Crowdfunding – novi model financiranja startupova

Poduzetnici koji tek započinju poslovni pothvat uz pomoć nove ideje odnosno inovacije prvenstveno  mogu računati na  nekoliko izvora financiranja. To je u prvom redu takozvani 4F – Founders, Friends, Family and Fools (osnivači, prijatelji, obitelji te ironično rečeno budale) odnosno riječ je o skupinama koje su spremne uložiti u projekt u njegovoj najranijoj fazi kada je on još uvijek samo ideja. Komercijalizacija invencije odnosno ideje kritični je proces o kojem ovisi tržišna i poslovna sudbina nove ideje.

Nadalje financijska sredstva poduzetnici – početnici mogu zatražiti od poduzetničkih inkubatora, venture capital fondova odnosno fondova rizičnog  kapitala te poslovnih anđela to jest već afirmiranih poduzetnika koji svoj kapital žele ulagati u nove perspektivne projekte. Inovativne projekte podupiru i određene državne institucije a praksa se u tom pogledu razlikuje od države do države. Ujedno državne administracije mogu formulirati nacionalne strategije i politike razvoja inovacijskih procesa odnosno istraživanja i razvoja.

Koristan je i zanimljiv relativno novi model prikupljanja novca za realizaciju nekog projekta – crowdfunding. Riječ je o online platformi na kojoj investitori, najčešće svojim donacijama, sitnijim novčanim iznosima financiraju startup za koji smatraju da može uspjeti na tržištu. Pri tome se poduzetniku određuju vremenski rokovi za realizaciju utvrđenih financijskih ciljeva. Zbog toga poduzetnik mora početi sustavno pratiti realizaciju poslovnih planova.

Najveće svjetske crowdfunding platforme su Kickstarter i Indiegogo koje su pogodne za prikupljanje sredstava za razvoj proizvoda. Također, valja istaknuti platformu Seedrs zahvaljujući kojoj je moguće namaknuti novac za razvoj usluga.

Jedna od najznačajnijih prednosti crowdfunding načina financiranja je zadržavanje vlasništva u projektu (osim u equity crowdfunding kampanji). Upravo je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg brojni poduzetnici izbjegavaju vanjske investitore. Istodobno je za ulagače rizik investicijskog neuspjeha mali jer sudjeluju s manjim iznosima u projektu.

U Hrvatskoj je od 2011. godine odnosno od prve kampanje do danas crowdfundingom prikupljeno oko 13 milijuna kuna. Pri tome je samo u 2015. godini prikupljeno gotovo polovina tog iznosa. Najuspješnija hrvatska crowdfunding kampanja u toj godini bila je ona Hrvoja Prpića začetnika virtualnog 3D online trgovačkog centra Trillenium koji je za taj projekt prikupio više od dva milijuna kuna. Najuspješnija kampanja 2016. godine  bila je pak ona za Vitastiq 2 poboljšanu inačicu uređaja za mjerenje minerala u tijelu u kojoj je prikupljeno 193.015 USD.

Hrvoje Hafner, stručnjak za crowdfunding napominje kako je pri dobivanju ulagačke pozornosti pa tako i crowdfunding kapitala najvažnije pridobiti zainteresiranu publiku prije pokretanja kampanje. Nužna je marketinška analiza koja će utvrditi tržišnu nišu te tako olakšati potencijalnim investitorima procjenu poslovnog rizika. S druge pak strane, najčešća pogreška koju mladi poduzetnici uglavnom čine jest da se fokusiraju na domaće tržište, umjesto da definiraju globalnu klijentelu za svoj proizvod, smatra Hafner. Ponekad se zaboravlja kako je globalno tržište realnost a vanjsku orijentaciju hrvatskih poduzetnika trebalo bi poticati  naše članstvo u EU.

Najvažnije je za neki projekt pri dobivanju ulagačke pozornosti definiranje svih potencijalnih osoba koje bi mogle uložiti novac u razvoj proizvoda ili usluge. S druge pak strane moguće je i pronaći (jednu) poznatu osobu koja želi investirati, smatra Hrvoje Prpić, glavni izvršni direktor Trilleniuma. U oba slučaja nužna je odgovarajuća analiza koja će se usredotočiti na područje u kojem startup djeluje jer ulagači u najvećem broju slučajeva ulažu u djelatnosti koje poznaju.

„Najčešća je pogreška osloniti se na platformu u nadi da će ona privući investitore. Naime, platforma će privući samo malen dio investitora i to tek onda kada oni primijete da se nešto već događa s idejom o proizvodu ili usluzi. A da bi se nešto dogodilo poduzetnik mora imati podršku barem jednog jačeg investitora. Najbolje je na crowdinvesting platformu krenuti kada imate jednog do dva prava investitora i potom iskoristiti crowdinvesting za povećanje početnog ulaganja“, kaže Prpić.

Ovaj način grupnog financiranja nema ograničenja u pogledu veličine tvrtke pa novac mogu tražiti male ali i velike tvrtke. Pri tome koliko god proizvod ili usluga bila važna ne treba zanemariti ni samu komunikacijsku kampanju koja se oko njih artikulira. Čak i prosječan proizvod ili usluga može ostvariti odlične rezultate ako se kvalitetno prezentira. U tom pogledu su od velike pomoći komunikacijska umijeća te vješto korištenje društvenih mreža odnosno digitalne prezentacije.

Vrlo je važno da projekt odnosno proizvod ili usluga mogu lako zainteresirati široku publiku te biti odmah jasni i poželjni. U tom pogledu komunikacijske poruke moraju biti što kraće, jasne i precizne. Crowdfunding definitivno nije najprimjereniji model financiranja za previše složene projekte jer se ne može očekivati od najšire publike da studiozno prouči što nudite. Drugim riječima, ukoliko proizvod ili uslugu ne nudite širokim  masama onda crowdfunding nije najprimjereniji model za prikupljanje financijskih sredstava kako se može zaključiti iz samog njegovog naziva. Komuniciranje sa širokim auditorijem podrazumijeva poštivanje određenih principa koji omogućavaju relativno brzo i što lakše razumijevanje primljenih poruka.