By Atom je jedna od ikona 20. stoljeća, koja ukazuje na ključne specifičnosti te vremenske epohe. Riječ je o materijalnom entitetu, premda sićušnih dimenzija, koji je bio temeljni resurs masovne industrijske proizvodnje. Pri tome, atom kao metafora simbolizira individualnost koja je okosnica poduzetničkog i demokratskog društva. Međutim, koncem 1990-ih godina počinje se afirmirati mreža kao jedan od simbola novih društvenih i gospodarskih odnosa.
Afirmacija umrežavanja
Fundamentalna značajka mreže je povezanost. Za samo povezivanje bitna je informacija, koja je nematerijalnog karaktera. Upravo su se mreža i informacija afirmirali kao najvažnije sastavnice novih ekonomskih odnosa na početku 21. stoljeća. Ujedno je umrežavanje informacijskih tokova redizajniralo društvene i ekonomske odnose u prvim desetljećima 21. stoljeća.
Povezivanje je oduvijek karakteriziralo ljudska društva. Tijekom povijesti razvijali su se tehnološki alati informacijskog odnosno komunikacijskog povezivanja. Taj razvoj koji je uključivao, primjerice, tiskarski stroj i knjige, radio i televiziju uvijek je rezultirao ubrzavanjem socijalnog progresa, a obuhvaćao je materijalnu i duhovnu sferu. Pojava digitalne tehnologije rezultirala je drastičnim preinakama svih segmenata društva, pri čemu nastanak mislećih strojeva i internetske tehnologije suočava čovječanstvo s najvećim izazovima u ljudskoj povijesti.
Danas svjedočimo kako se povezuje praktično sve, a taj proces ne obuhvaća samo ljude, već i sve veći broj raznorodnih proizvoda. Taj fenomen poznat je kao internet stvari i predstavlja tehnologiju koja će u značajnoj mjeri obilježiti vrijeme pred nama. Uspostavljeno je gotovo nepregledno mnoštvo gusto satkanih mreža, koje se ponekad preklapaju, tvoreći kompleksno i kaotično društveno tkivo. Znanstvene analize društvenih sustava postale su iznimno zahtjevne, jer uključuju, na primjer, tehnološke, političke, ekonomske, psihološke, kulturološke i već pomelo zaboravljene geopolitičke i geostrateške komponente.
Pored toga, treba upozoriti kako su u društvenim znanostima dominantni analitički modeli koji ne uspijevaju povezati pojavu novih fenomena i tradicionalne sastavnice društvenoga sustava. Primjerice, još su nedovoljno razrađeni mehanizmi djelovanja, kao i utjecaj mrežnih struktura na njihovo okruženje. Neprijeporno je kako mreže funkcioniraju u skladu sa svojom specifičnom logikom odnosno zakonitostima koja u značajnoj mjeri ovisi o tehnologiji. Stoga, premda su mreže već dulje vrijeme uočene kao socijalna specifičnost izostaje njihovo dubinsko odnosno holističko poznavanje u kontekstu tehnološke kompleksnosti.
Tehnološka složenost u zadnjih nekoliko desetljeća poprimila je revolucionarno nova obilježja. Novu kompleksnost generiraju misleći strojevi koji nameću do sada nepoznati suodnos čovjeka i stroja. Umrežavanje ljudi i mislećih strojeva iznjedrilo je niz do sada nepoznatih pojavnosti kao što su, primjerice, proširena i virtualna stvarnost, te govorna komunikacija s tehnološkim uređajem. Ujedno se artikulira novi proizvodni obrazac, koji iziskuje strukturalne preinake i mentalnu transformaciju poslovodstva i zaposlenika.
Novi poslovni odnosi
Zadnjih nekoliko desetljeća nestaje potreba za razgranatom hijerarhijom smještenom u vertikalnoj organizaciji, koja je poticala nadzor, nepovjerenje i podjelu rada. U tradicionalnoj organizaciji komunikacija, to jest, razmjena informacija bila je ograničena, a taj se proces nije i poticao. Znatan dio tradicionalne ekonomije, bez obzira na tržišnu konkurenciju, odvijao se u relativno stabilnim, bolje reći, predvidljivim uvjetima. Inoviranje i plasiranje novih proizvoda prakticiralo se u duljim vremenskim okvirima. Pri tome je pojava novih tehnologija bila rijetka, te sporadičnog karaktera za sveukupne gospodarske odnose.
Brzi razvoj brojnih naprednih tehnologija i afirmacija većeg broja novih znanosti poput, primjerice, nanotehnologije, genetskog inženjeringa i kvantne mehanike drastično je izmijenio, ne samo ekonomske odnose, već i svakodnevni život. Visoke tehnologije integrirale su se u sve socijalne segmente namećući nova pravila djelovanja. Umrežavanje se artikulira kao ključan društveni proces i način generiranja dodane vrijednosti.
Globalna internetska mreža s pripadajućim tehnologijama promovira mrežne strukture i odnose kao i načela uz pomoću kojih se one uspostavljaju i funkcioniraju. Matematičari su dokazali kako se porastom broja članova, odnosno čvorova u mreži, (ekonomska) vrijednost unutar nje eksponencijalno povećava. Taj eksplozivni rast vrijednosti u mreži prvi je obrazložio Bob Metcalfe, a svoje je spoznaje izravno praktično primijenio u uspostavi lokalne mrežne tehnologije nazvane Ethernet. Kasnih 1970-ih godina Metcalfe je kombinirajući Ethernet, Unix i TCP/IP (internetski protokol) razradio metodu mrežne ekspanzije uz pomoć manjih mrežnih jedinica.
Konkretnije govoreći, za današnje poduzetnike i menadžere od iznimne je važnosti spoznaja kako se i mali inputi drastično povećavaju u okviru mrežnih odnosa. Taj efekt treba razmatrati uz pomoć teorije sustava i kompleksnosti kao i teorije kaosa. Navedeno pravilo ključno je za drugi aksiom mrežnog djelovanja, a radi se o povećanju prinosa. Pojednostavljeno govoreći, povećanje broja članova mreže rezultira eksplozivnim rastom vrijednosti. O tim principima umrežene ekonomije treba voditi računa prilikom djelovanja unutar poslovnih eko sustava.
Za poslovni eko sustav, kojeg karakterizira komplementarna umreženost brojnih startupova i tvrtki iznimno je bitan slobodan protok podataka i informacija. Neprijeporno je kako taj proces ponajviše ovisi o naprednim informacijskim i telekomunikacijskim tehnologijama. Suvremene tehnologije omogućavaju učinkovito funkcioniranje globalno umreženih sustava u realnom vremenu.
Umreženi poslovni eko sustavi su fleksibilni odnosno prilagodljivi. To im omogućuje mehanizam funkcioniranja zasnovan na povratnim informacijama. Informacije, uključujući, podatke i znanje, kontinuirano se kumuliraju i sustavno analiziraju što je temeljna pretpostavka djelotvornog funkcioniranja kompleksnih mreža. U tom pogledu računalne tehnologije, a zadnjih desetljeća umjetna inteligencija, predstavljaju fundamentalnu tehnološki alat koji omogućava ostvarivanje održive konkurentnosti u okviru umrežene ekonomije. Istodobno se dizajniraju različite umrežene forme kao što su, na primjer, startupovi, klasteri i platforme. Pri tome su se platforme afirmirale kao poticajna arhitektura za masovno okupljanje aktera umreženih u proces generiranja vrijednosti.
Platforme
Povratne informacije okosnica su korekcije funkcioniranje platformi, što omogućava stalno i pravodobno poboljšavanje poslovanja. Višesmjerno komuniciranje bez hijerarhijskih i funkcionalnih ometanja jedna je od značajki mrežnih sustava. Riječ je o novoj strukturalnoj arhitekturi kompatibilnoj s digitalnim modelom poslovanja. Platforme pružaju niz poduzetničkih mogućnosti profitabilnog djelovanja, prvenstveno tehno poduzetnika. Oni dobro poznaju potrebe mlađih generacija, kao i njihovo potrošačko ponašanje. Generacije koje su rođene i odrasle u digitalnom okruženju sklone su tehnološki posredovanoj komunikaciji. O tome svjedoči popularnost društvenih mreža poput, primjerice, Facebooka i Instagrama, te svakodnevno korištenje brojnih aplikacija.
Digitalizacija poslovanja i djelovanja premda je iznjedrila nove strukturalne forme i nova ekonomska načela i dalje se odvija u skladu s profitabilnom logikom. Profit i privatno vlasništvo predstavljaju stožerna uporišta digitalne ekonomije, premda se često to nastoji prikriti. Zamagljivanju profita i privatnog vlasništva pridonosi digitalna tehnologija. Ona generira cyber stvarnost i virtualno zajedništvo koji kreiraju (varljivi) osjećaj ravnopravnosti. Tako se, primjerice, radnici unutar platformi nazivaju različitim pojmovima kao što su partneri, članovi i sudionici.
Menadžeri unutar platformi, to jest, digitalnoj ekonomiji postaju slabo vidljivi. Dobrim djelom to je posljedica drastičnog smanjivanja broja rukovoditelja, pri čemu se eliminiraju niže i srednje menadžerske razine. Njihovu operativnu ulogu preuzimaju algoritmi, to jest, umjetna inteligencija čija je temeljna zadaća optimalizacija funkcioniranja poslovnih i uslužnih procesa. To, u krajnjoj liniji, dovodi do povećanja produktivnosti i poboljšavanja kvalitete.
Platformama upravljaju njihovi vlasnici. Oni imaju kontrolu nad time kome je dopuštena aktivnost na platformama, upravljaju i odlučuju u skladu sa svojim vlasničkim ovlastima, te što je iznimno važno raspodjeljuju vrijednost. Na koncu, vlasnici odlučuju o strateškom usmjerenju platforme kao i o prestanku njezinog rada.
Neke platforme nemaju niti jednu osobu ili entitet koji odgovara navedenom opisu vlasnika. Umjesto toga, u njima zatičemo nadzornike platforme koji imaju prepoznatljive, ali ponekad neformalne vodeće uloge koje im omogućavaju usmjeravanje rada, definiranje pravila, te dizajniranje strukture platforme. Primjerice, mnogim korisnicima može se činiti kako je Wikipedija bez vlasnika ili nadzornika, ali njome upravlja odbor koji je nadgleda i ovlašten je za temeljitu promjenu pravila, a to su ovlasti koje nemaju urednici – volonteri.
Platforme funkcioniraju uz pomoć dvije grupe sudionika koji su u različitoj mjeri integrirani u djelovanje platformi. Prva grupa aktera sastoji se od ljudi koji generiraju vrijednost unutar platforme. Konkretno govoreći, na Airbnbju to su domaćini koji nude svoje nekretnine na internetu, na Uberu su to vozači, a Wikipediji urednici koji stvaraju i poboljšavaju njezin sadržaj. Druga grupa aktera su sami korisnici. Na Airbnbju su to gosti, na Uberu su putnici, a Facebooku je to bilo tko s profilom.
Spomenuti dionici u djelovanju odnosno poslovanju platformi važni su, jer utječu na njenu konkurentnost. U tom pogledu poželjno je artikulirati specifičnu organizacijsku kulturu, te prepoznatljiv identitet. To su značajke koje su krasile poslovne organizacije i u tradicionalnoj ekonomiji. Interesantno je spomenuti kako platformu Lyft karakterizira razvijenija suradnička kultura u odnosu na izravnog konkurenta – platformu Uber. Tržišna bitka Ubera protiv Lyfta koja se odvija u digitalnom okruženju postala je verzija nadmetanja Coca Cole protiv Pepsija započetog u tradicionalnoj ekonomiji.
Radikalno nove tehnologije i procesi
Ipak, od presudne važnosti za poslovanje ovih platformi su razvojni inženjeri koji kreiraju algoritme odnos umjetnu inteligenciju integriranu u njima. Oni stvaraju tehnička rješenja koja omogućavaju, na primjer, Uberu da poveže vozača i putnika brže od konkurenata poput Lyfta. Riječ je o radikalno novom tehnološkom procesu uz pomoću kojega se artikuliraju novi oblici usluga. Poslovna praksa i procesi pokazuju kako je za afirmaciju radikalno novih procesa i tehnologija potrebno određeno dulje vrijeme.
Jedan od primjera koji potvrđuje spomenutu tvrdnju je i izum automobila. Njemački inženjer Carl Benz patentirao je 1886. godine drastično novi proizvod – motorno vozilo, koje se danas smatra prvim pravim automobilom opremljeni četverotaktnim motorom u unutarnjim izgaranjem. Do 1893. godine Benz je prodao mizernih 69 vozila, a do 1900. godine svega 1.709.
Glavne kočnice za ekspanziju automobila bile su visoka cijena, niska kvaliteta i oskudna prometna infrastruktura. Većina automobila, na početku 20. stoljeća, koštala je oko 2.000 američkih dolara što je bila previsoka cijena za tadašnju američku srednju klasu. Henry Ford je uvođenjem tekuće trake u svojim tvorničkim pogonima uspio 1909. godina smanjiti cijenu svoga Modela T na 850 dolara. Ta je cijena 1926. godine iznosila svega 263 američkih dolara.
Posljedice su bile gotovo trenutno vidljive. Godine 1905. svega 10 posto Amerikanaca posjedovalo je automobil, a do 1930. godine taj je postotak dosegnuo impresivnih 59 posto. Navedeni impozantni podaci bili su rezultat povećanja produktivnosti i poboljšavanja kvalitete. Danas se otprilike dvije milijarde motora s unutarnjim izgaranjem nalazi posvuda – od motornih kosilica do brodova za prijevoz kontejnera.
Slična priča karakteristična je za jedan od najvažnijih izuma 20. stoljeća – tranzistor, koji je nagovijestio dramatične društvene i ekonomske promjene, te dramatičan tehnološki progres. Tranzistor je izumljen neposredno prije Božića 1947. godine. Stručnjaci Bell Labsa javno su prezentirali inovaciju, a New York Times ju je obznanio u skromnoj bilješci u stupcu Vijesti o radiju, 1. srpnja 1948. godine – što je bilo jedno od najvećih podcjenjivanja odnosno nerazumijevanja nekog dostignuća u povijesti tehnologije.
Proteklo je više od deset godina prije negoli je tranzistor ostvario značajan učinak na računalstvo. Zanimljivo je spomenuti kako su trojica znanstvenika, to jest, izumitelja William Shockley, Walter Brattain i John Bardeen za svoje otkriće tranzistora 1956. godine podijelili Nobelovu nagradu za fiziku. To potvrđuje činjenicu kako se u korporacijskim istraživačkim i razvojnim laboratorijima odvijaju važni znanstveni procesi. Ta se praksa nastavila do današnjih dana, pa ne iznenađuje što u razvoju umjetne inteligencije prednjače tvrtke kao što su, primjerice, Google i Amazon.
Generatori tehnološke disperzije
Radikalno nove tehnologije i proizvodi stvaraju potpuno nova tržišta i nove potrošačke potrebe. Stoga je plasiranje dramatično novih proizvoda i usluga iznimno rizičan pothvat. Njihova afirmacija odnosno tržišna difuzija ponekad iziskuje intervenciju državne administracije. U tom pogledu najpoznatiji načini državnog uplitanja u tržišne procese je artikulacija obvezujućih industrijskih standarda, te izgradnja prateće infrastrukture nužne za funkcioniranje novog proizvoda.
Primjerice, 1890-ih godina prilikom izgradnje telefonske mreže u Sjedinjenim Američkim Državama postojao je veći broj standarda i mnoštvo konkurentskih tvrtki koje su pružale tu novu uslugu. To je u značajnoj mjeri usporavalo i otežavalo tržišnu difuziju telefona odnosno pružanje nove komunikacijske usluge. Konkretno govoreći, 1899. godine u Sjedinjenim Američkim Državama poslovalo je preko 2.000 lokalnih telefonskih kompanija od kojih je znatan broj funkcionirao u skladu s vlastitim standardima.
U to vrijeme slična situacija bila je i u sustavu distribucije električne energije i željezničkom prijevozu. Standardizacija je učinkovit alat harmonizacije funkcioniranja većeg broja gospodarskih subjekata. Taj se tehnički postupak prakticira i u današnjim visokim tehnologijama poput, na primjer, internetske tehnologije. Korisnici, u pravilu, nisu svjesni kako internet kao globalna mreža svih mreža funkcionira u tom opsegu zahvaljujući prihvaćenim standardima. Može se reći kako su tehnički standardi slični zakonskoj regulativi jer su obvezujući, te reguliraju odnose i pravila djelovanja u određenim područjima.
Ponekad državna intervencija mora biti rigoroznija u pogledu nadzora i razvoja neke nove tehnologije. Jedna od najpoznatijih praksi javne administracije vezane za kontrolu tehnološke disperzije odvija se na području nuklearna tehnologija. Riječ je o epohalnoj tehnologiji nastaloj u 20. stoljeću, koja je demonstrirala do tada neviđenu moć prirodnih sila koju može pobuditi čovjek svojim tehničkim rješenjima.
Sa silinom nuklearne energije čovječanstvo se iznenada i na dramatičan način upoznalo prilikom bacanja atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki na kraju Drugog svjetskog rata. Na bolan način, ljudi su spoznali silinu destrukcije koju može izazvati nuklearna tehnologija, što je dovelo do gotovo potpune blokade primjene nuklearne tehnologije u mirnodopske svrhe. Ipak, to se nije dogodilo, ali je razvoj i korištenje nuklearne tehnologije striktno propisano, te podvrgnuto rigoroznom nadzoru.
Bez obzira na značajnu ulogu državne administracije i srodnih čimbenika u disperziji novih tehničkih proizvoda, presudnu ulogu u tom procesu imaju tehno poduzetnici odnosno inovatori. U današnje vrijeme oni moraju, pored kreiranja novog proizvoda, stvoriti digitalnu strategiju poslovanja koja će maksimalno koristiti prednosti, to jest, mogućnosti najnovijih naprednih tehnologija.
Internet, nekako sam po sebi, potiče sustavno umrežavanje kako novi organizacijski odnos, ali poduzetnici, pri tome, moraju prepoznati, te jasno formulirati nova načela poslovanja. Jedna od poteškoća u tim naporima jest činjenica što društvene znanosti još uvijek nisu sveobuhvatno razradile mehanizme funkcioniranja i stvaranja vrijednosti u mrežnim strukturama.
Poduzetnici nove generacije
Tehno poduzetnici fokusirani su na procese i napredne tehnologije, te formuliranje primjerenih strategija poslovanja. Uspostavljaju se novi oblici komunikacije s kupcima, jer internetske tehnologije omogućavaju izravnu i neprekidnu povezanost sa svim prodajnim mjestima neke tvrtke. Poduzetnici uspostavljaju optimalno funkcioniranje dobavnih lanaca, bez skladištenja proizvoda što je bila jedna od karakteristika tradicionalne ekonomije. Pri tome se korištenjem tehnologije globalnog sustava pozicioniranja, poznate pod kraticom GPS, djelotvorno upravlja voznim parkom. Već smo spomenuli platforme kao nove rukovodne odnosno poslovne obrasce.
Detaljno, precizno i stalno praćenje potrošačkog ponašanja i potreba uz pomoć kontinuiranog protoka informacija pretpostavka je za novu poslovnu strategiju primjerenu digitalnoj ekonomiji. To su, među prvima, prepoznali i primijenili menadžeri španjolske modne tvrtke Zara, koji su na taj način privukli brojne mlade kupce. Sve njihove trgovine informacijski su povezali sa korporacijskom središnjicom gdje su se slijevali, pohranjivali i analizirali pristigli podaci.
Trenutna obrada podataka i strelovito reagiranje na uočene stilske promjene i potrebe kupaca bili su polazna osnova kreativnog stvaranja Zarinih dizajnera. Cijeli mehanizam nabave materijala, dizajniranja, proizvodnje, distribucije i na koncu prodaje bio je digitaliziran odnosno informatički umrežen. Poslovni sustav Zare funkcionira kao fleksibilni, otvoreni i plošni sustav s minimalnim brojem menadžerskih razina. Razumljivo je kako je menadžersko odlučivanje brzo i usklađeno s dnevnim tržišnim promjenama.
S digitalnom transformacijom i novom strategijom poslovanja menadžeri meksičke multinacionalne korporacije Cemex krenuli su kasnih 1990-ih godina. Radikalne promjene bile su sustavne i planske, a nazvane su Global Digital. Glavni cilj digitalizacije bio je povećanje produktivnosti globalnih procesa uz pomoć naprednih tehnologija. Pored internetskog umrežavanja korporativnih poslovnih procesa razrađen je i model elektronske trgovine koja je s vremenom prerasla u dominantan model trgovanja na čitavom tržištu. .
Digitalizacija poslovanja odnosno kreiranja novog lanca generiranja vrijednosti zasniva se na tri temeljna elementa : potrošaču, proizvodnji i distribuciji. Radi se o dinamičnom procesu koji ovisi o poduzetničkoj kreativnosti, ali i u značajnoj mjeri o razvoju novih tehnoloških rješenja. Poduzetnost, to jest, menadžerska inovativnost utemeljena na visokim tehnologijama artikulira učinkovite modele integracije potrošača, to jest, kupaca u poslovnu strategiju.
Potrošači u digitalnom okruženju nisu više puki objekt na čije se odluke nastojalo utjecati isključivo agresivnom promotivnom kampanjom. U digitalnoj poslovnoj strategiji potrošači odnosno kupci integriraju se u poslovni sustav, te postaju aktivni sudionici u razvoju novih proizvoda i usluga. Stvaraju se, primjerice, forumi na kojima potrošači razmjenjuju iskustva stečena korištenjem nekog proizvoda. Jedan od takvih primjera je forum vozača motora Harley Davidson na kojem se kristaliziraju brojni korisni prijedlozi za dizajniranje novih modela. Na taj način se jača i korporativna lojalnost, koja je od velikog značaja u suvremenoj digitalnoj ekonomiji.
Tehnološki razvoj 1990-ih godina u značajnom mjeri je stimulirao nematerijalne resurse, poput čovjeka i informacija, kao odlučujuće sastavnice generiranja nove vrijednosti. U to doba započinju se razvijati i menadžerski alati za racionalno upravljanje ljudima i znanjem, a najpoznatiji među njima su poslovni reinženjering i upravljanje znanjem.
Podatkovna revolucija
Sve napredniji digitalni alati odnosno uređaji prometnuli su podatke kao dragocjen resurs za stvaranje vrijednosti. Računala goleme snage postala su cjenovno prihvatljiva, te su se instalirala u brojnim kompanijama. Ogromne količine podataka postalo je moguće pohranjivati i analizirati u realnom vremenu uz pomoć big data algoritama. To je pretpostavka artikulacije posve novih kognitivnih korporacijskih mogućnosti. Nastaju kognitivna poduzeća koja su jedna od specifičnosti digitalne ekonomije. Menadžeri u kognitivnim kompanijama razvijaju digitalne strategije utemeljene u značajnoj mjeri na podacima.
Utrka za podacima već je u tijeku, a predvode je podatkovni giganti poput, primjerice, Googlea, Amazona, Facebooka, Baidua i Tencenta. Do sada se činilo kako su isključivo fokusirani na poslovni model trgovanja pozornošću – privuku vam pozornost time što vam daju besplatne informacije, usluge i zabavu, a zatim tu vašu pozornost preprodaju oglašivačima.
Ipak, podatkovni su giganti vjerojatno ambiciozniji od bilo kojeg trgovca pozornošću dosad. Njihov pravi posao uopće nije prodaja oglasa. Oni zapravo privlačenjem naše pozornosti, uspijevaju akumulirati nepregledne količine podataka o vama, što je u današnje vrijeme vrjednije od bilo kakvog oglašavanja. Goleme količine podataka služe, pored ostaloga, i za razvoj umjetne inteligencije koja predstavlja nadolazeću dominantnu tehnologiju.
Kineska i indijska internetska poduzeća raspolažu ogromnim količinama podataka za obuku algoritama strojnog učenja. To je značajna konkurentska prednost u digitalnoj ekonomiji koja olakšava i ubrzava razvoj umjetne inteligencije. Treba upozoriti kako je nepoznanica u vezi Kine hoće li se umjetna inteligencija koristiti za nadzor društva na načine koji će obeshrabriti svjetske stručnjake, na području umjetne inteligencije, da tamo rade i žive. Bez vrhunskih talenata nije moguć brzi napredak u razvoju te drastično nove tehnologije.
Za proučavanje golemih količina podataka nužno je koristiti analitiku na stereodima odnosno algoritme koji otkrivaju strukture u nepreglednom mnoštvu podataka, pri čemu ujedno interpretiraju njihovo značenje. Taj se način promišljanja po prvi puta primijenio u znanosti, to jest, u astronomiji i genomici, 2.000-ih godina, a s vremenom se počeo prakticirati i u ekonomiji, te drugim područjima ljudskoga djelovanja. Nastala su kognitivna poduzeća čije su fundamentalne sastavnice : računalni kapaciteti, podaci i talenti. Navedene sastavni okosnica su profiliranja digitalne strategije u umreženoj ekonomiji.
Digitalna strategija usmjerava kognitivna poduzeća prema što racionalnijem akumuliranju i obradi podataka. Ta se metoda rada već prakticira u gotovo svim industrijskim i uslužnim granama. Primjerice, u poljoprivredi jedan od predvodnika takvog modela poslovanja je američka korporacija Monsanto (koju je preuzeo njemački Bayer).
Monsanto još od 2013. godine pruža usluge sađenja na recept zainteresiranim poljoprivrednicima. To je koncept zasnovan na modelima strojnog učenja koji su vezani za klimatske podatke, svojstva tla konkretnih poljoprivrednih parcela i odabir odgovarajućeg sjemena. Za takvu vrstu analize nužno je koristiti mnoštvo podataka iz različitih područja koje najčešće jedna kompanija nije u stanju prikupiti.
Stoga su menadžeri Monsanta za jednu milijardu američkih dolara preuzeli tvrtku . Climate Corporation kako bi došli do potrebnih klimatskih podataka. To je stručnjacima Monsanta odnosno modelima strojnog učenja koji analiziraju klimatske iznimno detaljne i lokacijski specifične meteorološke podatke omogućilo da pružaju korisne savjete poljoprivrednicima – koje sjeme odabrati, kada posaditi, zaliti, gnojiti, žnjeti i tako dalje.
Valja napomenuti kako je to samo jedna komponenta precizne poljoprivrede koja će postati dominantni obrazac djelovanja u bliskoj budućnosti. Riječ je o digitalnoj strategiji poslovanja, to jest, funkcioniranja poljoprivrednih tvrtki, koja se već prakticira u razvijenim zemljama. Tako je i najstarija ljudska djelatnost doživjela drastičan redizajn, postavši aktivnost koja je zasnovana na golemoj količini podataka i dubokoj analitici. Taj svojevrsni tehnološki i ekonomski fenomen zahvatiti će gospodarstvo u cjelini.
Konkretnije govoreći o tom fenomenu, valja napomenuti kako neuronske mreže i tradicionalni algoritmi dubokog učenja, zajedno s drugim metodama strojnog učenja, omogućuju podatkovnim znanstvenicima da dođu do važnih i korisnih podataka iz digitalnih formata. Ove metode zasnovane na umjetnoj inteligenciji uključuju napredne metode istraživanja, kategorizacije i okupljanja podatkovnih elemenata koje definira korisnik.
Danas je na djelu prava eksplozija već dostupnih podataka iz vanjskih izvora, a to je samo početak. Kada dođe do bujanja podataka prikupljenih senzorima preko interneta stvari, pametnih elektrodistribucijskih mreža u komunalijama, podataka iz autonomnih automobila, kao i mnogih drugih izvora, to će uvelike nadmašiti ono što je dostupno danas. Samo će umjetna inteligencija biti u stanju baviti se podacima tolikog volumena i učestalosti generiranja. Nije slučajno što značenje umjetne inteligencije jača istodobno kako nadire bujica podataka.
Vidljivo je kako su nužne strukturalne preinake kako bi se poduzeća prilagodila spomenutim tendencijama. Stoga se veliki broj kompanija transformira digitaliziranjem organizacijskih procesa u smislu povećanja operativne učinkovitosti te artikuliranjem digitalnog obrasca stvaranja vrijednosti. Organizacijska preobrazba je neminovno ukoliko se želi ostvariti konkurentnost u digitalnoj ekonomiji.
Tehnologije budućnosti poput, primjerice, biometrije, robotike, nanotehnologije, blockchaina, 3D printanja, napredne obrade podataka, umjetne inteligencije i novih materijala imaju značajne potencijale za razvoj digitalnih poduzeća. Menadžeri moraju pravodobno prepoznati njihove mogućnosti, te ih integrirati u poslovne strategije.
Digitalne tehnologije temeljito redizajniraju ekonomska načela koja su vrijedila u 20. stoljeću. U tom pogledu transformacija poslovnih strategija i načina poslovanja započela je 1990-ih godina. Računalne odnosno internetske tehnologije integriraju se u poslovne sustave poput, na primjer, planiranja poduzetničkih resursa i upravljanja odnosa s korisnicima. U prvim desetljećima 21. stoljeća te su se preinake kvalitativno unaprijedile afirmacijom umjetne inteligencije i relevantnih naprednih tehnologija.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments