By Ljudski rad tijekom povijesti obavljao se sa sve složenijim alatima. Zadnjih nekoliko stoljeća poslovi se obavljaju strojevima. Pri tome su strojevi evoluirali od mehaničkih do digitalnih odnosno mislećih uređaja. Taj proces kulminirao je pojavom umjetne inteligencije i (humanoidnih) robota.
Promjene
Mehanički strojevi koristili su se unutar mehaničkih odnosno zatvorenih organizacija. U takvim sustavima gotovo i nije bilo nepoznanica, a svi sastavni dijelovi bili su lako zamjenjivi. Digitalni strojevi, računala i umjetna inteligencija iziskuju posve drugačiju strukturalnu arhitekturu. Tako se odnos djelatnika i naprednih tehnologija razvija u sklopu organskih, plošnih i prilagodljivih strukturalnih oblika. Artikuliraju se virtualne organizacije i virtualna stvarnost kao nova okruženja ljudskoga života i rada.
Podaci i informacije bile su marginalni resurs u mehaničkim organizacijama. Nasuprot tome, za napredne tehnologije u organskim sustavima ključni resursi su podaci, informacije i znanje. U skladu s tim drastično se promijenio i odnos čovjeka spram strojeva. Misleći strojevi, odnosno pametni uređaji u proizvodnim i poslovnim procesima iziskuju, u pravilu, angažman kompetentnih pojedinaca. Podsjećam kako su na mehaničkim strojevima u klasičnim tvornicama radili mahom priučeni radnici, dok su inženjeri, bolje reći stručnjaci, predstavljali manjinu radne snage.
Strojevi su oduvijek generirali potrebu za specifičnim umijećima i znanjima kao i za kreiranjem primjerenih radnih odnosa. Svojevremeno su strojevi za pisanje nametnuli umijeće tipkanja, kao nužnu vještinu za brojna radna mjesta u različitim djelatnostima. Brzo tipkanje poželjno je umijeće i u radu s računalima i pametnim telefonima. Zadnjih nekoliko desetljeća računala odnosno internetske tehnologije postale su sastavnicom poslovnih procesa. To iziskuje poznavanje pojedinih digitalnih vještina, pri obavljanju većine poslova u današnjim poslovnim organizacijama.
Podsjećam kako su novi i revolucionarni strojevi, to jest, tehnologije često izazivali strah, te nepovjerenje kod ljudi. To je slučaj i s umjetnom inteligencijom, čiji je brzi razvoj i primjena zadnjih 15-ak godina pobudio veliki interes široke javnosti. Sumnjičavost spram umjetne inteligencije, dobrim djelom, je rezultat utjecaja filmova i knjiga znanstvene fantastike. Međutim, bez obzira na određenu bojazan javnog mnijenja, umjetna inteligencija se putem brojnih aplikacija, odnosno pametnih telefona i proizvoda integrirala u gotovo sve segmente svakodnevnog života ljudi, prije svega, u razvijenim zemljama.
Radni odnosi
Za nesmetano funkcioniranje u svakodnevnom životu, kao i u radnim sredinama, postalo je nužno posjedovati određeni stupanj digitalne pismenosti. To digitalno opismenjavanje kod najmlađih, to jest, pripadnika generacije Z započinje, uz pomoć video igrica, od najranije dobi. Nedvojbeno je kako se današnje poslovanje, učenje, zabava, kupovina i druge aktivnosti provode unutar digitalnog okruženja. Tehnologija, pogotovo napredne tehnologije, postale su ključna sastavnica našeg životnog odnosno poslovnog okruženja.
Računalna tehnologija, a u zadnje vrijeme sve više i umjetna inteligencija, ukazuju na značaj podataka i informacija za funkcioniranje poslovnih organizacija. Toga su postali svjesni gotovo svi zaposlenici. Ujedno se menadžeri kontinuirano obučavaju za djelovanje u uvjetima dominacije nematerijalnih faktora. Pri tome se posebno ističe važnost, prikupljanja, skladištenja i distribucije podataka i informacija, a u krajnjoj liniji i znanja.
Za razliku od toga, kompanije su do 1980-ih godina, poslovanje zasnivale na eksploataciji ljudskog i strojnog rada, te potrošnju velikih količina materijalnih resursa i energije. Profit se stjecao proizvodnjom velikih serija unisonih proizvoda za masovno tržište. Potrošačke potrebe su se nametale uz pomoć masovnih medija. Ta se tržišna situacija počinje drastično mijenjati razvojem novih naprednih tehnologija, te uslijed globalizacije poslovanja.
Računalne i internetske tehnologije, kao i automatizirani fleksibilni proizvodni pogoni omogućili su produkciju malih serija i unikatnih proizvoda, to jest, personaliziranu proizvodnju. Masovno tržište nestaje, a nastaje mnoštvo tržišnih niša. U takvim uvjetima raste potreba za detaljnim poznavanjem odnosno praćenjem tržišnih procesa. Unutar takvog tržišnog konteksta započinje dominacija kompanija zasnovanih na procesuiranju podataka, strojnom učenju i umjetnoj inteligenciji.
Poslovne organizacije nove generacije vrijednost generiraju uz pomoć spoznajnih kapaciteta, koje artikuliraju integriranjem računalne i internetske tehnologije, te umjetne inteligencije u poslovne procese. Korporativne spoznajne mogućnosti omogućavaju precizan uvid u potrebe pojedinih konkretnih potrošača. Navedeni proces odvija se na temelju ogromnih količina podataka prikupljenih na različite načine s tržišta. U tom pogledu važne su, primjerice, senzorske tehnologije i analize društvenih mreža.
Današnji zaposlenici rade s mislećom tehnologijom koja posjeduje veći broj različitih sposobnosti kao što su, na primjer, računalni vid, prepoznavanje govora, strojno prevođenje i duboka analitika. Navedene funkcionalnosti skladno se nadopunjavaju s dubokim učenjem, što omogućava umjetnoj inteligenciji goleme spoznajne mogućnosti koje uključuju i proces predviđanja.
Iracionalnosti, nepoznanice i startupovi
Ipak, bez obzira na ogromne racionalne potencijale umjetne inteligencije, čovjek je i dalje potreban prilikom konačnog odlučivanja u poslovnom svijetu. Ljudi su u znatnoj mjeri iracionalni i emotivni, što izmiče analizi koju provodi umjetna inteligencija. Težnju za moći, samodopadnošću, narcisoidnosti i dokazivanjem, umjetna inteligencija teško će logički, to jest, racionalno objasniti i uključiti u svoje analize. Te se ljudske i slične karakteristike ne mogu shvatiti učenjem pomoću praktičnih primjera na čemu se temelji spoznaja umjetne inteligencije. Stoga se u poslovnom odlučivanju i dalje treba koristiti intuicijom i predosjećajem koji su plod ljudskog iskustva.
Uzroke brojnih nepoznanica koje okružuju poslovne organizacije u određenom broju slučajeva nije moguće utvrditi, niti uz pomoć umjetne inteligencije. Razvoj tržišta, pa i samoga čovjeka, ponekad proizlazi iz neočekivanih radikalnih razvojnih skokova. To je jedna od karakteristika iznimno kompleksnih dinamičkih sustava u koje svakako spadaju tržište i društvo u cjelini. Unutar složenih sustava sve njegove sastavnice su u međusobnoj interakciji, što stvara gustu mrežu isprepletenih procesa.
Računalni znanstvenici navedene izazove odnosno nepoznanice nastoje riješiti uz pomoć algoritama. U tom kontekstu jedan od vodećih znanstvenika na području umjetne inteligencije Stuart Russell ustvrđuje :“Znanstvenici u područjima operacijskog istraživanja, teorije kontrole i umjetne inteligencije razvili su čitav niz algoritama za donošenje odluka u nesigurnim situacijama, a neke od njih sežu sve do pedesetih godina 20. stoljeća. Ti takozvani „dinamično programirani algoritmi“ zapravo su probabilistički rođaci „lookahead“ pretraživanja i u stanju su generirati optimalno ili skoro optimalno ponašanje u širokom spektru praktičnih problema u financijama, logistici, transportu i tako dalje, gdje nesigurnost igra značajnu ulogu. … a njihov izlazni proizvod dolazi u obliku niza pravila koja određuju radnju za svako moguće stanje u kojem bi se akter mogao zateći.“ Napominjem kako i geopolitički faktori nadilaze okvire isključivo racionalne odnosno algoritamske analize, a mogu prouzročiti značajne posljedice na djelovanje aktera na međunarodnoj sceni.
Naglom širenju praktične primjene umjetne inteligencije značajno su doprinijeli serijski visokotehnološki poduzetnici koji su osnovali mnoštvo tehnoloških startupova. Neprijeporno je kako su se startupovi potvrdili kao pogodna i poticajna organizacijska forma za generiranje brojnih inovacija, koje uz pomoć umjetne inteligencije rješavaju mnoge životne i poslovne poteškoće. Njihova svojedobna nagla ekspanzija pretvorila se u svojevrsni fenomen koji je prozvan dot-com mjehur (1997. – 2000.).
Streloviti razvoj tehnoloških startupova doživio je krizu na početku 21. stoljeća. Bez obzira na tu činjenicu, radilo se o iznimno kreativnom periodu u kojem su nastale metode web pretraživanja i e-poslovanja uključujući i analizu poveznica, sustavi za generiranje preporuka, sustavi za reputaciju kao i za usporedbu pri kupovanju, te kategorizaciju proizvoda. Kriza je usporila ekspanziju startupova, ali se njihov razvoj nastavio nakon kraćeg perioda.
Spomenuli smo samo neka tehnološka rješenja koja su internetske tehnologije odnosno umjetnu inteligenciju sveobuhvatno integrirale u svijet rada. Brojne druge inovacije, koje se koriste u svakodnevnom životu, popularizirale su umjetnu inteligenciju kao koristan alat za sve dobne skupine stanovništva izvan poslovnih organizacija.
Konkretno govoreći, radi se o mobilnim odnosno pametnim telefonima s ugrađenim mikrofonima, kamerama i GPS-om. Pametni telefoni omogućili su posve nove oblike socijalne interakcije, koja se odvija unutar društvenih mreža poput, primjerice, Facebooka i Instagrama. Krajnji ishod infiltracije umjetne inteligencije u naše živote ogleda se u uslugama kao što su Amazon Echo, Google Home i Apple Home Pod.
Zadnjih desetljeća razvija se tehnologija koja snažno umrežava svakodnevni život i svijet rada. Negdje oko 2008. godine broj predmeta spojenih internet premašio je broj ljudi spojenih na internet – što je trenutak koji brojni analitičari nazivaju početkom interneta stvari (IoT). Te stvari uključuju automobile, kućanske aparate, prometne semafore, prodajne automate, termostate, kamere, okolišne senzore, robote i različite tipove materijala (proizvoda) u proizvodnji, distribuciji i maloprodaji. Ta mreža sustavima umjetne inteligencije pruža neograničen pristup senzorima i kontroli nad stvarnim svijetom. Javlja se posve nova tehnološka i društvena realnost, čije će mehanizme funkcioniranja i utjecaj na čovjeka odnosno društvo trebati sustavno preispitati u nadolazećem razdoblju.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments