By Već je nešto više od 30-ak godina u akademskoj zajednici i poslovnom svijetu postalo razvidno, kako se postupno artikuliraju novi ekonomski odnosi i načela generiranja profita. Taj fenomen u nastajanju naziva se pojmovima kao što su, primjerice, ekonomija znanja, nova ekonomija, kreativna ekonomija, inovativna ekonomija, digitalna ekonomija, te internet ekonomija. Neprijeporno je kako su stožerne sastavnice nove gospodarske zbilje informacije, znanje, internetske tehnologije, visoke tehnologije i kreativnost odnosno inovativnost te poduzetnost.
Nova društvena i ekonomska zbilja
Nova ekonomska načela i novi proizvodni odnosi generiraju društvenu zbilju koju karakterizira specifičan sklop društvenih vrijednosti. Tehnologija se infiltrira u sve društvene segmente, te više nije samo tehnički alat, već misleće (pametno) tehnološko pomagalo koje se transformira u specifičnog partnera čovjeku. Strojevi koji misle stvorili su znatno veće mogućnosti ljudskoga kreativnoga angažmana i drastično povećale njegove spoznajne kapacitete. Ujedno tehnološki posredovani društveni odnosi i komunikacije postaju dominantni artikulirajući nove socijalne vrijednosti.
Čitav sklop društvenih vrijednosti afirmira tehnologija, pri čemu centralnu poziciju zauzima progresivni razvoj koji je genetski kod tehničkog ustroja. Tehnički razvoj potpomognut, bolje reći, stimuliran primijenjenim znanostima kontinuirano se ubrzava otvarajući radikalno nove horizonte ljudske spoznaje. Javljaju se etičke dvojbe i nedoumice prvenstveno u pogledu brisanja granica između ljudske i strojne inteligencije. Ujedno tehnološko okruženje potiskuje prirodni okoliš kao ključnu odrednicu odrastanja najmlađih članova društva. Virtualna stvarnost artikulira se u tehnički posredovani, svojevrsni društveni, kontekst u kojem pripadnici generacije Z provode sve više vremena.
Tehnološko poduzetništvo postaje stil života brojnih pripadnika mlade generacije. Za pokretanje tehnološkog poslovnoga pothvata nisu potrebna velika financijska sredstva, kao što je to bio slučaj u nedavnoj prošlosti. Dovoljna je nadarenost, ustrajnost i umreženost s nekoliko sličnih poduzetničkih entuzijasta. Zbog toga su mladi tehnološki poduzetnici disperzirani diljem svijeta, a njihov uspjeh nije ograničen samo na visoko razvijene zemlje koje imaju najpoticajniju infrastrukturu za realizaciju poslovnih projekata.
Tisuće mladih tehnoloških poduzetnika osnovalo je tvrtke vrijedne desetke milijuna američkih dolara. Nekolicina njih, kao Steve Jobs, Jack Dorsey i Elon Musk, stvorili su, i po nekoliko svojih tehnoloških tvrtki, vrijednih više milijardi američkih dolara. To su serijski tehnološki poduzetnici koji nisu tako rijetka pojava. Među najbogatije ljude današnjega svijeta spada veći broj tehnoloških poduzetnika koji su ušli u odabrani krug milijardera vrlo mladi.
Tehnološki poduzetnici su životna inspiracija odnosno uzor brojnim pripadnicima milenijalaca i generacije Z. Mlade ljude ne privlači isključivo njihovo novčano bogatstvo i medijska popularnost, već i radikalne vizionarske ideje koje imaju kao što su, primjerice, kolonizacija Marsa i razvoj autonomne vožnje automobila. Danas se učenje u STEM području, koje je važno za tehnološko poduzetništvo, profiliralo kao poželjni životni stil brojnih pripadnika mlade generacije. Tome su u znatnoj mjeri pripomogle javne politike i programi koji zadnjih 30-ak godina sustavno ukazuju na važnost cjeloživotnoga učenja i znanja. Stoga se u brojnim, prvenstveno razvijenim zemljama, obrazovni sustav prilagođava novim potrebama koje generira razvoj visokih tehnologija.
Treba napomenuti kako se kreativnost artikulirala u stožernu odrednicu, ne samo umjetnosti i tradicionalne kreativne industrije u koju spadaju, primjerice, glazbena i filmska industrija, te nakladništvo, već je prerasla i u bitnu sastavnicu niza ekonomskih djelatnosti. To se, prije svega, odnosi na visoke tehnologije, ali i gotovo na cjelokupno gospodarstvo postmodernog društva. Kreativnost odnosno inovativnost postala je uobičajena praksa u realizaciji brojnih projektnih zadaća u gotovo svim segmentima ljudske djelatnosti.
Upravljanje znanjem i inovacijama već su se dokazali kao bitni menadžerski procesi koji omogućuju ostvarivanje održive konkurentnosti u suvremenoj ekonomiji. Kreativnost se sustavno stimulira afirmacijom holističkog mišljenja, te artikulacijom stimulativnoga radnoga okruženja. Pri tome se planski regrutiraju kreativni pojedinci s kompatibilnim znanjima i umijećima. Tako se, primjerice, uspješno umrežavaju tehnološki kreativci s industrijskim dizajnerima koji su fokusirani na estetsku i funkcionalnu dimenziju konačnoga proizvoda.
Premda se upravljanje kreativnim strukturama odvija uz određeni broj općih načela, taj proces mora biti u znatnoj mjeri unikatan odnosno prilagođen konkretnim pojedincima. Za kreativce ne postoji univerzalni obrazac rukovođenja, jer je riječ o osebujnim djelatnicima koji svoje inovativne potencijale konkretiziraju na različite načine.
Pojedini kreativci su skloni intuiciji u svom radu, dok neki preferiraju metodičnost u svom djelovanju. Određeni broj kreativaca priželjkuju da ih projektne vođe usmjeravaju pri realizaciji složenih radnih zadaća, dok su drugi skloniji samostalnom promišljanju, te improvizaciji. Znatan broj kreativaca voli mijenjati poslove i tvrtke, ali ima i onih koji teže sigurnosti zaposlenja u velikim poslovnim organizacijama. Među kreativcima dominiraju osobe koje vole timski rad, ali ima i individualaca odnosno vukova samotnjaka.
Ipak, veći dio kreativnih struktura ne spada u navedene ekstreme, već u svom radu sintetiziraju pojedine od navedenih osobina. Pri tome su fleksibilni i svoj stil rada mogu mijenjati u skladu s potrebama. Međutim, kao što sam već spomenuo, pripadnici kreativnih struktura, gotovo bez iznimke, žele raditi na izazovnim i važnim projektima u kojima, uz demonstraciju svojih kreativnih potencijala, mogu istodobno učiti.
Klase i kreativne strukture
U novim ekonomskim okolnostima dominantni generatori vrijednosti nisu više industrijski radnici. Kreativne strukture preuzele su njihovu ulogu, pri čemu je manipulacija odnosno procesuiranje podataka, informacija i znanja postala ključni proces stvaranja vrijednosti u cjelokupnom gospodarstvu. Istodobno, ubrzano jača važnost kreativnih industrija, što prati pojava njenih posve novih oblika, kao što su, primjerice, softver industrija, te industrija video igara.
Analitičari nove stvaratelje vrijednosti nazivaju kreativnom klasom, premda je, po mome mišljenju, pravilniji pojam kreativne strukture. Naime, termin klasa afirmirao se u marksističkoj teoriji prvenstveno u kontekstu klasne borbe odnosno društvenoga konflikta. Klasa označava nepomirljivi sukob radništva i vlasnika sredstava za proizvodnju, u pravilu, unutar sektora industrije. Dakle, klasa se vezuje uz industrijski kompleks odnosno realni sektor, te ukazuje na odnose eksploatacije. U marksističkoj tradiciji taj je odnos eksploatacije integriran u industrijski model i rješava se revolucionarnom borbom, bolje reći nasilnim sredstvima.
Socijalna evolucija i postmodernizam iznjedrili su nove odnose u ekonomiji, ali i drugim segmentima društva. Apstraktni, preciznije rečeno, intelektualni rad zasnovan na inovativnosti, prožeo je ne samo gospodarstvo, već i društvo u cjelini. Društvene sile koje ga promiču su kreativne strukture, koje su sastavnice industrijskoga sektora, ali i ostalih ekonomskih segmenata, te društva u cjelini. Bitna značajka kreativnih struktura je osviještenost njihovog ravnopravnog položaju spram poslodavaca. Zbog toga svoje ciljeve mogu realizirati pregovorima, bez korištenja nasilnih metoda. Za kreativne strukture karakteristični su suradnja, usavršavanje, predanost te društvena i ekološka osviještenost.
Kreativne strukture su i ekonomski osviještene, te su upoznate sa svojom ulogom u društvu kao i mogućnostima provedbe određenih promjena. Te promjene, po scenariju kreativnih struktura, ne provode se nasilnim i oružanim revolucijama, već participacijom u političkim procesima. Politički aktivizam kreativnih struktura fokusiran je na evolucijske promjene društvenih vrijednosti. Brojni politički procesi koje iniciraju kreativne strukture su tehnološki posredovani unutar društvenih mreža, te u krajnjoj liniji cyber prostoru digitalne države.
Organizacijski okvir i vrednovanje tehnoloških startupova
Kreativne strukture djeluju u skladu s novim sustavom društvenih i radnih vrijednosti. Kreativci su svjesni svoje bitne uloge u stvaranju ekonomske vrijednosti, te potiču artikulaciju novih organizacijskih okvira pogodnih za njihovo djelovanje. Za kreativan angažman iznimno je bitna brza i sustavna razmjena informacija i znanja. Stoga nastaju nove organizacijske arhitekture koje obilježavaju plitka struktura, otvorenost komunikacijskih kanala i fleksibilnost. Već smo spomenuli kako pripadnici kreativnih struktura žele sudjelovati u realizaciji kompleksnih projektnih zadaća, koje u značajnoj mjeri poboljšavaju uvjete života i rada ljudi odnosno pridonose razvoju društva u cjelini.
Zbog toga su skloni raditi i u novim malim i anonimnim tvrtkama odnosno startupovima, koji razvijaju nova tehnološka rješenja velikoga ekonomskog i društvenog potencijala. Pri tome su svjesni kako uspješan razvoj takvih inovativnih tehnoloških rješenja, u konačnici, rezultira njihovom komercijalizacijom i stjecanjem velikih profita. Naime, nove tehnologije kao i nove tehnološke spoznaje, u pravilu, omogućavaju stjecanje specifične monopolske pozicije. Valja napomenuti kako je današnje tehnološke monopole kao što je to, primjerice, Google teško ugroziti, jer takav pokušaj iziskuje brojna unikatna specifična znanja.
Suvremeni tehnološki monopoli ne zasnivaju se na ograničenim ili nedostupnim resursima, zakonskoj regulativi, pa čak niti na originalnim i superiornim tehnološkim rješenjima. Današnji tehnološki monopoli rezultat su umreženosti nekoliko čimbenika, a radi se o : vlastitoj tehnologiji, mrežnom učinku, ekonomiji razmjera i brendiranju. Pri tome je procjena i utvrđivanja profitabilnosti potencijalnog monopola iznimno rizičan i zahtjevan proces.
Visoko tehnološke startupove treba vrednovati na temelju njihove sposobnosti da u budućnosti generiraju izdašan, bolje reći, visoko profitabilan novčani tijek. U tom pogledu vrlo je važno točno procijeniti kompetencije, kreativnost i ustrajnost osnivača određenoga startupa. Oni stvaraju nova tehnološka rješenja, pa je uobičajeno da tijekom prvih nekoliko godina ostvaruju gubitke. Razumljivo je kako za kreiranje nečega vrijednog i novog treba dosta vremena, što zaradu odgađa za budućnost. Većina tehnoloških startupova visoku profitabilnost realizira tek 10 do 15 godina nakon osnivanja.
Kada je Twitter 2013. godine izašao na tržište dionicama, bio je procijenjen na 24 milijarde USD – oko 12 puta više od Timesove tržišne kapitalizacije, premda je New York Times 2012. godine zaradio 133 milijuna USD, a Twitter je zabilježio gubitak. Kako objasniti taj paradoks odnosno golemu premiju Twittera? U ovom slučaju investitori su točno procijenili kako će Twitter tijekom sljedećega desetljeća postati sposoban za zgrtanje velikih monopolističkih profita, dok su dani monopola novinskih divova postali stvar prošlosti.
Startupovi i njihovi umreženi eko sustavi, s mnoštvom malih kreativnih timova, formiraju se u regijama brojnih zemalja diljem svijeta. Proces je započeo 1939. godine na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji kada je osnovan prvi spin off Hewlett-Packard koji je trasirao put odnosno uspostavio djelotvoran model suradnje akademske zajednice i gospodarstva. Ta suradnja je s vremenom iznjedrila nove strukturalne forme kao što su startupovi, klasteri i poduzetnički inkubatori.
Američka praksa je pokazala kako pripadnici kreativnih struktura preferiraju zapošljavanje u perspektivnim tehnološkim startupovima smještenim u velikim gradovima kao što su, primjerice, New York, Boston, Washington D.C., San Francisco, Austin i Seattle. Ipak, to nije ekskluzivni privilegij većih urbanih sredina, pa je uočljivo grupiranje kreativnih struktura u manjim gradovima poput Bouldera, Colorada i Santa Fea. Angažiranje pripadnika kreativnih struktura znatno je olakšano kada njihov broj dosegne određenu kritičnu masu, pa pojedine urbane sredine ili šire zemljopisne lokacije zadobiju svojevrsni kreativni identitet, odnosno imidž koji privlači kreativce.
Zbog stjecanja odnosno razmjene specifičnih spoznaja startupovi formiraju poslovne i znanstvene eko sustave. U tim eko sustavima informacije cirkuliraju unutar umreženih i otvorenih komunikacijskih kanala. Teritorijalna bliskost omogućava svakodnevne susrete pripadnika kreativnih struktura koji u izravnim razgovorima razmjenjuje znanja i dolaze do novih ideja. Poslovna praksa je pokazala kako su izravna druženja i neobavezni razgovori izvorište brojnih novih ideja koja tehnološki posredovana komunikacija nije u stanju u potpunosti zamijeniti.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments