By Za kreativno mišljenje iznimno je važan iskorak izvan razrađenih procedura. Ustaljene navike kreativci mijenjaju i postavljaju nove standarde ponašanje. U pravilu ove drastične kreativne preinake u prvi tren izazivaju šok i nevjericu, ali često nakon toga postaju novi standard djelovanja.
Genijalnost modnoga dizajnera
Alexander McQueen bio je najcjenjeniji i najpoznatiji modni dizajner 90-ih godina 20. stoljeća. Ujedno je imao status enfant terriblea modnog svijeta, jer je na revijama znao iznenaditi posjetitelje provokativnim performansima. Njegove provokativne revije privlačile su pozornost ne samo modnoga svijeta, već i ljubitelja umjetnosti.
Na jednoj reviji manekenka je nosila kreaciju McQueena odnosno elegantnu bijelu haljinu od pamučnoga muslina s podsuknjom od bijeloga sintetičnog tila. Iznenada, na polovici modne piste manekenka je s obje strane napadnuta, bolje reći, poprskana različitim bojama. Lice joj je, također, bilo poprskano, a boja joj je niz haljinu kapala na tlo. Radilo se o performansu Alexandera McQueena koji je izazvao oduševljenje posjetitelja, a Haljina br.13 iz kolekcije proljeće/ljeto 1999. u istom je trenu postala modna ikona.
Modne revije u Parizu i Milanu desetljećima su se odvijale po ustaljenom strogo utvrđenom protokolu. Tu dugovječnu tradiciju dramatično je promijenio McQueen koji je modne revije iznenada preobratio u umjetničke performanse. Revije se više nisu sastojale samo od defiliranja manekenki, već su se na njima odvijali nepredvidivi spektakularni događaji u režiji Alexandera McQueena.
Pri tome je McQueen demonstrirao neviđenu maštovitost koja je odudarala od uštogljenog ponašanja i očekivanja modne elite. Na njegovim se revijama kiša slijevala na modnu pistu, vukovi su plašili uzvanike, vatreni plamenovi sukljali su iz poda, manekenke su klizale ledom ili su bile prikazane kao hologrami u staklenim piramidama. Na modnim događanjima uspješno je stvorio atmosferu brodoloma i psihijatrijske bolnice.
Feigenbaum iznad vremenske ograničenosti
Američki matematički fizičar Mitchell Feigenbaum jedno vrijeme je svoja teorijska istraživanja provodio na Teorijskom odjelu Nacionalnoga laboratorija u Los Alamosu, Novi Meksiko, Njegove kolege su se zabrinule kada je Feigenbaum počeo živjeti prema 26-satnom danu, umjesto opće prihvaćenom i uobičajenom 24-satnom. Zbog vremenske neusklađenosti on bi se, primjerice, ponekad probudio u vrijeme zalaska sunca ili bi doručkovao dok su njegove kolege večerale.
Feigenbaum je proučavao teoriju kaosa, te je došao na ideju da u što većoj mjeri potencira slučajnost i nepredvidljivost u svom vlastitom svakodnevnom životu. Tijekom svojih 26 sati razmišljao je i o neobičnim temama za znanstvenike kao što su, primjerice, kretanje dima cigarete i oblaka, vrtlozi koji su strukturirani, ali ipak posve nepredvidljivi.
Kolege su smatrale kako su te teme odnosno pojave trivijalne s pozicije ozbiljne znanosti, te da Feigenbaum na taj način uzalud troši svoje vrijeme i talent. Međutim, Feigenbaumu su ta opažanja i promišljanja bila inspirativna i korisna te su pripomogla da postane najzaslužniji za stvaranje teorije kaosa u kojoj vlada slučajnost determinirana u krajnjoj liniji određenim zakonitostima.
Razumijevanje fenomena kaosa podrazumijevalo je poznavanje problema koji su bili u suprotnosti s utvrđenim znanstvenim spoznajama. Samo je znanstvenik, poput Feigenbauma, koji je živio osebujno odnosno neuobičajeno i pri tome drugačije razmišljao mogao otkriti teoriju kaosa.
Rutinsko ponašanje uzrokuje rutinsko razmišljanje, a to znači kontinuirano ponavljanje jednog te istog. U rutinskom životu nema nepoznanica niti izazova, te stoga ne postoje ključni motivatori za spoznavanjem nečeg novoga. Na taj način se eliminiraju pretpostavke za artikulaciju kreativnog mišljenja.
Flemingov pristup
Izumom penicilina Alexander Fleming, škotski biolog, spasio je desetine milijuna ljudskih života, te drastično povećao kvalitetu življenja diljem svijeta. Flemingova metoda istraživanja radikalno se razlikovala od znanstvenog pristupa tradicionalne znanosti.
Manje je poznato kako Fleming bio strastveni slikar akvarela. Slobodno vrijeme radije je provodio s umjetnicima u londonskom Chelsea Arts Clubu nego sa svojim kolegama znanstvenicima. Metode umjetnika na inovativan način primjenjivao je u svom znanstvenom radu.
Fleming je slikao na iznimno neobičan način, koristeći se bakterijama. Slike je stvarao uzgajanjem mikroba u Petrijevim zdjelicama, a bile su vrlo živopisne. Otkrivanjem novih bakterija odgovarajućih pigmenata njegova je paleta boja bila sve bogatija. Zbog toga ne iznenađuje što mu je u laboratoriju vladao kreativni kaos poput onoga u slikarskim ateljeima. Po njemu su nasumce bili razbacani znanstvena oprema, Petrijeve zdjelice i mikrobi.
U takvom ozračju, u rujnu 1928. godine, Fleming je otkrio gljivicu koja ubija napuštene bakterijske kulture. Bio je očaran bojama i uzorcima koje je gljivica odnosno zelena plijesan (Penicillium notatum) stvorila, a daljim promatranjem odnosno eksperimentiranjem izolirao je antibiotik penicilin. Za to otkriće, koje je zauvijek promijenilo svijet medicine dobio je Nobelovu nagradu 1945. godine. Mnogi su znanstvenici prije Fleminga uočili razvoj penicilina u svojim Petrijevim zdjelicama, ali su te zdjelice smatrali neuspjelim eksperimentom i redovito ih bacali.
U potrazi za neobičnim i čudnim Fleming je došao do drugih važnih otkrića. Jednom zgodom je pustio da mu sluz iz nosa kaplje na Petrijevu zdjelicu kako bi vidio što će se dogoditi. Nadao se otkriću nove boje ili nove bakterije. Na koncu je otkrio kako njegova sluz ubija bakterije. Pronašao je lizozim, antibiotik koji ljudski organizam sam proizvodi.
Fleming je pronalazio nešto novo i korisno u eksperimentima koje su drugi znanstvenici smatrali neuspjelim, te ih doslovno bacali u smeće. Za vrijeme čitave svoje znanstvene karijere tragao je za neobičnostima i procesima koji su ih stvarali. Fleminga su više zanimali neuspješni pokusi od onih uspješnih.
Flemingov način rada potvrđuje točnost tvrdnje Winstona Churchilla koji je jednom zgodom ustvrdio :“Uspjeh znači ići od neuspjeha do neuspjeha ne gubeći entuzijazam.“ Svaka greška je potencijalno izvorište korisnih informacija i spoznaja. Menadžeri pojedinih poslovnih organizacija ne samo što ne kažnjavaju pokretače i realizatore neuspjelih projekata, već ih nasuprot tome nagrađuju.
Comments