By Kreiranje umjetnoga života (Artificial Life – AL) predstavlja Sveti Gral prvenstveno znanstvenih disciplina koje su simbol postmodernoga društva kao što su, primjerice, genetski inženjering, bioinformatika, računarstvo i umjetna inteligencija. Pored stvaranja umjetnog života, jedna od znanstvenih ambicija nastala u postmodernizmu je realizacija ljudske besmrtnosti. Bez svake sumnje su moć kreiranja života i besmrtnost neki od atributa Boga, što jasno ukazuje na pretencioznost ljudskih ambicija. Primjećujem svojevrsnu povezanost opadanja vjere u Boga, te istovremeni porast ljudskih ambicija za stjecanjem Božanskoga statusa. Taj fenomen nazivam društveni teistički paradoks, te predstavlja jednu od okosnica postmodernizma.
Ljudsku esencijalnu i egzistencijalnu pretencioznost u znatnoj mjeri su potencirale primijenjene znanosti i visoke tehnologije koje se ubrzano razvijaju zadnjih nekoliko desetljeća. Pri tome, prvenstveno mislim na teoriju informacija odnosno kibernetiku. Praktične spoznaje visokih tehnologija inicirale su preispitivanje suštine samoga čovjeka. To se preispitivanje odvija u smjeru tehnološke determinacije bitka odnosno prirode čovjeka uz pomoću koje ima ambiciju zauzimanja centralne kozmološke pozicije. Taj privilegirani položaj uključuje i potencijalnu ljudsku mogućnost, kako smo spomenuli, kreiranja umjetnoga života i osiguravanja besmrtnosti.
Pionirski pokušaji u mitovima i književnosti
Želja za umjetnim stvaranjem života ima dugu tradiciju, te je prisutna već u grčkoj mitologiji. Ta se težnja nije ostvarivala tehnološkim dostignućima, već mitološkim imaginacijama odnosno vjerovanjem u božju naklonost. Jedna od mitoloških priča govori o kiparu Pigmalionu koji se zaljubio u vlastitu skulpturu žene od slonovače, Galateju. Njegova ljubav prema njoj i zazivanje božanske pomoći da je oživi bili su nevjerojatno jaki. Na kraju su njegove želje i molbe bili uslišani. Božica Afrodita podarila je moć Pigmalionu kojom je oživio kip ljubljene Galateje, te je s njom sretno živio do kraja života.
Slično nastojanje nalazimo zapisano u jednoj od najsvetijih židovskih knjiga Talmudu. Rabin Löw iz Praga oblikovao je 1580. godine stvorenje od gline koje je nazvao Golem. Uz pomoć Golema rabin Lὅw želio je zaštiti svoj narod od pogroma i hirova nepredvidivih vladara. Stoga je oživio Golema, božanskim činom koji se sastojao u stavljanju glinene pločice, s ispisanim imenom Boga, u njegova usta. Kreiranje života kao božju moć podarenu čovjeku zatičemo u Goetheovoj tragediji Faust.
Engleska književnica Mary Shelley u svom romanu Frankenstein napisanom 1818. godine, koji se smatra prvim iz žanra znanstvene fantastike, uvodi tehnologiju u ljudske pokušaje kreiranja života. Viktor Frankenstein je imaginarni lik znanstvenika koji znanstvenim metodama udahnuo život stvorenju koje je oblikovao. Znatno kasnije, preciznije rečeno krajem 20. stoljeća, takvi pokušaji postaju znanstveno legitimni.
Mehanika i znanost
Arhaične hidrauličke i pneumatske tehnologije davno su omogućile konstruiranje i izradu različitih mehaničkih naprava. S vremenom se konstruirao satni mehanizam koji je dugo vremena bio ideal strojnoga funkcioniranja. Mehanička arhitektura sata bila je svojevrsna platforma za izradu različitih strojnih uređaja. Složeniji automati koji su kopirali živi svijet počeli su se pojavljivati tijekom renesanse i prosvjetiteljstva. Najpoznatiji su glazbeni automati i oni koji oponašaju kretanje životinja.
Konstruktore mehaničkih uređaja nije previše zanimala geneza i bit života kao prirodnog fenomena. Ujedno su bili indiferentni spram razumijevanju ljudske esencije. Rasprave o suštini života i bitku čovjeka najdulju tradiciju imaju u religiji i filozofiji. Tijekom povijesti te spoznaje su evoluirale nastojeći racionalizirati svrhu ljudskoga života. Ljudska esencija kao i sam čovjek smatrali su se originalnim fenomenom kreiranim voljom samoga Boga. Tijekom povijesnoga razvoja u tumačenja ljudske prirode počinju se uplitati prirodne znanosti artikulirajući novu i drugačiju dimenziju promišljanja čovjeka i njegove pozicije u svijetu, bolje reći, prirodi.
Jačaju materijalistička shvaćanja koja streme spoznavanju prirodnih zakona i pokoravanju prirodnog okruženja. Jedan od prvih materijalista je francuski filozof i liječnik Julien Offray de La Mettrie koji se u svom djelu L’Homme Machine, napisanom 1748. godine, suprotstavio tezi filozofa Rene Descartesa o razdvojenosti uma i tijela. La Mettrie smatra kako se svi segmenti ljudske vitalnosti mogu mehanizirati. Engleski romanopisac Samuel Butler u svom utopijskom romanu Erewhon iznosi mišljenje kako je darvinizam koncipirao organizme kao strojeve, stvarajući tako pretpostavke za mogući strojni život i evoluciju.
Informacija
Drastični obrat dogodio se otkrićem informacije kao jedne od stožernih sastavnica prirodnih i društvenih procesa. Taj spoznajni obrat ostvario je Norbert Wiener u svojoj knjizi Cybernetics : Or Control and Communication in the Animal and the Machine (Kibernetika : ili kontrola i komunikacija u životinji i stroju), objavljenoj 1948. godine. Poimanje informacije kao bitnog konstruktivnog elementa omogućilo je novi uvid u prirodne, društvene i ekonomske procese. Ujedno je uspostavljena nova poveznica između živih bića i strojeva koja se u kibernetičkom modelu temelji na informaciji. Konkretnije govoreći, strojevi i živa bića odnosno ljudi samo su srodne vrste instrumenata za obradu informacija.
Spoznaja o važnosti informacija kao i o značaju procesa njihove razmjene integrirana je u teoriju nastanka života na Zemlji. Znameniti američki genetičar Francis S. Collins, u tom kontekstu, u svojoj knjizi Božji jezik navodi :“Svi trenutno raspoloživi dokazi upućuju na to da je Zemlja u prvih 500 milijuna godina bila vrlo negostoljubivo mjesto. … Stoga nije čudno što kamenje staro četiri i više milijardi godina ne upućuje na postojanje ikakvoga oblika života. Međutim, samo 150 milijuna godina kasnije moguće je pronaći više različitih oblika mikrobiološkog života. Po svojoj prilici, ti su jednostanični organizmi mogli pohranjivati informacije, vjerojatno koristeći DNK, samostalno su se razmnožavali i mogli su se razviti u različite složenije vrste.“
Proučavajući brojne fenomene, povezane s informacijama, matematičar John von Neumann zaključio je kako strojevi s pohranjenim programima samodeskripcije vlastite strukture imaju sposobnost svoga reproduciranja. Tek su kasnije, odnosno 28. veljače 1953. godine, znanstvenici James D. Watson i Francis H.C. Crick obrazložili strukturu i funkciju DNK koja ima kodiranu samodeskripciju savijenu u njoj.
Kibernetika odnosno teorija informacije tijekom vremena se integrirala u ekonomske koncepte koji su sustavno afirmirali nematerijalne sastavnice gospodarskoga djelovanja. Jedan od procesa koji je nastao na temelju kibernetskog modela je automatizacija koja je drastično povećala produktivnost i kvalitetu. Istodobno se razvija robotika a u proizvodne se pogone instaliraju industrijski roboti u čemu prednjači Japan, ali ne zaostaju ni druge razvijene zemlje poput, primjerice, Njemačke, SAD-a i Južne Koreje.
Umjetni život
Funkcioniranje navedenih procesa je složeno, a njihov razvoj i analiza iziskuje velika financijska ulaganja i angažman velikog broja znanstvenika te razvojnih inženjera. Ipak, najambiciozniji znanstveni projekt je kreiranje umjetnog života, koji je s pojavom i sve širom upotrebom računalne tehnologije poprimio novu razvojnu dimenziju. Kreiranje života kao čin čovjeka nije više u domeni mašte odnosno mitskih priča i mehanike, te općih kibernetičkih načela, već naprednih računalnih tehnologija uključujući strojno učenje, umjetnu inteligenciju, nanotehnologiju, molekularnu biologije, neuroznanost, genetiku, te cijeli niz drugih relevantnih visokih tehnologija odnosno disciplina primijenjene znanosti.
Sustavna i planski usmjerena znanstvena istraživanja koja su stvorila platformu za razvoj umjetnoga života prvo su započela istraživanjem umjetne inteligencije (Artificial Intelligence – AI). Riječ je o srodnim, ali ne i istovjetnim znanstvenim područjima čije različitosti egzistiraju i u samoj prirodi. Kratko rečeno, za najjednostavnije oblike života na Zemlji kao što su, primjerice, bakterije teško se može reći kako imaju inteligenciju. Stoga treba razlikovati ova dva fenomena.
Računalni znanstvenici okupljeni na Sveučilištu Dartmouth utemeljili su 1956. godine znanstvenu disciplinu koju su nazvali umjetna inteligencija. Time je stvoren prostor za artikulaciju mislećih strojeva. Po prvi puta ljudi nastoje stvoriti alate koji misle i na taj način postaju partner čovjeku. Ubrzo se ovi napori dodatno kvalitativno razvijaju. Christopher Gale Langton, američki računalni znanstvenik skovao je 80-ih godina prošloga stoljeća pojam umjetni život, za znanstvenu disciplinu čiji je bio jedan od utemeljitelja. On je 1987. godine kao postdoktorand u Los Alamos National Laboratories u Los Alamosu, New Mexico, organizirao prvu Radionicu o sintezi i simulaciji živih sustava. U biti to je bila radionica o umjetnom životu. Za proučavanje toga fenomena Langton je okupio skupinu vrhunskih računalnih znanstvenika, fizičara i filozofa, a sa svojim radom nastavio je u glasovitom Santa Fe Insitutute (SFI).
Nove znanstvene discipline, napredne tehnologije, te moćna znanstvena istraživačka oprema udružene s holističkim pristupom i timskim radom generirali su brojne nove uvide u prirodne zakone odnosno načine njihova funkcioniranja. Jedna od najradikalnijih spoznaja je shvaćanje čovjeka i živih bića kao strojeva za obradu informacija. To je platforma na koju se nadogradila tehnološka mogućnost kreiranja/simuliranja umjetnog života i osiguranja besmrtnosti. Unutar te znanstvene matrice ulogu Boga želi preuzeti čovjek, a ove teističke ambicije podupire sveprisutno opadanje utjecaja Crkve, te na koncu i marginalizacija vjerovanja u Boga samoga. Svjedoci smo novoga fenomena pretencioznih i utopijskih ljudskih ambicija koji sam nazvao društveni teistički paradoks.
Za sada ljudska duhovnost ostaje spoznajna nepoznanica koja je nedohvatljiva tehnološkim mjerenjima i egzaktnim analizama. Duhovnost je još uvijek ostala onostrana tehničkom svijetu koji ga nastoji u potpunosti eliminirati.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments