Značajke inovativne ekonomije

Inovacije  su oduvijek sastavni dio ekonomskih procesa. Međutim, u prošlosti inovacije su bile prije svega rezultat individualnih napora i kreativnosti pri čemu je vremenski odmak između radikalnih inovacija bio prilično velik. Tek u drugoj polovici 19. stoljeća osnivaju se unutar velikih poduzeća zasebne organizacijske jedinice zadužene  samo za plasiranje novih ideja odnosno novih proizvoda. Ujedno sveučilišta utemeljuju istraživačke institute koji su usmjereni na primijenjene prije svega inženjerske znanosti te se povezuju s gospodarstvom.  Tijekom 20. stoljeća drastično se povećavaju financijska ulaganja u istraživanja i razvoj kako na državnoj razini tako i na razini poduzeća. Ujedno se sustavno potiče poduzetnička klima što rezultira mnoštvom inovacija bolje reći patenata koji su jamac održive konkurentnosti. Radikalne inovacije su sve učestalije a upravljanje intelektualnim kapitalom postaje temeljni proces u većini proizvodnih i uslužnih grana.

Pokretače razvoja inovativne ekonomije možemo svrstati u osam kategorija :

• Nova globalna struktura stvaranja vrijednosti i bogatstva. Internet, telekomunikacije, mobilne komunikacije i različite informatičke platforme omogućavaju artikulaciju novih modela poslovanja, kompetentnije odlučivanje te uspostavu novih mehanizama stvaranja vrijednosti. Na taj način znatno se povećava ekonomska dinamičnost.
• Novi izvori vrijednosti. Intelektualni kapital, brendovi, patenti, znanstvena istraživanja, inovacije, novi menadžerski modeli i nove organizacijske forme samo su neki od novih izvora vrijednosti  odnosno generatori dodane vrijednosti. Nematerijalni resursi ubrzavaju ekonomski rast.
• Novi vlasnici bogatstva. U nekadašnjoj bolje reći masovnoj industrijskoj ekonomiji bogatstvo se koncentriralo u rukama vlasnika poduzeća i menadžera. Za pokretanje posla trebao je značajan financijski kapital te posjedovanje znatnih materijalnih resursa.  U inovativnoj ekonomiji posao se može pokrenuti sa skromnim financijskim sredstvima te bez znatnijih materijalnih resursa a bogatstvo stječu kreativci i stručnjaci različitih profila. Zbog toga se osniva mnoštvo startupova koji se mogu razviti u velike i respektabilne tvrtke a kreativci su svjesni svoje važnosti. Danas je razvijeno radničko dioničarstvo pa se na taj način financijsko bogatstvo disperzira unutar tvrtke. Poduzetnici-inovatori sa svojim patentima nova su vlasnička klasa koja generira gospodarski rast.
• Novi obrazovni modeli. Umrežavanje postaje važan način razmjene znanja za koji grupiranost na određenoj lokaciji nije bitno. Informatičke tehnologije omogućavaju dvosmjernu komunikaciju, učenje na daljinu te cjeloživotno učenje što dodatno jača važnost znanja u inovativnoj ekonomiji. Integriranje procesa učenja u poslovne organizacije značajno povećava inovacijske kapacitete što potencira razvoj inovativne ekonomije.
• Novi poslovni modeli. Artikuliraju se nove organizacijske strukture koje eliminiraju vertikalnu integraciju popraćenu mrvljenjem radnih zadaća odnosno sustavnom podjelom rada i detaljnom vanjskom kontrolom. To je bio vladajući organizacijski obrazac većeg djela 20. stoljeća koji je bio djelotvoran za rutinske i standardizirane procese bolje reći statične tržišne odnose. Zadnjih nekoliko desetaka godina afirmirala se mrežna struktura koja omogućava suradnju financijera, javne uprave,  dobavljača, proizvođača, distributera te samih krajnjih potrošača. Unutar tako umreženog lanca karakteristični su suradnja, partnerstva, savezi, alijanse i ostali oblici povezivanja koji ponekad obuhvaćaju i izravne tržišne konkurente. Jedan od takvih oblika poslovanja je strategija plavog oceana koja eliminira tržišno ratovanje kao način stjecanja ili povećanja tržišnog udjela što je jedan od načina razvoja inovativne ekonomije.
• Jačanje uloge potrošača. Personalizirana ponuda važna je sastavnica inovativne ekonomije što podrazumijeva integriranje potrošača u proces razvoja novih proizvoda te poboljšavanje postojećih. Potrošači postaju jedan od čimbenika stvaranja vrijednosti a njihovim doprinosom upravlja zasebna menadžerska disciplina poznata kao upravljanje potrošačkim znanjem (Customer Knowledge Management – CKM). Njihov značaj za razvoj inovativne ekonomije dodatno potiču zakonski propisi koji reguliraju njihovu tržišnu poziciju.
• Novi globalni dobavljački i distribucijski lanci. U inovativnoj ekonomiji komunikacijske tehnologije omogućavaju učinkovito integriranje svih čimbenika u proizvodnom ili uslužnom lancu. Upravovremena proizvodnja (Just In Time Production) nije više karakteristična samo za vodeće japanske tvrtke već postaje modelom funkcioniranja brojnih dobavljačkih i distribucijskih lanaca diljem svijeta. Taj poslovni model često koristi vitku (Lean) organizacijsku strukturu što u konačnici rezultira povećanjem produktivnosti i potrošačkog zadovoljstva u inovativnoj ekonomiji.

Nove strukture. Virtualne, horizontalne, fraktalne i vitke strukture samo su neki od organizacijskih oblika učinkovitih za poslovanje u inovativnoj ekonomiji. Novi strukturalni oblici prikladni su za efikasno djelovanje kreativaca te općenito ljudskih resursa. Spomenuti organizacijski oblici olakšavaju praćenje i vrednovanje doprinosa nematerijalnih resursa kao što je primjerice istraživanje i razvoj te ujedno omogućavaju prikladno motiviranje zaposlenika.