By Korporacija Nvidia širokoj svjetskoj javnosti postala je poznata 18. lipnja 2024. godine kada je svojom tržišnom vrijednošću nadmašila Microsoft. Toga dana Nvidia je postala najvrjednija tržišna korporacija na svijetu s vrijednošću od 3,3 tisuće milijardi američkih dolara (3,3 trilijuna USD). Analitičari su izračunali kako je onaj koji je 22. siječnja 1999. godine kupio dionice Nvidije u vrijednosti od 10.000 američkih dolara, stekao 31. prosinca 2023. godine, pravo bogatstvo u iznosu od 13,2 milijuna američkih dolara. Na čelu korporacije je već 31 godinu Jen-Hsen Huang, poznatiji kao Jensen Huang. On je trenutno najdugovječniji lider vodećih svjetskih visoko tehnoloških kompanija.
Jensen Huang
Vođenje visoko tehnološke kompanije i njeno prerastanje u svjetskog tržišnog lidera iziskuje pored kreativne i kompetentne radne snage i lidersko vizionarstvo. Te poslovne specifičnosti naročito dolaze do izražaja u segmentu naprednih tehnologija koje su sinteza primijenjenih znanosti, ekonomije i poduzetništva. Stoga su visoko tehnološke tvrtke iznimno zahtjevne u pogledu vođenja odnosno upravljanja. Na tržišne zahtjeve, bolje reći, izazove već desetljećima uspješno reagira Jensen Huang koji je uspio prevladati i krizne situacije korporativnog razvoja.
Huang je rođen 17. veljače 1963. godine na Tajvanu, ali je u ranoj dobi s roditeljima preselio u Sjedinjene Američke Države. Pohađao je visoku školu Aloha u Beavertonu u američkoj saveznoj državi Oregon, gdje je stjecao mladenačka prijateljstva u matematičkim, računalnim i znanstvenim klubovima. Dobar dio slobodnog vremena provodio je na računalu Apple II programirajući uz pomoć BASIC-a, te igrajući video igre na teleprinterskim terminalima povezanim s većim računalnim uređajima. Oduševila ga je igra Zvjezdane staze, ali i neke druge poput, primjerice, Asteriods, Centipede i Galaxian na igraćim konzolama, kao što je Atari.
Nakon što je diplomirao na Aloha High School u dobi od 16 godina upisao je studij elektrotehnike na sveučilištu Oregon State University u Corvallisu. Na sveučilištu upoznaje Lori Mills s kojom se oženio nakon što su oboje diplomirali 1984. godine. Interesantno je spomenuti kako je Lori Mills bila jedna od samo tri djevojke među 250 studenata, koji su tada studirali elektrotehniku na tom sveučilištu.
Nakon diplomiranja, Huang se želio zaposliti u kompaniji Texas Instruments, ali nije zadovoljio na intervjuima za posao. Odmah poslije toga, okušao je sreću u dvije kalifornijske kompanije. Radilo se o tvrtkama Advanced Micro Devices ili AMD, te LSI Logic. U oba poduzeća bio je primljen, a odlučio se za AMD jer je bio impresioniran s nekim od tehnoloških inovacija te kompanije.
Vrlo brzo nakon zaposlenja, saznao je kako inženjeri LSI Logica razvijaju nove softverske alate koji će dizajniranje čipova značajno ubrzati i olakšati. To ga je zainteresiralo, pa je prihvatio ponudu za radni angažman u toj kompaniji. Huang je bio zadužen za tehnički potporu potrošačima među kojima je bio i startup Sun Microsystem. U toj tvrtki upoznao je svoje buduće partnere odnosno suradnike, inženjere Curtisa Priema i Chrisa Malachowskog. Oni su radili na tajnom projektu koji je trebao revolucionirati procese u toj branši. Međutim, ubrzo su se Priem i Malachowski odlučili za samostalni poduzetnički pothvat u suradnji s Huangom. Procijenili su kako posjeduju dovoljno tehničkog znanja i temeljitog poznavanja tržišnih prilika, što im osigurava solidnu osnovu za samostalno djelovanje i poslovni uspjeh.
Osnivanje Nvidije
Ideja Curtis Priema i Cjhrisa Malachowwskog o ulasku u poduzetničku avanturu dizajniranja odnosno proizvodnje grafičkih čipova rođena je u pravo vrijeme. Općenito govoreći, za svaku inovaciju, a posebno za radikalne inovacije nužna je razvijenost odgovarajuće infrastrukture. U protivnom, inovacija se neće tržišno realizirati, to jest, neće biti prihvaćena. Za takve izume obično se kaže kako su nastali ispred svoga vremena.
Poduzetnička nakana Priema i Malachowskog kojima se ubrzo pridružio Huang nije imala tih problema. Naime, u to doba nastala su dva značajna hardverska i softverska rješenja koja su značajno potaknula potražnju za boljim grafičkim karticama. U računalnoj industriji usvojen je Peripheral Component Interconnect (PCI) bus, a Microsoft je plasirao Windows 3.1.
U procesu pokretanja poduzetničkog pothvata osnivači značajnu pozornost posvećuju nazivu kompanije odnosno startupa, što je i ovdje bio slučaj. Poduzetnici nastoje kreirati atraktivan i pamtljiv naziv tvrtke, što često i nije tako lagana zadaća. Trojica utemeljitelja dugo su raspravljala o potencijalnom nazivu buduće kompanije. Priem je kao uspješan primjer isticao Microsoft i njihov naziv novoga operativnog sustava Windows NT, u kojem je NT značio sljedeća tehnologija. U sklopu tih rasprava predložio je i naziv budućeg čipa GX Next Version ili GXNV. Takav stil razmišljanja o nazivu buduće tvrtke ostao je dominantan premda je jedan od prvih ozbiljnih prijedloga bio Primal Graphics.
Većina drugih prijedloga na Priemovoj listi sadržavala je skraćenicu NV kao poveznicu s nazivom njihovog budućeg čipa. Radilo se o nazivima poput, primjerice, iNVention, eNVironment, te iNVision. Nakon duljih rasprava konačno se iskristaliziralo ime NVidia odnosno Nvidia kao najpoželjnije rješenje. Naziv tvrtke upućivao je na njihov čip koji će razviti, a prozvali su ga NV1. Kompanija Nvidia službeno je osnovana 5. travnja 1993. godine. Otežavajuća okolnost za preživljavanje novog tehnološkog startupa bila je nerazvijenost institucija rizičnog kapitala na ondašnjoj poslovnoj sceni.
Razvoj i krizne situacije
Na samom početku osnivači su razdijelili uloge, to jest, odgovornosti. Priem je bio zadužen za dizajniranje čipova, Malachowski se posvetio inženjeringu i vođenju budućih razvojnih timova, dok je Huangu pripalo poslovno odlučivanje. Oni su znali kako u segmentu PC grafike video igara ne postoji dominantan standard i to su željeli iskoristiti nametanjem svojih tehnoloških rješenja. Jedno od njih bilo je objedinjavanje grafičke i audio komponente na jednoj kartici.
Proizvodnju čipa NV1 Huang je odlučio povjeriti europskoj kompaniji SGS-Thomson. Koncem 1994. godine menadžeri Nvidije i SGS-Thomsona predstavili su NV1 na COMDEX-u u Las Vegasu jednoj od najvećih svjetskih izložbi računalne tehnologije na svijetu. Na toj manifestaciji impresionirali su vodeće ljude japanskog proizvođača video igara i igraćih konzola, tvrtku Sega. Oni su pristali na suradnju s Nvidijom pri razvoju sljedeće konzole. Već 11. prosinca 1994. godine Huang i Priem otputovali su u Tokio, kako bi precizno dogovorili detalje budućeg sporazum o partnerstvu pri razvoju čipova. Sporazum je službeno potpisan u svibnju 1995. godine u kojem se Nvidia obvezala razviti narednu generaciju čipa NV2 ekskluzivno za sljedeću Seginu igraću konzolu.
Osnivači i razvojni inženjeri Nvidije bili su isključivo fokusirani na razvoj tehničkih performansi zanemarujući ostale segmente poslovne politike. Nisu provodili sustavne analize tržišnih prijetnji i izazova oslanjajući se isključivo na svoju tehničku izvrsnost, koju su smatrali dovoljnom za pobjedu nad konkurentima. Ujedno je izostalo i propitivanje potrošačkih interesa. Stoga je razumljivo kako nisu pridavali potrebnu pozornost i značaj drastičnom smanjivanju cijena čipova koje se tada događalo. Uskoro se pokazalo, na njihovu žalost, kako je cjenovna konkurentnost od presudne važnosti za kupce odnosno korisnike.
Malachowsky je izjavio kako su bili okupirani tehničkim inoviranjem i stvaranjem novih značajnih tehnologija, smatrajući ih dobitnom poslovnom strategijom. Kasnije smo uvidjeli da sjajna nova tehnologija nije automatski i profitabilni proizvod, konstatirao je Malachowsky U tom kontekstu Huang je ustvrdio kako su pretjerali s tehničkim inovacijama koje su, u konačnici, rezultirale višim cijenama u odnosu na konkurenciju. Kupce je isključivo zanimala brzina koju omogućava grafička kartica i prihvatljiva cijena.
Nvidia je uložila 15 milijuna američkih dolara za razvoj NV1. Investiciju su osigurale američke tvrtke rizičnog kapitala Sutter Hill Ventures i Sequoia Capital Operations kao i SGS-Thomson, te Sega. Na projektu su bili angažirani vrhunski eksperti i talentirani razvojni inženjeri koji su naporno radili po 12-ak sati dnevno. Huang je priznao kako su bili stručni za realizaciju kompleksnih tehnoloških ciljeva, ali su na bolan način shvatili kako je poslovno upravljanje i izgradnja kompanije zahtjevna disciplina koju su vrlo slabo poznavali.
Slabi financijski, to jest, poslovni rezultati pratili su i sljedeći proizvod NV2. Tako su, primjerice, menadžeri Sege obavijestili Nvidiju 1996. godine kako neće koristiti čip NV2 u svojoj sljedećoj igraćoj konzoli. Tržišnu situaciju Nvidije dodatno je zakomplicirala pojava novog konkurenta, a radilo se o tvrtki 3dfx. Taj su tehnološki startup osnovali bivši zaposlenici Silicon Graphicsa, Scott Sellers, Ross Smith i Gary Tarolli. Oni su nastojali plasirati konkurentan proizvod i to su realizirali 1996. godine. Radilo se o grafičkom čipu nazvanom Voodoo Graphics.
Bez obzira na neuspjeh prvih serija grafičkih čipova i financijskih poteškoća Nvidia je uspjela zadržati neke od najboljih grafičkih inženjera u Silicijskoj dolini. To je bila ključna garancija tržišnog opstanka koju je valjalo poduprijeti tržišnim razmišljanjima, bolje reći, tržišnom orijentacijom. Naime, razvojni stručnjaci Nvidije bili su isključivo fokusirani na tehnička postignuća koja nisu imala tržišnu opravdanost odnosno nisu bila interesantna potrošačima.
Menadžerski iskusniji i tržišno osvješteniji razvojni eksperti Nvidije započeli su razvoj čipa RIVA 128 (Real – time Interactive Video and Animation Accelerator). Nvidia je razvila čip u rekordnom vremenu, pa je RIVA 128 predstavljena javnosti u travnju 1997. godine na Computer Game Developers Conference u San Franciscu. Napominjem kako je upravo čip RIVA 128 bio prvi veliki tržišni hit Nvidije. U svega četiri mjeseca tvrtka je isporučila, bolje reći, prodala više od milijun čipova, te zauzela 20 posto PC grafičkog tržišta. Časopis PC Magazine proglasio je čip RIVA 128 Proizvodom godine za 1997. Vodeći proizvođači PC-a uključujući Dell Computer, Gateway 2000, Micron Electronics i NEC počeli su ugrađivati taj čip u svoja računala.
Menadžerski stil
Uspjeh čipa RIVA 128 nije rezultirao samo iznimnim financijskim rezultatima, već je kompaniji priskrbio veliki ugled u stručnoj i široj javnosti. Nvidia je postala snažan magnet za mnoge talentirane i kreativne ljude, koji su željeli raditi u tada još skromnim uredima kompanije. Smatrali su kako će biti angažirani na realizaciji epohalnih tehnoloških rješenja.
Zahtjevi i očekivanja Huanga i rukovodne strukture bili su visoki. Huang je inzistirao da svi zaposlenici rade brzinom svjetlosti i do granica fizičke izdržljivosti. Konkretno govoreći, to je značilo često ostati na poslu do 23 sata, uključujući i vikende. Napominjem kako su slične zahtjeve postavljali i drugi veliki tehno poduzetnici poput, primjerice, Stevea Jobsa i Elona Muska. Zajednička karakteristika ovih poslovnih vođa je uvjerenost u osobnu i korporativnu misiju fokusiranu na realizaciju radikalnih novih tehnoloških rješenja kojima poboljšavaju život čitavoga čovječanstva. Kreativcima je takva korporativna misija izazovna i privlačna, te su se spremni u potpunosti predati njenom izvršenju.
Huang je, sa suradnicima, razlagao i najsloženije projekte na jednostavnije komplementarne radne daće. Za svaku jednostavniju projektnu zadaću utvrđivao se rok provedbe, bez tolerancije na kašnjenje. Takav pristup rezultirao je, u konačnici, realizacijom čitavog složenog projekta u planiranom vremenu. Konkretno govoreći, drugim kompanijama trebalo je za razvoj novoga čipa dvije godine, dok bi stručnjaci Nvidije to obavili za samo devet mjeseci. Pri tome se posebna pozornost posvećivala kvaliteti, kako je brzina operativnih procesa ne bi ugrozila.
Poput ostalih kompanija koje su se bavile razvojem i plasiranjem grafičkih čipova Nvidija je dizajnirala i izrađivala prototipove, ali nije imala vlastite proizvodne pogone za produciranje velikih serija. Huang je na taj način prihvatio industrijsku paradigmu koja je nastala 1980-ih godina i bila vladajuća do 2010-ih godina. Ključne sastavnice te paradigme bile su globalizacija i outsourcing odnosno izmještanje industrijskih kapaciteta te prepuštanje proizvodnje vanjskim partnerima, često smještenim na drugim kontinentima, u pravilu, u Aziji odnosno Kini.
Ujedno outsourcing je pratio proces poznat kao rightsizing – downsizing koji se, u pravilu, svodio na otpuštanje zaposlenika. Tu menadžersku filozofiju i poslovnu strategiju inicirali su, te sustavno afirmirali i zagovarali javne administracije, akademske zajednice i multinacionalne korporacije, a vrlo brzo su je prihvatile, osim velikih, srednje i male tvrtke.
Konstruirana je teorijska teza kako je generator vrijednosti izvan industrijske proizvodnje, te smješten isključivo u razvojnim centrima i istraživačkim institutima. Taj koncept omogućio je Kini prerastanje u svjetsku tvornicu kako su je političari i znanstvenici s podsmjehom prozvali. Riječ je o pogrešnoj ekonomskoj doktrini koja je nekritički zanemarila fizičke resurse u procesu stvaranja vrijednosti. Taj koncept zagovarao je isključivu fokusiranost na nematerijalne čimbenike. Artikulirali su se obrasci upravljanja nematerijalnim faktorima, kao što su, primjerice, znanje, informacije odnosno intelektualni kapital. Tijekom 1990-ih godina postaju vrlo popularne virtualne i učeće organizacije kao oblici afirmacije i strukturiranja nematerijalnih resursa.
U skladu s tom poslovnom filozofijom Huang je proizvodnju čipova povjerio specijaliziranim tvornicama kojih je u svijetu bilo svega nekoliko. Kompanije koje su se bavile proizvodnjo čipova morale su investirati stotine milijuna američkih dolara u industrijske pogone, ultra čisto proizvodno okruženje i visoko obrazovanu radnu snagu. Sporazum o proizvodnji čipova sklopljen je s europskim konglomeratom SGS-Thomson.
Međutim, s vremenom su menadžeri Nvidije počeli naručivati jako velike količine čipova za čiju proizvodnju SGS-Thomson nije bio dovoljno ekipiran. Stoga je Huang započeo pregovore s najvećim svjetskim proizvođačem čipova tvrtkom Taiwan Semiconductor Manufacturing Company (TSMC). On je u izravnoj komunikaciji s glavnim izvršnim direktorom TSMC-a Morrisom Changom dogovorio sve detalje poslovne suradnje. Ugovor o partnerstvu potpisan je u veljači 1998. godine s kojim je TSMC postao glavni dobavljač čipova Nvidije.
Riječ je o iznimno zahtjevnoj i sofisticiranoj proizvodnji i prva značajna poteškoća u proizvodnji dogodila se TSMC-u u ljeto 1998. godine, pri proizvodnji čipa RIVA 128 ZX. Problemi su bili značajan izazov rukovodstvu Nvidije, koja je tada već postala tržišni lider. Problemi su samo pojačali napore Huanga i rukovodne strukture u značajnom restrukturiranju inženjerskog odnosno razvojnog odjela. Uspjeli su razvoj novoga čipa svesti na svega šest mjeseci, te se tako uskladili s poslovnim ciklusom PC proizvođača odnosno njihovim plasiranjem novih proizvoda.
Dominacija Nvidije
Jedan od prijelomnih trenutaka u razvoju Nvidije dogodio se 22. siječnja 1999. godine kada je kompanija izašla na burzu. Na kraju prvog dana kotiranja na burzi vrijednost dionice Nvidije skočila je 64 posto i njena cijena iznosila je 19,69 američkih dolara, dok je tržišna vrijednost tvrtke u cjelini dosegnula 626 milijuna američkih dolara. Treba napomenuti kako Nvidia tada još nije bila velika kompanija.
Naime, u Nvidiji je radilo oko 250 stručnjaka koji su u fiskalnoj 1999. godini ostvarili skroman prihod od 158 milijuna američkih dolara. Zbog usporedbe, valja navesti kako je te godine, primjerice, Microsoft uprihodio 19,8 milijardi američkih dolara, Apple 6,1 milijardi američkih dolara, a Amazon 1,6 milijardi američkih dolara. Međutim, investitori su uočili predanost tehničkoj izvrsnosti stručnjaka Nvidije i superiornost proizvoda koje tvrtka isporučuje. To je bio zalog za značajna financijska ulaganja i opravdanost očekivanja u buduću izdašnu zaradu. Takva investicijska praksa karakteristična je i za druge visoko tehnološke startupove.
Investitori su cijenili usredotočenost menadžera Nvidije na zapošljavanje vrhunskih stručnjaka i kreativaca koji su u stanju generirati nova tehnološka rješenja. Upravljanje znanjem i njegovo sustavno dijeljenje važna je sastavnica organizacijske kulture u Nvidiji. Stoga je razumljivo što je Huang 15. prosinca 2000. godine kupio sve patente velikog tržišnog suparnika, odnosno tvrtke 3dfx, koja je upala u veliku krizu. Istodobno je zaposlio svih stotinjak vrhunskih eksperata te kompanije, koja je bankrotirala u listopadu 2002. godine.
Vodstvo Nvidije 1990-ih godina nije surađivalo s Appleom, a prvi manji posao s tom tvrtkom sklopljen je početkom 2000-ih godina. Steve Jobs glavni izvršni direktor Applea bio je zadovoljan isporučenim čipom Nvidije. Radilo se o čipu GeForce 256, nasljedniku RIVA TNT2. Jobs je odlučio da se u računalo Power Mac G4 ugrađuje čip GeForce 3. Sklopljeni su i drugi unosni poslovi poput, primjerice, isporuke čipova za igraće konzole Xbox što je, u konačnici, rezultiralo impresivnim financijski rezultatima.
Velika novost bilo je što je sve veći broj računalnih znanstvenika počeo koristiti Nvidijin čip GeForce 3 za ne-grafičke aplikacije. Te nove funkcionalnosti dodatno su proširene računalnom platformom i sučeljem za programiranje aplikacija poznatom pod nazivom Computer Unified Device Architecture – CUDA. U prvom trenutku Huang je planirao plasirati taj proizvod nove generacije isključivo znanstvenim institucijama i velikim poslovnim sustavima koji raspolažu moćnim računalnim sustavima. Brzo je shvatio kako je u zabludi i CUDA se proširila na široki krug korisnika.
Za novu generaciju grafičkih procesora Nvidia je trebala nova tržišta, te je krenula i njihovo formiranje. Glavni znanstvenik Nvidije, David Kirk uključio se u te marketinške napore. Pored nekoliko pruženih ad hoc donacija Kirk je izradio program suradnje sa sveučilištima Caltech, University of Utah, Stanford, University of North Carolina, Brown i Cornell. Nvidija se obvezala osiguravati grafičke kartice i financijske donacije, a zauzvrat su nastavnici u svojim programima koristili proizvode Nvidije. Na taj se način s tih sveučilišta eliminirala konkurentska tvrtka AMD, te se ujedno stvarala baza budućih potencijalnih korisnika.
Istodobno su menadžeri Nvidije s navedenih sveučilišta zapošljavali najbolje studente koje su uočili tijekom suradnje. Nedugo nakon toga, na University of Illinois Nvidija je osnovala prvi CUDA Centar izvrsnosti za čiji je rad osigurala jedan milijun američkih dolara, te trideset dva sustava Quadro Plex Model IV svaki sa 64 GPU-a. Mark Berger, direktor poslovnog razvoja Nvidije bio je odgovoran za popularizaciju korištenja grafičkih procesora u znanstvenim istraživanjima na područjima kemije, biologije i znanosti o materijalima.
Huang je pokrenuo akciju sustavnog i planskog povezivanja Nvidije sa znanstvenom, to jest, akademskom zajednicom. Svake godine u Santa Clari okupljaju se djelatnici Nvidije i znanstveni istraživači odnosno kemijski inženjeri, biolozi, farmakolozi i softverski stručnjaci koji ih podupiru u njihovom radu, kako bi razmijenili znanja i radna iskustva. Valja napomenuti kako na ta događanja dolaze i eksperti iz Europe, Japana i Meksika.
Te rasprave iznimno su korisne i poticajne za dalji rad kako proizvodnih inženjera tako i znanstvenih djelatnika. Neprijeporno je kako Nvidia i njeni proizvodi odnosno tehnologije općenito otvaraju brojne nove, ponekad i neslućene spoznajne mogućnosti koje u jednom trenu rezultiraju i promjenom spoznajne paradigme. Huang i njegovi suradnici smatraju kako takav potencijal ima i CUDA jer ubrzava, pojeftinjuje i gotovo eliminira ljudske pogreške u znanstvenim istraživanjima.
Govoreći u tom kontekstu, treba spomenuti profesora Rossa Walkera koji je kreirao novu funkcionalnost grafičkih procesora u formi biotehnološkog istraživačkog programa nazvanog Assisted Model Building with Energy Refinement ili AMBER. Program je simulirao proteine u biološkim sustavima, te je postao jedna od najpopularnijih aplikacija u istraživanjima usmjerenim na otkrivanje novih lijekova, a koje su provodile farmaceutske kompanije i akademska zajednica. Izvorno je program dizajniran za računala visokih performansi odnosno superračunala, što je znatno otežavalo njegovu širu primjenu.
Čuveni znanstvenici poput, na primjer, Klausa Shultena, njemačko-američkog računalnog biofizičara i Grega Votha, američkog teorijskog kemičara svoje su ključne znanstvene spoznaje kreirali uz pomoć superračunala. Oni su imali pristup superračunalima sukladno svojim znanstvenim potrebama, što je svojevrsni privilegij jer tu mogućnost nema većina znanstvenika. Stoga mnogi istraživači nisu u mogućnosti razraditi svoje ideje. Tu poteškoću uklanjaju grafički procesori Nvidije odnosno CUDA koji omogućuju provedbu složenih simulacija i eksperimenata na skromnijim te šire dostupnim računalima. To je predstavljalo svojevrsnu demokratizaciju računalnih usluga.
Poslovna filozofija-fokusiranost na UI
Huang i suradnici kontinuirano prate razvoj znanosti i tehnologije kako bi bili u stanju odgovoriti izazovima i prilikama koje nudi organizacijsko okruženje. To je rezultiralo, u krajnjoj liniji, fokusiranjem na investiranje i razvoj dubokog učenja odnosno umjetne inteligencije. Ta poslovna filozofija i strateška usmjerenost urodila je značajnim financijskim učincima početkom 2020-ih godina, kada se tehnologija umjetne inteligencije počela primjenjivati u brojnim segmentima ljudskoga djelovanja. Riječ je o gospodarskoj i društvenoj revoluciji koju je uveliko generirala Nvidija. Zahvaljujući proizvodu CUDA koji je plasirala Nvidia započelo je doba računalstva opće namjene uz pomoć grafičkih procesora.
Istodobno je Huang planski ulagao značajna financijska sredstva kako bi CUDA postala fundamentalna sastavnica eko sustava za razvoj umjetne inteligencije. Ta je nastojanja pratilo angažiranje vrhunskih znalaca na području umjetne inteligencije s ciljem plasiranja superiornih tehnoloških rješenja odnosno proizvoda. Nedavno je osmišljen superčip i krenula je njegova proizvodnja, a namijenjen je za pokretanje nove generacije superračunala.
Do 256 takvih čipova temelj su Nvidia DGX GH200 superračunala namijenjenog programerima koji žele izgraditi velike jezične modele za UI chatbote, kompleksne algoritme koji pokreću različite sustave i neuronske mreže za otkrivanje prijevara i analizu podataka. Očekivano, prvi kupci odnosno korisnici bili su Google, Microsoft i Facebook/Meta. Valja spomenuti i velike jezične modele pogonjene UI aplikacijama poznate kao Nvidia ChatRTX namijenjene privatnim korisnicima.
Tehnološki iskoraci transformirali su Nvidiju od tehnološkog startupa u strukturiranu tvrtku. Već 2010. godine, to je bila velika, dinamična i fleksibilna poslovna organizacija s razrađenom korporativnom kulturom unutar koje su predanost i izvrsnost bile neke od ključnih sastavnica. Danas je u Nvidiji zaposleno 5.700 djelatnika, većinom vrhunskih eksperata. Najveći broj smješten je u sjedištu tvrtke u Santa Clari, dok jedan dio zaposlenika radi u uredima diljem Sjeverne Amerike, Europe i Azije.
Tijekom vremena Huang je razmišljao o načinima artikulacije idealne organizacije. Poslovna praksa ga je usmjeravala na afirmaciju plitke organizacijske strukture koja omogućava odnosno stimulira inicijativu, a preuzimanje rizika smatra se obvezom svih djelatnika. Takva strukturalna arhitektura u značajnoj mjeri je odudarala od klasičnog ustroja poslovnih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama.
Konkretno govoreći, u Nvidiji voditelji razvojnih projekata izravno odgovaraju Huangu za ostvarene rezultate, to jest, za njihovu realizaciju. Nastoji se ostvariti izravna komunikacija između Huanga, voditelja projekata, ali i ostalih zaposlenika, što u značajnoj mjeri omogućava ne samo organizacijska arhitektura i kultura, već i digitalna komunikacijska tehnologija. Stimulira se ekstremna posvećenost realizaciji projektnih zadaća, a to podrazumijeva i šezdesetosatni radni tjedan. Uz pomoć takvog pristupa, odnosno poslovne filozofije Nvidia nastoji osigurati lidersku tržišnu poziciju u segmentu kreiranja UI infrastrukture u nadolazećem razdoblju.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments