ETIKAINOVACIJE

ETIKA RAČUNARSTVA U INFORMATIČKOM DRUŠTVU

0

Premda svjedočimo brzom i radikalnom razvoju računalne, informatičke i telekomunikacijske tehnologije, ipak se još uvijek nalazimo na počecima uspostave informatičkoga društva. Bez obzira na tu početnu fazu razvoja novoga društvenog ustroja, već se događaju dramatične preinake u brojnim segmentima socijalnog sustava. 

Računala i novi odnosi

Početak snažnijeg napretka računalne tehnologije lijevo orijentirani političari i pripadnici hipi pokreta doživjeli su kao potencijalnu prijetnju osobnim slobodama, jer su  strojeve koji misle smatrali sredstvom državnog odnosno policijskog masovnog nadzora. Taj skepticizam, koji je nastao ranih 70-ih godina 20. stoljeća, vrlo brzo je nestao zahvaljujući spoznajama o potencijalnim koristima koje ima nova računalna tehnologija.

Analitičari su brzo uvidjeli kako računalna revolucija generira nove odnose, pri čemu su temeljne društvene vrijednosti kapitalističkog uređenja kao što su privatno vlasništvo, tržišno nadmetanje i poduzetništvo ostali praktično nepromijenjeni. Značajna novost ogledala se u tome što se vrijednost počela ponajviše koncentrirati unutar informacija, konkretnije govoreći, u patentima, trgovačkim markama,  autorskim pravima i dr.

Računala su postala bitan alat generiranja dodane vrijednosti koje funkcionira uz pomoć novih i drugačijih organizacijskih načela. Umrežavanje prerasta u dominantan strukturalni oblik koji karakterizira horizontalnost, suradnja i povjerenje. Afirmiraju se radne i poslovne vrijednosti koje uključuju otvorenost, spremnost na promjene, kontinuirano učenje i neovisnost.   

Treba naglasiti kako računala sama po sebi ne kreiraju društvene i poslovne odnose. Računalna tehnologija postaje okidač afirmacije pojedinih vrijednosti unutar određenog sustava, već postojećih organizacijskih ili društvenih vrijednosti. Konkretnije govoreći, unutar visoko tehnoloških tvrtki mogu funkcionirati birokratizirani odnosi, bez obzira na instaliranu računalnu tehnologiju. Stoga su ljudi odgovorni za artikulaciju određenih vrijednosti koje su upisane u DNK računalne tehnologije.

U tom kontekstu valja promatrati vrednovanje informacije kao resursa. Pojedine aktivističke skupine nastoje modificirati kapitalistički odnosno tržišni sustav u informacijskom društvu inzistiranjem na konceptu otvorenog koda. Međutim, ni  koncept otvorenog koda ne negira profitnu logiku, već samo zagovara sprečavanje zarade blokiranjem pristupa informacijama. Pri tome je neupitno kako su centralne sastavnice u  internetskoj ekonomiji – kompetentnost, kreativnost i suradnja uz pomoću kojih se stvaraju nova vrijednost i bogatstvo – prisutne u već postojećem gospodarskom sustavu.

Kompetentnost, kreativnost i suradnja ljudskih resursa nisu mogli biti optimalno iskorišteni unutar tradicionalnih organizacija u kojima su dominirali hijerarhijski i birokratizirani odnosi. Tradicionalne organizacije bile su učinkovite u stabilnim društvenim uvjetima, ali su bile potpuno neprimjerene za djelovanje u dinamičnom okruženju prepunom iznenadnih izazova.

Novi etički kodeksi

Dinamično i kompleksno okruženje iziskuje brzo procesuiranje informacija kao podlogu za primjereno odlučivanje. To omogućuju računalne tehnologije integrirane u organizacijsku arhitekturu unutar koje vlada komunikacijska otvorenost i novi sustav vrijednosti. Radi se o novim organizacijskim oblicima i odnosima koji su iznimno fleksibilni, a obilježava ih horizontalna struktura.

U internetskoj ekonomiji odnosno informacijskom društvu počeo se artikulirati novi model radnih i etičkih vrijednosti koje tek trebaju sustavno izučiti brojni analitičari poput  politologa, filozofa, sociologa, ekonomista, komunikologa, psihologa, robotičara i kibernetičara. U tehnološkim startupovima karakterističnim za internetske ekonomiju vlada novi stil rukovođenja i novi model organizacijskih odnosa. Primjerice, predanost realizaciji projektnih zadaća iznimno je visoka u njima.

Visoka motiviranost djelatnika jedan je segment nove radne etika koja se temelji na zajedništvu. Milenijalci i mlađe generacije žele raditi na značajnim i složenim projektima dajući vlastiti kreativni doprinos. Pri realizaciji takvih radnih zadaća koriste se  projektni ad hoc timovi koji mogu biti virtualnog i globalnog karaktera. Ujedno se  briše granica između menadžmenta i radnika, te nestaje autoritet zasnovan na funkciji. To su samo neki elementi nove radne etike koja nastaje u uvjetima sustavne digitalizacije, robotizacije, automatizacije i umreženosti poslovnih procesa.

Analizu tih novih organizacijskih odnosa dodatno komplicira specifičnost računalne tehnologije. Nije riječ samo o pametnoj tehnologiji, već i tehnologiji koja se kapilarno umrežava u sve ekonomske, političke, znanstvena, kulturne, obrazovne, zabavne i ostale segmente socijalne zajednice. Zahvaljujući računalima, algoritmima i naprednim senzorima nastaju, pored ostaloga, pametne tvornice, pametni gradovi, pametne regije, pametne kuće i pametni telefoni. Internetska tehnologija i stalno poboljšavanje računalnih performansi omogućavaju digitalnu povezanost mnoštva različitih uređaja odnosno strojeva u jedinstvenu informatičku zajednicu.

Umjetna inteligencija i nanotehnologija samo su neke od suvremenih tehnologija koje su iznimno važne za izgradnju informatičkog društva unutar kojega je komuniciranje između ljudi velikim djelom tehnološki posredovano. Postupno se umrežavaju javne institucije, gospodarstvo i građani što u značajnoj mjeri redizajnira način života i rada kao i političku zajednicu. Afirmiraju se nove vrijednosti, pa je nužno u budućnosti redefinirati etičke kodekse u politici i ekonomiji.

Istodobno su se razvili tehnološki kapaciteti za prikupljanje i obradu golemih količina podataka. Još 60-ih godina 20. stoljeća američka administracija ustrojila je velike baze podataka u kojima je pohranjivala podatke o američkim građanima kao što su statistički podaci, porezni podaci, te različiti zdravstveni i imovinski podaci. Gomilanje podataka i informacija o američkim građanima pokrenulo je rasprave o zaštiti privatnosti i anonimnosti koji su se počeli normativno regulirati.

No, to nije usporilo korištenje i tehnološki razvoj telekomunikacija i satelita koji generiraju mnoštvo različitih podataka i informacija. Danas iznad Zemlje kruži više od 1.700 satelita, neki na udaljenosti od 150.000 kilometara. Oni prikupljaju fotografije i druge podatke, prenose informacije, prate naše lokacije i čak prisluškuju naše razgovore. Većinom tih satelita upravljaju javne institucije i tvrtke iz SAD-a, s tim što je broj komercijalnih, već daleko nadmašio broj vladinih.

Virtualna stvarnost i digitalna država

Računalne, a pogotovo internetske tehnologije iznjedrile su etičke dvojbe ne samo u vezi privatnosti, već i suštine osobnosti. Snažna računala i umjetna inteligencija omogućile su kreiranje virtualne stvarnosti unutar koje međuljudski odnosi poprimaju radikalno nova obilježja. U virtualnom svijetu moguće je artikulirati imaginarni osobni identitet i djelovati u skladu sa svojom maštom.

Unutar virtualnih zajednica sklapaju se poznanstva i djeluje u grupama kako bi se realizirali određeni ciljevi. Interakcija zbiljskog realiteta i virtualne stvarnosti utječe na formiranje individualnosti i osobnog etičkog kodeksa, ali stvarne učinke tog odnosa tek treba znanstveno istražiti.

Neprijeporno je kako računalna tehnologija snažno utječe na  društvene odnose i osobni razvoj stvarajući brojne nedoumice u poslovnom svijetu i svakodnevnom životu. Umjetna inteligencija odnosno računalna tehnologija u stanju je upravljati ne samo zrakoplovima, već i osobnim vozilima u uvjetima gustog prometa. Međutim, pri eventualnoj prometnoj nesreći otvara se niz etičkih i pravnih dilema. Kratko rečeno, u slučaju nesreće sa smrtnim ishodom koju je skrivilo računalo odnosno autonomno vozilo postavlja se pitanje da li je krivo računalo, vlasnik autonomnog vozila ili programer.    

Pravo na dostupnost informacija afirmiralo je transparentnost kao jednu od temeljnih društvenih i političkih vrijednosti. To je razumljivo za informacijsko odnosno internetsko društvo. Svjedočimo postupnom nastajanju digitalne države odnosno e-vlade i e-građanina kao stožernih sastavnica novog političkog poretka. Nova državna i javna  arhitektura generirat će ne samo nove političke odnose, već i novi etički kodeks u politici. Transparentnost i partnerstvo artikuliraju se u neke od temeljnih građanskih vrijednosti koje se mogu učinkovito realizirati i svakodnevno prakticirati uz pomoć suvremenih tehnologija.

Nova politička realnost ubrzano se artikulira uz pomoć računalne odnosno internetske tehnologije, ali te procese ne prati odgovarajuće etičko definiranje novonastalih odnosa. Prisutan je svojevrsni etički vakuum koji valja što hitnije eliminirati kako bi se praktično djelovanje u internetskom društvu uskladilo s moralnim načelima.

Treba upozoriti kako se računalna etika počela razvijati 50-ih godina 20. stoljeća kada je profesor na sveučilištu MIT Norbert Wiener objavio monumentalnu djelo na ovu temu The Human Use of Human Beings. Wiener je predvidio integraciju računalne tehnologije u društveno tkivo i taj je proces nazvao drugom industrijskom revolucijom.

Sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća računalni znanstvenik Donn Parker  analizirao je neetično i protuzakonito ponašanje računalnih profesionalaca u njihovom radu. Desetak godina kasnije Walter Maner, filolozof i računalni znanstvenik počinje koristiti pojam računalna etika.

Tijekom 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća nastaju brojne analize društvenih i etičkih posljedica informatičke revolucije. James Moor objavio je 1985. godine sada već klasični tekst What Is Computer Ethics? (Što je računalna etika?). Te godine Deborah Johnson objavila je utjecajnu knjigu Computer Ethics. Krajem 80-ih i tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća brojna sveučilišta osnivaju kolegije na kojima se predaje i analizira računalna etika. Istodobno, tom se problematikom počinju baviti brojna stručna udruženja, teorijski časopisi i znanstveni instituti diljem svijeta.

Računalna etika s vremenom se suočila sa složenim problemima koji zadiru u samu esenciju odnosno bitak čovjeka. Stoga je nužan kritički i holistički pristup u proučavanju utjecaja računalne tehnologije na ljudsku suštinu u kontekstu informatičkoga društva.

Mr.sc. Marinko Kovačić

MREŽA I INTELEKTUALNI KAPITAL

Previous article

TOYOTA I SUSTAVNO MIŠLJENJE

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up