By Autokracija odnosno autoritarni režimi koncentriraju moć na vrhu državne piramide. U pravilu nemaju legitimitet, a zakonodavna struktura formulirana je s glavnim ciljem održanja postojećeg sustava raspodjele moći. Nositelji, to jest, izvršitelji državne vlasti odnosno moći uživaju materijalne blagodati i različite oblike društvenih privilegija. Temeljna značajka funkcioniranja takvog državnog aparata je lojalnost i fokusiranost na održavanje stabilnih političkih prilika.
Riječ je o modelu političke vlasti koja ima dugu povijesnu tradiciju, a aktualna je i danas. Napredak znanosti i tehnologije nije rezultirao marginaliziranjem državne strahovlade. Ona je postala prikrivena i sofisticirana zahvaljujući naprednim tehnologijama. Volja za stjecanjem moći i kontrole predstavlja univerzalni društveni i politički fenomen koji je karakterističan za političke i poslovne vođe. O tom fenomenu se govori u ovoj knjizi.
Anne Applebaum primjećuje :“Autokracija je politički sustav, način strukturiranja društva i sredstvo organiziranja moći. Ona nije genska osobina. Nije nužno da je razviju određene kulture, jezici ili religije. Niti jedna nacija nije zauvijek osuđena na autokraciju, baš kao što niti jednoj naciji nije zajamčena demokracija.“ Autorica je, po mom mišljenju, olako odbacila razmatranje ljudske predodređenosti za kumuliranjem moći.
Smatram kako je povijest prepuna primjera vođa i njihovog djelovanja zasnovanom na osobnoj želji za vlašću. U obitelji i manjim društvenim grupama ta se individualna ambicija može ostvariti relativno jednostavno. Znatno je teže te ambicije ostvariti u većim, pogotovo velikim organizacijama odnosno društvima. Tada je nužno uz pomoć ideja i sustava vrijednosti odnosno ideologije angažirati veći broj ljudi, kako bi se ostvarile osobne autokratske ambicije. Takvi napori i društveni angažman su rodno mjesto utopijskih obrazaca.
Po mom mišljenju, tu tamnu stranu ljudske prirode treba ukrotiti odgovarajućim pravnim okvirom kojim se osiguravaju građanska sloboda, jednakost, mogućnost odlučivanja i druge značajke parlamentarne demokracije. Institucije pravne, parlamentarne i demokratske države ustrojene su upravo stoga, kako bi se suzbile autoritarne težnje pojedinaca koje su uvijek prisutne.
Međutim, te odnose zamagljuju ideologije. Naime, osobne odnosno ambicije manjih društvenih grupa za kontrolom i vladanjem u pravilu su kamuflirane humanim idejama i utopijskim konceptima. Te ideološke floskule predstavljaju temelj, često nasilnog, nametanja određenih naizgled privlačnih ideja.
Svjedočimo žestokim napadima na demokratske institucije i nametanju predodžbe o disfunkcionalnoj parlamentarnoj demokraciji odnosno krizi predstavničkog demokratskog koncepta. Na suptilan način nastoji se afirmirati autoritarnost i vladavina pojedinca oslobođenog nadzora demokratskih i sudskih institucija.
Autorica je svjesna pogubnosti takvih nastojanja kojima smo preplavljeni zadnje vrijeme. Izrijekom navodi :“Ako ljude prirodno privlači slika ljudskih prava, jezik demokracije i san o slobodi, onda te ideje moraju biti zatrovane. … Ta taktika, poznata kao „zapljuskivanje lažima“, ne proizvodi ogorčenje, već nihilizam. Kada imate toliko objašnjenja, kako biste mogli znati što se zapravo dogodilo ? … Umjesto toga, politiku ćete u potpunosti izbjegavati. Autokrati imaju ogroman poticaj širiti beznađe i cinizam, ne samo u svojim zemljama već i diljem svijeta.“ Shvaćanje društvene zbilje danas je iznimno zahtjevna zadaća. Živimo u doba kada vladajuća paradigma nestaje, a nova tek treba nastati. U takvim okolnostima relativiziranje i manipuliranje socijalnim vrijednostima je vrlo lagano, što otežava razumijevanje društvene zbilje.
Internetske tehnologije olakšale su manipuliranje javnim mnijenjem. Poznata misao o toj situaciji glasi :“Na društvenim mrežama laž može obići svijet, dok se istina nije ni obula.“ Kontinuiranim produciranjem laži nastoji se stvoriti virtualna stvarnost koja odgovara autokratima i njihovoj političkoj sviti. Teorije zavjere jedan su od alata nametanja interesa uske političke klike, pa je, na primjer, nevjerojatno da se na početku 21. stoljeća osporava djelotvornost cjepiva i ne vjeruje u slijetanje astronauta na Mjesec.
Pored manipuliranja društvenom stvarnošću autokrati su odnedavno u stanju predvidjeti političko ponašanje pojedinaca. To se ostvaruje uz pomoć umjetne inteligencije, duboke analitike i računalne tehnologije. Nastao je alat provedbe totalitarne kontrole svih građana unutar pojedinih država.
Može se ustvrditi kako živimo u vrijeme informacijskog, vrijednosnog i ideološkog kaosa. To je pogodno okružje za vođenje hibridnih promotivnih ratova i posredno nametanje prikrivenih autokratskih interesa. Applebaum je u potpunosti u pravu kada tvrdi :“Nastojeći stvoriti kaos, novi će propagandisti, baš poput svojih vođa, posegnuti za bilo kojom ideologijom i bilo kojim emocijama koje bi mogle biti korisne. Sredstva poremećaja mogu biti ljevičarska, desničarska, separatistička ili nacionalistička, pa čak i u obliku medicinskih zavjera ili moralne panike.“ Navedeni procesi odnosno težnje mogu se iščitati u kaotičnim, to jest, proturječnim izjavama i zbivanjima u medijskom prostoru.
Plasiranje hibridnih ideoloških floskula odnosno zamagljivanje društvene realnosti može u konačnici rezultirati nasilnim sprječavanjem slobode misli i mirnih prosvjeda. Ta manipulacija u stanju je dovesti i do ratnih zbivanja. U prepoznavanju stvarnih uzroka društvenih procesa i za pravilno iščitavanje pokušaja ideoloških prevara knjiga Anne Applebaum nudi niz korisnih informacija i zanimljivih uvida. Za početak kritičkog razumijevanja društvenih procesa to je sasvim dovoljno.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments