Opće karakteristike stratup tvrtki i većih inovativnih poduzeća

Poduzetnici u startup tvrtkama snose poslovni rizik te su vlasnici novih ideja i procesa odnosno patenata. Riječ je o tvrtkama koje ranim fazama razvoja nemaju financijsku potporu vanjskih investitora. Vođenje  i razvoj stratup tvrtki je vrlo zahtjevno i rizično jer samo jedna pogrešna poslovna odluka može prouzročiti bankrot. To se, prije svega, odnosi na visoke tehnologije koje karakterizira snažna konkurencija a inovacije su rezultat zahtjevnog znanstveno istraživačkog rada. Ostvareni profit pripada osnivaču tvrtke koji ga u pravilu ulaže u razvoj.  Startup tvrtke djeluju u izazovnom tržišnom okruženju pri čemu im fleksibilna i organska struktura te kompetentna i poduzetna radna snaga  omogućavaju preživljavanje.

U većim i uhodanim inovativnim poduzećima rješavanje rizičnih poslovnih situacija disperzira se na različite menadžerske razine ovisno o složenosti problema pri čemu „uživaju potporu brojnih ekspertnih skupina. Velike inovativne poslovne organizacije posjeduju intelektualno vlasništvo odnosno portfelj patenata, licenci, brendova i ostalih oblika intelektualne imovine kojima ostvaruju konkurentsku prednost. Menadžeri i zaposlenici djelotvorno koriste organizacijske resurse kako bi maksimalno generirali kreativna rješenja.

Velike inovativne tehnološke tvrtke manje su osjetljive na tržišne opasnosti i poslovne pogreške od startup tvrtki. One često i diktiraju tržišne trendove uz pomoć prijelomnih inovacija. Ipak, događa se da se vodeće inovativne tehnološke tvrtke birokratiziraju zbog prevelikog broja menadžerskih razina, formaliziranih procedura i pretjerane specijalizacije što blokira inovativnost, poduzetnost i fleksibilnost. Birokratizaciju dodatno stimulira neprimjerena komunikacijska kultura a jedan od njenih oblika je politika „zatvorenih vrata“.

Nasuprot tome u startup tvrtkama djeluje manji broj ljudi koji su zaduženi za realizaciju nekoliko radnih zadaća uz pomoć većeg broja umreženih projektnih timova. Te napore podupiru otvoreni komunikacijski kanali koji se opisuju kao politika „otvorenih vrata“ pri čemu su formalna i neformalna komunikacija ravnopravni.  Tako se stvara poticajna klima za inovacijske napore uz pomoću kojih se učinkovito amortizira manjak pojedinih resursa kao što su primjerice financijska sredstva. Informacijska umreženost i telekomunikacijska tehnologija stvaraju  pretpostavke brze razmjene znanja i iskustava te artikulacije virtualne organizacije koja može djelotvorno funkcionirati na planetarnoj razini.