By Znanstvena otkrića poticala su razvoj, a tijekom vremena njihova praktična rješenja integrirala su se u gotovo sve segmente društva. Premda nova radikalna znanstvena otkrića mogu dovesti do promjene vladajuće paradigme, ipak se radi o kumulativnom razvoju. Tako znanstvene spoznaje nastale prije 200-ak godina imaju, na primjer, utjecaj na današnju ekonomsku praksu i teoriju. Primjerice, Darwinove ideje i Newtonovi mehanički zakoni, nastali u 19. stoljeću, na prvi pogled, nemaju dodirnih točaka s ekonomijom, što nije točno.
Spoznajni potencijali
Darwinov koncept preživljavanja i prilagodbe živih organizama unutar svoga prirodnoga okruženja aktualan je i danas, premda su nastale nove znanstvene discipline u tom području poput ekologije i genetike. Ujedno se logika Darwinovih načela uspješno primjenjuje u ekonomskoj teoriji i praksi. Suvremeni ekonomski analitičari su utvrdili kako se poslovna organizacije moraju kontinuirano prilagođavati, ukoliko žele preživjeti na turbulentnom tržištu, pri čemu najsposobniji preživljavaju.
Ta tvrdnja se u potpunosti poklapa s Darwinovim istraživanjima. Čak što više, ekonomski analitičari se svjesno koriste Darwinovim opažanjima, kao i pojmovima iz biologije kako bi opisali ekonomsku zbilju. Tako, primjerice, upotrebljavaju termin iz biologije eko sustav, kako bi opisali složenost i međudjelovanje brojnih tvrtki unutar određenog užeg geografskog prostora.
Nadalje, uzročno posljedične veze odnosno treći Newtonov zakon akcije i reakcije, već se dugo vremena koristi u razjašnjavanju ekonomskih procesa odnosno ekonomskoga djelovanja. Općenito govoreći, mehanička logika i principi korisni su spoznajni alati u uvjetima stabilnih, jednostavnijih i gotovo u potpunosti transparentnih ekonomskih odnosa. S porastom složenosti tržišnoga sustava, opada spoznajna moć mehaničkog mišljenja i pripadajućih metoda.
Nakon industrijske revolucije, složenost ekonomskog sustava evolucijski se razvijala desetljećima. Postupno analitičari uočavaju kako valja artikulirati novi spoznajni aparat za proučavanje ekonomske stvarnosti. Ta nastojanja odvijala su se paralelno s novim spoznajama u biologiji, fizici i kemiji i ostalim srodnim znanostima. Stvaraju se nužne pretpostavke za veliki znanstveni iskorak u pogledu spoznajnih odnosno znanstvenih mogućnosti. Taj se radikalni spoznajni iskorak dogodio pojavom teorije kompleksnosti koja je omogućila nove uvide, ne samo u fenomen života, već ekonomsku i društvenu zbilju.
U teoriju kompleksnosti integrirane su brojne spoznaje znanstvenih disciplina. One se mogu podijeliti u otkrića nastala u tri područja : (1) prijelomno važna otkrića u znanostima o životu u koje spadaju, primjerice, biologija, medicina i ekologija ; (2) značajno nova otkrića u društvenim znanostima prvenstveno u ekonomiji, psihologiji i sociologiji (3) novi značajni dosezi u fizici, kemiji, matematici i informatičkoj teoriji odnosno tehnologiji. Novo razumijevanje životnih procesa i samoga života pratila su nova shvaćanja organizacijske strukture i upravljanja.
Znanosti o životu
Odgonetanjem tajne života, to jest, njegova nastanka ljudi se bave od davnih vremena. U početku se misterij života nastojao shvatiti mistikom i iracionalnim metodama. Tijekom vremena javlja se religijsko tumačenje odnosno transcendentno poimanje postanka života. Na koncu se fenomen života počinje razumijevati racionalnim mišljenjem i znanstvenim metodama. Znanstvena shvaćanja veliki zamah dobivaju 1880-ih godina kada Gregor Mendel, svećenik odnosno redovnik augustinac i znanstvenik, razotkriva tajnu genetskog nasljeđivanja. On je eksperimentiranjem, to jest, istraživanjem nasljednih osobina biljaka otkrio mehanizam njihova genetskog nasljeđivanja.
Konkretnije govoreći, Mendela je jako zainteresirala pojava nasljeđivanja određenih osobina kod biljaka, osobito kada su se međusobno oprašivale biljke različita izgleda. Takvo se oprašivanje naziva križanjem, a potomci su poznati kao hibridi. Hibridno potomstvo najčešće pokazuje osobine oba roditelja, ali ne uvijek. Osobine ponekad naizgled nestanu da bi se pojavile u kasnijim generacijama. Mendel se zapitao što je uzrok tome i postoji li kakav prepoznatljiv sustav po kojem se to događa.
Mendel je odlučio eksperimentirati na običnom, jestivom vrtnom grašku. Pored toga što se lako uzgaja, grašak posjeduje i niz osobina sjemena i stabljike koje je bilo lako identificirati. Mendel je za svoj rad odabrao sedam različitih osobina koje je analizirao. To je uključivalo, pored ostalih, visinu graška, boju i oblik sjemena. U svom eksperimentu Mendel nije proučio samo nekoliko uzoraka, već je pažljivo i sustavno analizirao grašak tijekom osam godina, te tako prikupio više od 30.000 jedinki. Neke je biljke motrio kroz sedam generacija.
Umjesto da samo primijeti što se biljkama dogodilo, Mendel je izbrojio točan broj jedinki kod kojih je uočio određenu osobinu. Nakon toga, iskoristio je matematičke formule kako bi otkrio pravila po kojima se osobine nasljeđuju. Mendel je bio jedan od prvih znanstvenika koji je koristio statistiku, granu matematike koja se bavi proučavanjem i analizom brojčanih podataka. Neprijeporno je kako je Mendel otkrio određene zakonitosti iznimno značajne za odvijanje životnih procesa. Formulirao je dva zakona, a radi se o zakonu odvajanja, te zakonu neovisnog razmještanja.
Mendelov rad, naslovljen Eksperimenti u hibridizaciji biljaka objavljen 1866. godine u malom znanstvenom časopisu nije pobudio znanstveni interes. Dvije godine kasnije, Mendel je izabran za opata samostana u Brünnu, te zbog prevelikih obveza nije više imao vremena za eksperimentiranje/vrtlarstvo. Mendel je čvrsto vjerovao kako će znanstvena zajednica odnosno društvo jednoga dana prepoznati važnost njegovih spoznaja. To se uistinu i dogodilo 1900. godine, a 1906. godine William Bateson stvara izraz genetika kako bi imenovao novu znanost koja se temelji na Mendelovom radu.
Za znanstveni pristup razumijevanja života, druga značajna prekretnica dogodila se 1953. godine kada su znanstvenici James Watson i Francis Crick otkrili dvostruku uzvojnicu DNK. Shvaćanje života poprima novu kvalitativnu dimenziju, a daljnjim spoznajama značajno su pridonijeli sve naprednija računala i razvoj nove generacije moćnijih mikroskopa. Nastaje nekoliko novih znanstvenih disciplina poput biotehnologije, genetičkog inženjeringa i bioinformatike, koje generiraju nove važne spoznaje.
O složenosti fenomena života neprijeporno upućuje i činjenica kako se tom temom bavi široki raspon kreativaca od pjesnika, književnika i teologa do biloga i liječnika. Tako James D. Watson u svojoj knjizi Avoid Boring People piše kako je na njega u intelektualnom smislu utjecao, ne samo ugledni Sewall Wright, biolog i genetičar, već i Erwin Schrödinger, glasoviti teorijski fizičar. Schrödinger, tvorac kvantne mehanike i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1933. godine, propitivao je fenomen života u knjizi What is Life? koja je motivirala Watsona da se bavi tom problematikom i postane jedan od vodećih svjetskih genetičara, te za svoj rad s Francisom Crickom i Mauriceom Wilkinsom dobije Nobelovu nagradu 1962. godine.
James Watson je od 1990. do 1992. godine bio čelni čovjek međunarodnog znanstveno istraživačkog projekta Human Genome Project. Svojim je izučavanjima na području genetskih pretraživanja odnosno personalizirane medicine i genetskog inženjeringa znatno doprinio razumijevanju života, ali i bolesti odnosno poremećaja koji ga ugrožavaju.
Analiziranje fenomena života nedvojbeno je ukazalo na njegovu iznimnu kompleksnost. Međutim, visoke tehnologije i napredna tehnološka aparatura omogućili su komercijalizaciju pojedinih spoznaja na područjima poput, primjerice, liječenja određenih bolesti, te uzgoja modificiranih biljaka kako bi se unaprijedila poljoprivredna proizvodnja. Treba napomenuti kako je riječ o patentiranim spoznajama koje su sastavni dio intelektualnog vlasništva određene kompanije. Tijekom 1990-ih godina nastaju prve biotehnološke tvrtke poput, primjerice, Gennetecha, Amgena, Immunexa, i Monsanta.
Društvene znanosti
Kompleksnost ekonomskih i društvenih pojava kao i prirode samoga čovjeka stoljećima se nije mogla razumjeti u dovoljnoj mjeri. Istodobno se pri analitičkim promišljanjima tih fenomena koristio redukcionizam, te se tako stjecao ograničeni uvid koji je bio praktično primjenjiv. Primjerice, u ekonomiji se mehaničkim principima i zatvorenim sustavima nesvjesno nastojalo eliminirati kompleksnost, kako bi se artikulirali praktični mehanizmi djelovanja.
Tržište je nedvojbeno kompleksan sustav koji se razvija i funkcionira na temelju određenih zakonitosti. Ekonomski teoretičari nisu u stanju sveobuhvatno spoznati odnosno racionalizirati tržišnu kompleksnost. Stoga se cjelovitost (međunarodnog) tržišta tretira kao svojevrsna crna kutija, koja funkcionira samostalno, spontano i samoregulirajuće. Tu tržišnu spontanost, samostalnost i samoregulaciju ekonomski teoretičar Adam Smith opisao je dobro poznatom metaforom – nevidljiva ruka tržišta.
Ekonomski akteri na tržištu ne mogu djelovati maksimalno racionalno, jer se njihove odluke zasnivaju na ograničenom broju poznatih činjenica. Poslovno odlučivanje dodatno otežava određena doza iracionalnosti koja je prisutna u potrošačkom ponašanju. S gospodarskim razvojem u drugoj polovici 20. stoljeća postaje sve razvidnije kako je dugoročnije poslovno planiranje gotovo nemoguće. To potiče menadžere na prihvaćanje principa djelovanja prirode i živih organizama. Te su principe razradili pojedini ekonomski analitičari. Oni su pored tržišne borbe odnosno nadmetanja ukazali na važnost suradnje i partnerstva unutar gospodarskog sustava. Navedeni procesi označili su radikalne promjene u ekonomskoj praksi i teoriji.
Marginalizira se važnost konflikta i individualizma unutar poslovnih organizacija, te afirmira timski i kolektivni duh prožet atmosferom povjerenja. Suradničkim odnosima nastoji se osigurati razvoj zasnovan, prije svega, na kvaliteti. Pri tome se mehanizmi dinamičke ravnoteže preuzimaju se iz prirode, te integriraju u organizacijske procese. Materijalizam prestaje biti isključivi motiv gospodarskog djelovanja. Nastoji se osigurati skladan i kompatibilan razvoj poslovne organizacije, lokalne i akademske zajednice, te prirodnog okruženja.
Vidljiva je kompleksnost odnosa i procesa o kojima moraju voditi računa poslovni ljudi, te znanstvenici i političari ukoliko žele osigurati održivi razvoj. Ekonomski i društveni održivi razvoj moguće je ostvariti uvažavanjem organskih principa i marginaliziranjem mehaničkih načela, što je iziskivalo drastičnu transformaciju poslovnoga modela. Premda je redukcionizam i dalje prisutan, od 1950-ih godina u ekonomskoj teoriji i praksi sve se više uočava kompleksnost tržišta i ljudske osobnosti, odnosno motivacijskih mehanizama samoga čovjeka.
Afirmaciji kompleksnosti pridonose i značajne nove znanstvene spoznaje fizičara, kemičara i matematičara. Albert Einstein, Erwin Schrödinger, Werner Heisenberg, Niels Bohr, Paul Dirac Louis de Broglie i Ernest Rutherford neki su od teoretičara koji su svojim znanstvenim otkrićima inicirali artikulaciju nove znanstvene paradigme. Oni su radikalno preobrazili naše shvaćanje prirode i svemira u cjelini, te redizajnirali koncept spoznajnih mogućnosti samoga čovjeka, što se neizravno odrazilo i na ekonomiju, to jest društvene znanosti.
Afirmacija informacije
S vremenom se uočilo kako je informacija jedna od ključnih sastavnica, ne samo ljudskoga djelovanja, već i odvijanja prirodnih procesa u cjelini. U drugoj polovici 20. stoljeća informacija se postupno i sustavno integrira u znanstvena razmatranja unutar politološke, ekonomske, sociološke i ostalih znanosti. Menadžeri u modernim korporacijama započinju sa sustavnim manipuliranjem informacijama, koje se ubrzo pretvaraju u dragocjeni poslovni odnosno organizacijski resurs.
Čak što više, suština čovjeka i ostalih živih organizama počinje se pripisivati njihovoj sposobnosti da prikupljaju i obrađuju informacije. Ljudska superiornost u tom pogledu, u odnosu na ostala živa bića, definira se kao njegova najvažnija sposobnost, to jest, prednost u odnosu na druga živa bića. Pri tome se uočava osviještenost, to jest, osobnost ljudi prilikom racionalizacije odnosno manipulacije informacijama, koja je kod drugih živih bića minimalna ili ne postoji. Međutim, slanje i primanje informacija omogućavaju artikulaciju kompleksnih sustava kod brojnih životinjskih vrsta u prirodi.
Zajednica mrava primjer je kompleksnog prilagodljivog sustava. Mravinjaci su čudesan fenomen. Njihovi komplicirani labirinti tunela, organizacija prostora koja odražava društvenu hijerarhiju stanara, prostorije za „posebne potrebe“, pažljivo razmješteni ulazi i izlazi, odraz su promišljenog dizajna koji nalikuje stambenim nastambama ljudi. No, tko je u ovom slučaju projektant i gdje su nacrti? Naravno kako nema niti projektanta niti nacrta.
Ni jedan pojedinačni mravac ne krije u sebi plan o tome kako izgraditi mravinjak. Umjesto toga, svaki je mrav svojim DNK kodom programiran pridržavati se niza relativno jednostavnih načela, kao što je to, primjerice, pravilo postavi se između druga dva mrava i predaj dalje sve što dobiješ. Međusobnu komunikaciju mravi uspostavljaju uz pomoć feromona, kemijskih signala koji predstavljaju inpute i outpute za pravila, te ih poput prekidača uključuju ili isključuju. Strukturu mravinjaka čini dinamična interakcija pravila i signala.
Ljudi razmjenjuju jezične, pisane, vizualne, a zadnjih desetljeća i digitalne informacije. Za razliku od mrava i mravinjaka u ljudskoj zajednici postoje projektanti i nacrti, te se ujedno svjesno i planski provodi podjela rada, to jest, društvenih uloga kako bi se ustrojili kompleksni društveni sustavi. Teoretičaru su definirali tri ključna zajednička obilježja kompleksnih prilagodljivih sustava koji se mogu uspostaviti u različitim segmentima društva. Ta tri ključna zajednička obilježja su : otvorenost i dinamičnost sustava ; interaktivni agensi ; samoorganiziranje i nastajanje.
U tom kontekstu podsjećam kako je svjesno i plansko procesuiranje, skladištenje i manipuliranje informacijama temelj za dizajniranje organizacijske arhitekture. Te procese istodobno prati kreiranje i afirmacija znanja kao organizacijskog resursa. Tako se stvaraju pretpostavke za uspostavu iznimno kompleksnih sustava koje, pored ostaloga, karakterizira komunikacijska umreženost s okruženjem. Intenzivna razmjena informacija unutar sustava, ali istodobno i s okolinom omogućava skladan život živih bića i prirode. Taj sklad se narušava neracionalnom ekspanzijom i nametanjem procesa, odnosno ponašanja neusklađenih s ekološkom dinamičnom harmonijom.
Kompleksni prilagodljivi sustavi
U zatvorenim sustavima energija i masa ne ulaze niti izlaze iz njih. Nasuprot tome, u otvorenim sustavima kontinuirani je dotok i odljev energije i mase. Drugim riječima, otvoreni sustavi su u stalnoj interakciji s okruženjem. Interakcija potiče neravnotežu koju otvoreni sustavi automatski nastoje eliminirati stvarajući stanje dinamične (ne)ravnoteže. Dinamični procesi se odvijaju uz pomoć fleksibilnih struktura koji su bitan element prilagodljivih sustava odnosno organizacija. Fleksibilnost, to jest, prilagodljivost nužni su za djelotvorno funkcioniranje, bolje reći, preživljavanja u uvjetima kompleksnosti.
Mravinjak je sustav u stalnom kretanju, pri čemu se obrasci ponašanja mijenjaju. Neki su obrasci stabilni, a drugi se čine kaotičnim. Na taj način se osigurava prilagodba različitim uvjetima u prirodi. U tom pogledu ljudske organizacije su drastično djelotvornije, te su u stanju utjecati, to jest, mijenjati prirodno okruženje kako bi ostvarile željenu djelotvornost. Društvene i ekonomske organizacije predmet su racionalnog dizajniranja s ciljem realizacije maksimalne djelotvornosti, pri čemu se artikuliraju brojne individualne i timske uloge.
Interaktivni agensi unutar otvorenih sustava su različite prirode. U društvenim sustavima najvažniji agensi su svakako ljudi. Oni određuju različite svrhe organizacijskog djelovanja, a riječ je o procesu specifičnom za čovjeka. Tako se dizajniraju brojne organizacije koje nisu neposredno vezane za egzistenciju, to jest, preživljavanje, što nije slučaj kod ostalih živih bića. Ujedno se kreiraju brojni različiti obrasci djelovanja usmjerenih na realizaciju zadanih ciljeva. Stvaraju se i kodeksi ponašanja koji se mogu drastično razlikovati kao što je to, primjerice, lako uočljivo na primjeru vjerske i vojne organizacije.
Interesantno je spomenuti kako je u slučaju čovjeka, jedan od agensa unutar otvorenih sustava tehnologija. Naime, tehnologija kao agens nije prisutna u zajednicama drugih živih bića. Nasuprot tome, u ljudskom društvu tehnološki razvoj drastično utječe na strukturu i karakter sustava, pa pojedini analitičari zastupaju tezu o tehnološkom determinizmu. Smatram, kao i brojni drugi analitičari, kako je u krajnjoj liniji utjecaj tehnologije ograničen, te je podložan ljudskoj intervenciji. U svakom slučaju, tehnologija je platforma koja ima potencijale za artikulaciju različitih oblika društvenih sustava, te ujedno društvenih odnosa.
Treća karakteristika kompleksnih prilagodljivih sustava je sposobnost samoorganizacije i nastajanja. Prirodni kompleksni prilagodljivi sustavi nastaju i funkcioniraju spontano na temelju kodiranih informacija u DNK. Mravi pojedinačno nisu u stanju samostalno opstati, ali u skupini odnosno zajednici u kojoj dolazi do interakcije, napravit će mravinjak i osigurati preživljavanje. Njihova kolektivna akcija uvijek je strukturirana na principu odozdo-prema-gore, te možemo govoriti o samoorganizaciji. Dok mravi pojedinačno nastaju i nestaju, obrazac funkcioniranja mravinjaka ostaje.
Ljudi artikuliraju kompleksne prilagodljive sustave koristeći se principima odozgo-prema-dolje te odozdo-prema-gore. Ta je aktivnost planska i racionalna, pri čemu ljudsko djelovanje dijelimo na teorijsko i praktično. Sustav se najprije dizajnira apstraktno uz pomoć planova i nacrta, a nakon toga se kreće s njegovom konkretnom realizacijom. Daljnja specifičnost ljudske zajednice u odnosu na prirodnu sastoji se u tome, što se učestalo mijenjaju obrasci funkcioniranja s ciljem povećavanja djelotvornosti.
Navedeni procesi najvidljiviji su u poslovnim organizacijama koje su jedan od oblika kompleksnih prilagodljivih sustava. U 20. stoljeću tržište se ubrzano razvija i postaje sve kompleksnije što iziskuje, pored ostaloga, stalnu prilagodbu poslovnih organizacija. Struktura poduzeća i poslovni modeli permanentno se redizajniraju u skladu s tržišnim potrebama. Riječ je većinom o evolucijskim procesima, ali prisutni su i revolucionarni obrati koji iziskuju preinaku kompletne ekonomske paradigme.
Jedan od radikalnih obrata dogodio se afirmacijom nematerijalnih resursa, kao ključnih organizacijskih resursa nužnih za profitabilno poslovanje. Zadnjih 30-ak godina možemo pratiti ekspanziju odnosno razvoj digitalnih procesa koji postaju temelj uspješnosti poslovnih organizacija. Spomenuti procesi iziskuju dizajniranje novih oblika kompleksnih prilagodljivih sustava. Nastaju virtualne i plošne odnosno horizontalne organizacije koje su komunikacijske umrežene i osposobljene za globalno djelovanje u realnom vremenu.
Općenito govoreći, u današnje vrijeme intenzivno se traga za novim strukturalnim oblicima odnosno kompleksnim prilagodljivim sustavima primjerenim za poslovanje u digitalnom okruženju, bolje reći, internet ekonomiji. Neprijeporno je kako su multifunkcionalni projektni timovi te prikupljanje podataka, kao i generiranje novih spoznaja neke od važnih značajki novih poslovnih sustava. Ujedno osposobljenost za provođenje djelotvornih organizacijskih promjena kao i prilagodbu složenom poslovnom okruženju, to jest, poslovnom ekosustavu iziskuje ne samo kompetentnost, već i korištenje naprednih tehnologija.
Nova paradigma
Ubrzano nestaju ekonomska načela koja su dominirala od 18. stoljeća, pa do 1980-ih godina, to jest, u doba masovne proizvodnje. Unutar te ekonomske matrice vladala je stabilnost, koja je ujedno bila temelj planiranja gospodarskih djelatnosti. Pri tome se istodobno započelo sa sve većom primjenom strojeva u proizvodnim procesima, što je rezultiralo radikalnim transformacijama. Te su promjene poznate kao industrijska revolucija, a ona je omogućila do tada nezamisliv napredak materijalne proizvodnje.
Industrijska revolucija nastala je u uvjetima reduciranih spoznaja o životu i samoj prirodi, te je bila pogonjena strojnim mišljenjem i mehaničkim zakonima. Nadalje, nije bila poznata globalna umreženost i međuovisnost ekoloških sustava, a izostalo je razumijevanje njihove dinamičke ravnoteže. Napominjem kako promjena bilo koje varijable unutar planetarnog eko sustava rezultira ne samo linearnim, već i eksponencijalnim učincima u globalnim razmjerima. Slični procesi odvijaju se i u ekonomskim sustavima, ali je to dugo vremena bila nepoznanica.
Tako se o tome nije vodilo računa u doba industrijske revolucije. Ona se odvijala u skladu s kvantitativnim načelima. Pri tome su kvantitativni principi određivali odvijanje procesa unutar zatvorenih poslovnih sustava. U tradicionalnoj ekonomiji nastojalo se osigurati apsolutnu kontrolu proizvodnih procesa. Stoga su nastajali ogromni konglomerati koji su obuhvaćali sve proizvodne faze. Primjerice, naftne korporacije su obuhvaćale naftne bušotine odnosno vađenje nafte, naftovode i transport, preradu u rafinerijama, te konačnu prodaju na benzinskim crpkama. Konglomerati su nastojali osigurati minimalni utjecaj okoline na njihovo poslovanje. Težili su uspostavi monopola koji bi im omogućio samostalno određivanje cijena finalnih proizvoda.
Težnja za apsolutnom kontrolom unutar i izvan organizacije postupno se počinje marginalizirati paralelno s novim spoznajama o kompleksnosti prirodnih ekosustava, te artikulacijom sve složenijih tržišnih sustava. Reducirana i mehanička shvaćanja zamjenjuje sustavno promišljanje, te organska načela. Nova shvaćanja stimulira stalni tehnološki napredak i pojava moćne znanstvene aparature zasnovane na računalnoj tehnologiji.
Kontinuirano se povećavaju tehnološki kapaciteti za obradu podataka kao i mogućnost njihova skladištenja. Otvoreni komunikacijski kanali i njihova umreženost s okruženjem postaju imperativ djelotvornog funkcioniranja. Kompleksnost tržišnoga sustava svladava se naprednim, to jest, visokim tehnologijama kao i novom organizacijskom arhitekturom, te novim poslovnim modelima. Konkretno govoreći, moderne tehnike računalnog simuliranja i modeliranja kao i značajan napredak kognitivnih znanosti omogućuju učinkovito analiziranje kompleksnog okruženja. Taj se proces odvija uz pomoć novih profila stručnjaka koji nisu postojali do prije 20-ak godina kao što su, primjerice, podatkovni inženjeri i razvojni inženjeri proširene stvarnosti.
Nastala je nova ekonomska paradigma koja se intenzivno proučava, kako bi se otkrile sve njene mogućnosti odnosno prijetnje, izazovi i šanse. Ekonomske sustave i njihove sastavnice značajan broj teoretičara tretira kao kompleksne prilagodljive sustave. To se odnosi i na poslovne organizacije čija arhitektura naslijeđena iz tradicionalne ekonomije nije pogodna za djelovanje u novim uvjetima. Hijerarhiju i razdvojenost poslovnih procesa unutar funkcionalnih silosa zamjenjuju horizontalne i virtualne strukture s objedinjenim, to jest, integriranim procesima.
Sustavno odnosno holističko mišljenje koje se razvilo zadnjih nekoliko desetljeća otkriva obrasce ponašanja unutar kompleksnih cjelina. Prije toga, te spoznaje nisu bile moguće, pa se kompleksnost shvaćala kao kaos koji nije bilo moguće racionalno razložiti. Ta ograničenja prevladana su razvojem računalne tehnologije i pojavom moćnih znanstveno istraživačkih uređaja, kao i nastankom novih spoznajnih metoda u koje spada već spomenuto holističko mišljenje. Pri tome se holističko mišljenje skladno nadopunjava otkrićem mreže, kao važnog obrasca ponašanja unutar kompleksnih prilagodljivih sustava.
Bitna značajka nove paradigme je međusobna interakcija u dinamičnoj mreži odnosa. Sve sastavnice sustava umrežene su, odnosno u interakciji, izravno i neizravno što u konačnici može rezultirati posve neočekivanim, pa i nepredvidivim procesima i fenomenima. To, pored ostaloga, otežava ekonomsko djelovanje i značajno umanjuje važnost definiranja dugoročnijih strategija. Čak što više, danas je postalo neophodno i periodično redefiniranje vizija i misija uslijed pojave novih znanstvenih disciplina poput biotehnologije i genetskog inženjeringa, te radikalno novih tehnoloških rješenja kao što su pametni telefoni.
Tehnološke inovacije i novi uređaji imaju multiplikativni efekt. Konkretno govoreći, računala su promijenila proizvodne procese, izmijenili način rada i komunikacije, stvorili nove oblike zabave i kreirali druge slične pojave. To nije novi fenomen jer je, primjerice, automobil stimulirao razvoj naftne industrije i turizma. Dakle, vidljiva je umreženost, to jest, interakcija različitih ekonomskih i društvenih segmenta koja je desetljećima analitičarima ostala nezamijećena ili bi se njihova važnost marginalizirala. U prirodi je taj fenomen poznat pod nazivom koevolucija. Neprijeporno je kako zakoni kompleksnosti pružaju nove uvide u probleme različitih područja, od porijekla života do prometnih zastoja u Zagrebu.
Za suočavanje s kompleksnošću u ekonomiji iznimno je korisno korištenje tehnologije obrade golemih količina podataka (big data) i duboke analitike. Već smo spomenuli nemogućnost dugoročnog planiranja, ali napredne tehnologije omogućuju izradu različitih scenarija budućih događanja, te istodobno definiranje procedura primjerenog djelovanja. Buduće procese karakterizirat će isprekidana ravnoteža (punctated equilibrium) koja je posljedica kreiranja radikalno novih tehničkih inovacija. Drugačije rečeno, isprekidana ravnoteža kao prirodno endogeno obilježje evolucijskih procesa javlja se kada razdoblje relativnog mira i stabilnosti prekine razdoblje nesigurnosti i turbulentnog restrukturiranja u tako zvanim točkama prekida. Stoga sigurnost budućeg poslovanja garantira sposobnost poslovne organizacije da sama kreira budućnost unutar određenog tržišnog segmenta.
Mr.sc. Marinko Kovačić
Comments