By Pomalo se zaboravlja kako je prirodno stanje ljudskoga mozga, a isto vrijedi i za mozak većine naših srodnika u životinjskom svijetu, stanje rasute pozornosti. Prirođena nam je navika vrludanja pogledom i praćenje većeg broja predmeta smještenih u našoj blizini. Stoga je čitanje knjige neprirodno stanje koje iziskuje trajno održavanje neprekinute pažnje na jedan jedini nepokretni predmet. Čitatelj mora istrenirati vlastiti mozak da zanemari sve drugo, što se događa oko njega. Ipak, to neprirodno stanje ljudskoga mozga ima dugu povijest i ponajviše je zaslužno za izgradnju drevnih civilizacija.
Napominjem kako se temeljna struktura ljudskog mozga nije suviše promijenila u posljednjih 40.000 godina. Evolucija na razini gena odvija se neobično sporo, barem kada je riječ o ljudskom poimanju vremena. No, bez obzira na to, način na koji ljudi misle i djeluju tijekom tih milenija transformirao se gotovo do neprepoznatljivosti. Spomenimo samo utjecaj mehaničkog sata koji je promijenio način na koji percipiramo sami sebe. Kada smo promijenili definiciju vremena uspostavom niza odsječaka jednog trajanja, naš je um počeo sustavno raditi na stvaranju, prepoznavanju i mjerenju tih odsječaka. Sličan su utjecaj imale i druge ključne tehnologije.
Tradicija
Ljudi su još u doba plemenskih zajednica imali potrebu za iskazivanjem svojih osjećaja uz pomoć crteža i primitivnog znakovlja. O tome svjedoče nalazi u brojnim spiljama koji su se uspjeli sačuvati do današnjih dana. Neprijeporno je komunikacija izravna i neizravna važan segment ljudske prirode. Pri tome je tehnološki napredak unaprijedio komunikaciju među ljudima stvarajući različite forme izražavanja odnosno prijenosa misli odnosno znanja i na buduće generacije.
Specijalizirani medij za pisanje prvi su upotrebljavali Sumerani. Svoja klinasta slova urezivali su u glinene pločice. Gline je u Mezopotamiji bilo u izobilju, te su je relativno jednostavnom tehnikom pripremali za pisanje. Oko 2.500 godine prije Krista, Egipćani su od biljke papirusa, koja samoniklo raste po čitavoj delti Nila, počeli proizvoditi svitke. Grci i Rimljani preuzeli su svitak, odnosno knjigu, kao primarni medij, pri čemu je pergamena, izrađene od kozje ili ovčje kože, s vremenom zamijenila papirus.
Izrada pergamena od kože bila je dugotrajan proces, koji je ujedno zahtijevao veliko umijeće. Stoga su nastale voštane tablice, poznate kao tabulae ceratal. To su drvene pločice obložene voskom koje su se koristile u antičko doba i kasnije. Pisalo se oštrim vrhom pisaljke zvanim stilus, koji je imao i plosnati kraj za brisanje. Više voštanih tablica moglo se povezati u knjige poput diptiha, triptiha ili kodeksa.
Oko 750. godine prije Krista Grci su izumili prvi potpuni fonetski alfabet. Grčki alfabet imao je brojne prethodnike među kojima je osobito značajan sustav koji su osmislili Feničani. Grčko je pismo postalo modelom za većinu kasnijih zapadnih alfabeta, azbuka i abeceda, uključujući latinicu kojom se služimo do današnjeg dana. Riječ je o revolucionarnim procesima, koji su označili prelazak s oralne kulture, u kojoj se znanje prenosi primarno govorom, na pisanu kulturu u kojoj pismo postaje glavni medij izražavanja misli. Bio je to prijelomni proces koji je označio korjenitu preinaku naših mozgova odnosno načina razmišljanja.
Čitati knjigu znači misliti neprirodno. Čitanje iziskuje trajno održavanje neprekinute pozornosti na jedan jedini nepokretni predmet (knjigu). Čim su počeli čitati u sebi, čitatelji su mogli prepoznavati promjene u svojoj svijesti, koja nastaje uživljavanjem u sadržaj knjige. Započelo je stvaranje pismenog mozga. Vokabular engleskog jezika, nekoć ograničen na tek nekoliko tisuća riječi, sve većim čitanjem i pisanjem knjiga skočio je na preko milijun.
Tehnološki razvoj
Knjige i čitalačka psihologija odnosno tiskarska industrija očevidno ukazuju na utjecaj tehnologije na ljudski mozak. Ipak taj međusobni utjecaj, to jest, prožimanje i prilagodljivost mozga dugo nisu bili prepoznati. Mozak se shvaćao uz pomoć mehaničkih principa i tretirao kao svojevrsni stroj. Dugo je vladala doktrina kako je mozak odraslih ljudi nepromjenjiv. Danas znamo kako mozak ima sposobnost da se reprogramira u hodu, odnosno izmjeni način na koji funkcionira. Plastičnost naših sinapsi omogućava fleksibilno mišljenje koje formiraju intelektualne tehnologije kao što su čitanje i internet.
U mehaničkoj paradigmi tiskarski stroj i knjige bilu su jedan od njezinih segmenata, pri čemu su tiskovine bile dominantan medij oko 550 godina. Ta je neupitna vladavina trajala do sredine 20. stoljeća, kada popularnost počinju stjecati jeftini i iznimno zabavni proizvodi prvoga razvojnog vala električnih i elektroničkih medija, radio, kinematografi-filmovi, gramofoni i televizija. Valja napomenuti kako su te tehnologije bile ograničene u sposobnosti opširnijeg prijenosa pisane riječi. Mogle su potisnuti, ali ne i posve nadomjestiti knjigu.
Drastičnu transformaciju generirala je elektronička revolucija u kojoj računala, mobiteli postaju ključni uređaji, a internet omiljeni medij za pohranu, obradu i razmjenu informacija. Ujedno se i napušta mehanička paradigma, te afirmira organska – holistička paradigma unutar koje su mreže fundamentalni strukturalni obrazac. Rastaču se brojna ograničenja koja su postojala u mehaničkoj paradigmi.
Temeljna tehnologija je digitalizacija informacija koja briše granice između medija. S padom financijskih troškova memorije i prijenosa podataka, u web stranice su se počele umetati fotografije i crteži. Zatim je web tehnologija počela preuzimati posao tradicionalnih uređaja za obradu zvuka – radija, gramofona i kazetofona. Konačno na web stiže video preuzimajući uloge kinematografa i televizije.
Najnovija mogućnost web tehnologije je proširena stvarnost kao jedno posve novo iskustvo primjereno postmoderni. Evidentno je riječ o kompleksnom višesmjernom mediju koji generiranjem virtualne stvarnosti snažno utječe na naš mozak odnosno način razmišljanja. Stoga možemo, primjerice, govoriti o internet psihologiji. Pojedini analitičari internetsku i srodne tehnologije nazivaju intelektualnim tehnologijama, jer imaju znatan utjecaj na naše mentalne sposobnosti.
Posve sigurno je internet najmoćnija tehnologija u smislu transformacije ljudskog uma koja se do sada pojavila. Utjecaj internetske tehnologije dodatno pojačavaju srodne odnosno komplementarne tehnologije što je, u konačnici, rezultiralo novim mentalnim obrascima i drugačijom društvenom komunikacijom. Današnji tipični tinejdžeri šalju ili primaju digitalne poruke svakih par minuta, sve vrijeme dok su u budnom stanju, ali to je samo jedna od aktivnosti na mreži. Mnoštvo digitalnih podataka, informacija, slika i video uradaka iziskuje mentalnu fleksibilnost odnosno prilagodljivost na stalne nove tehnološke stimulanse. U takvim okolnostima mozak se ponajviše bavi brzom obradom podataka, te znatnim djelom njihovom trenutnom eliminacijom.
Praćenje internetskih sadržaja potiče mentalnu fleksibilnost uz, u pravilu, intenzivne misaone procese. Pri tome, praktično nema duljeg zadržavanja na određenom sadržaju. Stoga je njihovo memoriranje više nego skromno, što stvara određene poteškoće. Naime, dugoročno pamćenje je zapravo sjedište razumijevanja. .Ono pohranjuje ne samo činjenice nego i kompleksne pojmove ili sheme. Organizirajući raštrkane komadiće informacija u obrasce znanja, sheme našem mišljenju daju dubinu i bogatstvo.
Generacije rođene u digitalnom okruženju suočavaju se s problemom zadržavanja dugotrajne pozornosti i nedostatnom dubinom analitičkog mišljenja. Internetske i komplementarne tehnologije omogućile su brzu pretragu i pronalazak željenih informacija, ali to je nedovoljno za artikulaciju dubinskog, kritičkog mišljenja. Stoga su podložni utjecaju i manipulaciji različitih političkih, to jest, društvenih grupacija.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments