Mozak, vid, percepcija i kreativnost

Gregory Berns u knjizi „ Ikonoklast : neuroznanstvenik otkriva kako misliti drukčije“ tvrdi :“Da biste stvari vidjeli drukčije od ostalih, najučinkovitije je rješenje bombardirati mozak podacima na koje prije nije nailazio. Percepcija nepoznatog mozak oslobađa okova prethodnih iskustava i prisiljava ga da donosi nove odluke.“

Važna je drugačija percepcija. Vid nije isto što i percepcija : percepcija je ono što inovatore razlikuje od imitatora. Vid je proces u kojem fotoni udaraju u fotoosjetljive stanice u mrežnici oka te se kao impulsi živcima  prenose u različite dijelove mozga. Percepcija je, kao što ističe Berns, „mnogo složeniji proces kojim mozak interpretira te signale.“

Na desetine stručnjaka vidjelo je grafičko sučelje u Xerox PARC-u u Palo Altu, ali ga je samo  Jobs percipirao drugačije uviđajući njegov veliki potencijal u računalnoj industriji. On je uspješno prepoznao veliku potencijalnu uporabnu vrijednost ove inovacije u sasvim drugoj industriji, a ne u industriji kopirnih uređaja gdje je nastala. To razvojnim inženjerima u Xerox PARC-u nije palo na pamet.

Kako se ne bi zagušio obrađujući podatke, mozak predviđa ono što vidi i mijenja ta predviđanja samo ukoliko pogriješi. Zbog toga ne iznenađuje što mozak u nekim okolnostima može pogriješiti i krivo pretpostaviti da nešto vidi. Ključna je zakonitost percepcije – najvjerojatniji način percipiranja vezan je uz prošla iskustva. Naime, percepcija je najjednostavniji način na koji mozak interpretira različite vizualne signale, a vjerojatnost načina interpretacije izravan je rezultat prošlih iskustava.

Vizualna kreativnost – mašta – koristi iste dijelove mozga kao i vizualni sustav (vid). Mašta potječe iz vizualnog sustava. Mašta je u načelu obrnuti proces percepcije. Radikalna inovativnost je neodvojiva od mašte.

Kako bismo razmišljali kreativno te razmatrali mogućnosti kao ikonoklasti odnosno radikalni inovatori moramo odbaciti kategorizaciju koja se temelji na iskustvu. Većini je ljudi – inovatora to teško učiniti. Uobičajeno je da kategorizacija postaje sve nepokolebljivijom što se više trudimo zaobići je. Postoji bolji način na koji mozak možemo natjerati da se trgne iz predvidljivosti percepcije : bombardirati ga novim iskustvima.

Najsigurniji način poticanja mašte je suočavanje perceptualnoga sustava s nepoznatim ljudima, mjestima i stvarima. Pri tome se treba koristiti analogijama te slobodno zapisivati intuitivne osjećaje.

Nasuprot tome, duboko ukorijenjene društvene vrijednosti i snažna pripadnost grupi blokira kreativne procese. Takve efekte izaziva i strah od neuspjeha odnosno nesigurnost.