UPRAVLJAČKI PROCESIUPRAVLJANJE U INOVATIVNOJ EKONOMIJI

KREIRANJE ZNANJA U PAMETNIM MREŽAMA

0

Primijenjene znanosti usko su povezane s inženjerstvom, što rezultira mnoštvom tehnoloških rješenja u brojnim segmentima svakodnevnoga života i svijeta rada. Zadnjih nekoliko desetljeća afirmirale su se  tehnološke znanosti koje su uklopljene u umjetnu realnost, odnosno cyber prostor. Unutar njega su razvojni inženjeri različitih specijalnosti kreatori temeljnih načela funkcioniranja virtualne stvarnosti.  

Tehnologija se kapilarno disperzirala u sve društvene i ekonomske strukture, pri čemu tehnološki procesi postaju ključni za osiguravanje ljudske egzistencije, ali i za obrazovanje, zabavu, umjetnost, znanost, te ostale oblike naše duhovnosti. Ujedno tehnološki posredovana komunikacija prometnula se u iznimno bitan alat razmjene informacija. Učinkovito funkcioniranje poslovnih organizacija i cjelokupnog društvenoga sustava u novom tehnološkom odnosno digitalnom okruženju ovisi o kontinuiranom generiranju novih spoznaja, te odgovarajućih tehnoloških rješenja. Ovi procesi iziskuju artikulaciju novih strukturalnih oblika prikladnih za djelovanje u vrijeme dominacije naprednih tehnologija.

Evolucija organizacijskih formi

Povijesno gledajući strukturalna arhitektura tvrtki dizajnirala se u međuodnosu s tehnologijom, tržišnim okruženjem, ljudskim resursima, organizacijskim ciljevima i resursima koji su se procesuirali kako bi se proizveo finalni proizvod. Produkciju masovnih serija istovjetnih proizvoda karakterizirala je hijerarhijska struktura, stabilni i birokratizirani odnosi, materijalni resursi, veliki industrijski kompleksi, značajna financijska ulaganja i marginalizacija ljudskoga faktora u produkcijskom ciklusu. Dominantne organizacijske forme bile su funkcionalne i divizionalne.

S početkom dokidanja vladavine masovnoga tržišta zbog afirmacije tržišnoga segmentiranja i prilagođavanja užim tržišnim segmentima, javlja se potreba za novim organizacijskim oblicima. Postupno započinje afirmacija matričnih struktura koje dokidaju hijerarhijsko jednosmjernu odgovornost i komunikaciju. Zaposlenici u matričnoj organizaciji imaju nekoliko nadležnih rukovoditelja što iziskuje veću fleksibilnost djelatnika, brži protok informacija, te bolju transparentnost poslovnih procesa. Matrična arhitektura omogućava prilagođenu proizvodnju koja se zasniva na intenzivnoj komunikaciji s tržišnim okruženjem.

U tom smislu Lovorka Galetić u knjizi Organizacija kaže :“Matrična organizacijska struktura nije nužna, osim u slučajevima kada je okolina teško shvatljiva i zahtijeva veliku protočnost informacija, što takav organizacijski oblik može pružiti. .. Matrična organizacijska struktura prikladna je i u situacijama u kojim je potrebna visoka razina koordinacije između funkcijskih stručnjaka zbog nužne brze reakcije organizacije na promjenjive uvjete.“

Od 60-ih godina 20. stoljeća tržište u sve većoj mjeri karakterizira ubrzavanje protoka informacija, te integracija znanosti u svijet rada. Proizvodnja postaje u sve većoj mjeri zahtjevna, a proizvodi kompleksniji. Zbog te transformacije matrična struktura se  počinje prakticirati sve više. Galetić upozorava na još jedan razlog porasta popularnosti matrične strukture :“Potreba za matričnom organizacijskom strukturom najčešća je kada organizacija raspolaže oskudnim resursima. Na primjer, poduzeće koje ima više projekata vrlo često nema dovoljno inženjera koji bi mogli raditi puno radno vrijeme samo na jednom projektu, već ih raspoređuje na nekolicinu projekata na kojima rade dio svojega radnog vremena. Slično se događa i kada postoji pritisak okoline na određene kritične outpute, kao što je tehničko znanje koje se stvara u funkcijskoj organizacijskoj strukturi ili sposobnost čestoga izbacivanja novih proizvoda na tržište, koja je vezana za divizijsku organizacijsku strukturu. Takav pritisak zahtjeva podjelu potrebnih snaga između funkcijske i proizvodne strane organizacije, a matrična struktura upravo omogućuje ostvarivanje potrebne ravnoteže.“  Vidljivo je kako je matrična struktura nastala iz nužde odnosno potrebe što je, općenito govoreći, zajednička karakteristika najvećega broja inovacija.

Nove okolnosti

Tržište i metode poslovanja drastično se mijenjaju od 80-ih godina 20. stoljeća, porastom važnosti podataka, informacija i znanja. Njihov značaj dodatno potenciraju nove tehnologije, pri čemu od 90-ih godina prošloga stoljeća stožernu ulogu preuzima internetska tehnologija. Bitna odrednica internetske tehnologije je mreža, bolje reći umrežavanje, koje postaje dominantan oblik funkcioniranja u svim segmentima društva i ekonomije. Mreža se iskazala kao pogodna organizacijska forma u ekonomiji koja se temelji na nematerijalnim faktorima kao što su, primjerice, dizajn, kvaliteta, znanje, kreativnost i brand.

Jedan od tržišnih imperativa postaje kontinuirano inoviranje odnosno učestalo plasiranje novih proizvoda i usluga. Riječ je i iznimno zahtjevnim procesima koji iziskuju permanentno višesmjerno komuniciranje, ne samo između svih organizacijskih razina, već i s okruženjem. Zbog toga efektivno i efikasno manipuliranje informacijama podrazumijeva plansko i sustavno komunikacijsko umrežavanje, kako bi se osigurale pretpostavke za kreiranje potrebnih praktičnih znanja i plasiranje profitabilnih proizvoda i usluga.

Kreiranje mrežnih struktura iziskuje holistički pristup i primjenu brojnih menadžerskih koncepata poput, primjerice, učeće organizacije, reinženjeringa, outsourcinga, upravljanja promjenama, te upravljanja znanjem i inovacijama. Najvažniji cilj ovih menadžerskih napora je umrežavanje čvorišta znanja unutar poduzeća sa sličnim čvorovima izvan poslovne organizacije. Kontinuirano povezivanje svih čvorišta znanja na organizacijskoj i planetarnoj razini fundamentalna je odrednica pametnih mreža.

Dizajniranje pametnih mreža podrazumijeva uspostavu transparentnosti generiranja i razmjene kaki informacija, tako i znanja unutar organizacije. Potrebno je detaljno mapirati te procese što je izazovna zadaća. Nekada je to bio jednostavni pothvat jer se znanje generiralo i razmjenjivalo gotovo u cijelosti u centrima za istraživanje i razvoj, te korporativnim učilištima.

U današnjim gospodarskim okolnostima pametnim mrežama valja povezati sve nositelje znanja, iskustava  i umijeća u poslovnoj organizaciji. To mogu biti pojedinci koji se nalaze na bilo kojoj strukturalnoj razini te unutar svih organizacijskih jedinica. Istodobno je nužno mapirati sve procese i čvorove na globalnoj razini koji barataju relevantnim znanjima i informacijama bitnim za funkcioniranje tvrtke. To je platforma za artikulaciju pametne mrežne strukture, koja omogućava pristup svim potrebnim i važnim informacijama i znanju.

Napominjem kako su pametne mreže, u pravilu, nužne, prije svega, visoko tehnološkim tvrtkama. Razvoj visokih tehnologija kao i uspješno funkcioniranje na visoko tehnološkim tržištima temelji se na brojnim znanstvenim spoznajama. Pri tome, potrebno je kreirati veliki broj znanstvenih otkrića kako bi se osigurao razvoj tvrtke. To je često neizvedivo, pa je nužno preuzimanje tvrtki koje posjeduju takva znanja. Pametne mreže omogućavaju djelotvorno funkcioniranje takve poslovne strategije.

Od osobite je važnosti pametno umrežavanje znanstvenika i razvojnih inženjera. Jedan od oblika takve pametne mreže je klaster istraživača i znanstvenika koji je zahvaljujući stručnim raspravama često okidač za inovativna rješenja ili poboljšavanje već postojećih tehnologija. Klasteri mogu biti dio kompleksnijih pametnih mreža poznatih kao razvojni eko sustavi, koji su pogodni za rješavanje iznimno složenih projektnih zadaća.

Inovativni eko sustavi ukazuju na jednu važnu značajku pametnih mreža. Riječ je o činjenici kako pametne mreže funkcioniraju poput živih organizama, koji su u stalnoj dinamičkoj ravnoteži. Pametne mreže u stanju su se, kao i napredni živi organizmi, prilagođavati promjenama, samoregulirati, razvijati, učiti, skladištiti i procesuirati informacije, te razvijati nove spoznaje. Te značajke su od osobite važnosti u tržišnim uvjetima u kojima su nematerijalni resursi postali odlučujući za poslovnu uspješnost, a talentirani kreativci generator nove dodane vrijednosti.

Glavni obrazac angažiranja kreativnih i kompetentnih pojedinca u pametnim mrežnim organizacijama su autonomni i samousmjeravajući ad hoc projektni timovi. Radi se o specifičnom timskom djelovanju, čija uspješnost ne ovisi o nadređenim rukovoditeljima i propisanim procedurama. Takav model rada učinkovit je u kompleksnim tržišnim uvjetima u kojima su veće i manje promjene stalne, te iziskuju ne samo fleksibilnost, već kreativnost i brzinu.

Pametno umrežavanje omogućava i poduzetnički angažman autonomnih i samousmjeravajućih ad hoc projektnih timova koji pri realizaciji pojedinih zadaća mogu i sami kreirati neke nove projektne ciljeve. Takav pristup iziskuje i artikulaciju specifičnih organizacijskih vrijednosti koje su integrirane u poduzetničku kulturu. Napominjem kako je, pri tome, najznačajnije afirmirati atmosferu povjerenja i eliminirati strah zbog eventualnog neuspjeha određenoga projekta. Na taj način se stvaraju nužne pretpostavke za poticanje neometanog timskog i poduzetničkog rada svih njihovih članova, ali i osoblja koje je angažirano na nekim drugim pozicijama unutar poslovne organizacije, bolje reći, pametne mreže.

Mr.sc. Marinko Kovačić

KREATIVNE STRUKTURE U NOVIM EKONOMSKIM ODNOSIMA

Previous article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up