By Znanje, informacije i podaci postali su važni organizacijski, to jest, poslovni resursi tek od 1990-ih godina, kada im se počinje posvećivati sustavna pozornost. Istodobno se afirmira značaj ljudskih resursa, prije svega, unutar upravljačkih modela poznatih kao učeća organizacija, te intelektualni kapital. Valja napomenuti kako podaci punu afirmaciju stječu od 2010. godine s naglim razvojem umjetne inteligencije. Plansko i racionalno upravljanje znanjem, informacijama i podacima zasniva se na nekoliko znanstvenih disciplina kao što su teorija informacija, organizacijska teorija, industrijska psihologija, statistika i dr., kao i na korištenju naprednih tehnologija poput računarstva.
Postupna afirmacija nematerijalnih resursa
Većim djelom 20. stoljeća ulaganje kapitala u strojeve, to jest, proizvodne linije bila je najvažnija metoda stjecanja konkurentske prednosti i jačanja tržišne pozicije. Strategije zasnovane na inovacijama i novim proizvodima postaju dominantne od 1980-ih godina, te započinje proces dokidanja neupitne vladavine materijalnih resursa u vođenju i promišljanju poslovanja.
Zbog preciznosti valja napomenuti kako su inženjerska i ekonomska znanja, te različita tehnološka umijeća bila potrebna od samih početaka djelovanja industrijskih poduzeća. Međutim, te se nematerijalne sastavnice dugi niz desetljeća tretiralo kao segment poslovanja koji nije odlučujući za generiranje vrijednosti, to jest, profita. S vremenom, menadžeri postaju svjesniji značaja znanja, informacija i podataka u procesu stvaranja vrijednosti i poznavanja potrošačkih interesa. Počinju se uspostavljati baze podataka, a dodatnom obrazovanju zaposlenika počinje se posvećivati sve veća pozornost.
Spomenuti procesi rezultirali su, u konačnici, osvještavanjem menadžera o potrebi planskog i sustavnog upravljanja znanjem unutar poslovne organizacije. Takav pristup iziskivao je i redizajniranje organizacijske arhitekture kako bi se umrežili komunikacijski kanali. Ujedno se uviđa nužnost kontinuiranog akumuliranja podataka i informacija iz organizacijskog okruženja. Artikuliraju se fleksibilne strukture, a povratni podaci koriste se za korekciju poslovanja odnosno djelovanja kompanije.
U takvim okolnostima nastaju formalizirani postupci dijeljenja i upravljanja znanjem unutar kompanija. Menadžeri mapiraju procese generiranja znanja i inovacija unutar poslovnih organizacija nastojeći otkriti i ukloniti poteškoće u njihovom funkcioniranju. Tokovi podataka, informacija i znanja transformiraju se u stožerne procese, jer su prepoznati kao odlučujući za stvaranje (nove) vrijednosti. Osnivaju se korporativna učilišta, sa značajnim proračunima, u kojima se dodatno obrazuju svi zaposlenici.
Navedeni upravljački modeli i procesi nisu samo rezultat menadžerskog osvještavanja značaja nematerijalnih resursa, prvenstveno ljudskih. Tu radikalnu transformaciju u znatnoj mjeri je potaknula tehnologija. Neprijeporno su internetske tehnologije olakšale i omogućile sustavnu disperziju znanja kao i afirmaciju multifunkcionalnih ad hoc projektnih timova. Tako je, primjerice, postalo uobičajeno dijeljenje znanja u globalnim razmjerima u realnom vremenu. Planetarna virtualna poduzeća u današnje doba su uobičajeni način funkcioniranja.
Razvoj tehnologije
Organizacijsku i menadžersku preobrazbu u značajnoj mjeri su podržale i ubrzale napredne tehnologije koje su se počele primjenjivati, u sve većoj mjeri, početkom 1990-ih godina. Broj instaliranih osobnih računala u uredima naglo raste. Taj proces dodatno su pojačavale tvrtke poput, na primjer, Microsofta čiji su menadžeri predvođeni Billom Gatesom formulirali strategiju instaliranja osobnih računala u svaki ured i svako domaćinstvo. Koncem 1980-ih i početkom 1990-ih godina to je bila smiona vizija koja se mogla realizirati samo uz pomoć niza tehničkih izuma.
Poslovne aplikacije, elektronska pošta, multimedija, računalne igre te internetska umreženost multipliciraju upotrebnu vrijednost osobnih računala. To je bilo odlučujuće za ekspanziju računalnih uređaja. Pretpostavka tih i srodnih tehnoloških inovacija vezanih uz osobna računala bio je izum tadašnje tehno kompanije u usponu, kasnije globalno afirmiranog Intela, koja je plasirala mikroprocesor nazvan 8008.
Digitalizacija se nametnula kao bitni proces nove poslovne realnosti. Pokazalo kako se sve tradicionalne informacije mogu uspješno digitalno preoblikovati. Fotografije, filmovi i videa konvertiraju se bez problema u digitalne informacije. Digitalizacija i novi obrasci poslovanja omogućili tehno startupovima poput, primjerice, Applea, Compaqa, Lotusa, Oraclea, Suna i Microsofta izrastanje u velike korporacije.
Tehnološki progres koji su izazvala osobna računala promijenila su način rada, a internetska tehnologija radikalno je preoblikovala naš način života. Taj su fenomen analitičari prozvali internet revolucijom. Primjerice, elektronska pošta drastično je unaprijedila komunikaciju unutar, ali i zvan poslovne organizacije. Nadalje, javljaju se novi oblici poslovne komunikacije, koji su omogućavali razmjenu informacija putem elektronskog sustava nazvanog Electronic Document Interchange – EDI.
Niz tehničkih izuma stvorio je pretpostavke za tehnološka rješenja koja su omogućavala transparentnost cirkuliranja podataka i informacija unutar i između čvorišta u kojima se generiraju nova znanja i ideje općenito. Ta transparentnost predstavlja svojevrsnu platformu za jačanje tih procesa i uklanjanje blokada koje usporavaju navedene procese. Artikuliraju se korporativni direktoriji koji sadrže mapirane procese ključne za kreiranje vrijednosti. U tom pogledu osobito je važna detekcija ključnih ekspertnih znanja s kojima je kompanija deficitarna.
Napredne tehnologije omogućavaju kreiranje ekspertnih mreža i njihovo učinkovito povezivanje, bolje reći, suradnju. Tehnološka rješenja nisu dovoljna za kreiranje inovativne kulture i uspješan angažman eksperata. Još uvijek su nezamjenjivi osobni kontakti i razgovori znanstvenika, istraživača i ostalih talentiranih pojedinaca. Neformalna razmjena ideja i iskustava nije izgubila na važnosti, bez obzira na najnovija visoko tehnološka rješenja uključujući i umjetnu inteligenciju.
Stoga su menadžeri, zaduženi za ljudske potencijale, odgovorni za djelotvorno ispreplitanje najnovijih rješenja visoke tehnologije s talentiranim i kreativnim pojedincima. U drugoj polovici 1990-ih godina ustrojena je menadžerska funkcija poznata kao glavni direktor znanja (chief knowledge officer – CKO). Riječ je rukovoditeljima koji moraju posjedovati znanja, ne samo o ljudskoj psihologiji i načinu ponašanja, već i najnovijim tehnološkim dostignućima. Jedno od prvih tehnoloških rješenja za procesuiranje korporativnih znanja ponudila je indijska kompanija Infosys Technologies koja je kreirala centralni portal znanja nazvan KShop.
Tehnologije poput intraneta i sličnih tehničkih rješenja primarno su fokusirane na manipulaciju ekspertizama i omogućavanje učenja unutar tvrtke, te baratanje velikim količinama podataka i povratnih informacija. Značaj podataka naglo je porastao razvojem umjetne inteligencije, koja poduzeća transformiraju u kognitivne kompanije. Riječ je o tehnološkoj transformaciji koja je započela nedavno, a već se afirmirala kao učinkoviti alat ostvarivanja održive konkurentske prednosti.
Napredne tehnologije drastično povećavaju transparentnost i dostupnost postojećih znanja unutar poslovne organizacije koja su smještena na različitim pozicijama i dokumentima u koje spadaju, primjerice, ugovori, rješenja, izvješća, priručnici, pisma odnosno dopisi, upute, protokoli, zapisnici, članci, videozapisi, fotografije, elektronska pošta, dokumenti i dr. Digitalne tehnologije olakšale u njihovo pohranjivanja, ali što je još važnije i njihovo pronalaženje, pa je organizacijsko znanje moguće koristiti bez ikakvih poteškoća, bolje reći, nepotrebnog gubljenja vremena.
Ekspertni sustavi, sustavi podrške odlučivanju, sustavi upravljanja dokumentima, baze podataka i alati pretraživanja neki su od digitalnih alata odnosno mehanizama koji su ključni u procesu korporativnog upravljanja na današnjem tržištu. Pri tome se koriste interne organizacijske informacije i znanja, ali i eksterne spoznaje iz organizacijskog okruženja. Uz pomoć digitalnih tehnologija moguće je mapirati kretanje podataka, informacija i znanja kao i pozicije njihovoga pohranjivanja. Riječ je o eksplicitnim znanjima koja su na raspolaganju djelatnicima tvrtke. Pri tome su i dalje važna skrivena znanja koja prepoznajemo u radnom iskustvu i poslovnoj intuiciji.
Upravljanje znanjem fokusira se na konkretne pojedince i individualne kompetencije uz njihovo istodobno umrežavanje u sklopu detaljno razrađene komunikacijske strategije. Ekspertne spoznaje talentiranih inženjera i znanstvenika skladno se nadopunjavaju s tehnologijom neuronskih mreža generirajući nove vrijednosti. Smatram kako su se napredne tehnologije i ljudska kreativnost potvrdili kao ključni alati tržišne ekspanzije i profitabilnog poslovanja u digitalnoj ekonomiji. U bliskoj budućnosti tržišnu, pa i političku dominaciju steći će kompanije, to jest, nacije koje su lideri u tehnologijama kao što su umjetna inteligencija, kvantna tehnologija,, biotehnologija, nanotehnologija, robotika i kibernetička sigurnost. Za njihov razvoj presudne su fundamentalne i primijenjene znanosti odnosno spoznaje.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments