INOVATIVNA EKONOMIJAKARAKTERISTIKE INOVATIVNE EKONOMIJE

VARIANOV ZAKON UČESTALOSTI INOVACIJA U DIGITALNOJ EKONOMIJI

0

Inovacije koje nastaju u ekološkim sustavima internetske ekonomije, odnosno u digitalno doba, znatno se razlikuju od kreativnih otkrića industrijske epohe i masovne ekonomije, koji su obilježili veći dio 20. stoljeća. U digitalnoj eri ubrzano raste važnost mreža i umrežavanja različitih sastavnica novoga gospodarstva, koje su u znatnoj mjeri nematerijalnoga karaktera. Umrežena struktura i odnosi povećavaju inovacijske kapacitete organizacija i društva.

Hal Varian, glavni ekonomist Googlea, uočio je određene principe funkcioniranja inovacijskih procesa unutar digitalne ekonomije. Njega je, kao i većinu drugih stručnjaka i ljudi, iznenadila brzina plasiranja novih inovacija. Uočio je kako se pojavom novih, povezanih i srodnih tehnologija, poput primjerice, internetske, informatičke i robotičke tehnologije, unutar njih stvara čitav niz komponenti koje se mogu međusobno kombinirati. Tako nastaje svojevrsna platforma koja ne samo što potiče, već i olakšava kreativne djelatnosti.

Komponente različitih povezanih znanosti, odnosno tehnologija, mogu se uspješno kombinirati u postupku razvoja brojnih (radikalno) novih proizvoda. Tako se umjetna inteligencija, internetska i računalna tehnologija koriste, primjerice, u robotici, automobilskoj industriji, medicini i zaštiti okoliša.  Ovi odnosi i procesi temelj su Varianovog zakona koji objašnjava zbog čega se promjene i plasiranje novih proizvoda i usluga u digitalnom svijetu događaju tako brzo, bolje reći znatno brže, nego u tradicionalnom industrijskom društvu.

Pri tome su prilikom inoviranja dostupni  brojni alati, kao što su softver otvorenog koda, protokoli i sučelja za programiranje aplikacija (Application Programming Interfaces) koji, u velikoj mjeri, olakšavaju inovacijske napore. Internetski pretraživači omogućili su učinkovito pronalaženje rezultata znanstvenih istraživanja u časopisima, te korištenje brojnih baza podataka što drastično ubrzava istraživanje i razvoj.

Pored toga, velike tehnološke korporacije sve su otvorenije za suradnju i potporu projekatima koji se razvijaju u tvrtkama unutar njihova okruženja. Tako korporacija Google omogućava korištenje njihovih najmoćnijih računala pojedinim online korisnicima. IBM upravo razvija svoje kvantno računalo, ali pojedinim poslovnim partnerima omogućava upoznavanje s najnovijim tehnološkim rješenjima, vezanim za razvoj toga revolucionarnog uređaja. To je prije samo nekoliko desetljeća bilo nezamislivo. Tako IBM potiče stvaranje zajednice eksperata, koji su svjesni svih prednosti i mogućnosti koje kvantna računala pružaju.

U internetskoj ekonomiji u znatno većoj mjeri, nego u klasičnoj ekonomiji, prakticiraju se suradnje, partnerstva i alijanse, s ciljem realizacije sinergijskog efekta i artikulacije win-win poslovnog modela. Stoga su dostupna brojna tehnološka rješenja i znanstvene spoznaje, koji su se u klasičnom industrijskom društvu tretirali kao strogo čuvane industrijske ili poslovne tajne.

Varianov zakon glasi : digitalne komponente se slobodno (besplatno) koriste, ali digitalni proizvodi imaju visoku (cijenu) vrijednost. Drugim riječima, uz pomoć besplatnih resursa mogu se ostvariti visoki profiti. Zbog toga se sve veći broj pojedinaca upušta u inovacijsku avanturu, kako bi kreirali visoko profitabilni proizvod ili uslugu, te se tako obogatili. Mnogima to i uspijeva, o čemu svjedoče i brojni startupovi, čija vrijednost iznosi i nekoliko milijuna USD. Jedan manji broj startupova, poput primjerice Ubera, za svega desetak godine dostigne tržišnu vrijednost veću od milijardu USD.

Erik Brynjolfsson i Andy McAfee u svojoj knjizi The Second Machine Age  konstatiraju kako se razlika između digitalne tehnologije i tradicionalne tehnologije sastoji u tome, što se novi digitalni proizvodi i komponente, u pravilu, mogu bez većih troškova odmah savršeno reproducirati i koristiti. Za razliku od toga, inovacije odnosno novi proizvodi u tradicionalnom industrijskom društvu zahtijevali su daleko veća sredstva za plasiranje, te dulju vremenski period za njihovo prihvaćanje.

Tako su izumi, primjerice, telefona, parnog stroja i automobila trebali dulji period, ne samo prihvaćanja, već i razvoja njihove proizvodnje. Istodobno je za njihovo korištenje trebalo sagraditi odgovarajuću infrastrukturu, što je usporavalo njihovu disperziju. Valja naglasiti kako se radi o radikalno novim proizvodima, koji stvaraju nova tržišta, što samo po sebi usporava njihovu komercijalizaciju. Međutim, radikalno novi proizvodi, poput iPhona, iPada, PC-a, interneta ili hibridnih i električnih automobila brzo se prihvaćaju, odnosno integriraju u tržište.

Razvoj autonomne vožnje, odnosno vožnje automobila bez vozača, zorno potvrđuje Varianov zakon. Sama po sebi, autonomna vožnja je prijelomna (breakthrough) tehnologija. Međutim, ona nastaje kombiniranjem, već postojećih tehnologija kao što su, primjerice, GPS, Wi-Fi, napredni senzori, automatska transmisija i kontrola stabilnosti koje se integrirane, te kojima koordinira i upravlja umjetna inteligencija.

To nije izolirani slučaj, jer brojne inovativne aplikacije nastaju na identičan način. Svjedoci smo prave eksplozije raznih novih aplikacija koje se mogu odmah koristiti, a pri tome su mnoge iznimno profitabilne. Digitalne igre, već su prerasle u respektabilnu industriju, a kreiraju ih, pored velikih, i brojne male tvrtke i startupovi diljem svijeta.

Tome valja pridodati i složene poslovne sustave kao što su Uber i Airbnb koji su, također, rezultat kombiniranja postojećih digitalnih komponenti, a predstavnici su novoga oblika poslovanja. Te i druge slične kompanije, predvodnici su novog poslovnog modela i nove organizacijske arhitekture, primjerene internetskoj, odnosno novoj ekonomiji.

BLACK ROCK CITY I ALIBABA KAO KREATIVNE ZAJEDNICE

Previous article

MARKETINŠKA NAČELA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI

Next article

Comments

Comments are closed.

Login/Sign up