By Još od otkrića kotača, vatre i izrade glinenog posuđa inovacije su imale ključnu ulogu u razvoju čovječanstva. Stoljećima su inovacije bile, prije svega, rezultat individualnog talenta i nadahnuća, te su se sporadično pojavljivale rješavajući, u prvom redu, egzistencijalne probleme. U tom pogledu, posebnu važnost imale su tehnološke inovacije koje su omogućile, već u dalekoj prošlosti, nastanak impozantnih građevina poput egipatskih piramida, rimskog Koloseuma i Kineskog zida.
Tek se od 60-ih godina 20. stoljeća počinje sustavno ulagati u korporativne odjele za istraživanje i razvoj. S vremenom i državne administracije diljem svijeta uočavaju značaj inovativnih potencijala, ne samo unutar korporativnih istraživačkih instituta, već i u ostalim društvenim segmentima poput, primjerice, obrazovanja, kulture i financijskog sektora.
Inovativnost se može razvijati na razini pojedinca, organizacije, regije pa i čitave zemlje. Već dulje vrijeme inovativnim kapacitetima odnosno potencijalima planski se upravlja, s ciljem poboljšavanja njihove djelotvornosti. Upravljanje i planski razvoj inovacijskih procesa znatno olakšava definiranje, te poznavanje njegovih temeljnih značajki.
Inovacije se razlikuju po važnosti, pa za neke možemo reći kako su epohalnog karaktera poput, primjerice, izuma tiskarskog i parnog stroja te osobnog računala. Složenim i epohalnim inovacijama prethode brojni manji izumi koji se mogu kombinirati i skladno nadopunjavati stvarajući pretpostavke za pojavu revolucionarnih otkrića. Kvantiteta odnosno brojnost inovacija nije jedini, niti najvažniji parametar vrednovanja inovativnosti, kako pojedinca tako i društva u cjelini.
EIS
Stimuliranje i upravljanje inovacijama podrazumijeva formuliranje njenih sastavnica koje su većoj ili manjoj mjeri zaslužne za njihovo generiranje. Taj se postupak može razraditi, ne samo na nivou poslovne organizacije, već i čitave države. Na razini EU dogovoreni su kriteriji vrednovanja inovacijskih kapaciteta država članica poznati pod nazivom European Innovation Scoreboard – EIS (Europski inovacijski rezultati).
Mjerenje i vrednovanje realizira se na godišnjoj razini, a uz detaljnu analizu inovativnosti država članica, posebno se provodi komparativna analiza dostignutog stupnja razvoja inovativnih potencijala EU u usporedbi s SAD-om, Japanom i Kinom. Po našem mišljenju inovativnost pojedine nacije ovisi i o kulturi, te sustavu društvenih vrijednosti. Preuzimanje rizika i sklonost timskom radu zastupljeni su, u većoj ili manjoj mjeri, u sustavima društvenih vrijednosti pojedinih zemalja. Ipak, poduzetništvo se može značajno unaprijediti obrazovnim aktivnostima i drugim poticajnim mjerama.
Četiri su stožerne sastavnice vrednovanja inovativnosti unutar modela EIS. Prva sastavnica su ljudski resursi, a nakon toga slijede financije uključujući relevantnu potporu, inovatori, te zaposlenici odnosno ekonomski rezultati.
Ljudski resursi su generatori novih ideja i inovacija, a model EIS temelji se na pretpostavci kako su visoko obrazovani stručnjaci i eksperti njihova značajna izvorišta. Zbog toga analiza uključuje broj doktora znanosti i magistara struke, obuhvaćenost populacije cjeloživotnim učenjem, te broj stranaca na doktorskim studijima. Vrednuje se atraktivnost sustava za istraživanje i razvoj, broj međunarodnih znanstvenih publikacija, kao i broj časopisa koji spadaju među 10 posto najcitiranijih. Boduje se atraktivnost instrumenata za poticanje inovativnosti, razvijenost informatičke odnosno komunikacijske infrastrukture, te mogućnost pokretanja poduzetničkog pothvata.
Sljedeća stožerna sastavnica modela EIS su financije i relevantna potpora koja uključuje državna ulaganja u istraživanje i razvoj, brojnost i snagu fondova rizičnog kapitala, korporativne investicije u istraživanje i razvoj kao i srodne djelatnosti, a prije svega ulaganja u dodatno usavršavanje osoblja u ICT sektoru.
Treća stožerna sastavnica koncepta EIS odnosi se na inovatore odnosno mala i srednja poduzeća. Boduje se njihova provedba proizvodnih, procesnih, kao i marketinških, te organizacijskih inovacija. Analiziraju se i vrednuju inovacijski procesi unutar tvrtke, ali i inovativne djelatnosti koje se provode u suradnji s drugim tvrtkama i javnim sektorom. Intelektualna imovina, kao najvidljiviji rezultat rada inovatora, mjeri se brojem prijavljenih odnosno odobrenih patenata, zaštitnih znakova i dizajnerskih rješenja.
Četvrta stožerna sastavnica modela EIS procjenjuje inovativni potencijal pojedine zemlje, što uključuje broj zaposlenih u znanjem intenzivnim djelatnostima, kao i brzo rastućim tvrtkama visokih tehnologija, koje se zasnivaju na inovacijama. Unutar ove sastavnice boduje se izvoz proizvoda visoke i srednje intenzivne tehnologije, kao i izvoz usluga temeljenih na znanju. Posebno se vrednuje izvoz novih proizvoda, pri čemu najvišu vrijednost imaju proizvodi i usluge koje stvaraju nova tržišta.
EIS analiza ukazuje pojedinim članicama EU na njihove dobre i loše inovativne prakse. Dobre prakse valja dodatno jačati, a loše korigirati. Istodobno, rezultati EIS-a su opći okvir odnosno smjernica budućeg djelovanja EU usmjerenoga na jačanje inovativnih kapaciteta, kako bi se ostvarila konkurentska prednost u odnosu na, prvenstveno, SAD, Kinu i Japan.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments