno su se u korporacijama afirmirali i otvoreni uredski prostori koji imaju neograđene zone za razmišljanje, zabavu, objedovanje i ispijanje kave kao i sam rad. Međutim, odnedavno se uvode manje ograđene sobe za individualnu poslovnu meditaciju jer se duboka koncentracija može ostvariti samo u samoći i mirnom okruženju. Takav tip ureda postaje standardnom sastavnicom korporativnih sjedišta prvenstveno visoko tehnoloških tvrtki.
Uredski model SOHO ima i određene potencijalne slabosti poput, primjerice, ometanja radnog procesa nepotrebnim razgovorima i pitanjima člana obitelji ili nemogućnosti neposredne komunikacije s kolegama. Nadalje, izostaje prepoznavanje poruka odaslanih govorom tijela te precizno uočavanje intonacije izgovorenih riječi. Valja naglasiti kako je ponekad upravo komunikacija licem u lice generator novih ideja i poslovnih prijedloga. Često je neposredna komunikacija snažan motivacijski faktor pogotovo kada se realizira u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi.
Prilikom dizajniranja uredskih prostora odnosno poslovnih zgrada, ali ne samo njih, treba poznavati i razumjeti (poslodavčevo) željeno odnosno očekivano kretanje ljudi kroz te buduće prostore. Planiranjem interijera mogu se modelirati kretanja prostorom što potencira susretanje djelatnika. Atraktivan i funkcionalan interijer stvara osjećaje ugode i opuštenosti a to stimulira kreativne procese.
Dakle, dizajneri i arhitekti moraju poznavati korporativnu kulturu, proizvodne procese i druge specifičnosti tvrtke kako bi mogli projektirati uredske prostore. Zgrada odnosno uredi svojom strukturom i sadržajima mogu značajno doprinijeti povećanju kreativnih kapaciteta tvrtke. Međutim loše, bolje reći, neodgovarajuće arhitektonsko planiranje rezultira ometanjem i otežavanjem kreativnog angažmana.
Čak što više, modeliranje društvenih odnosa možemo prepoznati i u urbanističkom planiranju gradova. Tako su se, primjerice, gradske cjeline u doba industrijalizacije planirale i gradile kako bi na sofisticiran način reproducirale i jačale postojeću društvenu hijerarhiju. Takvi urbanistički koncepti smanjivali su društvene susrete dijeleći urbanu cjelinu na niz manjih slabo povezanih dijelova. Na taj način se obeshrabrivalo kolektivno djelovanje te pasiviziralo ljude.
Suvremene tendencije ukazuju na snažan razvoj ne samo pametnih gradova već i pametnih poduzeća. Koncepti pametnih gradova i pametnih poduzeća iziskuju nova arhitektonska i urbanistička rješenja koja potiču kreativnost, angažman, solidarnost i kolektivni duh građana i zaposlenika.
Comments