By Pod vodstvom Thomasa J. Watsona Juniora, poznatog kao Young Tom, kompanija IBM zauzela je vodeću poziciju u računalnoj industriji, koja je u drugoj polovici 20. stoljeća postala važan generator stvaranja nove vrijednosti. Watson Junior preuzeo je rukovođenje IBM-om od svoga oca 1952. godine, kada je kompanija već izgradila prepoznatljivi poslovni imidž uspješnog tehnološkog aktera na tržišnoj sceni.
Obiteljski posao
Poslovnu reputaciju kompanija IBM stekla je pod vodstvom karizmatičnog Thomasa J. Watsona Seniora u prvoj polovici 20. stoljeća. Kada se Watson Junior rodio, njegov otac imao je 39 godina, te je u bio u potpunosti okupiran vođenjem i razvojem IBM-a. To je bio glavni razlog što se između njih nije razvio skladan odnos oca i sina. Ipak, bez obzira na brojene sukobe Watson Junior je s 23 godine ušao u obiteljski posao.
Poslovnu karijeru u IBM-u Watson Junior započeo je kao komercijalist. Za vrijeme obveznog korporativnog osposobljavanja zatražio je dodatnu obuku vezanu za programiranje strojeva s bušenim karticama. Kao mladi komercijalist odnosno prodajni predstavnik IBM-a, nije se mogao osloboditi osjećaja, kako se njegovi prodajni uspjesi pripisuju činjenici što je sin predsjednika kompanije.
Tog se osjećaja tatinog sina, nije mogao osloboditi ni nakon što je 1940. godine proglašen za najboljeg korporativnog prodajnog predstavnika. Priznanje ga je samo ponukalo da sve više vremena provodi u noćnim klubovima, te započne s izbjegavanjem poslovnih izazova.
Izbijanje Drugog svjetskog rata pozitivno je utjecalo na (poslovnu) karijeru Watsona Juniora i financijske rezultate IBM-a. U dobi od 26 godina postao je časnik Zrakoplovnog korpusa kopnene vojske Sjedinjenih Američkih Država. Prvi puta u svom životu Watson Junior osjetio je kako je izašao iz sjene svoga oca.
Zbog ratnih zbivanja američka vojska je povećala kupovinu IBM-ovih strojeva s bušenim karticama, koje je koristila za obračun plaća, evidentiranje podataka o časnicima i dočasnicima, te ostalog osoblja u vojsci i ministarstvu, nabavke, analizu rezultata bombardiranja, te evidentiranje žrtava i gubitaka. Strojevi IBM-a značajno su unaprijedili učinkovitost administrativnih procesa, što su u krajnjoj liniji pozitivno reflektiralo i na samu bojišnicu.
Spletom sretnih okolnosti mentorstvo nad mladim Watsonom preuzeo je general bojnik Follett Bradley. Pod njegovim vodstvom Watson Junior stekao je ogromno samopouzdanje, te je bio spreman suočiti se i s najsloženijim problemima. Naučio je spremno prihvaćati rizike koje je racionalno rješavao uz minimalni stres. Zahvaljujući generalu Bradleyju stekao je osobine vođe, pa stoga ne iznenađuje što je kasnije svoju autobiografiju posvetio upravo njemu. Nakon okončanja Drugog svjetskog rata, Watson Junior bio je spreman i voljan preuzeti najzahtjevnije poslove unutar IBM-a.
Uspon računalne tehnologije
Kada se 1946. godine vratio u IBM, korporacija se počela suočavati s nadolazećim računalnim dobom. Započelo je lagano odumiranje analogne tehnologije, koja je bila okosnica industrijalizacije u prvoj polovici 20. stoljeća. Watson Senior oklijevao je i bio sumnjičav u vezi profitabilnosti računalne tehnologije, premda je IBM podržavao istraživački odnosno razvojni rad Howarda Aikena s Harvarda na računalu Mark I. Čak je Watson Junior bio skeptičan.
Stoga je mladi Watson odlučio posjetiti Sveučilište Pennsylvania kako bi se izravno upoznao s potencijalima računalnih uređaja. U tom poslijeratnom vremenu na Sveučilištu Pennsylvania inženjeri i računalni znanstvenici konstruirali su, za ondašnje prilike, najnaprednije računalo poznato kao ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Computer). Watson Junior uvidio je određene (male) prednosti tog uređaja. Ipak, vodstvo IBM-a ustrajalo je na konzervativnoj poslovnoj strategiji, te su plasirali uređaj 603 Electronic Multiplier koji je u biti bio napredni kalkulator, ali mnogo brži od starih strojeva s bušenim karticama.
Watson Senior naložio je svojim inženjerima 1947. godine da izrade alternativu ENIAC-u. Sljedeće godine IBM je plasirao na tržište napravu nazvanu Selective Sequence Electronic Calculator (SSEC), hibrid suvremenog računala i stroja s bušenim karticama. Bio je dugačak preko 36 metara. Po prvi puta su veliki napredni kalkulatori bili pokretani uz pomoć softvera. IBM je izložio SSEC u velikom ostakljeno izložbenom salonu smještenom u Fifty-Seventh Street na Manhattanu, gdje je privukao veliku pozornost prolaznika.
Značajan pritisak na razvoj nove generacije strojeva za obradu podataka dolazio je od velikih osiguravajućih kuća. Stoga su izumitelji ENIAC-a Presper Eckert i John Mauchly unaprijedili svoje računalo zamjenom glomazne tehnologije bušenih kartica magnetskim trakama. Watson Senior i dalje je ustrajavao na tehnologiji bušenih kartica. On nije prihvaćao magnetske trake, jer je postojala mogućnost brisanja podataka pohranjenih na njima. Uporno je inzistirao na već provjerenim i uhodanim tehnološkim rješenjima.
Međutim, neki od najvećih IBM-ovih klijenata, poput primjerice, osiguravajuće kuće Metropolitan Life počeli su prigovarati zbog velikog prostora, koji zauzimaju strojevi s bušenim karticama. Daljnji tehnološki razvoj zbog potrošačkih potreba postajao je, u sve većoj mjeri, imperativ za IBM.
Strateška transformacija
To je bio povod za preispitivanje svih korporativnih razvojnih projekata, ali i šireg tržišnog konteksta. Kritičku analizu IBM-ova razvoja i tržišnih procesa naložio je Watson Junior koji je 1949. godine imenovan za izvršnog potpredsjednika kompanije. On je na temelju stečenih uvida uočio, kako uspješne kompanije poput RCA i General Electrica ulažu tri posto godišnjeg prihoda u istraživanje i razvoj, dok je taj postotak u IBM-u iznosio samo 2,25 posto. Watson Junior je ispravno zaključio, kako je to nedovoljno za iskorak u elektroničko doba.
Tržišni pritisak postao je još jači, a tehnološki razvoj neminovan, kada je 1950. godine tvrtka Remington Rand kupila Eckertov i Mauchlyjev projekt Universal Automatic Computer (UNIVAC), odnosno prvo američko elektroničko digitalno računalo opće namjene. Zakoni o zaštiti tržišnog natjecanja spriječili su da to učini IBM. UNIVAC je težio 13 tona i koristio je vakuumske cijevi i magnetske vrpce. Pojava tog računala označila je povijesni prijelaz s njihovog isključivog korištenja za znanstvene proračune, na njihovu upotrebu u komercijalne i poslovne svrhe.
Potez rukovoditelja Remington Randa bio je izravni povod za radikalnu preinaku korporativne strategije IBM-a. U lipnju 1950. godine neposredno nakon izbijanja Korejskog rata IBM je konačno odlučio pokrenuti proizvodnju računala. Tu novu stratešku orijentaciju odnosno njenu provedbu izravno je poticao i podržavao Watson Junior. Ta je strategija postala vrhovni korporativni prioritet, kada je on1952. godine imenovan njenim predsjednikom. To je ujedno označilo kraj ere vladavine njegova oca, koji je postao jedna od menadžerskih ikona američke poslovne povijesti.
Provedbu tog radikalnog poslovnog poteza koji je označio fokusiranje na novi proizvodni program znatno su olakšali, već postojeći IBM-ovi kupci. Osiguravajućim kućama, bankama i drugim velikim poslovnim sustavima koji su koristili uređaje IBM-a, dobro je došao taj tehnološki iskorak, jer je znatno ubrzavao njihovo poslovanje. To je u velikoj mjeri olakšalo prodaju i marketinške operacije. Radilo se o svojevrsnom novom početku, koji je karakterističan za sve dugovječne kompanije. Za takve poslovne transformacije tvrtka mora biti fleksibilna odnosno prilagodljiva i fokusirana na praćenje tehnoloških i tržišnih promjena.
Godišnji prihodi IBM-a iznosili su 1950. godine 215 milijuna američkih dolara. Taj se iznos 1955. godine, kada je IBM postao vodeći svjetski proizvođač računala, više nego udvostručio dosegnuvši 564 milijuna američkih dolara. Valja naglasiti kako su 1950-ih godina dva projekta za američku vojsku, a radilo se o Bomb Nav računalu za navođenje u bombarderima B-52 i SAGE sustavu zračne obrane, generirali više od polovice prihoda IBM-a, ostvarenih na domaćem tržištu elektroničkog procesuiranja podataka.
Watson Junior učinkovito je povezao znanstveno, vojno i komercijalno tržište. Svaki od tih segmenata sastojao se od nekih zajedničkih elemenata koji su olakšavali razvoj i prodaju. Tako je računalo Defense Calculator, prvotno bilo osmišljeno za vojne potrebe. Međutim, vrlo brzo se preimenovalo u IBM 701, postavši prvo komercijalno računalo te kompanije za potrebe znanosti.
Tržišna isporuka računala IBM 701 započela je u prosincu 1952. godine. Za razliku od UNIVAC-a koji je bio veličine manjeg kamiona IBM 701 bio je znatno manji i praktičniji. Instaliranje IBM-ovog računala trajalo je do tri dana, dok je za UNIVAC trebalo najmanje tjedan dana. S potrošačkog gledišta IBM 701 bio je logičan i razumljiv nastavak na uređaj IBM SSEC, koji su već koristili.
Ujedno novi stroj zauzimao je 75 posto manje prostora i bio 25 puta brži. Važno je napomenuti kako su inženjeri IBM-a kreirali niz visoko kvalitetnih vanjskih uređaja za 701, kao što su, primjerice, linijski pisači i magnetske vrpce. Dostupnost ovih dodataka bila je često presudna da kupci pri kupovini daju prednost računalu 701
Ulazak IBM-a na tržište računala odvijao se tako strelovito da su u pojedinim godinama zapošljavali 20.000 novih djelatnika. Rukovoditelji IBM-a uspostavili su suradnju s vodećim računalnim znanstvenicima na prestižnim američkim sveučilištima poput, primjerice, MIT-a. Ipak, početkom 1950-ih godina još nije bio jasno prepoznat potencijal tržišta računala odnosno te nove tehnologije, ako izuzmemo vojni segment.
Novi proizvodi
Bez obzira na te okolnosti Watson Junior osjećao je kako UNIVAC predstavlja realnu tržišnu opasnost, te kako ukazuje na buduće tržišne trendove. Stoga je okupio najbolje istraživačke inženjere IBM-a u okviru novih razvojnih projekata Prvi rezultat tih napora bilo je računalo IBM 702 koje se pojavilo 1953. godine. Radilo se o prvom velikom računalu koje nije bilo namijenjeno znanosti, već poslovnom svijetu, to jest, procesuiranju poslovnih podataka.
Istodobno se radilo na još jednom važnom razvojnom projektu. Računalo IBM 650 plasirano je na tržište 1954. godine i bilo je prvi masovno proizvedeni elektronički uređaj te kompanije. Ujedno je postalo najprodavanije računalo prve generacije u Sjedinjenim Američkim Državama, nadmašivši UNIVAC, izravnog tržišnog takmaca kompanije Sperry Rand (bivša tvrtka Remington Rand).
Kompanija Sperry Rand suočavala se u tom razdoblju s brojnim rukovodnim i organizacijskim poteškoćama. To je kompaniji umanjivalo produktivnost i sposobnost kreiranja novih i naprednijih proizvoda. Stoga su se mnogi korisnici uređaja UNIVAC preorijentirali na kupnju odnosno korištenje IBM-ovih računala koja su imala superiornije performanse.
Uspješnost IBM-a potvrđuju financijski pokazatelji. Godinu nakon smrti Watsona Seniora odnosno 1957. godine prihodi su dosegnuli milijardu američkih dolara. U 1960. godini dvije trećine prihoda generirala su računala i vanjski uređaji, dok su ostatak ostvarivali električni pisači strojevi i druga uredska oprema.
Američke kompanije 1960-ih godina većinom su bile usmjerene na domaće tržište. Izvoznim poslovima bavile su se, u pravilu, velike kompanije. S jačanjem fenomena globalizacije i razvojem telekomunikacija i transporta, u međunarodno poslovanje upušta se sve veći broj i manjih tvrtki. U današnje vrijeme je uobičajeno da i male tvrtke posluju u međunarodnim okvirima.
Američki proizvođači računalne opreme nakon Drugog svjetskog rata nisu se susretali s odviše snažnom međunarodnom konkurencijom. To je jedan od razloga njihove ekspanzije na svjetsko tržište, koje započinje 1960-ih godina, a u tim procesima sudjelovao je i IBM predvođen Watsonom Juniorom.
Godine 1960. američka kompanija NCR (National Cash Register) 41 posto svojih godišnjih prihoda ostvarivala je na inozemnim tržištima, dok je taj postotak za IBM iznosio 20 posto. U sljedećih 19 godina, to jest, 1979. godine IBM se uspio izjednačiti s NCR-om – te godine obje kompanije ostvarile su 54 posto prihoda na međunarodnom tržištu. Međutim, IBM i Hewlett-Packard 1990. godine postaju američki izvozni lideri u segmentu računalne tehnologije, realizirajući 61 posto godišnjih prihoda na svjetskom tržištu.
Tijekom 1960-ih godina IBM, pod vodstvom Watsona Juniora, postaje dominantan proizvođač računalne tehnologije. Vodeću poziciju IBM ostvaruje zahvaljujući fokusiranosti i velikim ulaganjima u istraživanje i razvoj. Već 1963. godine IBM-ov godišnji prihod ostvaren od prodaje računalne opreme iznosio je 1,2 milijarde američkih dolara i bio je je približno devet puta veći od najbližeg rivala tvrtke Sperry Rand, koja je uprihodila 145,5 milijuna američkih dolara.
U to doba razlika između IBM-a i ostalih kompanija bila je tolika da su konkurente prozvali sedam patuljaka (Seven Dwarfs). U te patuljke spadale su tvrtke Sperry Rand, Control Data, Burroughs, General Electric, National Cash Register, Honeywell i RCA. Ukupni odnosno kombinirani prihod svih navedenih kompanija iznosio je samo polovicu IBM-ovog.
Bez obzira na ove impresivne financijske pokazatelje, u IBM-u je bilo poteškoća. Prodajni katalog kompanije nudio je osam modela računala, pri čemu su imali različite arhitekture. Korisnici koji su željeli nadograditi računalo morali su kupiti nove uređaje. Izostanak kompatibilnosti između računala sprečavao je stručnjake IBM-a da ostvare optimalnu djelotvornost u dizajniranju, proizvodnji i prodaji. Učinkovito funkcioniranje otežavalo je neslaganje u vezi načina vođenja poslovanja između razvojnih inženjera i prodajnih odnosno marketinških stručnjaka.
System/360
Usprkos spomenutim problemima Watson Junior uspio je ostvariti konsenzus, fokusirajući kreativne potencijale na daljnje poboljšavanje tehnologije i razvoj novih proizvoda. Kao okosnica ovih nastojanja iskoristio se IBM 7030, prvo tranzistorsko superračunalo poznato kao Stretch, koje je plasirano 1962. godine. Taj uređaj poslužio je kao osnova za dizajniranje napredne arhitekture za velika središnja računala System/360.
System/360 je obitelj velikih središnjih računala (mainframe) koju je IBM predstavio 7. travnja 1964. godine. Bio je to povijesni iskorak jer su se prvi put ujedinili različiti modeli pod istom arhitekturom, te se ujedno razdvojio softver od hardvera. Analitičari smatraju kako računala u sklopu System/360 predstavljaju jedan od najvažnijih proizvoda digitalne revolucije.
U realizaciju projekta System/360 Watson Junior i suradnici uložili su pet milijardi američkih dolara. Pri tome je Watson Junior cjelokupne organizacijske resurse usmjerio na istraživanje i razvoj. Te procese provodio je sve veći broj djelatnika. Zaposlilo se 60.000 novih radnika mahom inženjera i tehničara. Tako je broj zaposlenih 1966. godine iznosio 190.000, a 1970. godine dosegnuo je 325.000.
Razvoj računala System/360 bio je za poslovanje IBM-a od presudne važnosti. Praktično se radilo o biti ili ne biti za kompaniju. Bila je riječ o iznimno rizičnoj i skupoj poslovnoj operaciji. Watson Junior planirao je zamijeniti postojeća računala koje je IBM nudio – uključujući 1401 najbolje prodavani proizvod u to vrijeme – s tehnologijom koja do tada nije bila viđena. Radilo se o značajnoj inovaciji i velikoj strepnji kako će tržište reagirati na nova računala.
Restrukturiranje
Pri tome su novi uređaji ciljali na poslovno i znanstveno tržište. Ta se tržišta jako razlikuju u pogledu zadaća koje računala moraju obavljati. Ujedno je projekt 360 izazvao značajne strukturalne preinake unutar IBM-a. Ponajprije se radilo o promjenama koje je izazvalo prerastanje kompanije u najvećeg svjetskog proizvođača računalnih komponenti.
IBM je postao najveći proizvođač poluvodiča na svijetu. Velikoserijska proizvodnja dovela je do snižavanja cijene koštanja računalne memorije, što je stvorilo pretpostavke za veću fleksibilnost programiranja. Navedeni procesi ponukali su Watsona Juniora da posveti daleko veću pozornost poslovnim operacijama IBM-a izvan Sjedinjenih Američkih Država. Watson Junior započeo je s velikim ulaganjima u proizvodne kapacitete i istraživanje i razvoj u inozemstvu.
Provedena je ne samo snažnija integracija inozemnih kompanija odnosno proizvodnih pogona s maticom, nego su statusno izjednačeni menadžeri u Americi s onima izvan nje. To konkretno znači, pored ostaloga, kako imaju jednake šanse za promociju i dosezanje najviših korporativnih funkcija. Do tada menadžeri angažirani u inozemstvu nisu imali šanse za napredovanje u korporativnoj hijerarhiji. S vremenom je rukovodno iskustvo stečeno na međunarodnom tržištu postalo uvjet za izbor na najviše upravljačke funkcije.
System/360 brzo se pokazao kao uspješan projekt koji je izazvao tektonske tržišne promjene artikulirajući digitalizaciju kao bitan proces. Započinju se mijenjati korporativni poslovni modeli i načini stvaranja nove dodane vrijednosti. Zbog značaja za gospodarstvo, brojni analitičari System/360 uspoređuju u Fordovim Modelom T. Naime, Model T označio je razvoj masovne industrije, a System/360 inicirao je uspostavu postindustrijske odnosno digitalne ekonomije.
Korporativni prihodi počeli su rasti po stopi od 30 posto godišnje. Značajan rast bilježile su i komplementarne industrije odnosno djelatnosti poput, na primjer, proizvodnje softvera, lizing kompanija i servisnih usluga. Konkurenti, poput tvrtki General Electric i RCA, odustali su od proizvodnje velikih računala, a druge su se orijentirale na proizvodnju (kopiranje) jeftinijih inačica IBM-ovih računala. Kada se 1971. godine Watson Junior, u dobi od 57 godina umirovio, IBM je zauzimao 62 posto svjetskog tržišta računala.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments