By Tehnologija je jedna od ključnih sastavnica ne samo ekonomije, već i ljudske djelatnosti u cjelini. O njenom gospodarskom značaju dovoljno govori podatak kako pojedine faze ekonomskog odnosno društvenog razvoja nazivamo, na primjer, industrijsko ili digitalno doba. Karakteristika je tehnološkog procesa kontinuirana artikulacija sve kompleksnijih tehničkih alata. Kulminacija je pojava mislećih strojeva, te integracija tehnologije u sve segmente života, ali i proizvode kojima se služimo. Međutim, današnji tehnički progres uvodi nas u novo razdoblje koje možemo nazvati kvantnog doba.
Generatori tehnološkog progresa
Prvobitni impuls za izradu alata odnosno primitivnih tehnoloških rješenja bila je egzistencijalna nužda. Alati i slična pomagala izrađivali su se kako bi se osiguralo preživljavanje u surovim uvjetima prirodnog okruženja. Nakon te faze javlja se potreba za gomilanjem materijalnog bogatstva, koja rezultira inoviranjem oružja, prijevoznih sredstava i drugih tehničkih pomagala. Nakon egzistencijalne nužde i privatnog vlasništva, kao važan generator tehnološkog razvoja javlja se ljudska znatiželja za upoznavanjem nepoznatog odnosno prirode oko sebe. Tako nastaje, primjerice, kompas i teleskop.
U takvim okolnostima tehničke inovacije odvijale su se sporadično, to jest, u dugim vremenskim intervalima. Do bržeg tehničkog razvoja dolazi spajanjem inoviranja, znanosti i ekonomije. Ta se sinteza uočava u industrijskoj revoluciji, kada započinje tehnološko inoviranje proizvodnih i transportnih procesa sa ciljem stjecanja profita. Po prvi puta je znanost, bolje reći, primijenjena znanost izravno u službi profita. Pri tome je istinska ljudska radoznalost i želja za znanjem sačuvana u formi fundamentalnih znanosti, koje nisu podređene interesima zarade.
Danas se tehnološki razvoj gotovo u cijelosti odvija zahvaljujući znanosti, te je u znatnoj mjeri profitabilno usmjeren. Međutim, istodobno je tehnološki progres postao iznimno kompleksan, pa tehnološke korporacije ulažu ogromna financijska sredstva u procese koji nisu, u prvom redu, komercijalni. To se odnosi, primjerice, na učenje, osobni razvoj, povjerenje, suradnju i dijeljenje znanja, koji su se afirmirali kao nužne sastavnice korporativne kulture i poslovne strategije. U tom kontekstu valja spomenuti kako je generiranje znanje ključan proces, a podupiru ga i potiču nadareni pojedinci i napredne računalne tehnologije.
Upravljanje znanošću odnosno istraživanja primijenjene znanosti kao i tehnološke istraživačke procese gotovo je nemoguće uklopiti u poslovnu politiku, kao jamce sigurnog dugoročnog korporativnog razvoja. Riječ je o nepredvidivim i iznimno otvorenim procesima koji se munjevito razvijaju. U takvim okolnostima lideri visoko tehnoloških kompanija trebaju se služiti i intuicijom prilikom osmišljavanja poslovne orijentacije u budućnosti, a poželjna je i određena doza sreće. Praksa je potvrdila ispravnost te tvrdnje.
Pojedina znanstvena područja bila su desetljećima marginalizirana, a onda se ta situacija gotovo u trenu promijenila transformirajući ih u ključne sastavnice tehnološkog razvoja. Tako su, na primjer, neuronske mreže na području umjetne inteligencije bile desetljećima marginalizirane i omalovažavane od istaknutih istraživača poput Marvina Minskog. Svojedobno je svega nekoliko izoliranih znanstvenika poput Geoffreya Hintona i Yanna LeCuna istraživalo na tom području. Tada je pojam neuronsko u znanstvenim krugovima bio, u tolikoj mjeri, kontroverzan da su ga istraživači namjerno izbacivali iz svojih radova. Dakle, 1990-ih godina to se doimalo nemogućim, ali neuronske mreže počele su dominirati na području umjetne inteligencije.
Čak i u računarskoj opremi razvojni put prema umjetnoj inteligenciji bilo je nemoguće predvidjeti. Danas je poznato kako su GPU – graphic processing units (grafičke procesne jedinice) – temeljna sastavnica moderne umjetne inteligencije. Ali one su prvobitno razvijane, kako bi pružile što realističniju grafike za računalne igre. Međutim, brzo paralelno procesiranje za atraktivnu grafiku pokazalo se savršenim za treniranje dubokih neuronskih mreža. Bila je čista sreća što je potražnja za foto realističnim računalnim igrama navela tvrtke, poput Nvidije, da investiraju tako puno u razvoj računalnog hardvera, koji se zatim neplanirano, gotovo savršeno, uklopio u napredak strojnog učenja. Nakon afirmacije neuronske mreže AlexNet 2012. godine, u sljedećih pet godina, cijena dionica Nvidije porasle je 1.000 posto.
Premda je tehnički odnosno tehnološki razvoj iznimno kompleksan fenomen, ipak je moguće odrediti neke ključne događaje, to jest, procese koji su ga oblikovali u značajnoj mjeri. Riječ je o kolopletu, bolje reći, umreženim kreativnim zbivanjima koji su se nekako u isto vrijeme odvijali u raznim područjima ljudskoga stvaralaštva. Ta se umreženost kreativnog stvaralaštva naziva paradigma.
Promjena paradigme
Društvenu odnosno industrijsku paradigmu definiraju fundamentalni kreativni doprinosi, prije svega, u znanosti i kulturi. Duh moderne, kao dominantne paradigme većeg djela 20. stoljeća, formirao se u njegovim prvim desetljećima. Jedna od najznačajnijih osoba toga vremena svakako je Einstein na čiji su se život i rad odražavale promjene društvenih i moralnih normi modernističkog duha. Na društvenoj sceni osjećala se stvaralačka sloboda – Picasso, Joyce, Freud, Stravinski, Schὅnberg i drugi raskidali su okove konvencija.
Einstein nije relativist premda ga mnogi tako doživljavaju zbog njegove teorije relativnosti, koju je formulirao u mladim danima. Ipak, i za svih njegovih teorija, uključujući teoriju relativnosti, krije se neprekidna potraga za nepromjenjivim, sigurnim i apsolutnim. Slavna je njegova izjava kako se Bog ne kocka i ne dopušta da se išta slučajno događa.
Determiniranost je jedna od bitnih odrednica moderne, koja je obilježila način razmišljanja, ne samo u teorijskoj znanosti, već i praktičnim disciplinama poput ekonomije. Naime, ekonomski analitičari i poslovni ljudi težili su determinističkim spoznajama kako bi mogli sa sigurnošću planirati buduća tržišna događanja. U taj pojmovni sklop spadale su, primjerice, norme i kvantiteta, te drugi mjerljivi i materijalni elementi. Organizacijske strukture bile su mehaničke i precizno razrađene.
Taj analogni gospodarski model i determinističko mišljenje uzdrmala je digitalna tehnologija i uspostava postmoderne. Afirmira se holističko mišljenje, teorija kaosa, umreženost i fluidnost kao značajke ekonomskih i društvenih obrazaca. Digitalizacija odnosno poslovni koncepti zasnivaju se na nematerijalnim elementima, kao što su podaci, informacija i znanje. Teorija informacije pružila je nove spoznaje o funkcioniranju živih bića uključujući samoga čovjeka, te artikulirala temelje za izradu mislećih strojeva, to jest, računala. Podaci postaju bitni resurs u ekonomiji postmoderne.
Kvantna paradigma
Međutim, dominaciju digitalne ekonomije odnosno digitalnog doba uzdrmala je kvantna teorija i najavila skoru marginalizaciju digitalne paradigme. Živimo u vremenu nadolazeće transformacije i afirmacije kvantne paradigme. Ipak, valja napomenuti kako dominaciju kvantne tehnologije, to jest kvantne paradigme otežavaju određeni neriješeni tehnički problemi.
Kvant je rođen 1900. godine kada je njemački fizičar Max Planck postavio jedno jednostavno pitanje : zašto predmeti svijetle kada su vrući ? Einstein je 1905. godine, iste godine kada je otkrio specijalnu relativnost, primijenio kvantnu teoriju na svjetlost i pokazao kako svjetlost nije samo val, već se ponaša i kao paketić energije odnosno čestica, koja je nazvana foton. Dakle, činilo se da svjetlost ima dva naličja : s jedne strane bila je val, kao što je predvidio Maxwell, a s druge strane čestica ili foton, kao što su predvidjeli Planck i Einstein.
Max Born je 1926. godine objavio rad u kojem je ustvrdio da je to što se talasa zapravo vjerojatnost pronalaženja elektrona na tom mjestu. Drugim riječima, zapravo ne možete znati gdje se točno elektroni nalaze. To je formalno izraženo u slavnom načelu neodređenosti Wernera Heisenberga, koje kaže kako ne možemo točno znati i brzinu i lokaciju elektrona.
Govoreći na razini paradigme, kada su Erwin Schrὅdinger, Werner Heisenberg i ostali teoretičari otkrili bitna načela kvantne teorije, neizravno su inicirali visokotehnološku revoluciju današnjice, čija su neka od obilježja, primjerice, laseri i internet. Ključna sastavnica te visokotehnološke revolucije je računalna tehnologija. Ona će u nadolazećoj paradigmi prerasti u kvantno računalstvo koja će biti stožerna sastavnica buduće kvantne paradigme.
Kvantna računala su rezultat radikalnog kvalitativnog tehničkog napretka i po svim parametrima nadmašuju sadašnja i buduća digitalna superračunala. Međutim, za sada nitko ne može predvidjeti kada će se kvantna računala pojaviti na tržištu i postati dostupna poslovnim organizacijama. Naglašavam kako će početak šire komercijalizacije kvantnih računala označiti pad digitalne ekonomije i artikulaciju kvantne ekonomije.
Znanstvenici, ali i političari svjesni su važnosti ovladavanja kvantnom tehnologijom. Američki Kongres je u prosincu 2018. godine usvojio National Quantum Initiative Act kako bi podržao i potaknuo istraživanja na tom području. Naloženo je, pored ostaloga, formiranje nekoliko National Quantum Information Science Research Centers, pri čemu bi svaki od njih raspolagao s godišnjim proračunom od 80 milijuna američkih dolara. Nedugo nakon toga, odnosno 2021. godine američka Vlada investirala je 625 milijuna američkih dolara u projekt razvoja kvantne tehnologije koje nadgleda Ministarstvo energetike. Velike tehnološke korporacije poput, na primjer, Microsofta, IBM-a i Lockheed Martina također su poduprle ta istraživanja s dodatnih 340 milijuna američkih dolara.
Kineske vlasti uložile su 10 milijardi američkih dolara u njihov National Laboratory for Quantum Information Sciences, jer nastoje postati vodeći u tom području. Prema projekcijama Kineske akademije znanosti, to jest, njenog Instituta za kvantne inovacije njihovo kvantno računalo bit će 100 trilijuna puta brže od uobičajenih superračunala. U razvoju kvantnog računalstva sudjeluju i druge razvijene zemlje, poput Velike Britanije u kojoj, u tom pogledu, prednjači Nacionalni centar kvantnog računalstva.
Kvantna računala u stanju su procesuirati nezamislive količine podataka i rješavati do sada nerješive kompleksne probleme. Tako se, primjerice, očekuje kako će 2029. godine kvantna računala biti u stanju probiti sve poznate sigurnosne cyber kodove uključujući šifru 128-bit AES, koju koriste, pored ostalih, online bankarstvo i elektronska trgovina. Zbog te mogućnosti razvoj kvantnog računalstva pomno prate CIA i NSA. O realnosti te mogućnosti svjedoči i činjenica kako je američki Nacionalni institut za standarde i tehnologiju izdao smjernice velikim korporacijama i državnim agencijama za što bezbolnije premošćivanje tog tehnološkog izazova.
Riječ je o novom tehnološkom području u razvoju, ali čija tržišna vrijednost i profitabilnost ubrzano raste. Deloitte, savjetodavna i računovodstvena tvrtka, procjenjuje kako će tržište kvantnih računala porasti od nevelikih stotina milijuna američkih dolara u 2020-im godinama na desetke milijardi u 2030-im godinama.
Tržišna vrijednost startupa PsiQuantum u vrijeme kada nije imao tržišni prototip kvantnog računala, a niti postignute rezultate iznenada je skočila na 3,1 milijardu američkih dolara. IonQ postala je prva veća hardverska i softverska tvrtka za kvantno računalstvo koja je izašla na burzu 2021. godine, prikupivši 600 milijuna američkih dolara. Stoga je uvjerljiva tvrdnja Christophera Savoiea, glavnog izvršnog direktora tvrtke Zapata Computing, koji je izjavio kako nije upitna buduća dominacija kvantnih računala, već trenutak kada će se to dogoditi.
Neprijeporno je kako će kvantna tehnologija unaprijediti proizvodne i uslužne procese. Tako će, na primjer, kvantna računala učinit personalizirane usluge jeftinim i dostupnim na svim područjima života i rada. Postat će uobičajeno da se uz pomoć velikih jezičnih modela vode korisni razgovori s umjetnom inteligencijom o bilo kojoj temi na konverzacijskoj razini.
Mogla bi se realizirati brojna drastična poboljšanja u istraživačkim i proizvodnim procesima. Kvantna računala u suradnji s umjetnom inteligencijom, uz sposobnost modeliranja do molekularne razine, mogla bi odigrati ključnu ulogu u pronalaženju zamjenskih proizvoda za litijske baterije koji bi bili lakši, jeftiniji, čišći, snažniji i jednostavniji za proizvodnju. Otkrivanje novih lijekova moglo bi postati brže i učinkovitije zbog simulacija na molekularnoj razini, pri otkrivanju novih spojeva. To bi bilo značajno djelotvornije u odnosu na tradicionalne eksperimentalne postupke.
Korištenje kvantnih računala iziskivat će ustrojavanje novih poslovnih modela, novih organizacijskih arhitektura, te primjerenu prilagodbu ljudskih resursa novonastalim odnosima. Valja upozoriti i na izazove koje će kvantna tehnologija vjerojatno generirati. Nedvojbeno će kvantni tehnološki otisak biti najjači u ljudskoj povijesti, što samo po sebi predstavlja kušnju, kojoj čovjek mora pristupiti kreativno i fleksibilno. Napominjem, kako, u krajnjoj liniji, ljudski faktor određuje tijek budućih društvenih zbivanja.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments