By Knjiga pred nama nesumnjivo pripada teoriji zavjere koja se danas, kao alat ideološkog zamagljivanja, zahvaljujući internetskim tehnologijama, može globalno i trenutno disperzirati. Seamus Bruner barata empirijskim činjenicama, ali ih smješta u različite kontekstualne situacije kojima ne pripadaju. Autor pokušava stvoriti hibridnu društvenu situaciju s dvojbenim socijalnim vrijednostima kojima nastoji potvrditi svoje teze. Jedna od njih je, primjerice, moć bogatih pojedinaca, poput Billa Gatesa i Jeffa Bezosa, koji, po njegovom mišljenju, mogu bez većih problema nametati svoje ciljeve čitavom čovječanstvu.
Ovakvi knjiški uraci dobili su veću popularnost u doba suvremenih informacijskih tehnologija. Nastalo je mnoštvo informativnih izvorišta koja često generiraju lažne teze i teorije bez znanstvenog temelja. Spomenuti procesi postali su prilično utjecajni, jer se istodobno urušio kult kompetentnosti i pouzdanosti informacija i podataka. Postalo je iznimno popularno imati vlastito mišljenje i tvrdoglavo na njemu ustrajavati, bez obzira na njegovu manjkavost ili izostanak stručnog utemeljenja. Marginalizacija hijerarhije i autoriteta znanja rezultirala je spoznajnom demokratizacijom, kao plodnim tlom ideoloških manipulacija.
Internetske tehnologije drastično su povećale mogućnost brzog grupiranja istomišljenika, koji svoja brojna pogrešna i neutemeljena shvaćanja agresivno brane. Nastaju relativno zatvorene grupe koje odbijaju konstruktivni dijalog, te ne posjeduju kritički spoznajni potencijal, ali su posve sigurni u apsolutnu točnost svojih uvjerenja. Aktivisti nameću svoja viđenja stvarnosti, kao jedini smjer socijalnog razvoja. Tako nastaju brojni društveni konflikti, koji u većem broju slučajeva, nisu precizno ideološki definirani.
Teorije zavjere uklapaju se u proces sustavnoga relativiziranja i brisanja jasnih granica društvenih, ekonomskih i političkih fenomena. Ideologije se ujedno redizajniraju nastojeći prikriti krajnje ciljeve. Pri tome su dnevna taktička ideološka djelovanja zakamuflirana različitim prihvatljivim i atraktivnim ciljevima. Stoga postaje dvojbena tradicionalna razdioba na lijevi i desni svjetonazor. Toj smišljenoj ideološkoj zbrci pogoduju mediji i mnoštvo komunikacijskih kanala koji često prikrivaju istinu i promoviraju lažne teze o nekom određenom događaju.
Tako, na primjer, Bruner izjednačava dionički kapitalizam i kineski model „državnoga kapitalizma“. On konstatira :“Dionički je kapitalizam vrlo sličan kineskom modelu državnog kapitalizma (koji je razvijen uz pomoć Kissingera, Rockefellera WEF-a) koji uživa popularnost među vladama svijeta, naročito kada je riječ o korporativnim sustavima društvenog kredita poznatima kao bodovi za okoliš, društvo i upravljanje (ESG ocjenjivanje). Zanemaruje se činjenica kako je dionički kapitalizam jedan od mogućih oblika poduzetničkog djelovanja u kapitalizmu, dok je kineski model strogo propisan i partijski nadgledan.
Na taj način se djelovanje lijevo orijentiranih američkih milijardera poistovjećuje s američkim kapitalizmom u cjelini, što s obzirom na poduzetničke slobode i neovisnu sudbenu vlast jednostavno nije točno. Pri tome korporacije posluju u okruženju parlamentarne demokracije i uvažavanja građanskih sloboda. Stoga je Brunerovo poistovjećivanje američkog kapitalizma odnosno poduzetništva s kineskim državnim kapitalizmom u najmanju ruku tendenciozno i pogrešno.
Ideologija je integrirana ne samo u sferu politike, već i u građanskim aktivnostima koje na prvi pogled promoviraju isključivo opće ljudske vrijednosti. Ideološki i aktivistički angažmani u svojoj nutrini kriju volju za moć odnosno vladanjem, opravdavajući njihovu legitimnost apsolutnom istinom koju oni zagovaraju. Ta se apsolutna istina, bolje reći isključivost, na sofisticiran i prikriven način plasira u javni prostor nizom društvenih akcija. Jedini ispravni odgovor na ove tendencije je uspostava i poštivanje pravne države, artikulacija tolerantne i argumentirane javne rasprave, te striktno provođenje zakonskih procedura.
Međutim, funkcioniranje pravne države sustavno se narušava ideološkim nasrtajima na pravne procedure i državne institucije. Na udaru su čak i elementarne te evidentne činjenice, koje se u medijima izokreću odnosno krivo interpretiraju. Generiranje laži, poluistina i prikrivanje činjenica u doba internetskog društva postalo je masovno i sustavno. Sve je teže razlučiti istinu od laži. U taj su koloplet dezinformacija i poluistina uključeni i kulturni kreativci.
Taj je spoznajni raskol postao evidentan i prigodom pandemije virusa COVID-a-19. Bruner, kao i brojni drugi ekstremisti, smatra kako su znanost i farmaceutske korporacije pregazile alternative kao što su vitamini, tjelovježba i izlaganje suncu. Te su alternativne metode, po njegovom mišljenju, učinkovite u liječenju virusa koji je, podsjećam, pri svom pojavljivanju bio nepoznat znanosti.
Pisac nastoji obmanuti čitatelje i paradoksalno neukim tvrdnjama, pa tako piše :“Obama i njegovi stručnjaci za globalno zdravstvo kao Bill Gates i dalje nisu objasnili kako to necijepljeni ugrožavaju tuđe živote.“ Na taj način autor ovom knjigom, s tobože desnog političkog spektra, izravno dovodi u pitanje kompetentnost i vjerodostojnost državnih administracija, znanosti, farmaceutskih korporacija, javnog zdravstva i liječničkog osoblja.
Tako je Bruneru i aktivistima različitih profila, čak i virus poslužio kao alat za ideološka razračunavanja. Očevidan je pokušaj rušenja autoriteta države, znanosti, pa u krajnjoj liniji i legitimiteta političkog poretka parlamentarne demokracije. Radi se o ideološkom nasilju kojem ljudski životi ne znače ništa, a provodi se bez ikakve odgovornosti i pod okriljem prava na mišljenje, te građanskih prava. Takav oblik aktivizma zasniva se na negiranju općih društvenih interesa, te nametanju individualnih prava i po cijenu urušavanja socijalne sigurnosti. Aktivisti negiraju opće i legitimne društvene interese, koji su ujedno pravno regulirani, pri čemu ih poistovjećuju isključivo s interesima elita.
Cjepiva su kao medicinski odnosno znanstveni koncept poslužila kao još jedan alat brisanja ideoloških vrijednosnih razgraničenja. Protivnici cijepljenja pripadaju krajnje lijevim i desnim svjetonazorima. Pojedini političari pridonijeli su dodatnom produbljenju ideološke konfuzije. Bruner se potrudio to potkrijepiti navodeći :“Predsjednik Trump otpustio je Murthyja u travnju 2017. godine, nakon što je Murthy, poznat po zalaganju za cjepiva …“ Istodobno su vlasti Komunističke partije Kine demonstrirale učinkovitost svojih administrativnih mjera u borbi s pandemijom u odnosu na, po njihovom mišljenju, disfunkcionalne parlamentarne demokracije.
Pisac ide i korak dalje u svojim opservacijama tvrdeći :“Gates naravno, profitira od ulaganja u cjepiva. No postoji još jedan čimbenik : cjepiva daju proizvođaču kontrolu nad društvom.“ Posve je nejasno kako se stječe ta društvena moć u uvjetima državne regulative nad prometom lijekovima uključujući i cjepiva, te konkurencije koja vlada na farmaceutskom tržištu. Logičko rasuđivanje navelo bi nas na tezu kako je alternativna medicina, u stvari, sredstvo političke borbe za dominacijom u društvu, pri čemu su pacijenti najmanje važni.
Čak što više, Bruner u djelovanju Billa Gatesa razotkriva navodno golemu urotu navodeći :“Za Gatesa cjepivo igra važnu ulogu u smanjenju stope rasta stanovništva. Gates vjeruje da više cjepiva znači više djece koja će preživjeti i postati odrasli, a ti odrasli poslije će moći odlučiti imati manje djece.“ Razmišljanje pisca je kontradiktorno odnosno logički neutemeljeno, te predstavlja imaginarni društveni i politički inženjering planetarnih razmjera koji je praktično neostvariv. Podsjećam samo na različitost nacionalnih kultura i pripadajućih društvenih vrijednosti koje se ne mogu zanemariti, a niti eliminirati.
Kaotičnost društvenih vrijednosti i istodobno brisanje jasnih granica desnog i lijevog svjetonazora olakšava sofisticirano nametanje novih i drugačijih vrijednosti. Ta se infiltracija novih i poželjnih vrijednosti ostvaruje paralelno uz pomoć brojnih komunikacijskih kanala odnosno medija. Njihovu učinkovitost prezentirali smo na primjeru pandemije virusa COVID-19.
Tehnološki progres i znanost poistovjećuju se s pozitivnim i poželjnim društvenim tendencijama. Međutim i tu je prisutan relativizam, pa se određena znanstvena istraživanja, prvenstveno medicinska, obezvređuju. Kaotičnost ideoloških vrijednosti i i brisanje jasnih granica desnih i lijevih političkih koncepata potiče i sustav vrijednosti postmoderne. Tome treba pridodati smišljena nastojanja za eliminacijom tradicije, hijerarhije i određenih prirodnih zadatosti, što u konačnici stvara plodno tlo za brojne ideološke manipulacije i teorije zavjera. U tom kontekstu valja prosuđivati knjigu Seamusa Brunera.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments